Rekreativna konzumacija, napadi panike, “apstinencija”.

Hempatia Soma iGrow Hemps garden
21.12.2015
1
3
3
34
Zdravo svima, podjelila bih svoje iskustvo sa marihuanom kroz proteklih 6 godina.

Krenula sam tako da od prvog puta kada sam konzumirala, da sam pusila svaki dan u prosjeku dzoint dnevno, a nekada i vise. To je bio neki period od 3-4 godine. U 95% slucajeva konzumirala sam sama, kuci, u vecernjim satima uz muziku i posao. I to mi je bilo stvarno idealna kombinacija. Ugl. Mi je svaki dan isti bio. Dodjem kuci s posla, zapalim dzoint, imam osjecaj kao da sam se tek probudila, puna energije i ideja, i krenem da radim (racunarski tip posla), i tako do spavanja.

I jako zam zahvalna za sve sto danas imam ovoj biljci, jer sam dosta toga uspijela u tom periodu.

Nakon tog divnog perioda, mi se desava da dobijam prestrasne napade panike, puzem po kuci, imam osjecaj da umirem, prvi je trajao skro dva dana, i svaki drugi put nakon toga i nakon pauza, kada bi god konzumirala marihuanu, desavali su se napadi panike, osjecaj da umirem, osjecaj da ne mogu da podnesem da ne kontrolisem svoj mozak...

U tom periodu je bilo dosta problema i sa poslom i svim stvarima iz zivota, ali imam osjecaj opet da mi je marihuana dosta to unapredjivala i jos vise pogorsavala sve to, sto mi nikako nije odgovaralo.

S vremena na vrijeme u razmacima od par mjeseci, probam po dim dva, ili me uopste ne uhvati high ili imam opet isti napad panike, doduse dosta blazi oblik, ali i dalje jako neprijatan osjecaj.

Bila sam u zemljama gdje je legalno, citala recenzije razlicitih strainova, narucivala, probavala, i opet ista prica...

Sad vec, preko godinu i po dana nisam dim povukla, ali i dalje ne mogu da prezalim, jer taj osjecaj, ta koncentracija i mirnoca mi najvise odgovaraju, i zelim nekako da se vratim na to.

To bi bilo ukratko moje iskustvo, ono sto me interesuje, da li vas ima koji ste imali slicne situacije, ili poznajete nekoga?Kako su to prevazisli da li isto kao ja vise ne konzumiraju Ili su nasli nesto sto im odgovara?

Ono sto me podstaklo da podjelim sa vama iskustvo jeste da me prijatelj vec par dana nagova da probam ulje 16%THC koje ima odlican rad, i za koje garantuje da nema paranoja i napada panike, koje ima ravnomjeran i opusten rad, i koje daje poptunu koncentraciju i energiju. Tako nesto mi zvuci fenomenalno, ali opet imam veliki strah da probam i da se opet nadjem u toj neprijatnoj situaciji.

Sta bi bila vasa preporuka? Savjet?

Hvala!
 
13.03.2018
70
185
33
31
Moje iskustvo je da je ulje totalno druga igra :D i puno vise mi je pasalo ulje od hasisha i cvijeta. Ali to sam samo ja.
Enivej, evo ako ti sto znaci ja ne duvam vec pa jedno pola godine, jednostavno mi se neda, imao sam slicno iskustvo prije ovog prestanka, ali nije me to natjeralo koliko vlastita zloupotreba pa reko, najbolje da odjebem to. Jednostavno krivi ljudi stvaraju krive navike, i jebes ti to ako moras zapalit đoju od gram ipo da se nadimis malo.
I iskreno, nemas puno zaliti sto. Zasto to kazem, pa zato jer barem iz trenutne perspektive, dok je ljeto i sve to tako, ionako jedva ustajem iz kreveta, a kamoli jos naduvan. Neda mi se osjecati kako srce radi naduvano ( ne u nekom losem smislu, ali ipak u losem smislu) , nego jednostavno sam ljencuga kakvu je tesko upoznati, toliko sam lijen da mi se neda zajebavat s travom momentalno.

Lijepo je biti i normalan neko vrijeme, i suociti se sa unutarnjim sobom, pronađeš neke stvari koje te muče i radi kojih moze biti pretjerujes u svemu tome, i malo poradiš na tim stvarima da ih rjesis. Moze biti i to slučaj, taj unutarnji sukob da uzrokuje napade panike.

Sto se tice takvih situacija, 2 puta sam se srusio od trave. Stvarno neznam sto i kako ali pao bi mi tlak valjda, oba puta noću dok bi se isao napiti. Pljas.

A nedavno, dok sam bio s drustvom pusio s njima, isto me pocelo hvatati, preveliki otkicaji srca, morao sam ići leći i dići noge u zrak koliko mi je bilo loše.

Tako da ne znam, mislim da je dobra odluka nekad odjebati travu koliko god da se cinilo da ti fali i sve to, vise mi fali biti ja. Jer glupo je pusiti svaki dan, jebiga al je, izgubis dodir sa sobom i sa realnoscu i sve se vrti oko toga da zapalis.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: .i. and Easygoer

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
U tom periodu je bilo dosta problema i sa poslom i svim stvarima iz zivota, ali imam osjecaj opet da mi je marihuana dosta to unapredjivala i jos vise pogorsavala sve to, sto mi nikako nije odgovaralo.
Posao je problem koji se rjesava voljom i idejom. Ovi ostali zivotni problemi znaju biti komplikovanije prirode, posebno ako za rjesavanje traze pomoc drugih osoba, jos je komplikovaniji ako je spisak osoba na koje mozes racunati jako stur, sav teret ti padne na vlastita pleca, a rjesenja ni na vidiku.
U takvim situacijama panika izbija u prvi plan, nezadovoljstvo trenutnom situacijom i iracionalni strahovi da ce se situacija samo pogorsavati.

Desavalo mi se da mi trava ne sjedne, da mi sjebe dan, ali sve je to bilo iskljucivo mojom krivicom, a ona se ogledala u zanemarivanju osnovnih zivotnih obaveza.
U takvim periodima cbd sorte me lupe u krevet sa BMK sindromom (boli me qrac) dok su sative samarale sve sto su stigle; od moralnih principa, marljivosti, susretljivosti, uvidjajnosti, dusevnosti itd., pa sam se osjecao kao govno od coveka u koje niko ni ugazio nije, totalno bez ikakve svrhe, ni muha da sleti na mene :D
Nikada mi se nije desilo da se neprijatno osjecam nakon duvke, ako sam sve sto sam planirao obavio.

Psiha je poput okeana, sto smo blize povrsini jasnije vidimo, vise svjetlosti do nje dopire. Sto vise tonemo sve manje svjetlosti primamo, a tonemo zbog tereta koji na sebe tovarimo. Potonemo li dovoljno duboko, do tacke gdje vise svjetlost ne dopire, sve novonastale terete (probleme) guramo u tamu, samo da ih ne gledamo.
No, problemi su nasi i ne napustaju nas tako lako, a nisu ni namjenjeni da ih odbacujemo, vec da im trazimo rjesenje.

Ukoliko ti period problema jos traje ni trava ti nece biti draga. Napravi korak naprijed, rijesni bar neki od problema, pa ce ti trava biti motivacija da nastavis dalje.
Pisem ti iz licnog iskustva, mozda je tebi zivot potaman kad ne zapalis, ali ne vidim da je tako uzimajuci u obzir navod na koji ti odgovaram.
Ovo ti je prvi post na forumu od 2015. kada si se registrovala. Probila si led, sad mozes dusicu otvoriti, jer si u ekipi koja ce te najbolje razumjeti i ako postoji ikakva mogucnos svesrdno cemo ti pomoci da prevazidjes nedace.
Svako te dobro snaslo
 

0Marac0

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
01.05.2017
2.033
15.280
358
20+ godina pušim i nikada ništa slično mi se nije dogodilo!
U ekipi, onaj tko nije pušio s nama, imao je takvu epizodu! Neznam čemu forsirat nešto, šta ima takav utjecaj i ako ti je to na pameti, kada duvaš, normalno da če te opalit paranoja kada s njom kreneš pušit!
Potpisujem, da ti najvjerojatnije paše vutra sa večim udiom CBDa,ali uvijek če ti u podsvjesti biti ta mogućnost, da te okrene(trava)!
Ovo, naglo sam se digao i opalilo me, e kad pređeš 40tu, to če ti se dešavati ujutro kad ustaneš iz kreveta:)
 

pannonian

Bogu mil, a ni Vragu nije mrzak
16.07.2018
224
1.495
143
Svatko će ti dati neki savjet iz svoje perspektive, a to je možda i ključno u svemu tome. Perspektiva čini mentalnu "realnost". Možda moraš mijenjati svoju.
Ovo je moja koja je mene izvukla iz depresija, tjeskoba...Većina problema koji su me izbacivali iz kolosjeka su ustvari bili "trivijalni". Hvala bogu, malo toga je bilo životno bitno za mene, familiju... Ali meni su ispunjavali svemir. Onda je neko moje izmišljeno ja patilo, tražilo sigurnost, rješenja... Za što? Da bi i dalje moglo biti takvo... Bezveze
Nemam pojma jel ima išta smisla od ovog gore, ali čini mi se da tražiš način da se dovedeš u stanje koje te je dovelo do ovog sada. Mislim, što želiš ustvari? Pored cijelog svijeta želiš se zatvoriti u neku kutiju. Što je u njoj? Sigurnost? Od čega? Tijelo ima svoje zahtjeve. To je tako. Kretanje, socijalni kontakti, interakcija sa okolišem. Ne znam kako se zove ona naprava. Uglavnom, zvučno i svjetlosno izolirana kutija, ispunjena tekućinom na temperaturi ljudskog tijela. Kad čovjek unutra pluta, izoliran od podražaja osjetila, vrlo brzo počima samo stvarati podražaje. Halucinira. Tijelo je stvoreno za dinamiku, i svaka redukcija života vodi do bolesnih stanja, tjeskoba, depresija... Uostalom, limfni sustav, imunitet, se pokreće kretnjama... Um koji je stvorio problem nije ga u stanju riješiti
Evo jedan savjet. Neka moderatori obrišu ako nije na mjestu. Uzgoji ili nabavi Psilocybe cubensis i mikrodoziraj. Prošvrljaj netom na tu temu. Brzo ćeš osjetiti promjene na bolje. Koncetracija, fokus, životni elan... Iskoristi to za neke promjene, a ne za povratak na staro. Izaći iz kutije...
 

KönneR

Đubrica G
20.06.2013
476
3.861
143
New Zeland
Može jedan osvrt iz ženske perspektive? :)

Koliko god ravnopravno bili muško ženski pogledi, mi smo ipak mrvicu drugačije. Samo naše shvaćanje i prihvaćanje realnosti je generalno intenzivnije pa se ujedno i malo teže nosimo s problemima na prvu, al samo na prvu. Već nakon malo promišljanja možemo puno bolje podnijet svakojake nedaće, pa čak i na tone kad te opako krene nizati jedan za drugim.

osobno sam imala puno ovakvih situacija kao što je tvoja, sad ne znam koliko duboko te ukopalo. evo ti mog primjera...mislila sam, ustvari nisam ništa mislila...živjela sam u skladu sa svojim godinama one lude balave dane, nisam razmišljala ni o kakvom braku, djeci, mužu, nikakvim obavezama koje dolaze sa svim tim. Živjela sam baš bez brige i pameti i mislila da je sve baš kako treba. e onda se dogodio preobrat. U samo 9 mjeseci bez ikakve slike kak će to sve izgledat kad dođe beba život se drastično počeo mijenjat. I dalje sam tu super ja, svemoćna i jaka al sve dalje sve slabija i sve izgubljenija. Obaveze se gomilaju, tijelo ne može podnijet tu količinu rada i razapinjanja; psiha i dalje moja tek prošetanih 20tih, života se naživjela al onog mladenačkog a sad kak se snać sa svim tim ljudima koji su odjednom tu a do sad nisam pomišljala družit se s takvima. Posao ozbiljan, odvratan, lopovski još je najlakše odlepršao..a i dalje ostaje tu obitelj koja je odjednom drugačija..ustvari nije, takva je i bila, disfunkcionalna al do sad me nije smetala kao takva, samo sam se udaljila i živjela svoje dok sad više nema tog bježanja. Svi smo tu i svi smo zajednica koju ili ću pokušat urazumit, gurnut u drugom smjeru ili ću se maknut od svih što je najlakše al nije rješenje.

Napravila sam pauzu u periodu kad me svašta počelo šaltat i tražila odkud problem datira. Naravno da ga je bilo još u nekoj najjranijoj dobi, tamo negdje 10ta godina al ko bi ga onda znao riješit. Život je izazov i kao takvog ga treba prihvatit jer tako i tako imamo hrpetinu zadaća, al jedna je sigurna, dočekat kraj...
Eto ti prilike za dokopat se one prave sebe, ona koja čuči unutra i vrišti da je pustiš van. Ovdje kako nema tako ima svega al smo šareni i sigurno ćeš nać sebi neki pravac. samo budi otvorenog uma, ovdje smo svi virtualni pjesnici, poete, psihopati i psiholozi, sex manijaci i mamini anđeli, kako tko si prizna, koliko si tko dozvoli.

prokopaj dublje, gdje problem kreće, sama sebi priznaj i prigrli ga. nema tog problema koji treba bit odbačen jer neće se sam riješit. Ne pali u depresivne dane ,oni su tu da daju prostora poradit na sebi ili oko sebe koliko ti sama sebi dozvoliš.Pretpostavljam da imaš još jaaako puno vremena za dobre duseve i odlična iskustva koja su samo tvoja i kao takvi daju ti priliku da promišljaš. Svako promišljanje je zdravo,. Promišljaš znači živ si, nešto se događa :)
Moj savjet tebi a i svakom čovjeku. UPIJ SUNCE, UDAHNI VJETAR, OSJETI KIŠU, POSLUŠAJ CVRKUT, HODAJ PO KAMENU jer OSJETIŠ, VIDIŠ, ČUJEŠ, HODAŠ. TU SI I ŽIV SI. :) :love2:
Pretpostavljam da 99% to ne radi jer je palo u sjenu pored svega sto nam se nudi..i nisam luda, pomaže ova terapija prije nego ikakav psihić i njegova tabletica. Treba iskoristit sve te čari tako dobre, besplatne pa da vidiš onda kako se sve polako mijenja- iskoristi svaki dan, svaki tren kad tebi osobno dođe - svakom na izvolte. Kd dođe vrijeme uključi i vutricu u to pa da vidiš ljepote. Pusa djevojko jedna veeeeelika, najveća!
 
Poslednja izmena:

metalmaniac

Sve već piše na forumu, koristite Search. :)
16.10.2009
3.148
6.157
298
54
Niti jedan napad panike, anksioznosti, nije uzrokovan travom, ona samo diže stvari na površinu i ukazuje na stvari koje imaš za riješiti.
Ja volim "zaroniti" u te osjećaje, koliko god neugodni bili, treba spoznati dubinu tame u sebi da bi mogao prihvatiti sebe.

Kad te uhvati takav osjećaj, ponavljaj si pitanje "zašto se ovako osjećam? Što je uzrok ove emocije?", odgovori će sami početi navirati iznutra. Kad saznaš sa čime se boriš, onda možeš početi racionalizirati stvari, riješiti to sa sobom bez ikakvih psihijatara i terapeuta. Nitko nas ne poznaje bolje od nas samih...
 

Alien OG

Poznanik Foruma
13.09.2019
1.308
9.457
258
Ulje je puno jace nego trava, ako ulje ides uzimati a od par dimova trave zabrijes na paranoju, ne znam koliko ti je to mudro. Inace sative znaju malo ubrzati srce i stvoriti paranoju, mozda da probas ciste indice pa da vidis kako ce ti to raditi.
 

metalmaniac

Sve već piše na forumu, koristite Search. :)
16.10.2009
3.148
6.157
298
54
Niko nikad niđe nije riješio nikakav mentalni problem sam sa sobom. Niti će.

Jako teška tvrdnja, puno negacija i odbijanja mogućnosti. Riječi čovjeka koji nema muda pogledati se u ogledalo i prihvatiti da je sam odgovoran za stvari koje radi i tokove misli i emocija koje se u njemu odvijaju, pa traži vanjske krivce i pomoć sa nebesa.

Možeš imati najboljeg psihijatra, psihoterapeuta, šta god te volja, i ništa se ne mora promijeniti. Tek kad prihvatiš svoje mane, bez izgovaranja i krivljenja drugih, kad priznaš sebi da su sve tvoje dobre i loše navike tvoja odgovornost i tvoje "vlasništvo", možeš početi raditi na sebi. Što su psihičke bolesti? Emocionalne reakcije i mehanizmi "samoobrane od realnosti" nastali zbog trauma, kojima je netko dao ime (pa se odmah smatra da ti treba doktor da ih riješiš). Treba ti samo iskreni prijatelj koji će ti ukazati na obrasce ponašanja kojih nisi svjestan, dalje sve možeš sam. Kad osvijestiš nešto i odlučiš biti gazda tome, počinje odrastanje. I dogodi se da sje... i ponoviš istu stvar još mnogo puta, povrijediš sebe i druge, dok ti pomalo ne uđe u svijest i postaneš "brži" od tog naučenog ponašanja, odnosno preuzmeš kontrolu nad time i svjesno napraviš drugačije. Tako se rješava svaki "problem". Neki se mogu riješiti u relativno kratkom periodu, neke promjeme dođu "same od sebe", a na nekima treba uporno raditi cijeli život.

Meni je jedna seansa sa DMT-om pomogla više od svih razgovora sa ljudima koje smatram mudrima i iskusnijima od sebe, od kojih su neki "stručni" (ne mislim sarkastično nego da su se opredijelili i posvetili život tome) u pomaganju drugima. Toliko su me išamarale neke spoznaje i pogled na sebe samoga, da sam u toku tripa, nakon što sam odlučio da to želim očistiti i izbaciti iz sebe, doslovno i povratio po sebi i po podu. Nakon toga, više nisam ponovio neke stvari i vjerujem da mogu samo naprijed od toga. Daleko sam još od toga da budem neki mudrac i svetac, ali itekako znam da se stvari mogu riješiti ako im posvetimo volju i odlučnost. Često motivacija bude neka ponovljena trauma, težak period, neko sranje u životu koje izgura obrazac u fokus svijesti i stvori gotovo manijakalnu odlučnost, onaj osjećaj "e nećeš više, dosta mi je ovog sranja, od sada radim drugačije"!
 

metalmaniac

Sve već piše na forumu, koristite Search. :)
16.10.2009
3.148
6.157
298
54
U redu, puštam otvorenu opciju da možda griješim, možda sam ja iznimka u moru ljudi, možda serem bezveze, možda se za pola sata probudim i shvatim da je sve isto kao i prije...
al' eto, moja su iskustva takva, a ti znaš najbolje za sebe...
Nakon određenih događaja koji su me obilježili, za mene više ne postoji nemoguće, ne postoji nerješivi problem, postoje samo stvari koje jesu ili nisu vrijedne moje pažnje, vremena i truda. Jedini zakoni i granice koje priznajem su dokazani zakoni fizike i matematike, sve ostalo su izmišljotine sitnih duša...
 
Poslednja izmena:

Slavol Žižek

od dzabe do max 100 eura na ebay klajnezajningen
Poznanik Foruma
28.11.2018
1.170
3.912
188
Nemam ja sebi šta priznavati, ja sam nekad isto bio jako pametan i mislio da je pregorena amigdala stvar lične odgovornosti.