Al' ste svi ranoranioci....
23 ovde...
Jednostavno, ušuškana sredina, štreber, mamin sinčić, nisam imao kontakt s tim... bio sam izolovan. Čak sam neke drugare terao od sebe koji su to ranije radili u mom stanu/prisustvu i satanizovao sam celu tu priču oko marihuane... :/ (ono, standardne isprazne priče koje sam progutao tipa: TO JE SVE DROGA, PUT KA JAČIM DROGAMA, SMRT itd xD )
I onda kad sam se prvi put malo počeo raspitivati na faksu, kad sam malo svojom glavom krenuo da razmišljam, kad sam shvatio da to nije nista, probao na 23. rođusu.
Prvo iskustvo je bilo božansko, stondirao u sred svog rodjendana s drugarom gledajući animal planet iz lazy bag-a... a onda kasnije posle proslave išao naručiti giros, i smejao sam se kad sam birao krastavce, jer mi sama reč "krastavci" bila smešna sama po sebi
Prodavačica se smejala sa mnom, da li je kapirala šta i kako nebitno je... al' znam da sam se tad zaljubio u tu nestašnu, benignu biljku i već mnogo godina eto od tada lomim.
P.s. Očekivao sam neke zmajeve, navučenost fizičku, apstinencijske krize i svašta nešto sto sam prihvatio ranije zdravo za gotovo. A ono, kao da sam spurnjao zelenu salatu
I realno, nije da se kajem što nisam ranije probao. Tek kada prođeš malo života, imaš kapacitet za fore, iskustva, tad je najlepše. I što duže pušim i što sam stariji/iskusniji u raznim sferama života, to je nekako bolje.
Love will never stop. (dobro, tek kad umrem)