Samoopažanje

[Vuk_samotnjaK]

Jedini naèin na koji vam se može pomoæi je da se vaša mišljenja stave u pitanje. Ako ste spremni slušati i prihvatiti izazov, možete nešto uèiniti, ali nitko vam ne može pomoæi. A što je najvažnije od svega? Najvažnije je samoopažanje. U tome vam nitko ne može pomoæi. Nitko vam ne može ponuditi postupak. Nitko vam ne može pokazati tehniku. Onoga trenutka kada pokupite neku tehniku, opet æete biti programirani. Ali samoopažanje - promatranje samog sebe - vrlo je važno. To nije isto što i uronjenost u samoga sebe. Uronjenost u samoga sebe je zaokupljenost samim sobom, kada brinete o sebi, kada ste zabrinuti za sebe. Ja govorim o samoopažanju. Što je to? To je promatranje svega u sebi i oko sebe, u granicama moguænosti, kao da se to dogaða nekome drugome. Što znaèi ova posljednja reèenica? To znaèi da ne poosobljujete ono što vam se dogaða. To znaèi da sve promatrate kao da to nema nikakve veze s vama.
Razlog zbog kojeg patite od potištenosti i tjeskobe je poistovjeæivanje s njima. Kažete: "Potišten sam." Ali to je krivo. Vi niste potišteni. Ako želite biti toèni, mogli biste reæi: "Trenutaèno osjeæam potištenost." Ali jedva da možete reæi: "Potišten sam." Vi niste vaša potištenost. To je jedna èudna varka našeg uma, jedna èudna vrsta uobrazilje. Varate sami sebe misleæi - iako toga niste svjesni - da vi jeste vaša potištenost, da vi jeste vaša tjeskoba, da vi jeste vaša radost ili ushiæenost koju osjeæate. "Oduševljen sam!" Zasigurno niste. Možda je oduševljenje trenutaèno u vama, ali prièekajte malo, promijenit æe se to; neæe to trajati, nikada ne traje; stalno se mijenja, uvijek se mijenja. Oblaci dolaze i odlaze, neki od njih su crni, a neki su bijeli, neki su veliki, a neki su mali. Ako želimo slijediti analogiju, vi biste trebali biti kao nebo koje promatra oblake. Vi ste pasivan, nepristran, distanciran promatraè. To je sablažnjivo, posebno za nekoga tko pripada zapadnjaèkoj kulturi. Ne miješate se. Nemojte se miješati. Nemojte ništa "popravljati". Gledajte! Promatrajte!
Poteškoæa je u tome što se ljudi upuštaju u popravljanje stvari koje èak ni ne razumiju. Uvijek nešto popravljamo, zar ne? Nikada nam ne padne napamet da stvari ne treba popravljati. Zaista ne treba. To je veliko prosvjetljenje. Stvari treba shvatiti. Kad biste ih shvatili, promijenile bi se.

 

[TrTveT]

Sve je to istina, svi osjeèaji koje proživljavamo nisu mi sami, nego nešto u nama, a to nešto u nama su kemijski procesi, reakcije na podražaj. Ako je podražaj gubitak neæega fizièkoga reakcija æe biti osjeèaj tuge, neda mi se davat više primjera, shvatili ste.
E sad dolazimo do žirafine poante:
Primjer, bol i strah, možete li zamisliti svijet bez njih? Što bi nas sprjeèavalo da ne skaæemo sa zgrada iz zaebancije, da se udaramo èekiæem po prstima bez da to primjetimo, da ronimo do 100 metra dubine ne razmišljajuæi o povratku..
Sada, ako je osoba dovoljno duševno razvijena, te ako te kemijske procese uzima kao baš ono što jesu - kemijski procesi, tada je ta osoba sposobna biti svjesna tih osjeèaja i uzimati ih kao upozorenja, vodilje, ali opet ta osoba neæe dopustiti da ju ti procesi ogranièavaju.
Strah od promijene, drugaèijeg naèina razmišljanja, mraka(?), sve je to uklonjeno te daje pristup promijeni našeg naèina razmišljanja na bolje (da, ukljuèujuæi legalizaciju).
Zato, sljedeæi put kad budete u banani pa kad si zamislite da ste nesposobni za rad/uèenje/umjetnost/socijalizaciju zapamtite: vi upravljate vašim osjeèajima.
Nadam se da sam se razumljivo izrazio, te da sam te dobro shvatio žirafo, peace!

 

[Beyond]

Èitao sam da je i ljubav isto èista stvar kemije u organizmu. Možemo zakljuèiti da su svi naši osjeæaji i percepcija uzrok kemijskih reakcija u našem organizmu (što znanost i tvrdi). Ali moje stajalište je malo drugaèije pošto sam ja "malo drugaèiji" i zapravo mi materija ne predstavlja "alfu i omegu". Znanost tvrdi da su kemijske reakcije AKCIJA iz koje slijedi REAKCIJA ono što osjeæamo zbog njih, a moje stajalište je da su osjeæaji i percepcija AKCIJA a kemijske reakcije SAMO materijalna REAKCIJA na njih. Ali ako netko ili nešto direktno djeluje na kemijske reakcije u našem tjelu, onda je to druga prièa.

 

[doors_of_perception]

Samo-opažanje je prvi korak. Nakon njega slijedi samo-realizacija. Jedini naèini da ostvarite potencijalne dosege datosti Sebe i poletite u visine Beskonaènosti onoga što Jesmo.


Što se tiæe Osjeæanja, znanost bi na to reagirala kao manifestacije u dopaminsko-serotoninskom ciklusu.