Niko ne zna sta je svest tacno, poenta je to da sama misao proilazi iz mozga procesima koje ti ne mozes da kontrolises, kazes da mozes da biras sta volis a sta mrzis, kako to, pa onda bi svi birali da vole stvari situacije u kojima su se nasli ili posao koji rade na primer, to nije moguce. Niko ne zna sta se desava nakon smrti, ali ako znamo da se svest osteti kada se mozak osteti, logicno je da svest nestaje kada mozak nestane ( istruli ) .
možeš birati ako imaš dovoljno veliku kontrolu, pa pogledaj one budiste koji se recimo poliju benzinom i zapale, i dok gore mirno meditiraju, zamisli koja je samo to samokontrola, većina ljudi nebi podnjela da ih se štipa par sekundi, ako si vidio nedavno video cro copa, nije izdržao više od 1 minute u vodi hladnoj 8 stupnjeva, prvo je izašao nakon 40 sekundi pa je kasnije rekao da će izdržati 5 minuta pa je opet jedva minutu izdržao, ne kažem da sam ja bolji, samo govorim koja mora biti snaga uma da se kontroliraš dok umireš.. zašto onda ljudi apstiniraju, ili se kontroliraju od kakvih navika, kako onda ubiti i radiš navike, nego da recimo suzbijaš želje i pretvaraš ih u druge želje? kako onda ovisnici o hrani, tj debeli ljudi prestanu voliti hranu i smršaju? nije da ne žele hranu, ali se kontroliraju i suzbijaju tu želju i promjene je drugom željom.. nije lako ali se može..
što se tiče oštećivanja mozga, svijest se možda ne ošteti, ubiti svijest kao shvaćanje stvarnosti, jer sve što trenutno mi vidimo je ubiti simulacija realnosti koju mi zamišljamo iz dobivenih informacija iz senzora, a senzori nisu savršeni kao npr mrtva točka u oku koju ne vidiš, ili recimo elektromagnetski spektri koje oči ne očitavaju ili spektri vibracija koje uši ne očitavaju, možda je to usporedivo sa napušenim i nenapušenim stanjem, kad nisam napušen "normalniji" sam, logičnije razmišljam, brži sam, precizniji, lakše upravljam vozilom, ali kad sam napušen doslovno mi je mozak otvoreniji, čujem zvukove koje normalan ne čujem, više sam svjestan okoline, kao da dobivam veći spektar informacija, ali iste te informacije me blokiraju za normalniji rad.. mozak je algoritam za pretvaranje istih informacija u informacije koje svjest shvaća, i ako se informacije krivo protumaće, ili ako je mozak oštećen pa svjest nema kontrolu, dešavaju se te bolesti... ja to zamišljam isto kao da ti auto ima kvar pa ne skreće recimo u jednu stranu itd..
mi smo bića kojima su primarni senzori vid i sluh, šta misliš kakva je simulacija realnosti psima koji se dosta uzdaju u miris? ili recimo šišmišima i dupinima koji se uzdaju u eholokaciju?
pogledaj na jutubu videe o psihičkim poremečajima, recimo ona žena koja ne vidi samo desnu stranu svim stvarima (zato jer mozak iz slike sam vadi objekte i označava ih kao zasebne objekte, zato i nastaju halucinacije, jer se iz slike krivo protumače objekti), kad joj neko pokaže to što nije vidila, žena se zaprepasti, jer nije bila svjesna, jer nije dobila tu informaciju
ako smo običan kompjutor, tj naš mozak je običan kompjutor, onda svjest nema smisla, zašto sam svjestan svega, zašto vidim sliku koju vidim? gdje se osjeća bol kad se ubodem ili opečem? kako je moguće rekreirati osjećaj boli?
možda je svjest neka vrsta komunikacije među stanicama? dali i mravi u zajednici imaju nekakvu zajedničku svjest?
Po nekim istrazivanjima svega 3-4 %, rijetki su imali i do 7%
zašto to misliš? i gdje je to istraživanje, postoje uređaji za mjerenje moždanih aktivnosti, i oni pokazuju da se mozak koristi skoro 100 posto..
koja je onda svrha mozga ako se ne koristi 100 posto? zašto se onda ostatak tjela koristi 100 posto pa čak i više do te mjere da se troši?
zašto onda imamo tolike glave i tolike mozgove i zašto onda majmuni nisu isto pametni kao mi?
