Sta pricate kada se naduvate?????
- Začetnik teme morrison_girl
- Datum pokretanja
bilo je i smiješnijih izjava koje to više nisu pa evo zadnje kad sam u uber svečanom ugođaju održao suicidalni govor 
.
"dragi moji došao je čas kad ću si prosut mozak i napokon ću neprekinuto upijat svo ovo svjetlo,mogućnosti i život...evo mi pištolja(pajp)?...bit će to kao hitar potez rukom, prije nego razaznaš dlan promijenit će položaj.jel osjećaš to?kako izlaziš i s palca treseš posljednje kapi onog što si bio, kako možeš vidijet svu tu dubinu, tolko ogromna da ništa nemožeš zadržat?
ubio sam se....dobar dan draga moja gospodo došao je i taj trenutak kad...."
bilo je nešto i o ćelavom suncu što je izraslo u pjesmu, ako je pronađem mogo bi je i postat.
ugl razvijam ideje npr dok sam trijezan pred par tjedana šetao šumom osjetio sam ugodnu malaksalost
(nešto slično onsetu gljiva)...
sjeo sam se na to mjesto i kao da nije bilo izazvano mojom voljom(bar ne racionalnom) počeo sam sve gledat periferno, pokušavao sam pritom opipat nevidljivo i dok sam to radio osjetio sam toplinu na dlanovima koja je ocrtavala horizontalni stup što je prolazio kroz moja pluća i tako
me bacao u stanje euforije od kojeg sam izmeđuostalog vidio nekakvo vrlo slabo vibriranje zraka.kasnije kad sam se nadimio sam sam se sjetio toga pa opipavanjem i gledanjem shvatio da je čitava šuma puna takvih stupova...neki su bili horizontalni a neki vertikalni.pomislio sam zbog oblika(jer čitam castanedu) da su ili nekakva bića ili energetske niti koje se čine tako širokima zbog neusredotočenosti moje pažnje.
al zajebo sam sumnje pa sam opipavajući te stupove i postavljanjem štapova u njihovim smijerovima našao sjecišta...sjeo sam se na onaj gdje su svi išli, na taj način mi se ona prethodna ekstaza tolko potencirala da sam sjedio tamo i plako ko luđak.
al nisu to bile neke tužne i patetične suze već neznam kako bi to opiso. osjećo sam ljepotu prepuštanja i izvora koji kao sunce svojim sjajom obasima i gradi sve i koji nema nikakvu konačnost, prekide.inače dok sam djelovo sam sve ovo pričo frendovima.
zahvaljujem na pažnji.
."dragi moji došao je čas kad ću si prosut mozak i napokon ću neprekinuto upijat svo ovo svjetlo,mogućnosti i život...evo mi pištolja(pajp)?...bit će to kao hitar potez rukom, prije nego razaznaš dlan promijenit će položaj.jel osjećaš to?kako izlaziš i s palca treseš posljednje kapi onog što si bio, kako možeš vidijet svu tu dubinu, tolko ogromna da ništa nemožeš zadržat?
ubio sam se....dobar dan draga moja gospodo došao je i taj trenutak kad...."
bilo je nešto i o ćelavom suncu što je izraslo u pjesmu, ako je pronađem mogo bi je i postat
.ugl razvijam ideje npr dok sam trijezan pred par tjedana šetao šumom osjetio sam ugodnu malaksalost
(nešto slično onsetu gljiva)...
sjeo sam se na to mjesto i kao da nije bilo izazvano mojom voljom(bar ne racionalnom) počeo sam sve gledat periferno, pokušavao sam pritom opipat nevidljivo
i dok sam to radio osjetio sam toplinu na dlanovima koja je ocrtavala horizontalni stup što je prolazio kroz moja pluća i takome bacao u stanje euforije od kojeg sam izmeđuostalog vidio nekakvo vrlo slabo vibriranje zraka.kasnije kad sam se nadimio sam sam se sjetio toga pa opipavanjem i gledanjem shvatio da je čitava šuma puna takvih stupova...neki su bili horizontalni a neki vertikalni.pomislio sam zbog oblika(jer čitam castanedu) da su ili nekakva bića ili energetske niti koje se čine tako širokima zbog neusredotočenosti moje pažnje.
al zajebo sam sumnje pa sam opipavajući te stupove i postavljanjem štapova u njihovim smijerovima našao sjecišta...sjeo sam se na onaj gdje su svi išli, na taj način mi se ona prethodna ekstaza tolko potencirala da sam sjedio tamo i plako ko luđak.
al nisu to bile neke tužne i patetične suze već neznam kako bi to opiso. osjećo sam ljepotu prepuštanja i izvora koji kao sunce svojim sjajom obasima i gradi sve i koji nema nikakvu konačnost, prekide
.inače dok sam djelovo sam sve ovo pričo frendovima.zahvaljujem na pažnji.
bilo je i smiješnijih izjava koje to više nisu pa evo zadnje kad sam u uber svečanom ugođaju održao suicidalni govor .
"dragi moji došao je čas kad ću si prosut mozak i napokon ću neprekinuto upijat svo ovo svjetlo,mogućnosti i život...evo mi pištolja(pajp)?...bit će to kao hitar potez rukom, prije nego razaznaš dlan promijenit će položaj.jel osjećaš to?kako izlaziš i s palca treseš posljednje kapi onog što si bio, kako možeš vidijet svu tu dubinu, tolko ogromna da ništa nemožeš zadržat?
ubio sam se....dobar dan draga moja gospodo došao je i taj trenutak kad...."
bilo je nešto i o ćelavom suncu što je izraslo u pjesmu, ako je pronađem mogo bi je i postat.
ugl razvijam ideje npr dok sam trijezan pred par tjedana šetao šumom osjetio sam ugodnu malaksalost
(nešto slično onsetu gljiva)...
sjeo sam se na to mjesto i kao da nije bilo izazvano mojom voljom(bar ne racionalnom) počeo sam sve gledat periferno, pokušavao sam pritom opipat nevidljivo i dok sam to radio osjetio sam toplinu na dlanovima koja je ocrtavala horizontalni stup što je prolazio kroz moja pluća i tako
me bacao u stanje euforije od kojeg sam izmeđuostalog vidio nekakvo vrlo slabo vibriranje zraka.kasnije kad sam se nadimio sam sam se sjetio toga pa opipavanjem i gledanjem shvatio da je čitava šuma puna takvih stupova...neki su bili horizontalni a neki vertikalni.pomislio sam zbog oblika(jer čitam castanedu) da su ili nekakva bića ili energetske niti koje se čine tako širokima zbog neusredotočenosti moje pažnje.
al zajebo sam sumnje pa sam opipavajući te stupove i postavljanjem štapova u njihovim smijerovima našao sjecišta...sjeo sam se na onaj gdje su svi išli, na taj način mi se ona prethodna ekstaza tolko potencirala da sam sjedio tamo i plako ko luđak.
al nisu to bile neke tužne i patetične suze već neznam kako bi to opiso. osjećo sam ljepotu prepuštanja i izvora koji kao sunce svojim sjajom obasima i gradi sve i koji nema nikakvu konačnost, prekide.inače dok sam djelovo sam sve ovo pričo frendovima.
zahvaljujem na pažnji.
."dragi moji došao je čas kad ću si prosut mozak i napokon ću neprekinuto upijat svo ovo svjetlo,mogućnosti i život...evo mi pištolja(pajp)?...bit će to kao hitar potez rukom, prije nego razaznaš dlan promijenit će položaj.jel osjećaš to?kako izlaziš i s palca treseš posljednje kapi onog što si bio, kako možeš vidijet svu tu dubinu, tolko ogromna da ništa nemožeš zadržat?
ubio sam se....dobar dan draga moja gospodo došao je i taj trenutak kad...."
bilo je nešto i o ćelavom suncu što je izraslo u pjesmu, ako je pronađem mogo bi je i postat
.ugl razvijam ideje npr dok sam trijezan pred par tjedana šetao šumom osjetio sam ugodnu malaksalost
(nešto slično onsetu gljiva)...
sjeo sam se na to mjesto i kao da nije bilo izazvano mojom voljom(bar ne racionalnom) počeo sam sve gledat periferno, pokušavao sam pritom opipat nevidljivo
i dok sam to radio osjetio sam toplinu na dlanovima koja je ocrtavala horizontalni stup što je prolazio kroz moja pluća i takome bacao u stanje euforije od kojeg sam izmeđuostalog vidio nekakvo vrlo slabo vibriranje zraka.kasnije kad sam se nadimio sam sam se sjetio toga pa opipavanjem i gledanjem shvatio da je čitava šuma puna takvih stupova...neki su bili horizontalni a neki vertikalni.pomislio sam zbog oblika(jer čitam castanedu) da su ili nekakva bića ili energetske niti koje se čine tako širokima zbog neusredotočenosti moje pažnje.
al zajebo sam sumnje pa sam opipavajući te stupove i postavljanjem štapova u njihovim smijerovima našao sjecišta...sjeo sam se na onaj gdje su svi išli, na taj način mi se ona prethodna ekstaza tolko potencirala da sam sjedio tamo i plako ko luđak.
al nisu to bile neke tužne i patetične suze već neznam kako bi to opiso. osjećo sam ljepotu prepuštanja i izvora koji kao sunce svojim sjajom obasima i gradi sve i koji nema nikakvu konačnost, prekide
.inače dok sam djelovo sam sve ovo pričo frendovima.zahvaljujem na pažnji.
hehe, stvarno sam naisao na par komentara u kojima sam se pronasao i par komentara koja su me zasmijala, ali moram priznati da me pomalo iznerviralo preseravanje pojedinih ljudi...
ja volim zapaliti joint i uzivati dok pusim i poslije pusenja
tripova, crnih misli, snimanja drugih ljudi, drugacijeg razmisljanja najvise volim (dobro ne crnih misli, ali mi bude smijesno poslije, dok zna stvarno biti gadno dok sam high)
pusim 7 mjeseci, aktivno. Skoro sam pusio cesku travu, i moram priznati da sam jedno 2 sata bio LUD covjek, ne znam stvarno, ono je bilo neponovljivo
) eto ja se malo ode u off topic, ali mi je zelja bilo da i ja nekom iskusnijem prenesem ovo
ja volim zapaliti joint i uzivati dok pusim i poslije pusenja
tripova, crnih misli, snimanja drugih ljudi, drugacijeg razmisljanja najvise volim (dobro ne crnih misli, ali mi bude smijesno poslije, dok zna stvarno biti gadno dok sam high)
pusim 7 mjeseci, aktivno. Skoro sam pusio cesku travu, i moram priznati da sam jedno 2 sata bio LUD covjek, ne znam stvarno, ono je bilo neponovljivo
) eto ja se malo ode u off topic, ali mi je zelja bilo da i ja nekom iskusnijem prenesem ovo 
ja volim kad se napusim da filozofiram o svemu i bas o tome "krug" teoriji...
i sto me najvise nervira kod likova koji puse , jbt likovi se samo ofiraju kako si se napusili , kako ce ih neko skontati , jbt pa uzivaj sta koji ***** kriziras
poslije svega mi dodje da se sam u sobi navarim i pustim bob marley-a i uhvatim trip
i sto me najvise nervira kod likova koji puse , jbt likovi se samo ofiraju kako si se napusili , kako ce ih neko skontati , jbt pa uzivaj sta koji ***** kriziras
poslije svega mi dodje da se sam u sobi navarim i pustim bob marley-a i uhvatim trip
Inace redovito citam ovaj forum, no na ovu temu moram dati svoj doprinos, pa sam se registrirao 
tako ja i frend dimili, inace posto studiramo kemiju, pricamo o tome kaj smo naucili na faxu i tako to...jebene su te rasprave, dok pricate navareni o necemu kaj zapravo volite (i gimnazijalci dime, da, iako bivsi)... uglavnom pricamo o teskim temama, tipa bitak, o faking atomima i o beskonacnoj petlji kako je nepojmljivo da je svemir beskonacan - sve mora imati pocetak i kraj, pa tako i nesto beskonacno - ovdje se mozak slama i pregara, nakon cega se krece na analize tekstova pjesama, pogotovo onih malo tezih... tipa alice in chains ili metallica..itd
jednom dosli u pekaru navecer, ja i 2 frenda. frend narucuje burek s mesom i rece- burek sa smesom- bili smo ucmekani do daske, stali pred zenu i 5minuta se smijali. Nikad vise nisam bio u toj pekari poslije, iako mi je pred zgradom u kojoj zivim
Ili ovo -imam snimljeni filmic koji traje pola sata, a na njemu frend i ja racunamo koliko je 23.43-12.86 ludnica..
jednom je frend pitao zakaj se ljudi rode s oziljkom na ruci, ispod ramena, jel to kao nekad prije bio neki ud koji je tokom evolucije otpao?? (oziljak od cijepljenja) - umrli od smijeha,skupa s njim kad je shvatio kaj je to zapravo
najžešće je kad se svadjamo (umirajući od smijeha) ko ce nazvati piceriju i naruciti picu bez da sj*be nekaj (adresu, koju picu treba naruciti kome, jer jbg svako ima ideje tipa slavnoska s ajvarom i extra kukuruzom, malo manje/vise sira, bez/sa vrhnjem itd)...i onda jos gore, ko ce dostavljacu otvoriti vrata jer jbg, umiremo od straha i smijeha jednom kad pozvoni na vrata..
i tako mi kupili bureke sa sirom jednom prilikom i kao, ajmo se busom vozikat po zagrebu, purple haze jetaj dan bio na dnevnom redu - secemo do stanice, s vrelim burekima u ruci, sopamo se kad frend vikne da ide bus i da moramo potrcati jer necemo stici - da bi umrli od smijeha jer busa ni nema, a nije ga ni bilo..
najvise se situacija dogadja kad nas ulovi divljacka glad - kad nastupaju divljacke kombinacije tipa cokolada s keksima i susene kobase...
al najzesce je biilo kad je frend slavio rodjendan.. sjedilo nas 5-6 za stolom i jedan frend kojeg dugo nismo vidli, a dosao je na rodjendan iza nas gleda tv - ufafan do koske,skupa s nama. I tako mi pusimo i raspravljamo o svemu i svacemo, a kad jednom, frend se okrene ovome kojeg dugo nismo vidli i vikne - I TIII SIII TUUUU! - i udri plakati ko malo djete od srece, jadan je zaboravio da ovaj iza njega gleda tv.. jel moram napomenuti da smo se kasnije sat vremena smijali i da nas svaki puta kad se navarimo drugi dan boli trbuh od smijanja
joj joj - ne da bih mogao knjigu napisati, mogao bih napisati serijal koji bi potukao Zagorku i gričku vješticu pričama koje prozivljavamo navareni....
tako ja i frend dimili, inace posto studiramo kemiju, pricamo o tome kaj smo naucili na faxu i tako to...jebene su te rasprave, dok pricate navareni o necemu kaj zapravo volite (i gimnazijalci dime, da, iako bivsi)... uglavnom pricamo o teskim temama, tipa bitak, o faking atomima i o beskonacnoj petlji kako je nepojmljivo da je svemir beskonacan - sve mora imati pocetak i kraj, pa tako i nesto beskonacno - ovdje se mozak slama i pregara, nakon cega se krece na analize tekstova pjesama, pogotovo onih malo tezih... tipa alice in chains ili metallica..itd
jednom dosli u pekaru navecer, ja i 2 frenda. frend narucuje burek s mesom i rece- burek sa smesom- bili smo ucmekani do daske, stali pred zenu i 5minuta se smijali. Nikad vise nisam bio u toj pekari poslije, iako mi je pred zgradom u kojoj zivim
Ili ovo -imam snimljeni filmic koji traje pola sata, a na njemu frend i ja racunamo koliko je 23.43-12.86
ludnica..jednom je frend pitao zakaj se ljudi rode s oziljkom na ruci, ispod ramena, jel to kao nekad prije bio neki ud koji je tokom evolucije otpao?? (oziljak od cijepljenja) - umrli od smijeha,skupa s njim kad je shvatio kaj je to zapravo
najžešće je kad se svadjamo (umirajući od smijeha) ko ce nazvati piceriju i naruciti picu bez da sj*be nekaj (adresu, koju picu treba naruciti kome, jer jbg svako ima ideje tipa slavnoska s ajvarom i extra kukuruzom, malo manje/vise sira, bez/sa vrhnjem itd)...i onda jos gore, ko ce dostavljacu otvoriti vrata jer jbg, umiremo od straha i smijeha jednom kad pozvoni na vrata..
i tako mi kupili bureke sa sirom jednom prilikom i kao, ajmo se busom vozikat po zagrebu, purple haze jetaj dan bio na dnevnom redu - secemo do stanice, s vrelim burekima u ruci, sopamo se kad frend vikne da ide bus i da moramo potrcati jer necemo stici - da bi umrli od smijeha jer busa ni nema, a nije ga ni bilo..
najvise se situacija dogadja kad nas ulovi divljacka glad - kad nastupaju divljacke kombinacije tipa cokolada s keksima i susene kobase...
al najzesce je biilo kad je frend slavio rodjendan.. sjedilo nas 5-6 za stolom i jedan frend kojeg dugo nismo vidli, a dosao je na rodjendan iza nas gleda tv - ufafan do koske,skupa s nama. I tako mi pusimo i raspravljamo o svemu i svacemo, a kad jednom, frend se okrene ovome kojeg dugo nismo vidli i vikne - I TIII SIII TUUUU! - i udri plakati ko malo djete od srece, jadan je zaboravio da ovaj iza njega gleda tv.. jel moram napomenuti da smo se kasnije sat vremena smijali i da nas svaki puta kad se navarimo drugi dan boli trbuh od smijanja
joj joj - ne da bih mogao knjigu napisati, mogao bih napisati serijal koji bi potukao Zagorku i gričku vješticu pričama koje prozivljavamo navareni....
najjače mi je pogledat zeitgeist trijezan i onda zapalit s nekim i nakuren pričat o svim tim sranjima u svijetu i zavjerama općenito.... baš se napriča čovjek tad.... hehehe
Daj razvalio sam se od smjeha na nekim steta sta ja nemam nista smjesnog za ispricat, obicno bacam neku šatru i s jedne dolazim na neku desetu i onda sat vremena pokusavamo se sjetit kak smo došli do te rječi primjer " Kamion nas je zahalil" " zake nas nije zabučil? " "čilbu " " zvuci ko čili" "liči" " ee ,to je ko ličim sobu " buso kak čudno " " ko mali bus " " ček ček , od kud smo počeli ?? " otprilike tako
steta sta ja nemam nista smjesnog za ispricat, obicno bacam neku šatru i s jedne dolazim na neku desetu i onda sat vremena pokusavamo se sjetit kak smo došli do te rječi primjer " Kamion nas je zahalil" " zake nas nije zabučil? " "čilbu " " zvuci ko čili" "liči" " ee ,to je ko ličim sobu " buso kak čudno " " ko mali bus " " ček ček , od kud smo počeli ?? " otprilike tako 
To stari, šatra. Ja imam jednog frenda s kojim više derem šatru nego normalan govor. Prek telefona, na cesti, jednom u stanici pred pandurom:icon_lol:. Tolko smo tu šatru forsirali da kad uđemo u dučan po npr. pivu mi na šatri pričamo a prodavačica gleda otkud su ovi došli xD. A vrhunac bi bio kad se naduvamo, onda ni jedan drugog nismo nikaj kužili. Nažalost u zadnje vrijeme se s tim frendom nečujem baš često pa sam malo zahrđao. Li još vjeku sam u mifor tebra. Gone, kog traša mani evo smapje.
http://www.youtube.com/watch?v=b9ZjNhBolnU
http://www.youtube.com/watch?v=b9ZjNhBolnU
Obično ja laprdam kad sam high ili ne pričam ništa ako sam extra ubijen nego samo imam smajl preko face , a ponekad samo komentiram i vrištim od smijeha kao npr sad :icon_lol:
peace
boz
peace
boz
Ako se skupi ekipa i navarimo se svi zvjerski prvo se moram dobro debelo skoncentrirat da uopće shvatim koji se razgovor vodi i dal mogu dati svoj doprinos. U slučaju da varim samo sa jednom osobom ovisi ko je ta osoba i o čemu mogu s njim ili njom pričat. Dugogodišnji frend i ja smo dvije različite sfere, on je kompjutorski štakor i zna sve o kompjutorima i tim p***arijama dok sam ja čista suprotnost. Onda ja njega ispitujem o svim tim tehnikalijama itd a on mene o knjigama, filmovima i ostalim stvarima i uvijek dođem doma pun novih saznanja.
moja prica zavisi od toga sa kojim zidom pricam dok sam navaren ) ako je zid sa slikama (to mi dodje sa desne stane) bolje da ne znate
upoznam se sa njima pa se zezamo zajedno, ako je bijeli zid ( to mi je sa lijeve strane) onda ne pricam nista, nego trazim rupe u zidu ; ako je zid sa vratima i gitarom (auuu uzmem da sviram i vidimo se kad me prodje trip), a ako je zid iza mene ( onda sam obicno na krevetu i gledam naglavacke )... p.s. nije mi mala soba i imam dosta toga u njoj, al jednostavno najvise volim pricat sa zidovima ;D
) ako je zid sa slikama (to mi dodje sa desne stane) bolje da ne znate upoznam se sa njima pa se zezamo zajedno, ako je bijeli zid ( to mi je sa lijeve strane) onda ne pricam nista, nego trazim rupe u zidu ; ako je zid sa vratima i gitarom (auuu uzmem da sviram i vidimo se kad me prodje trip), a ako je zid iza mene ( onda sam obicno na krevetu i gledam naglavacke )... p.s. nije mi mala soba i imam dosta toga u njoj, al jednostavno najvise volim pricat sa zidovima ;D
ma ne pricam nista,cutim ko mula ,a i ako pricam obicno nema veze sa mozgom....sve nesto ne povezano:sick:
Ja najvise volim filozofirat, o ostalim zivim bicima te prirodi i kako je priroda nesta neunistivo,ili pak o organima koji nam nedaju da uzivamo u zivotu
hahaha tema je komedija
Ja kad sam bas pre uduvan onda me hvata neka paranoja,sve mi se cini kao da me neko promatra,neznam kako da to opišem... onda pricam sam sa sobom u mislima. A kad je tu ekipa onda je ludilo, rugamo se jedni drugima
Ja kad sam bas pre uduvan onda me hvata neka paranoja,sve mi se cini kao da me neko promatra,neznam kako da to opišem... onda pricam sam sa sobom u mislima. A kad je tu ekipa onda je ludilo, rugamo se jedni drugima
Vodim raspravu s jointom, dal je muski il zenski rod, kao muski al ipak zenski zbog vutre, i tako odem u nedogled , onda skuzim kaj radim, i umrem od smijeha,
