TALIJANSKA ministrica zdravstva Livia Turco, èlanica Lijevih demokrata, vodeæe parlamentarne stranke, intervenirala je u ponedjeljak, 13. studenog, kod ministra pravosuða, koji je dekretom poveæao kolièinu trave koja æe se smatrati da je za privatnu uporabu - 1 gram aktivnih sastojaka, što efektivno znaèi da ljudi uhvaæeni s jointom u parku više neæe iæi u zatvor.
"Intervenirala sam zato da tisuæe mladih ljudi ne moraju iæi u zatvor ili biti krivièno gonjene zbog pušenja jointa", izjavila je Turco. Zakon æe stupiti na snagu èim se objavi u službenom glasniku.
Francesco Caruso, ljevièarski zastupnik u talijanskom parlamentu, izazvao je šok kad je provocirao desnièarske zastupnike izjavom da je u dvorištu posadio nekoliko sjemenki trave, koje su veæ poèele nicati. Sjednica je prekinuta i digla se zbrka.
Caruso, poznati antiglobalist, rekao je da je samo promovirao prokanabisne prosvjede zakazane za 25. sudenog.
Situacija je vrlo slièna onoj u Hrvatskoj.
Desnièarska Berlusconijeva vlada donijela je represivan zakon protiv droga, pod krinkom nekakve moralnosti koju droga uništava kod mladih. Droga je nemoralna, bio im je argument. Slièno kao što je joint ravan otmici, u epohalnoj izjavi Ane Lovrin.
Taj neefektivni zakon ublažen je vrlo jednostavnim putem, dekretom Ministarstva pravosuða, na brz i uèinkovit naèin. Dakle, Talijani neæe morati èekati saborsku raspravu, prijedlog amandmana, amandman, raspravu o amandmanu, revidirani prijedlog amandmana, povezivanje marihuane, homoseksualnosti i pedofilije, raspravu o revidiranom prijedlogu amandmana, nastavak saborske sjednice sljedeæi tjedan, revidirani amandman, i sve one meðufaze potrebne farsi zvanoj Hrvatski sabor da donese neku odluku, nego æe jednostavno moæi prestati brinuti o tome hoæe li "guliti kaznu" ako ih policija uhvati s jointom.
Razlog je vrlo jednostavan, u Italiji postoji nešto što se zove glas javnosti. A taj glas javnosti ne dopušta biti zavedena jeftinom demagogijom kojom desnica pokušava dobiti glasove konzervativnih biraèa. Jer, zakon koji kriminalizira marihuanu u ovolikoj mjeri kao hrvatski nije ništa drugo nego podilaženje onom dijelu biraèkog tijela koje je još uvijek uvjereno da pušenje trave neminovno vodi u ovisnost o heroinu.
Najviše zato što gospoðe obiteljske terapeutkinje Marije Cahunek-Žužiæ javno govore o tome kako roditelji padaju na prvom testu kad im dijete zapali prvu cigaretu, a svaka prièa koju na TV-u vidite o bilo kojem narkomanu govori kako je poèeo s travom. Nema prièe koja govori o tome kako dobar dio konzumenata trave nikad ne proba niti jednu drugu drogu.
Isto tako na HTV-u nije previše spominjano kako je novi zakon poveæao samo minimalnu, ne i maksimalnu kaznu za posjedovanje marihane. Takav je glas hrvatske javnosti. Vrlo jednostran.
Talijanski zastupnik je u parlamentu rekao kako je posadio marihuanu u vrtu. Maksimum napora koji je neki politièar uložio da javno napomene kako marihuana nije Sotonina klica je bila Raèanova izjava kako je kao mladiæ zapalio joint, što je priznao na prvom chatu u Hrvatskoj još 1999. godine koji smo mi organizirali. To i onaj SDP-ov prijedlog dekriminalizacije marihuane, koji je nestao negdje u bespuæima saborskih dvorana.
U Italiji zastupnik u parlamentu provocira konzervativne desnièare da bi reklamirao prokanabisne prosvjede. Može li si netko zamisliti Zlatka Kramariæa u sliènoj situaciji? Teško, zar ne? Kad se kaže glas javnosti veæina ljudi u Hrvatskoj æe odgovoriti ovako nekako: "Pa ´ko nam kriv kad si dozvolimo da nam serviraju šta god im padne na pamet?". Tako su nas veæ nauèili da mislimo.
Druga strana takvog razmišljanja obièno ide u ovom smjeru: "Pa što, što se sad ja imam buniti oko toga, kad je moj glas ionako nevažan i ne mogu ništa promijeniti?".
Rasprava na Indexovom forumu, koju možete proèitati ovdje, to dobro demonstrira. Hrvatski sociolozi (kako jedna diskutantica na forumu kaže) uvjeravaju nas da raspravom na internetskom forumu (dakle, javnom glasilu) samo daju lažnu nadu da možemo promijeniti nešto. Defetizam doveden do kraja.
Vlast (koja voli spominjati kako eto konaèno živimo u demokraciji) je, zajedno s glavnim medijima, nauèila graðane da je njihov glas bezvrijedan. Odnosno da su oni ta neka javnost koja je raštrkana i nehomogena. I koja ne može ništa napraviti. Pa i ne može, odnosno, nije ni zadatak graðana da donose zakone. Zato se i izabiru predstavnici. A ti predstavnici šute, veæ dvadeset i tri dana šute o zakonu koji je klinca koji je zapalio joint u parku baca u zatvor.
Denis Latin najavljuje rat dilerima, a gospoðe obiteljske terapeutkinje Marije Cahunek-Žužiæ upozoravaju roditelje da padaju na prvom testu kad im dijete zapali prvu cigaretu. Graðani nisu jedini koji èine glas javnosti. Glas javnosti èine i vlast i opozicija i nevladine udruge i mediji.
Bez suradnje tih elemenata društva nijedna demokratska država ne može funkcionirati ispravno. Bilo koja skupina graðana može sutra izaæi na ulice hrvatskih gradova i protestirati protiv nekog zakona.
Ali, ako im ne pomogne netko tko na percepciju javnosti može utjecati, kao, recimo, saborski zastupnik, Žarko Puhovski ili jaka medijska kuæa, trud æe im zaista biti uzaludan.
A nekako se nije primijetilo da je neka medijska kuæa, neki uvaženi èlan NGO-a ili neki saborski zastupnik rekao Ani Lovrin da napušenom èovjeku neæe ni pasti na pamet oteti nekoga.
Za nas je ovo zasad samo san, bajka, basna, obièna fikcija... :roll:
"Intervenirala sam zato da tisuæe mladih ljudi ne moraju iæi u zatvor ili biti krivièno gonjene zbog pušenja jointa", izjavila je Turco. Zakon æe stupiti na snagu èim se objavi u službenom glasniku.
Francesco Caruso, ljevièarski zastupnik u talijanskom parlamentu, izazvao je šok kad je provocirao desnièarske zastupnike izjavom da je u dvorištu posadio nekoliko sjemenki trave, koje su veæ poèele nicati. Sjednica je prekinuta i digla se zbrka.
Caruso, poznati antiglobalist, rekao je da je samo promovirao prokanabisne prosvjede zakazane za 25. sudenog.
Situacija je vrlo slièna onoj u Hrvatskoj.
Desnièarska Berlusconijeva vlada donijela je represivan zakon protiv droga, pod krinkom nekakve moralnosti koju droga uništava kod mladih. Droga je nemoralna, bio im je argument. Slièno kao što je joint ravan otmici, u epohalnoj izjavi Ane Lovrin.
Taj neefektivni zakon ublažen je vrlo jednostavnim putem, dekretom Ministarstva pravosuða, na brz i uèinkovit naèin. Dakle, Talijani neæe morati èekati saborsku raspravu, prijedlog amandmana, amandman, raspravu o amandmanu, revidirani prijedlog amandmana, povezivanje marihuane, homoseksualnosti i pedofilije, raspravu o revidiranom prijedlogu amandmana, nastavak saborske sjednice sljedeæi tjedan, revidirani amandman, i sve one meðufaze potrebne farsi zvanoj Hrvatski sabor da donese neku odluku, nego æe jednostavno moæi prestati brinuti o tome hoæe li "guliti kaznu" ako ih policija uhvati s jointom.
Razlog je vrlo jednostavan, u Italiji postoji nešto što se zove glas javnosti. A taj glas javnosti ne dopušta biti zavedena jeftinom demagogijom kojom desnica pokušava dobiti glasove konzervativnih biraèa. Jer, zakon koji kriminalizira marihuanu u ovolikoj mjeri kao hrvatski nije ništa drugo nego podilaženje onom dijelu biraèkog tijela koje je još uvijek uvjereno da pušenje trave neminovno vodi u ovisnost o heroinu.
Najviše zato što gospoðe obiteljske terapeutkinje Marije Cahunek-Žužiæ javno govore o tome kako roditelji padaju na prvom testu kad im dijete zapali prvu cigaretu, a svaka prièa koju na TV-u vidite o bilo kojem narkomanu govori kako je poèeo s travom. Nema prièe koja govori o tome kako dobar dio konzumenata trave nikad ne proba niti jednu drugu drogu.
Isto tako na HTV-u nije previše spominjano kako je novi zakon poveæao samo minimalnu, ne i maksimalnu kaznu za posjedovanje marihane. Takav je glas hrvatske javnosti. Vrlo jednostran.
Talijanski zastupnik je u parlamentu rekao kako je posadio marihuanu u vrtu. Maksimum napora koji je neki politièar uložio da javno napomene kako marihuana nije Sotonina klica je bila Raèanova izjava kako je kao mladiæ zapalio joint, što je priznao na prvom chatu u Hrvatskoj još 1999. godine koji smo mi organizirali. To i onaj SDP-ov prijedlog dekriminalizacije marihuane, koji je nestao negdje u bespuæima saborskih dvorana.
U Italiji zastupnik u parlamentu provocira konzervativne desnièare da bi reklamirao prokanabisne prosvjede. Može li si netko zamisliti Zlatka Kramariæa u sliènoj situaciji? Teško, zar ne? Kad se kaže glas javnosti veæina ljudi u Hrvatskoj æe odgovoriti ovako nekako: "Pa ´ko nam kriv kad si dozvolimo da nam serviraju šta god im padne na pamet?". Tako su nas veæ nauèili da mislimo.
Druga strana takvog razmišljanja obièno ide u ovom smjeru: "Pa što, što se sad ja imam buniti oko toga, kad je moj glas ionako nevažan i ne mogu ništa promijeniti?".
Rasprava na Indexovom forumu, koju možete proèitati ovdje, to dobro demonstrira. Hrvatski sociolozi (kako jedna diskutantica na forumu kaže) uvjeravaju nas da raspravom na internetskom forumu (dakle, javnom glasilu) samo daju lažnu nadu da možemo promijeniti nešto. Defetizam doveden do kraja.
Vlast (koja voli spominjati kako eto konaèno živimo u demokraciji) je, zajedno s glavnim medijima, nauèila graðane da je njihov glas bezvrijedan. Odnosno da su oni ta neka javnost koja je raštrkana i nehomogena. I koja ne može ništa napraviti. Pa i ne može, odnosno, nije ni zadatak graðana da donose zakone. Zato se i izabiru predstavnici. A ti predstavnici šute, veæ dvadeset i tri dana šute o zakonu koji je klinca koji je zapalio joint u parku baca u zatvor.
Denis Latin najavljuje rat dilerima, a gospoðe obiteljske terapeutkinje Marije Cahunek-Žužiæ upozoravaju roditelje da padaju na prvom testu kad im dijete zapali prvu cigaretu. Graðani nisu jedini koji èine glas javnosti. Glas javnosti èine i vlast i opozicija i nevladine udruge i mediji.
Bez suradnje tih elemenata društva nijedna demokratska država ne može funkcionirati ispravno. Bilo koja skupina graðana može sutra izaæi na ulice hrvatskih gradova i protestirati protiv nekog zakona.
Ali, ako im ne pomogne netko tko na percepciju javnosti može utjecati, kao, recimo, saborski zastupnik, Žarko Puhovski ili jaka medijska kuæa, trud æe im zaista biti uzaludan.
A nekako se nije primijetilo da je neka medijska kuæa, neki uvaženi èlan NGO-a ili neki saborski zastupnik rekao Ani Lovrin da napušenom èovjeku neæe ni pasti na pamet oteti nekoga.
Za nas je ovo zasad samo san, bajka, basna, obièna fikcija... :roll:
