Telepatija = pojam nastao od grckih rijeci "tele" - daljina i "pathe" - osjecaj, sto bi trebalo znaciti "osjecaj na daljinu".
Tumacimo li pojam telepatije kao osjecaj na daljinu ne mozemo, a da se ne zapitamo kako je uopste moguce osjecati nesto sto je od nas kilometrima udaljeno.
Uvjeren sam da je odgovor - ne mozemo. Ali, mozemo primiti informaciju (misao) od nekoga ko je od nas udaljen kilometrima.
Primjer koji, za moje mogucnosti poimanja telepatije, najbolje opisuje pojavu jeste primjer koji je napisala nasa forumasica @Moj put , pa cu ga citirati u ovu, po licnom misljenju, odgovarajucu temu.
"Moj put
ne znam kako se misli mogu prenositi na daljinu. ne tako često, ali tu i tamo dogodi se da čujem zvuk na mobitelu kao kada dobijem sms poruku. u tom trenutku, znam da mi je npr. mama poslala poruku. uzmem mobitel, nema poruke. hm... malo mi je čudno kako je nema, ali pomislim da mi se učinilo da je čujem. nakon nekoliko minuta, stiže mi poruka od mame. kao da se dogodi neki pomak u stvarnosti, neka mini crvotočina ili nekakva pogreška u stvarnosti.
između moje mame i mene postoji kilometarska udaljenost, da li su naši organi na neki način uključeni u ovaj proces, nisam sigurna. pretpostavljam da se radi o moći namjere. ne znam, tu i tamo dogode se neke stvari koje su možda sasvim prirodne, ali mi ih nazivamo čudom samo zato što ih ne razumijemo."
Pretpostavimo da je Moj put primila informaciju u trenutku kada je njena majka pomislila na nju sa namjerom da joj posalje sms poruku. U tom trenutku, dok majka razmislja, ona prima tu informaciju svojim umom, ali ne razaznaje je kao informaciju koju je poslala majka, vec je dozivljava kao vlastitu misao.
U medjuvremenu majka tipka poruku i fokusirana je na tekst i ubadanje slova na tastaturi, sto njene misli, umjesto fokusa na kcerku, fokusiraju na poruku i u tom momentu se prekida telepatska veza medju njima dvjema.
Misao se, na neki nacin, manifestuje u univerzumu i vjerujem da postoji kljuc po kojem bi u svakom momentu mogli da ih primimo i jasno protumacimo. No, nazalost, vijekovima smo takav vid komunikacije prepustali prenesenom glasu tipa, bio sam ti kod brata u tudjini koji ti salje pozdrave i vijest da su svi dobro, pa onda pisanom slovu, pisma i telegrami, pa telefonska linija, a u novije vrijeme internetu.
Jednostavno vijekovima nemamo potrebe da sami medju sobom komuniciramo na mentalnom nivou, vec komunikaciju, umjesto primarnom, prepustamo sekundarnim sredstvima i namjenskim uredjajima.
Drugi primjer telepatskih sposobnosti uma lezi u fenomenu zvanom "deja vu" - vec vidjeno.
Velikom broju ljudi se desila situacija da sjedi u drustvu s nekim i da mu taj dogadjaj izgleda kao vec jednom prozivljen. Poznato mu je sta ce sagovornik reci i sta ce sam na te rijeci uzvratiti.
Pretpostavimo da objasnjenje lezi u mogucnosti telepatske komunikacije.
U medjuvremenu dok mi rijecima iznosimo svoj stav, sagovornik razmislja sta bi licno mogao dodati na tu temu. U trenutku kreiranja njegove misli, kao suvisle recenice, mi tu misao primamo u podsvijesti, jer telepatije nismo svjesni, prije nego sto je sagovornik izgovori, pa cak i kreiramo buduci odgovor.
U momentu dok sagovornik zapocinje prve rijeci svoje zamisli nama iz podsvjesnog dijela u svjesni predje misao koju smo ranije primili, kao i misao koju smo licno kreirali kao odgovor te iz tog razloga dogadjaj dozivljavamo kao vec vidjen.
Kome nije mrsko, neka napise svoja licna iskustva koja bi na neki nacin mogla biti povezana sa telepatijom.
Tumacimo li pojam telepatije kao osjecaj na daljinu ne mozemo, a da se ne zapitamo kako je uopste moguce osjecati nesto sto je od nas kilometrima udaljeno.
Uvjeren sam da je odgovor - ne mozemo. Ali, mozemo primiti informaciju (misao) od nekoga ko je od nas udaljen kilometrima.
Primjer koji, za moje mogucnosti poimanja telepatije, najbolje opisuje pojavu jeste primjer koji je napisala nasa forumasica @Moj put , pa cu ga citirati u ovu, po licnom misljenju, odgovarajucu temu.
"Moj put
ne znam kako se misli mogu prenositi na daljinu. ne tako često, ali tu i tamo dogodi se da čujem zvuk na mobitelu kao kada dobijem sms poruku. u tom trenutku, znam da mi je npr. mama poslala poruku. uzmem mobitel, nema poruke. hm... malo mi je čudno kako je nema, ali pomislim da mi se učinilo da je čujem. nakon nekoliko minuta, stiže mi poruka od mame. kao da se dogodi neki pomak u stvarnosti, neka mini crvotočina ili nekakva pogreška u stvarnosti.
između moje mame i mene postoji kilometarska udaljenost, da li su naši organi na neki način uključeni u ovaj proces, nisam sigurna. pretpostavljam da se radi o moći namjere. ne znam, tu i tamo dogode se neke stvari koje su možda sasvim prirodne, ali mi ih nazivamo čudom samo zato što ih ne razumijemo."
Pretpostavimo da je Moj put primila informaciju u trenutku kada je njena majka pomislila na nju sa namjerom da joj posalje sms poruku. U tom trenutku, dok majka razmislja, ona prima tu informaciju svojim umom, ali ne razaznaje je kao informaciju koju je poslala majka, vec je dozivljava kao vlastitu misao.
U medjuvremenu majka tipka poruku i fokusirana je na tekst i ubadanje slova na tastaturi, sto njene misli, umjesto fokusa na kcerku, fokusiraju na poruku i u tom momentu se prekida telepatska veza medju njima dvjema.
Misao se, na neki nacin, manifestuje u univerzumu i vjerujem da postoji kljuc po kojem bi u svakom momentu mogli da ih primimo i jasno protumacimo. No, nazalost, vijekovima smo takav vid komunikacije prepustali prenesenom glasu tipa, bio sam ti kod brata u tudjini koji ti salje pozdrave i vijest da su svi dobro, pa onda pisanom slovu, pisma i telegrami, pa telefonska linija, a u novije vrijeme internetu.
Jednostavno vijekovima nemamo potrebe da sami medju sobom komuniciramo na mentalnom nivou, vec komunikaciju, umjesto primarnom, prepustamo sekundarnim sredstvima i namjenskim uredjajima.
Drugi primjer telepatskih sposobnosti uma lezi u fenomenu zvanom "deja vu" - vec vidjeno.
Velikom broju ljudi se desila situacija da sjedi u drustvu s nekim i da mu taj dogadjaj izgleda kao vec jednom prozivljen. Poznato mu je sta ce sagovornik reci i sta ce sam na te rijeci uzvratiti.
Pretpostavimo da objasnjenje lezi u mogucnosti telepatske komunikacije.
U medjuvremenu dok mi rijecima iznosimo svoj stav, sagovornik razmislja sta bi licno mogao dodati na tu temu. U trenutku kreiranja njegove misli, kao suvisle recenice, mi tu misao primamo u podsvijesti, jer telepatije nismo svjesni, prije nego sto je sagovornik izgovori, pa cak i kreiramo buduci odgovor.
U momentu dok sagovornik zapocinje prve rijeci svoje zamisli nama iz podsvjesnog dijela u svjesni predje misao koju smo ranije primili, kao i misao koju smo licno kreirali kao odgovor te iz tog razloga dogadjaj dozivljavamo kao vec vidjen.
Kome nije mrsko, neka napise svoja licna iskustva koja bi na neki nacin mogla biti povezana sa telepatijom.