Teorija evolucije, kreacionizam ili nesto trece?
- Začetnik teme Majstor Ugvej
- Datum pokretanja
pa nismo bas takve drk***ije, covek lepo smestio temu na mesto
uzivajte ljudi, ja cu malo uz disco & groove da vidim sta ima novo. smoke up and some 45 r.p.m. for good day 
do yaya, peace to all, funky yeah an sorry for spam
Razumijemo se mi... al u ovome nize ne znam kako bi se slozio. izvrtio vec 300 puta u glavi
zar ne bi bilo jednostavnije, logicnije i ekonomicnije hahahah da se kreiraju ono sto mi zovemo zakoni fizike/algoritmi koji ce djelovati u univerzumu ili u prirodi na zemlji? bas kao sto trenutno djeluju ti "zakoni". Ako "kreator" kreira te zakone, dobit cemo upravo sve ovo sto je i sto jesmo i sve mogucnosti i opcije koje postoje za koje znamo i ne znamo. Neke od bezbroj posljedica te kreacije bi npr. bila evolucija, radjanje, smrt, fizicki zivot, duhovni zivot i sve one mogucnosti za koje ne znamo da su moguce.
Ovo bi mi bilo nesto logicnije od ove banalizirane verzije sa organima. Ono sto mene muci je rijec "kreator" ili "inteligentni kreator" jer ga automatski vizualiziram kao svijesno bice a onda to svijesno bice mora imati svog kreatora i tako u nedogled.
Druga moja interpretacija koju bi mogao povezat sa tvojom pricom je da je kreator "sve". Svi smo sve. Ako bi kreatora koji je sve zamijenili sa beskonacnim oceanom u kojoj su mogucnosti beskrajne onda bi mi bili jedna jedna litra toga svega odn. jedna litra kreatora.
Ako stvarno postoji oduvijek i zauvijek, odn. beskonacno; to znaci da postoji i beskrajan broj mogucnosti za bilo sto, te vrijeme postaje relativno odn. nepostojece. Ako sve/kreator postoji oduvijek i postojat ce zauvijek, onda je moguce i da je ovaj nas svijet samo jedna od realiziranih mogucnosti. Ova mastarija/hipoteza ne zahtjeva inteligentnog kreatora u doslovnom smislu rijeci i taj kreator ne zahthjeva svog kreatora a dobijes sve ovo sto je
iako ako dugo razmisljam o ovome, dodjem do nekih paradoksa svemogucnosti pa mi glava eksplodira. no nebitno. doslovno razmisljam na glas.Apsolutno. Al da bi netko imao otvoreni um, bilo bi super kada bi prije naucio kako profiltrirati koje ce informacije prihvatit a koje odbacit ili razumijet pogresnost u informaciji jer mislim da je to jedini nacin prema razumijevanju necega. Banalan primjer: par puta sam vec procitao kako su neki roditelji u americi lijecili malo dijete nekim travama i dijete umrlo od prehlade, gripe.... ili tako necega. Znaci roditelji imaju otvoren um i pretpostavljaju ili znaju da ima neceg u biljkama jer su ocito dugo ucili o tome i mozda izljecili neke bolesti i vjerovali su da ce izlijecit dijete, ne pitajuci se da li je i sto je sve tocno u tim informacijama. E jebiga. Krive trave i dijete umrlo, a trebalo je samo otic kod doktora po antibiotik i za 3 dana bi dijete bilo zdravo.... ili znati tocno koje trave treba odabrati za tu i tu bolest. Ja bi takve ljude jednostavno nazvao glupima, a iz te gluposti onda proizlazi svo "zlo" ovog svijeta.
... ili kad je dijete umrlo od pothranjenosti jer su dijete hranili veganskom prehranom (na krivi nacin). jel ima uopce razlike izmedju glupoce i otvorenog uma bez filtera/znanja/inteligencije?
jer netko svojim otvorenim umom bez filtera i pogresnim uvjerenjima direktno i indirektno negativno djeluje na sve nas i svu okolinu a to nitko ne zeli.
Može li svemogući kreator kreirati kamen koji ne može podignuti?
Ako može, onda nije svemoguć jer ga ne može podignuti; ako ga može podignuti onda nije svemoguć jer ne može napraviti kamen koji ne može podignuti.
Ako može, onda nije svemoguć jer ga ne može podignuti; ako ga može podignuti onda nije svemoguć jer ne može napraviti kamen koji ne može podignuti.
Ako udjes u paradokse svemogucnosti ili svemoguceg kreatora, ovaj tvoj primjer je jedan od cijele hrpe i odlican primjer.
Svemoguce je po definiciji omnipotentno, omniscientno i sveprisutno, te teshvacanje toga uvijek zavrsi cijelim nizom paradoksa. Barem na ovaj nacin razmisljanja koji vecina prakticira i moze shvatit.
Da li nesto svemoguce moze unistiti ili kreirati samog sebe? Opcenito omni/sve... dodje do nekog paradoksa ako se analizira.
Svemoguce je po definiciji omnipotentno, omniscientno i sveprisutno, te teshvacanje toga uvijek zavrsi cijelim nizom paradoksa. Barem na ovaj nacin razmisljanja koji vecina prakticira i moze shvatit.
Da li nesto svemoguce moze unistiti ili kreirati samog sebe? Opcenito omni/sve... dodje do nekog paradoksa ako se analizira.
Poslednja izmena:
Lijepo razmisljanje.
Mi, ljudi, trenutno poznajemo 4 fundamentalne prirodne sile iz kojih proizilaze ti zakoni.
Sila sama po sebi, u zavisnosti kojem tipu pripada, tjera neko tijelo (materiju) na kretanje ili mirovanje. Pitam se, sta bi se desilo da gravitaciona sila privuce svu materiju na jednu hrpu, a da nema sile fisije, da joj se suprotstavlja? Vjerujem da bi citav svemir bio jedna ogromna gromada materije, koja bez ikakvog smisla tumara po beskonacnom prostoru.
U slucaju da su sile u ravnotezi, rezultat bi bio besmisleno titranje materije u prostoru.
Meni je logicno da postoji sila, sto za njom tragamo i dajemo joj raznorazna imena, koja je jaca od svih nama poznatih. Upravo ta sila upravlja materijom i od nje kreira zivot u raznim oblicima i namjenama, a sve cetiri poznate sile proizilaze iz te nama nepoznate. One su proizvod te jedne univerzalne, slobodno mogu reci, beskonacno jake i beskonacno inteligentne sile.
Ovladavanje tom silom je apsolutno nemoguce, ali je moguce izjednacavanje s njom.
Za spoznavanje te sile je potreban visi stepen postojanja, cak i od ovog ljudskog, za koji smatramo da je najvisi.
Primjer.
Covjek koji je u dubokom problemu i bez ideje ili vizije moguceg rjesenja, nalazi se u istom, samo zato sto je svoj vlastiti um smjestio u problem, odnosno, vidi samo problem.
Izranjanjem iz problema, odvajanjem uma od problema i posmatranjem istog iz sire perspektive, iz svih mogucih uglova, doci ce do rjesenja.
Isto tako, da bi spoznao tu univerzalnu silu, mora se otarasiti svojih primarnih cula, poput ociju, usiju, onih zaduzenih za dodir, ukus, orijentaciju, ravnotezu i sl., odnosno, mora osloboditi um, sprijeciti te 4 fundamentalne sile da ga tangiraju i odvracaju paznju
To stanje je moguce prilikom ekstremno duboke meditacije, kome ili smrti.
Neko je veoma napornim i po tijelo rizicnim metodama uspio postici stanje duboke meditacije i spoznao tu univerzalnu silu, a neko je, bogami, slucajno nabasao na nju, jer je dozivio duboku komu ili klinicku smrt.
Oni iz duboke kome se po pravilu, ako se uopste iz nje probude, restartaju na stanje svijesti prije kome, ukoliko im mozak nije mnogo ostecen, i uglavnom se ne sjecaju nicega dok su bili u komi.
Ovi sto se otrgnu smrti iz narucja, uglavnom spoznaju postojanje te sile i izuzetno je se dobro sjecaju, a za posledicu imaju dozivljaj usamljenosti, zbog cinjenice da to iskustvo nemaju s kim da podijele, osim s onima koji su dozivjeli isto, a to i nije nesto interesantno, jer bi bilo isto kao da jedan drugom doslovno prepricavaju film koji su, upravo, zajedno odgledali.
Uglavnom, ta sila postoji. Neko je upoznat s njom, neko je naslucuje, neko u nju vjeruje, a neko je ignorise. Tu silu je najlakse imenovati i opisati jednom jedinom rijecju - BOG i ne predstavlja nikakvog cikicu koji odmahuje glavom s nebesa, zagledan u nase grijehe!
Ovo spada u domen nivoa inteligencije kojom neko raspolaze.
Imamo lijepih primjera, a suprotstavljaju se tvom zakljucku, kako bi dijete ozdravilo da su ga odveli kod doktora, jer je bilo slucajeva da se dijete od doktora vrati bolesnije nego sto je otislo, pa cak i da umre, zbog doktorove nezainteresovanosti za svoj posao, jer nije dobio "motivaciju" ili zbog pogresne dijagnoze.
Sve su to greske, nazalost tragicne, a na kojima mora da se uci.
Je. Pitam se da li postoje jos neke za koje ne znamo ili ne "vidimo" jer nemamo organ ili alat koji bi nam preveo ili pokazao.
Osim sto ju mozemo izmjerit i znamo da je tu, jos uvijek nitko ne zna sto je tocno gravitacija i kako funkcionira. Puno hipoteza ali jos nema teorije.
Ovo sa privlacenjem bi mogao usporedit sa crnom rupom. Ogromna kolicina energije/materije u maloj tocki. Imam filing da se kod te "crne rupe" desava nesto na puno kompleksnijoj razini od fizije ili opcenito atomske razine. Mi znamo nekoliko stepenica ispod atomske razine, al u jednom trenutku ne znamo sto je dalje.
Da li bi se uopce kreirala velika hrpa? Sto bi odredilo velicinu te veliki hrpe? Postoji i hipoteza o pozitivnim i negativni energijama, odn ista energija negativnog predznaka (kvarkovi) i po toje nekoj prici bi svemir/sve trebalo biti jednako nuli. Ko kada se naponi razlicitog predznaka/smjera poniste iako i jedan i drugi zasebno imaju svoju energiju. Ta prica je kao vezana za materiju i antimateriju i po toj nekoj logici ima nekog smisla
a manipulacija? ako smo mi energija/sila i spojeni smo sa svime sto je energija, zasto ne bi mogli svijesno manipulirati tim istim od cega jesmo samo zato sto nije uvijek na okupu zvanom covjek?
O ovome sto pricas za komu, meditaciju.... to je tema za sebe i dosta mi je tipkanja za danas hah. dmt, svijest, da li postoji kolektivna svijest i nas mozak je samo organ kao sto su oci i usi pa nam interpretira zivot..... ili je sve samo kreacija naseg mozga. primjer dmt-a. je li to samo tvar koja nam stvori umjetna iskustva ili ta tvar promijeni "frekvenciju" mozga i presalta se na razno razne frekvencije ilitiga dimenzije. postoje price o iboga korijenu gdje razcliti ljudi sa razlicitih krajeva svijeta koji se ne poznaju dozive identicni scenarij u tom tripu nakon konzumacije. Tijek price i taj lik je kod njih bio isti, sto bi reklo da dmt iz tog korijena nije prouzrocio random trip zbog kemije u mozgu, vec da je prebacio mozak iz ove "dimenzije" u neku drugu. Ako je ta prica istinita, sto nemam pojma, ne vidim drugo logicno objasnjenje.
O tome cemo nekom drugom prilikom, imam puno za rec, a i za pitat
Ma shvacam. Al postoje bolesti za koje znamo kako ih maknuti i statisticke sanse za izlijecenje su 99.4%, karikiram. Zbog cega onda ici testirati nesto o cemu ne znamo a vrlo lako moze imati drasticne posljedice. Pogotovo kad nije potrebno...
.... jer je vec milion ljudi prije tebe napravilo istu gresku i ishod je jednak. Neces se bacit sa nebodera samo zato sto vjezbas levitaciju i vidio si neke ljude na levitiraju....i to nije greska na kojoj se uci iako postoje sanse da prezivis bez ozlijeda.
Jednom rjecju, iskustvo.
Sve si lijepo naveo i upravo onako kako jeste, ali kod vecine. Vidjeti sve to na nacin koji ti vidis je apsolutno prihvatljivo vidjenje.
Ali (jest se vijek namece ovo "ali") kao sto sam napisao; izuzetno si pametan momak, samo sto ti po mom misljenju, koje mi, nadam se, neces uzeti za zlo, fali koja godina zivotnog iskustva. Jednostavno da prozivis jos vise zivotnih borbi i novih iskustava, pa da sklopis jos siru sliku od te koju trenutno vidis. Zeljan si znanja, samo jos da se odlucis da potrazis te neke dimenzije, za koje si procitao da bi mogle postojati, ali ni jednu nisi licno osjetio i dozivio, i pronaci ces je, a u to sam poprilicno siguran. Tada ces tek shvatiti, koliko je sve nevjerovatno prosto, a jos nevjerovatnije tesko za objasniti.
Spoznao sam tako, sto sam se igrom slucaja nasao u jednoj sasvim novoj dimenziji, za koju nisam slutio da uopste moze biti stvarna. Cim sam krocio u tu, otvorile su mi se jos mnoge dimenzije, u koje vrlo lako mozes da se presaltas, ali postanes svestan cinjenice da sve one proizilaze iz jedne, a u bas toj cuci neopisivi dozivljaj razumijevanja i ogromne ljubavi prema, bas, svemu.
osjecaj koji te prosto goni da ga sa nekim podijelis.
Vrlo brzo shvatis da nemas skim. Logicno, jer ga ni sam do skora nisi poznavao i nemas predstavu na koji nacin bi ga podijelio.
Pokusao sam jedne prilike, dok je forumski blog funkcionisao, ispisati iskustvo sa, hajmo reci opste naucne strane. Upotrebljavati izraze koji se uce u osnovnim i srednjim skolama, ali jednostavno nije islo. Shvatio sam da takvo iskustvo ne moze da se dijeli okolo, kao sto se flajeri dijele, pogotovo sa neke naucne strane
Nakon gasenja bloga, nisam imao inspiraciju pokretati temu po tom pitanju, jer sam zakljucio da je neizvodivo.
Jedino sto sam morao uraditi, jeste da se "ispovijedim" u ispovjedaonici, u samo jednom postu, u kojem sam opisao tacan i efikasan nacin prelaska u novu dimenziju i pokusao bar djelimicno, opisati iskustvo boravka u njoj
Ali (jest se vijek namece ovo "ali") kao sto sam napisao; izuzetno si pametan momak, samo sto ti po mom misljenju, koje mi, nadam se, neces uzeti za zlo, fali koja godina zivotnog iskustva. Jednostavno da prozivis jos vise zivotnih borbi i novih iskustava, pa da sklopis jos siru sliku od te koju trenutno vidis. Zeljan si znanja, samo jos da se odlucis da potrazis te neke dimenzije, za koje si procitao da bi mogle postojati, ali ni jednu nisi licno osjetio i dozivio, i pronaci ces je, a u to sam poprilicno siguran. Tada ces tek shvatiti, koliko je sve nevjerovatno prosto, a jos nevjerovatnije tesko za objasniti.
kako si to spoznao?
Spoznao sam tako, sto sam se igrom slucaja nasao u jednoj sasvim novoj dimenziji, za koju nisam slutio da uopste moze biti stvarna. Cim sam krocio u tu, otvorile su mi se jos mnoge dimenzije, u koje vrlo lako mozes da se presaltas, ali postanes svestan cinjenice da sve one proizilaze iz jedne, a u bas toj cuci neopisivi dozivljaj razumijevanja i ogromne ljubavi prema, bas, svemu.
osjecaj koji te prosto goni da ga sa nekim podijelis.
Vrlo brzo shvatis da nemas skim. Logicno, jer ga ni sam do skora nisi poznavao i nemas predstavu na koji nacin bi ga podijelio.
Pokusao sam jedne prilike, dok je forumski blog funkcionisao, ispisati iskustvo sa, hajmo reci opste naucne strane. Upotrebljavati izraze koji se uce u osnovnim i srednjim skolama, ali jednostavno nije islo. Shvatio sam da takvo iskustvo ne moze da se dijeli okolo, kao sto se flajeri dijele, pogotovo sa neke naucne strane
Nakon gasenja bloga, nisam imao inspiraciju pokretati temu po tom pitanju, jer sam zakljucio da je neizvodivo.
Jedino sto sam morao uraditi, jeste da se "ispovijedim" u ispovjedaonici, u samo jednom postu, u kojem sam opisao tacan i efikasan nacin prelaska u novu dimenziju
i pokusao bar djelimicno, opisati iskustvo boravka u njoj 
Do prije cca 3 godine nebi uopce znao o cemu pricamo sada niti bi me interesiralo. Neki nepoznati klik se desio i od onda mi je to hobi i okupacija uz ganju, s time da sam se kao osoba promjenio da sam sebe sada ne prepoznajem (u pozitivnom smislu)
Ako sam dobro shvatio, pricas o necemu abstraktnijem od objasnjavanja boja slijepcu, jer za razliku od boja koje su svima jednake, ovo je skoro pa totalno subjektivno i tim nemogucije za objasnit. Ok, mogu to prozvakat
Odo sad spavat. Jedva sam i ovo smislio da napisem
moram sutra ponovo procitat
Sam naslov ove teme je ujedno i odgovor koji pokazuje uzaludnost rasprave.
Ako je nešto teorija, znači da je proizvod uma. Nikakav proizvod uma nema čak ni privid stvarnosti. Niti dokazivanje bilo koje od teorija može doneti iskustvo koje sam čovek može jedino osvestiti za sebe, ne za svoj um, već za iskustvo, za osećaj jedinstva i svrsishodnosti svega vidljivog i nevidljivog.
Ono što je jedina istina u vezi sa predmetom teme, da će za svakog stići taj trenutak raspoznavanja stvarnosti, te je i iz tog razloga nepotrebno drmusati ljude sa namerom da ih probudiš iako je to jedan od prvih poriva koji se javlja biću.
Ako je nešto teorija, znači da je proizvod uma. Nikakav proizvod uma nema čak ni privid stvarnosti. Niti dokazivanje bilo koje od teorija može doneti iskustvo koje sam čovek može jedino osvestiti za sebe, ne za svoj um, već za iskustvo, za osećaj jedinstva i svrsishodnosti svega vidljivog i nevidljivog.
Ono što je jedina istina u vezi sa predmetom teme, da će za svakog stići taj trenutak raspoznavanja stvarnosti, te je i iz tog razloga nepotrebno drmusati ljude sa namerom da ih probudiš iako je to jedan od prvih poriva koji se javlja biću.
Prakticno djelovanje i usavrsavanje je proizvod poznavanja teorije.
Da bi uspjesno zavrnuo obicni saraf, moras poznavati teoretski dio, inace ces piljiti u njega kao tele.
Saraf je osmisljen u umu i projektovan u stvarnost. Dokazan i prakticno upotrebljiv.
al u toj raspravi dodjemo do nekih novih informacija i zakljucaka... i malo upregnemo mozak da radi nesto
ovakve teme su mozda nekome ubrzani trening za
zna bit jako zehebana stvar, nekad me tako flešne, čudan trenutak, kao neka trenutna dubinska spoznaja života uopće, varijanti i formi svih 'potencijalnih' bića kozmosa...kao da me trenutno odspojilo s matrixa, uh
Kako kažu mudraci drevni...
Prvo moraš nešto znati da bi to mogao odbaciti.
Prvo treba malo po malo spoznavati "sebe", upoznavati "sebe" da bi te komade mogao odbacit. A ono što jesi je uvijek bilo tu i biti će. Upoznavati sebe je težak proces za koji je potrebna ogromna snaga volje, velika hrabrost i inteligencija... upoznavanje sebe je upoznavanje jednog od največih luđaka, lažova, kukavica i smradova. Kao da te netko u presu stavi, ali to je jedini put u onog što je oduvijek tu bilo i biti će... osjećaj koji nosimo na tom putu je da nema kraja da je sve gore...
To je kao penjanje na planinu. Počinje sa laganim livadama i ushićenosti ljepotom prirode ali malo po malo put postaje grub, uvjeti postaju sve teži. Moralne i ostale vrijednosti se počinju iskrivljavati, sve priče u koje smo vjerovali počinju gubiti smisao. Uvjeti su sve teži, diše se na usta, vuče se na sve ćetri dok od umora ne padnemo i sutra sve ponovo. Tu i tamo dođe lijepo vrijeme pa se dignemo na noge, pogledamo iza sebe i vidimo da je jako, jako dalek put iza nas.
Na putu je puno slijepih ulica gdje putnici često zalutaju. Dosta ih ostane tu i po cijeli život. Organiziraju život oko spoznaja koje imaju, tj. razine na koju su došli, naprave si komfornu zonu i tu ostanu. UM iskreira stvarnost iz pozicije iz koje gleda... oni koji dođu dosta daleko gdje više trava ne raste gdje je sve led i uvjeti su skoro nemogući skoro pa više ništa ne znaju... morali su odbacivati da bi mogli nastaviti, ćak kad se prijeđe kritična masa puta nema više mjesta za odmor. Sam osjećaj za preživljavanje gura nas naprijed... dokle, ni sam ne znam ali nadam se da negdje iznad oblaka je i dalje sunce
to be continued
Želim reći da je evolucija čovječanstva, evolucija običnog jednog čovjeka. To je put koji nitko ne može za nas prehodati, niti tehnologijom zaobići. Što smo se više lagano spuštali to ćemo se više imati za penjati. Nije bit tu u patnji bit je u odgovornosti biti to što jesi. Svemir u razvoju
Prvo moraš nešto znati da bi to mogao odbaciti.
Prvo treba malo po malo spoznavati "sebe", upoznavati "sebe" da bi te komade mogao odbacit. A ono što jesi je uvijek bilo tu i biti će. Upoznavati sebe je težak proces za koji je potrebna ogromna snaga volje, velika hrabrost i inteligencija... upoznavanje sebe je upoznavanje jednog od največih luđaka, lažova, kukavica i smradova. Kao da te netko u presu stavi, ali to je jedini put u onog što je oduvijek tu bilo i biti će... osjećaj koji nosimo na tom putu je da nema kraja da je sve gore...
To je kao penjanje na planinu. Počinje sa laganim livadama i ushićenosti ljepotom prirode ali malo po malo put postaje grub, uvjeti postaju sve teži. Moralne i ostale vrijednosti se počinju iskrivljavati, sve priče u koje smo vjerovali počinju gubiti smisao. Uvjeti su sve teži, diše se na usta, vuče se na sve ćetri dok od umora ne padnemo i sutra sve ponovo. Tu i tamo dođe lijepo vrijeme pa se dignemo na noge, pogledamo iza sebe i vidimo da je jako, jako dalek put iza nas.
Na putu je puno slijepih ulica gdje putnici često zalutaju. Dosta ih ostane tu i po cijeli život. Organiziraju život oko spoznaja koje imaju, tj. razine na koju su došli, naprave si komfornu zonu i tu ostanu. UM iskreira stvarnost iz pozicije iz koje gleda... oni koji dođu dosta daleko gdje više trava ne raste gdje je sve led i uvjeti su skoro nemogući skoro pa više ništa ne znaju... morali su odbacivati da bi mogli nastaviti, ćak kad se prijeđe kritična masa puta nema više mjesta za odmor. Sam osjećaj za preživljavanje gura nas naprijed... dokle, ni sam ne znam ali nadam se da negdje iznad oblaka je i dalje sunce
to be continued
Želim reći da je evolucija čovječanstva, evolucija običnog jednog čovjeka. To je put koji nitko ne može za nas prehodati, niti tehnologijom zaobići. Što smo se više lagano spuštali to ćemo se više imati za penjati. Nije bit tu u patnji bit je u odgovornosti biti to što jesi. Svemir u razvoju
Poslednja izmena:
Moj odgovor je priroda,sto vise,tu su sve teorije pred nama samima,i naravno postovati ne bacati djubre,plastiku,staklo,kese,limenke itd po prirodi,to je jedna od ljudskih osobina kojih se stidim.Mislimo o sebi da smo bogom dani a djubre bacamo gde stignemo,zagadjujemo itd...moramo da se trgnemo inace ono sto nas ceka bice crna pogibija.klima je poludela,cas havaji cas himalaji
Slične teme
