Tipovi Hašiša

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

Tripco

Aktivan Član
23.11.2005
312
99
0
suptropia.4t.com
Tipovi hasisa

Danas na ovim prostorima mnogi tvrde da je gotovo nemoguće pronaći dobar haš. Dobrim delom su i u pravu. Međutim, nekada, sedamdestih i osamdesetih, dosta kvalitetnog haša je prelazilo preko naše zemlje, a solidna količina je ostajala i ovde. To je u prvo vreme bila roba iz Turske i Bliskog istoka (Liban, ali i Sirija i Jordan), da bi kasnije došlo do upliva i marokanskog i avganistanskog hasha. Tokom devedesetih je, nešto zbog sve obimnjeg domaćeg uzgoja marihuane, a nešto i zbog mnogo veće profitabilnosti krijumčarenja heroina, haš, i to ne samo kvalitetan, bilo dosta teško naći. Tek poneki pisić iz A’dama, neki partizanski domaći pokušaj ili dar putnika koji se vraćaju sa istoka. Situacija se malo popravlja zadnjih par godina, posebno pojavom novih tipova kao što su Bubblehash ili Ice-o-Lator hash, mada je to i dalje nedovoljno. Kako god, ovde će biti opisani glavni tipovi tradicionalnog hašiša, novi tipovi, haš ulje i još neki psihoaktivni proizvodi nastali od ove biljke. Ovde nisu navođeni dodaci koji se mogu naći u hašišu, kao PCP, opijum ili neke druge supstance (pesak, terpentin, pepeo, talk...) koji se dodaju zbog pojačavanja dejstva ili povećanja količine.

[SIZE=10pt]Avganistanac[/SIZE]
Hašiš se proizvodi praktično na čitavoj teritoriji Avganistana. Najbolji dolazi iz severnih delova, između Hindu Kuš masiva i ruske granice (Balkh, Mazar-i-Sharif). Dobija se isključivo od zrelih polusušenih i sušenih cvetova C.indica najčešće ručnim trljanjem ili, ređe, preko fine tkanine ili sirove kože (kad se upotrebljavaju isključivo sasvim osušeni cvetovi). Tako se dobija prah koji se skida ručno ili, češće, specijalnim zakrivljenim noževima i kao takav spreman je za presovanje. Presuje se ručno, uz dodatak malo vode ili čaja, sve dok ne postane vrlo elastičan i jako aromatičan. Tako spremljen, valja se u kugle (Hash Balls), jer taj obik omogućava najmanji kontakt sa vazduhom, samim tim, najmanju oksidaciju. Pre nego što se pošalje za izvoz, ponovo se presuje u table od 100g. Na onom najvišeg kvaliteta najčešće stoji i žig porodice koja ga proizvodi (ponekad se takav haš naziva Royal Afghani). Spolja po boji je tamnobraon, gotovo crn, ako je bio dugo u kontaktu sa vazduhom dobije sivkastu nijansu. Iznutra tamnozelen ili braon. Dosta je mek i lako se gnječi. Miris, kao i ukus, mu je dosta jak, praktično začinjen, sa prilično oštrim dimom. Osećaj je jako telesnog tipa, gotovo narkotički. Iako se često njegov kvalitet ocenjuje po mekoći i elasticitetu, ne mora da znači da je mekši uvek i bolji, jer mu se ponekad dodaje kokosovo ili neko drugo ulje prilikom same proizvodnje. Posle nešto smanjene proizvodnje na početku ove decenije, zadnjih par godina ponovo dolazi do sve većeg upliva ovog tipa na evropsko tržište, ali, uglavnom, osrednjeg kvaliteta.

[SIZE=10pt]Haras[/SIZE]
Potiče iz Indije, gde se spravlja na gotovo čitavoj teritoriji. Dobija se i od C.sativa i od C.indica ili pomešano, već u zavisnosti od dela Indije u kom je pravljen. Zreli i nesušeni cvetovi se pažljivo trljaju među prstima dok se ne izdvoji smolasta i elastična masa koja se valja u kugle. Pre isporuke se presuje u uobičajene table. Spolja crn, iznutra tamnozelen ili tamnobraon do braon. Mek i elastičan, kao avganac, s tim da je ponekad malo više praškast, ali i dalje čvrst. Miris i ukus jako aromatični, začinjeni, dim oštar, ali ne toliko kao kod avg. Osećaj je dosta intenzivan, u zavisnosti od vrste Cannabisa koja je korišćena, može biti telesni ili cerebralni, ali najčešće je izbalansiran između ova dva.

[SIZE=10pt]Kašmirac[/SIZE]
Potiče iz Kašmira, severnog (muslimanskog) dela Indije i proizvodi se od C.indica koje dosta ima po planinskim padinama. Presuje se ručno u kugle (kao u Avganistanu) i retko se kasnije premesi u table. Spolja crn, iznutra zelenkasto braon sa, često prisutnim, beličastim linijama. Nešto tvrđi od avganca i zato mu se najčešće dodaju raznolika ulja (prirodnog porekla) da dobije na elasticitetu i mekoći. Miris i ukus aromatični, začinjeni, a dim manje oštar nego kod avg. Osećaj dosta telesnog tipa, sa malo cerebralnog. Prilično retko se može naći na zapadu, jer najveći deo proizvodnje završi u samoj Indiji.

[SIZE=10pt]Libanac[/SIZE]
Tradicionalno se proizvodi od C.indica, ali u novije vreme i od sativa/indica hibrida. Najviše se gaji u dolini Baalbek i često uz upotrebu savremene mehanizacije. Ubrane biljke se ostavljaju na samom polju gde su rasle da se najvećim delom osuše na suncu, a zatim se dosuše do kraja u ambarima. Svojevremeno (početkom sedamdesetih, čini se pod uticajem zapadnjaka koji su došli u Liban i počeli da finansiraju proizvodnju) vršilo se sakupljanje tako što su devojke sa dugom kosom prolazile između biljaka i skupljale prah i smolu koji su skidani sa njihove kože i kose specijalnim zakrivljenim noževima. Verovalo se da se u kontaktu sa njihovim znojem stvaraju posebne supstance koje daju hašu afrodizijačka svojstva. Pošto je hlorofil uništen sušenjem na suncu, hedovi dobijaju braonkasto-crvenu boju. Potom se ti cvetovi trljaju preko svilene tkanine – što je tkanija finija, bolji kvalitet haša. Tim procesom se dobija prah koji se skladišti u plastične džakove, dobro zatvori i drži tako do zime, kada počinje presovanje. To se radi tako što se prah stavi u neki stolnjak, linenu ili pamučnu maramu ili jednostavno, u pamučnu vreću, zamota i odozgo se stavi neki težak kamen ili štagod drugo teško i onda se presuje. Table su mase 100g, 200g, a ponekad i čitav 1kg. Na površini haša se mogu lepo videti ocrtane konture takanine u koju je bio umotan. Prema boji se razlikuju 3 vrste ovog tipa i to žuti, crveni i crni. Žuti je žućkasto-oker boje i pravi se od manje zrelih biljaka, crveni je tamnocrveno-braon boje i pravi se od zrelih biljaka, dok je crni tamnobraon do crne boje i pravi se od jako zrelih biljaka. Sva tri su dosta čvrsta po konstituciji, ali se lako seku. Neke od najkvalitetnijih sorti, ipak, poseduju izvestan elasticitet i mogu se premesiti rukom (postoji i ručno presovan crni libanac, ali se radi u vrlo malim količinama i van Libana ga je vrlo teško naći). Miris i ukus jako aromatični, dim prilično oštar, kod nekih sorti čak oštriji nego kod avganca. Pošto se danas tamo sade i hibridi, teško je uopšteno govoriti o efektu, ali kad je reč o tradicionalnom libancu, žuti ima prilično izraženo cerebralno dejstvo, dok je kod crvenog i crnog jači telesni osećaj (zbog veće količine CBD koja se nalazi u zrelim biljkama). Najkvalitetnije sorte nose žig proizvođačke porodice, a kao jedan od najboljih se računa Zahret el Kolch. Od kraja osamdesetih i tokom devedesetih je bilo dosta manje ovog tipa haša na tržištu, delom zbog programa Ujedinjenih Nacija za uništavanje zasada i prelaska zemljoradnika na druge kulture, a delom i zbog jake konkurencije sve prisutnijeg avganca i marokanca. Zadnjih godina se sve veći broj ljudi vraća uzgoju Cannabis-a, pa se ponovo može očekivati u malo većim količinama.

[SIZE=10pt]Manali [/SIZE]
Pravi se u severozapadnom, pothimalajskom delu Indije (nazvan po tamošnjem gradu, čuvenom zadnjih četrdesetak godina kao glavnom mestu za okupljanje Cannabis turista sa zapada) od C.indica i, možda, delom od C.sativa. Ovo je zapravo podtip harasa. Presuje se ručno, u kugle, od polusušenih cvetova, a kada ide za izvoz, premesi se u „prste“. Spolja crn, iznutra zelenkasto-braon, sa komadićima cvetova i listića. Nešto je tvrđi od drugih ručno presovanih tipova (mada postoji i dosta mekša verzija – Manali cream, prepoznatljiva po svojoj plavičasto-zelenkastoj nijansi). Miris i ukus blago aromatični, dim nije previše oštar, štaviše, mnogi ga cene upravo zbog blagog dima. Po efektu izbalansiran i dosta ravnomerno počinje da se razliva, kako po telu, tako i po mozgu. Nema ga previše na zapadu, ali je u holandskim coffee shop-ovoma prilično popularan.

[SIZE=10pt]Marokanac[/SIZE]
Iako se Cannabis gaji na čitavoj teritoriji Maroka, najveći deo proizvodnje dolazi iz severnog i severoistočnog dela, sa padina planinskih masiva Atlas i Rif (posebno je poznat po tome Ketama okrugna Rifu). Procenjuje se da samo u oblasti planina Rif, od proizvodnje hašiša živi oko 800 000 ljudi (podaci UN za 2004.) Dobija se od C.indica. Postoji dosta sorti ovog tipa haša koji se mogu razlikovati po finalnoj obradi, ali je u osnovi način proizvodnje isti. Osušeni (na suncu) cvetovi se trljaju preko fine (najčešće svilene) tkanine i dobija se prah. U novije vreme se za to koriste i improvizovane mašine – bubnjevi postavljeni tkaninom iznutra, u koje se stavljaju cvetovi i onda se sprava okreće i izdvaja se prah. Ređe se skladišti u tom stanju, uglavnom se odmah prelazi na fazu presovanja koje se može vršiti na 2 načina. Jedan je kao i u Libanu, presovanje na duže vreme između 2 kamena, a drugi je isto presovanje između 2 kamena, s tim da se donji kamen postavi na neki izvor toplote (ranije, preko vatre na ognjištu, danas, sve češće, preko plamena plinske boce). Što je duže na vatri, haš postaje tvrđe presovan. Ukoliko je slabije presovan, naziva se Pollen ili Polm. Kao takav, može da bude i vrhunskog kvaliteta, ali je češće srednjeg i može se naći i pod uopštenim nazivom Standard koji se odnosi na sve marokance srednjeg kvaliteta. Dobar deo proizvodnje otpada na jako presovane sorte. Najfinije sorte se na tržištu nalaze pod nazivima Super Morocco, Primero ili Premier (uopšteni naziv za dobre sorte marokanca), Zero-Zero (dosta mek, skoro kao avganac, sakupljan kroz najfiniju tkaninu, rupice sa oznakom 0-0), Sputnik (dosta lepljiv). Takođe, kao i za libanca, važi pravilo: što su biljke zrelije, tamnija je boja i kreće se od zlatnožute preko zelenkasto-braon do tamnobraon. Po mirisu i ukusu, od srednje aromatičnog do jako aromatičnog, ređe začinjenog. Dim realtivno blag, mada se ovde često nepravilno računa, da što je oštriji dim, jači je haš. Svetle sorte imaju dosta izraženo cerebralno dejstvo, dok tamne imaju telesno, uz nešto cerebralnog i često dosta relaksirajuće dejstvo. Ovo je najčešći tip u zapadnoj Evropi i u pojedinim zemljama (Španija, Francuska) drži čak 70% tamošnjeg tržišta haša.

[SIZE=10pt]Nederhaš[/SIZE]
Ovaj naziv se osnosi na hašiš proizveden u Holandiji. Naime, haš se u ovoj zemlji u manjim količinama proizvodio i sedamdesetih, ali je sa razvojem tamošnje Cannabis (u najvećem delu indoor) proizvodnje tokom osamdesetih i naročito devedesetih, počela i veća produkcija. U početku su korišćene mahom indika sorte, ali se kasnije prešlo na upotrebu hibrida pa i čistih sativa. Ranije je uglavnom korišćen metod trljanja preko tkanine (ili u bubnjevima obloženim tkaninom) kao u Maroku, a manji deo je presovan i ručno. Danas se sve više upotrebljavaju novi metodi za dobijanje sorti kao što su Ice-o-Lator i Bubblehash. Konstitucija mu je u zavisnosti od načina spravljanja. Boja takođe, mada je najčešće tamnozeleno-braon i tamnobraon. Miris i ukus različiti, uglavnom zavise od sorte Cannabisa koja je upotrebljena. Efekat takođe zavisi od sorte, a u zadnje vreme su posebno na ceni oni dobijani od čistih sativa. Najveći deo proizvodnje završi u holandskim coffee shop-ovima, ali je i sve prisutniji na evropskom tržištu.

[SIZE=10pt]Nepalac[/SIZE]
Cannabis indica se može videti u uzgoju u čitavom Nepalu, ali najveći deo proizvodnje dolazi iz južnog dela, iz ravničarskih predela i sa padina Himalaja. Koriste se zreli cvetovi, polusušeni ili čak sasvim sveži, tek ubrani. Spravlja se trljanjem među dlanovima a zatim se isto ručno i presuje. Podtip je harasa. Valja se u kugle i neretko na zapad stiže u tom obliku (Temple Balls), a takođe se može naći i prerađen u table ili prste. Dosta je mek (ali ipak nešto tvrđi od avganca), spolja crn, iznutra tamnobraon. Po mirisu i ukusu jako aromatičan, slatkast, ali sa relativno blagim dimom. Daje izuzetno jak telesni osećaj. Na zapadu je ovo verovatno najcenjeniji tip i potražnja uvek premašuje ponudu, bez obzira na njegovu visoku cenu.

[SIZE=10pt]Pakistanac[/SIZE]
Proizvodi se na čitavoj teritoriji, ali najbolji haš dolazi iz oblasti Citral, Swat i Khaibar. Proizvodi se na isti način kao u Avganistanu, dakle, ručnim presovanjem. Dosta mek, po boji spolja crn do tamnobraon, iznutra tamnozeleno-braon. Po mirisu i ukusu jako začinjen, sa dosta oštrim dimom. Izrazito telesni osećaj (po nekima čak najjači takve vrste od svih tipova). Na evropskom tržištu ga nema više toliko kao nekad, mada povremeno nalete značajnije količine.

[SIZE=10pt]Turčin[/SIZE]
Zasadi C.indica se sporadično mogu naći u svim ruralnim delovima Turske, ali najveći deo proizvodnje dolazi iz južnih centralnih i jugoistočnih oblasti. Proizvodi se od osušenih poluzrelih i, delimično, zrelih cvetova trljanjem preko tkanine ili u bubnjevima, a zatim se presuje između 2 kamena. Po konstituciji jako tvrd. Može se naći u tablama ili u obliku krkih pljosnatih štapića. Po boji zeleno-braon do tamnozeleno-braon. Miris i ukus slabo do srednje aromatični, a dim dosta mek. Po efektu je prilično cerebralan (možda i najviše od svih tradicionalnih tipova, kod nas je nekad bio nazivan i turčin-ludak zbog takvog, gotovo, tripoznog dejstva) sa manje ili više telesnog dejstva. Sve ređe se može naći na evropskom tržištu zbog restriktivnih mera koje sprovodi turska vlada.

[SIZE=10pt]Novi tipovi[/SIZE]
Svi do sada opisani tipovi se prave po tradicionalnim metodama (sem dela nederhaša). Na početku osamdesetih se došlo do novih saznanja o načinima spravljanja i to prvo u SAD, gde je izvesni Sadhu Sam otkrio da žlezde koje proizvode smolu tonu u vodu i na osnovu toga stvorio vodeni hašiš (Waterhash). Metod se sastoji od potapanja zrelih cvetova u posudu s vodom koja se zatim dobro protrese. Prah ostane na dnu (spreman za dalje presovanje), a biljni delovi ostanu na površini. Početkom devedestih je u Holandiji čuveni tamošnji haš pionir, Mila, izumela pollinator (’94. izašao na tržište), električnu mašinu sa bubnjem (koji se vadi iz mašine) obloženim finom tkaninom i sa nekoliko dodatnih prečaga koje pospešuju odvajanje praha od biljnog materijala. Na prelazu između 2 veka u okviru Miline firme Pollinator, razvijen je metod Ice-o-Lator koji je nešto kasnije usavršio u Kanadi Bubbleman. Metod se sastoji u sledećem: u kofu se stavi jedna nebušena vreća pa u nju vreća sa rupicama (dolaze sa različitom veličinom, tj. finoćom rupica). U tu, gornju, rupičastu vreću se stave cvetovi, ali i listovi (koji mogu da sadrže i do 10% psihoaktivnih supstanci), onda se doda led i voda i to se sve muti običnim kuhinjskim mikserom. Takva smesa se ostavi sat-dva da miruje i onda se vreće izvuku i u donjoj ostaje čist haš koji se dalje presuje. Posle toga se suši makar 1 dan i kao takav (ako se radi u malim količinama) spreman je upotrebu, ali samo na kraće vreme. Za veće količine i dugotrajniju upotrebu potrebno je sušenje 5-7 dana, najbolje na kartonu. Može se koristiti i kao nepresovan, a ako se ipak radi presovanje, treba biti vrlo oprezan jer se može desiti da mu se pokvari struktura i da počene da puca, a onda je podložan buđanju. Oba ova tipa su gotovo istovetni po načinu spravljanja, s tim da je Bubblehash (nazvan po tome što stvara mehuriće kad se puši) ipak nešto čistiji i jači jer postoji veći brojem vreća sa različitom veličinom rupica. Po konstituciji jako elastičan ako je nepresovan i po izgledu stavrno liči na neku plastičnu masu, a ako je presovan, konstitucija zavisi od načina presovanja. Boja jako varira i može biti od bledožute, preko zlatnožute, oker, crvene, zelene, ljubičaste, plave, braon do crne. Miris i ukus različiti, od tipično haš začinjene i aromatične pa do nekih koji podsećaju na aromu sorte Cannabisa od koje su spravljani. Efekat takođe najčešće zavisi od sorte Cannabisa, ali i od veličine rupica koje su korišćene. Naime, sativa trihomi su manji a indika trihomi veći. Ako se indika propusti kroz rupice manje nego što njoj odgovaraju, dobiće se haš dosta cerebralnog dejstva jer prođu trihomi koji sadrže dosta THC, a oni koji sadrže i CBD ne prolaze. Na taj način se ujedno dobije i manja količina od indika. Posebnu popularnost ima Jelly hash, nazvan tako zbog svoje želatinaste strukture. Dobija se mešanjem hašiša ili sušenih cvetova sa haš uljem (u različitim proporcijama, ali što više ulja, haš je jači i želatinozniji) i kasnijim presovanjem. Ovakvi metodi su vrlo brzo postali jako popularni, posebno za kućnu upotrebu, a tako sparavljan haš je sve traženiji po coffee shopovima.


[SIZE=10pt]Ulje[/SIZE]
Haš ulje (Hash-Oil) se može dobiti na više načina. Najstariji je presovanjem hašiša do ekstrema čime se ekstrahuje izvesna količina ulja. Tokom šezdesetih i sedamdesetih je često korišćena varijanta bila potapanje haša u neki nepolarizovani rastvor, npr.neki alkohol, gde stoji oko 3 nedelje a kad rastvor ispari, ono što ostane je haš ulje. Marokanski način je potapanje haša u metanol 3 puta na sat do dva i svaki put na kraju se rastvor profiltrira a zatim zagreva da bi metanol ispario. Ovo je dosta opasan način zato što udisanje isparenja metanola može može dovesti do trajnog slepila ili čak smrti. Takođe, metanol je jako zapaljiva supstanca. Na ova dva načina se uglavnom dobija ulje tamnije boje (ponekad i svetle, zlatnožute, ali retko) koji je slabijeg kvaliteta u odnosu na ono zlatnožute boje koje se naziva i Honey Bee Oil (pčelinje ulje). Najbolji način za dobijanje ovakvog ulja je upotreba aparature koja se sastoji od jedne široke plastične cevi u koju se stavlja haš ili sušeni cvetovi. Sa jedne strane je rupica na koju se stavi butanska bočica (za punjenje upaljača) i puni se oko 30 sekundi, sve dok butan zajedno sa uljem ne počne da izlazi sa donje strane gde se nalazi filter. Najbolje je to skupljati u neku vatrostalnu posudu koja se odmah stavlja u drugu, veću posudu, napunjenu vrelom vodom. Sačeka se da butan sasvim ispari i zlatnožuta lepljiva masa koja ostane na dnu je Honey Bee Oil. Korišćenje zaštitnih naočara i rukavica obavezno. 2004 se u Vankuveru na tržištu pojavilo i ulje pod nazivom Budder koje sadrži čak 95% psihoaktivnih supsatnci (najjači uzorak 99,6%) s tim da je 80-90% od toga THC. Ova ulja su na sobnoj temperaturi dosta gusta i jako lepljiva (ostavljaju gadne mrlje na odeći koje se koliko-toliko mogu skinuti medicinskim alkoholom), dok zagrevanjem postaju tečna i lako se razlivaju. Miris i ukus jako aromatični i oštri, dim vrlo mek. Efekat zavisi od haša ili marihuane koji su upotrebljeni. Ne mogu se naći u coffee shopovima.

[SIZE=10pt]Još neki psihoaktivni Cannabis proizvodi[/SIZE]
Na zapadu se često može pronaći da se termin kif pogrešno upotrebljava za hašiš. Kif zapravo predstavljaju, uz pomoć noža jako usitnjeni (gotovo u prah) različiti delovi ženske biljke, ali i neotvoreni cvetovi muške. Što su bolje odvojene grančice i semenke (ako ih ima), kif je potentniji. Takođe, ponekad se u zemljama severne Afrike ovaj izraz koristi i za preostali biljni materijal u preradi haša. Bang (Bhang) je piće čija je upotreba široko raširena u Indiji, prvenstveno među Hindu stanovništvom jer se pije, uglavnom, u čast božanstva Šive. Spravlja se od ženskih cvetova i vršnih listova, vode i šećera i to tako što se voda stavi da proključa, pa se u nju stavi Cannabis i tako ključa još 5-7 minuta, zatim se filtrira i cedi biljni materijal više puta. Može se dodati i mleko (onda se cedi više puta s mlekom) i različiti začini kao što su đumbir, cimet, kardamom ili sitno iseckani badem.

Na kraju, par reči o jačini ovih proizvoda. Prosečna količina psihoaktivnih materija u cvetovima današnjih sorti Cannabisa se računa 10-15%, s tim da najjače sorte idu oko 25% ili nešto malo više. Najjači tradicionalno rađeni haševi se kreću oko 45%, najjači Ice-o-Lator i Bubblehash idu 60-65%, Jelly hash zavisi od količine upotrebljenog ulja, a najjača ulja su 70-80% (ne računajući Budder).
 

PowerSeed

fuckin' admin
Urednik
Administrator
15.10.2006
22.849
44.456
3.198
Bekaa Valley
Tripco je napisao(la):
[SIZE=10pt]Haras[/SIZE]
Potiče iz Indije, gde se spravlja na gotovo čitavoj teritoriji. Dobija se i od C.sativa i od C.indica ili pomešano, već u zavisnosti od dela Indije u kom je pravljen. Zreli i nesušeni cvetovi se pažljivo trljaju među prstima dok se ne izdvoji smolasta i elastična masa koja se valja u kugle. Pre isporuke se presuje u uobičajene table. Spolja crn, iznutra tamnozelen ili tamnobraon do braon. Mek i elastičan, kao avganac, s tim da je ponekad malo više praškast, ali i dalje čvrst. Miris i ukus jako aromatični, začinjeni, dim oštar, ali ne toliko kao kod avg. Osećaj je dosta intenzivan, u zavisnosti od vrste Cannabisa koja je korišćena, može biti telesni ili cerebralni, ali najčešće je izbalansiran između ova dva.
nije los pregled, jedino si trebao napisati izvor, i koliko ja znam fali ti jedno c, pise ce charas, za haras nisam cuo, a bogme ni google ni wikipedia ;)