Trava kao lijek
Published by GreenMan
on 04.04.2008.
in Marihuana u medicini
.
Nakon Napoleonova i britanskog pohoda na Indiju i Egipat stanoviti W. B. O’Shaughnessy, profesor kemije i prirodne filozofije, potrudio se još 1839. godine poceprkati po starim indijskim zapisima na koje je nabasao u Calcutti, pa cak provesti inicijalna ispitivanja na životinjama. Zakljucio je da se kanabis može rabiti kao sredstvo za stišavanje bolova, protiv reumatizma, jakih napada epilepsije kod djece i u još neke druge svrhe. Francuski je psihijatar J. J. Moreau vjerovao da marihuana može pomoci osobama koje pate od mentalnih problema, a droga se uskoro našla i u Americi, gdje je postala sastavni dio niza preparata, od kojih je bio osobito popularan alkoholni “Tildenov ekstrakt”.
U drugoj polovici 19. stoljeca jedan je 16-godišnjak uzeo malo preveliku dozu ljekovitih kapi. Njegovo je ime bilo Fitz Hugh Ludlow, a prvi je opisao što to znaci biti “high” od kanabisa. Smatrao je da je pomocu cudne droge, koja ga je koštala svega 6 centi, putovao u misticne regije opisane u uzbudljivoj istocnjackoj literaturi. Time je zapravo otvorio vrata marihuani i hašišu kao rekreacijskim drogama. Ili, bolje receno, on je prvi jedan medicinski preparat iskoristio kao narkotik, to opisao i tako otvorio put za nešto što ce u narednom stoljecu na Zapadu postati prava nocna mora.
S vremenom se lista oboljenja koje se moglo tretirati s kanabisom postupno proširivala, pa je tako obuhvatila niz psihickih problema poput melankolije, histerije, migrene, delirium tremensa, neuralgija, nesanice i nocnih mora. Prema jednom popisu iz 1923. godine, kanabisovi su preparati korišteni i kod gonoreje, prostatitisa, cistitisa, dismenoreje, a u formi cigareta protiv emfizema, astme i kronicnog kašlja. Vec sam ranije spomenuo da kanabis uklanja bolove, pa su ga lijecnici u to doba rabili u slucaju bolova u crijevima i želucu, bez obzira radilo se o karcinomu, ciru ili nekoj drugoj komplikaciji.
Imao sam se prilike u Indiji uvjeriti da njihovi lijecnici, osobito ajurvedski, rado kod bolova u utrobi preporucuju kanabisove pripravke. Kada sam jednom putovao preko Dehra Duna prema himalajskom lancu, dan prije no što sam napustio Delhi i krenuo na sjever, spopali su me neugodni bolovi u podrucju abdomena, koje sam olako pripisao prolaznim smetnjama izazvanim jakim indijskim zacinima. Pitao sam lijecnika ashrama u kojem sam prespavao što mi je ciniti obzirom da nije bilo nacina kako odgoditi put. Kada sam mu opisao podmuklu bol s lijeve strane i cudan pritisak odozdo prema gore, odnekuda je izvadio malu plasticnu bocicu ispunjenu smedom tekucinom. Objasnio mi je da ne smijem uzimati previše kapi, možda 10 ili 15 u malo vode, najbolje prije spavanja. Nije mi rekao o kakvu se preparatu radi, niti sam ga ja o tome bilo što pitao. Vec u Dehra Dunu u vecernjim sam satima osjecao da mi se stanje pogoršava, cudan je pritisak popracen nekom neobicnom nelagodom rasao. Uzeo sam kapi i stanje se smirilo. U razdoblju od 11 dana koliko sam proveo na putu koji je završio u Delhiju, stalno sam održavao nekakvu ravnotežu uzimajuci kapi koje mi je dao doktor iz ashrama. Znao sam da nešto nije u redu, ali su kapi uvijek na kraju potisnule simptome. Po povratku u glavni grad Indije pitao sam o kakvim se kapima zapravo radi i saznao da su bazirane na kanabisu. Vrativši se u Europu iz nalaza urina i krvnog seruma postalo je jasno da sam, ustvari, imao problema s gušteracom, koja se valjda uzrujala zbog južnoindijske kuhinje. Moj je put na sjever predstavljao nerazumni rizik, kojega cijelo vrijeme uopce nisam bio svijestan. I danas sam uvjeren da su mi kanabisove kapi pomogle.
Uz navedene bolesti, kanabis se pokazao efikasnim u borbi protiv herpesa, raspuklina na površini kože, groznica, tetanusa i kolere. Od svih nabrojenih bolesti kojima su se suprotstavljali kanabisom u tim ranim dvadesetima ovog stoljeca, lijecnici izdvajaju migrenu kao onu kod koje je droga uzimana u kontroliranim dozama dala najbolje rezultate.
Jamacno je sudac Young imao cvrste argumente kada je dao malo prije citiranu izjavu o korisnu djelovanju kanabisa, ako se on koristi u medicinske svrhe i pod kontrolom strucnjaka. Medu njih sigurno spadaju spoznaje o tome da kanabis pomaže osobama oboljelima od teške i neizljecive autoimune bolesti oznacene sa slovima MS – multiple skleroze. Ovo oboljenje izaziva grcenje mišica i oboljeloga postupno veže uz invalidska kolica. Neki americki pacijenti oboljeli od ove opake bolesti tvrdili su da im je marihuana pomogla koji puta cak do te mjere da su mogli ustati iz kolica. Dr. Lester Greenspoon u jednoj publikaciji koju je objavilo Sveucilište Stanford, opisuje mladog covjeka koji pati od potpune paralize nastale uslijed ranjavanja zbog nespretnog rukovanja oružjem. Jaki bolovi koji se javljaju u mišicima nestaju u roku od nekoliko minuta nakon popušenog “jointa”, tvrdi Greenspoon, a iznosi i vlastitu tragediju. Njegov je sin Danny sa 14 godina obolio od leukemije i patio od jakih mucnina i povracanja nakon provedene kemoterapije. Nakon primjene kanabisa mucnine su gotovo nestale i djecak je mogao normalno jesti. Nažalost, njegova se bolest na kraju pokazala fatalnom.
Poznato je da su americke vlasti iznimno dopustile pušenje marihuane bolesnicima oboljelima od neizljecivih bolesti, a prema mnogima, kanabis je pomogao i kao sredstvo za uklanjanje neugodnih simptoma koji se javljaju nakon kemoterapije i slicnih zahvata.
Glaukom, teška bolest ociju, po svemu sudeci najbolje se može kontrolirati upravo kanabinolima iz marihuane. Radi se o oboljenju kod kojeg ocni tlak raste i tako oštecuje ocni živac. Još 1976. godine, tada 28-godišnji Bob Randall ušao je u americku povijest kao prva osoba kojoj je službena medicina propisala uzimanje marihuane. Covjek koji je bolovao od glaukoma i više nije reagirao na nijedan poznati lijek protiv ove bolesti, dobio je preporuku svog lijecnika da uzima marihuanu, koja je jedina, osobito u vecernjim satima, mogla kontrolirati njegov ocni tlak. Pušio je oko šest “jointova” dnevno, a taj je primjer potakao brojna istraživanja, s ciljem da se utvrdi na koji nacin marihuana može pomoci osobama oboljelima od ove bolesti. Po svemu sudeci, zagovornici legalizacije marihuane imaju podršku nekih oftalmologa koji misle da ova droga doista može uciniti ono što nije u stanju nijedan do sada poznati lijek.
Kemicari su nastojali identificirati koji spoj iz konoplje djeluje ozdravljujuce kod spomenutih bolesti. Naime, jedini sintetski kanabinoid, komercijalna imena “Nabilone”, koji je legaliziran u Velikoj Britaniji, povucen je iz prodaje jer je vrlo negativno utjecao na laboratorijske životinje, a pokazivao je i loše strane u primjeni na ljude. U konoplji su pronadeni mnogi spojevi, njih osamdesetak, koji bi mogli igrati neku ulogu u njenoj biološkoj aktivnosti. Izgleda da su u normalnim dozama korisni i, uvjetno, bezopasni samo onda kada su zajedno, dakle u biljci. A to je za znanost teško prihvatljiva istina, jer je u takvu slucaju nemoguce, ako govorimo o medicinskoj primjeni, odrediti tocnu dozu koju treba primijeniti u pojedinim situacijama. Da o razlicitom kemijskom sastavu koji nalazimo u kanabisu razlicita porijekla ni ne govorimo. Usprkos opširnim i ambicioznim istraživanjima u kojima se iz kanabisa željelo odvojiti ono što ozdravljuje, u ovom trenutku se ne cini da je moguce proizvesti kanabis u tabletama.
Published by GreenMan
on 04.04.2008.
in Marihuana u medicini
.
Nakon Napoleonova i britanskog pohoda na Indiju i Egipat stanoviti W. B. O’Shaughnessy, profesor kemije i prirodne filozofije, potrudio se još 1839. godine poceprkati po starim indijskim zapisima na koje je nabasao u Calcutti, pa cak provesti inicijalna ispitivanja na životinjama. Zakljucio je da se kanabis može rabiti kao sredstvo za stišavanje bolova, protiv reumatizma, jakih napada epilepsije kod djece i u još neke druge svrhe. Francuski je psihijatar J. J. Moreau vjerovao da marihuana može pomoci osobama koje pate od mentalnih problema, a droga se uskoro našla i u Americi, gdje je postala sastavni dio niza preparata, od kojih je bio osobito popularan alkoholni “Tildenov ekstrakt”.
U drugoj polovici 19. stoljeca jedan je 16-godišnjak uzeo malo preveliku dozu ljekovitih kapi. Njegovo je ime bilo Fitz Hugh Ludlow, a prvi je opisao što to znaci biti “high” od kanabisa. Smatrao je da je pomocu cudne droge, koja ga je koštala svega 6 centi, putovao u misticne regije opisane u uzbudljivoj istocnjackoj literaturi. Time je zapravo otvorio vrata marihuani i hašišu kao rekreacijskim drogama. Ili, bolje receno, on je prvi jedan medicinski preparat iskoristio kao narkotik, to opisao i tako otvorio put za nešto što ce u narednom stoljecu na Zapadu postati prava nocna mora.
S vremenom se lista oboljenja koje se moglo tretirati s kanabisom postupno proširivala, pa je tako obuhvatila niz psihickih problema poput melankolije, histerije, migrene, delirium tremensa, neuralgija, nesanice i nocnih mora. Prema jednom popisu iz 1923. godine, kanabisovi su preparati korišteni i kod gonoreje, prostatitisa, cistitisa, dismenoreje, a u formi cigareta protiv emfizema, astme i kronicnog kašlja. Vec sam ranije spomenuo da kanabis uklanja bolove, pa su ga lijecnici u to doba rabili u slucaju bolova u crijevima i želucu, bez obzira radilo se o karcinomu, ciru ili nekoj drugoj komplikaciji.
Imao sam se prilike u Indiji uvjeriti da njihovi lijecnici, osobito ajurvedski, rado kod bolova u utrobi preporucuju kanabisove pripravke. Kada sam jednom putovao preko Dehra Duna prema himalajskom lancu, dan prije no što sam napustio Delhi i krenuo na sjever, spopali su me neugodni bolovi u podrucju abdomena, koje sam olako pripisao prolaznim smetnjama izazvanim jakim indijskim zacinima. Pitao sam lijecnika ashrama u kojem sam prespavao što mi je ciniti obzirom da nije bilo nacina kako odgoditi put. Kada sam mu opisao podmuklu bol s lijeve strane i cudan pritisak odozdo prema gore, odnekuda je izvadio malu plasticnu bocicu ispunjenu smedom tekucinom. Objasnio mi je da ne smijem uzimati previše kapi, možda 10 ili 15 u malo vode, najbolje prije spavanja. Nije mi rekao o kakvu se preparatu radi, niti sam ga ja o tome bilo što pitao. Vec u Dehra Dunu u vecernjim sam satima osjecao da mi se stanje pogoršava, cudan je pritisak popracen nekom neobicnom nelagodom rasao. Uzeo sam kapi i stanje se smirilo. U razdoblju od 11 dana koliko sam proveo na putu koji je završio u Delhiju, stalno sam održavao nekakvu ravnotežu uzimajuci kapi koje mi je dao doktor iz ashrama. Znao sam da nešto nije u redu, ali su kapi uvijek na kraju potisnule simptome. Po povratku u glavni grad Indije pitao sam o kakvim se kapima zapravo radi i saznao da su bazirane na kanabisu. Vrativši se u Europu iz nalaza urina i krvnog seruma postalo je jasno da sam, ustvari, imao problema s gušteracom, koja se valjda uzrujala zbog južnoindijske kuhinje. Moj je put na sjever predstavljao nerazumni rizik, kojega cijelo vrijeme uopce nisam bio svijestan. I danas sam uvjeren da su mi kanabisove kapi pomogle.
Uz navedene bolesti, kanabis se pokazao efikasnim u borbi protiv herpesa, raspuklina na površini kože, groznica, tetanusa i kolere. Od svih nabrojenih bolesti kojima su se suprotstavljali kanabisom u tim ranim dvadesetima ovog stoljeca, lijecnici izdvajaju migrenu kao onu kod koje je droga uzimana u kontroliranim dozama dala najbolje rezultate.
Jamacno je sudac Young imao cvrste argumente kada je dao malo prije citiranu izjavu o korisnu djelovanju kanabisa, ako se on koristi u medicinske svrhe i pod kontrolom strucnjaka. Medu njih sigurno spadaju spoznaje o tome da kanabis pomaže osobama oboljelima od teške i neizljecive autoimune bolesti oznacene sa slovima MS – multiple skleroze. Ovo oboljenje izaziva grcenje mišica i oboljeloga postupno veže uz invalidska kolica. Neki americki pacijenti oboljeli od ove opake bolesti tvrdili su da im je marihuana pomogla koji puta cak do te mjere da su mogli ustati iz kolica. Dr. Lester Greenspoon u jednoj publikaciji koju je objavilo Sveucilište Stanford, opisuje mladog covjeka koji pati od potpune paralize nastale uslijed ranjavanja zbog nespretnog rukovanja oružjem. Jaki bolovi koji se javljaju u mišicima nestaju u roku od nekoliko minuta nakon popušenog “jointa”, tvrdi Greenspoon, a iznosi i vlastitu tragediju. Njegov je sin Danny sa 14 godina obolio od leukemije i patio od jakih mucnina i povracanja nakon provedene kemoterapije. Nakon primjene kanabisa mucnine su gotovo nestale i djecak je mogao normalno jesti. Nažalost, njegova se bolest na kraju pokazala fatalnom.
Poznato je da su americke vlasti iznimno dopustile pušenje marihuane bolesnicima oboljelima od neizljecivih bolesti, a prema mnogima, kanabis je pomogao i kao sredstvo za uklanjanje neugodnih simptoma koji se javljaju nakon kemoterapije i slicnih zahvata.
Glaukom, teška bolest ociju, po svemu sudeci najbolje se može kontrolirati upravo kanabinolima iz marihuane. Radi se o oboljenju kod kojeg ocni tlak raste i tako oštecuje ocni živac. Još 1976. godine, tada 28-godišnji Bob Randall ušao je u americku povijest kao prva osoba kojoj je službena medicina propisala uzimanje marihuane. Covjek koji je bolovao od glaukoma i više nije reagirao na nijedan poznati lijek protiv ove bolesti, dobio je preporuku svog lijecnika da uzima marihuanu, koja je jedina, osobito u vecernjim satima, mogla kontrolirati njegov ocni tlak. Pušio je oko šest “jointova” dnevno, a taj je primjer potakao brojna istraživanja, s ciljem da se utvrdi na koji nacin marihuana može pomoci osobama oboljelima od ove bolesti. Po svemu sudeci, zagovornici legalizacije marihuane imaju podršku nekih oftalmologa koji misle da ova droga doista može uciniti ono što nije u stanju nijedan do sada poznati lijek.
Kemicari su nastojali identificirati koji spoj iz konoplje djeluje ozdravljujuce kod spomenutih bolesti. Naime, jedini sintetski kanabinoid, komercijalna imena “Nabilone”, koji je legaliziran u Velikoj Britaniji, povucen je iz prodaje jer je vrlo negativno utjecao na laboratorijske životinje, a pokazivao je i loše strane u primjeni na ljude. U konoplji su pronadeni mnogi spojevi, njih osamdesetak, koji bi mogli igrati neku ulogu u njenoj biološkoj aktivnosti. Izgleda da su u normalnim dozama korisni i, uvjetno, bezopasni samo onda kada su zajedno, dakle u biljci. A to je za znanost teško prihvatljiva istina, jer je u takvu slucaju nemoguce, ako govorimo o medicinskoj primjeni, odrediti tocnu dozu koju treba primijeniti u pojedinim situacijama. Da o razlicitom kemijskom sastavu koji nalazimo u kanabisu razlicita porijekla ni ne govorimo. Usprkos opširnim i ambicioznim istraživanjima u kojima se iz kanabisa željelo odvojiti ono što ozdravljuje, u ovom trenutku se ne cini da je moguce proizvesti kanabis u tabletama.
rof10:
