Ljudi hvala na postovima; keep 'em comin'!
Ima pojedinaca ovdje koji se lagano bude; a probuditi se znači biti sretan i zadovoljan, u svemu vidjeti smisao i napredak, pjevati, fućkati (za što god treba ili fućkati se za sve) i nešto stvarati vlastitim rukama.
Imamo ih da stvaramo (ruke).
Prilagoditi vlastitu percepciju prema nekome drugome i tražiti uzrok zašto je netko takav kakav je, a ne odmah osuđivati, trpati u koš s nekim trendom (ili pokretom, subkulturom), cijepati atom...
Svi smo jedno, ne možemo se cijepati na pola.
Svi žele biti ekonomisti, a nitko ne želi biti tokar ili bravar.
Zato i kapitalizam cvjeta jer kupujemo šugave kineske brave za 10 kuna. To je samo jedan primjer...
Rađe kupujemo sranja nego da sami stvaramo stvari po svojoj mjeri.
Dovoljno je reći - istraživanje tržišta je pokazalo da je konkurencija prevelika... I nekome san o nečemu pada vodu. Tužno.
Nije tužno ako netko shvati može bolje i da može od početka.
Čini mi se da se ljudi boje biti samostalni, barem većina oko mene.
Rađe bi radili za nekoga drugoga i opijali se svaki vikend zbog cjelotjednog karanja od poslodavca u mozak nego sami iskoristili svoj potencijal.
I tako u krug, iz dana u dan, iz vikenda u vikend.
Mozgovi zato i ne napreduju jer manipulacija traje već tisućljećima.
Možda ja imam tu sreću, no moja djedovina nije rasprodana i sad sam si složio drvenu kuću iz 30ih godina na solarni pogon nasred svog brda okružen livadom, kanjonima i šumom i tek kad se maknem iz kuće u kojoj živim sad, tamo mogu osloboditi svoj um.
Tamo navečer vlada tišina, čujem zvuk koji je udaljen stotinama metara, kilometrima dalje i nemam straha.
Svaki dan vježbanje, trčanje, penjanje, čista izvorska voda i zrak, nakon 3-4 dana postanem prirodno high.
Po prvi puta sam tamo uzeo acid nakon što sam već mjesecima tamo.
Išao sam se prošetati prije zalaska sunca, otišao do izvora po vodu, gledao sam one poljske preslice i izgledale su presmiješno.
Bilo ih je bezbroj i izgledale su poput nekih ogromnih zelenih čupavaca.
Na jednom proplanku uz potok, drveća su počela plesati i tlo je postalo tepih.
Zatim kad sam došao do kolibe, izvalio sam se na ležaljku.
Mjesec je počeo sjajiti plavičasto-zeleno-srebrnim sjajem u fraktalnoj kombinaciji.
Nebo se počelo mijenjati, postajalo je kao more, bilo je kompletno u valovima.
Umirio sam se skroz, opustio i odjednom sam zajedno s ležaljkom i ja postao val.
Lagani val i lagan poput perca. Kao da se u ležaljci njišem, a bio sam nepomičan.
U jednom trenutku skroz sam zaboravio na tijelo i od onda više nisam bio u tijelu.
Bilo mi je smiješno kako tijelo na ovoj razini svijesti uopće nije bitno.
Tako do jutra, plovio sam gdje god sam htio i bio sam sve što sam god želio biti.
Sve i svatko je bio ja i ja sam bio sve i svatko.
Kad je jutro izašlo, slika je bila bijela. Nebo, šuma i livada koja je inače dosta bijela jer na njoj rastu stolisnici, jutarnja rosa i sumaglica (haze) u kanjonu preko puta.
Nikad nisam mislio da je tako nešto moguće.
Zatim sam zaspao k'o klada i probudio se u pol7 popodne.
Prošla su dva dana i još sam pod utjecajem tog iskustva i biti ću pod tim utjecajem dok sam god živ, makar nakon ovoga sumnjam da smrt uopće postoji.
Više bih rekao da je smrt kao val, kad ga zajašimo vječno smo mirni i možemo biti što god odaberemo u bilo kojem trenutku.
Kad se pitamo zašto smo ovdje? Pa zato što smo sami to izabrali, samo se ne sjećamo!
Nekoć nismo disali plućima nego trbuhom. Zato svi imamo pupak.
Kad ponovo počnemo disati trbuhom (dijafragmom) i vježbamo kako je bilo dobro u maminom trbuhu, kako smo se njihali u balonu i vidjeli smo kroz mamine oči.
Smrt NE možemo izbjeći, to treba svatko znati! Deal with it! Svi ćemo bit' jednog dana mrtvi. Rodiš se - umreš. I tako stalno. Dok ne naučiš zašto si se rodio.
Nakon toga ponovo biraš igricu.
Zato bi danas svatko od nas trebao jebeno skakati od sreće jer smo svi još ŽIVI!
I tako SVAKI dan.
Jednostavno je k'o keks - DNK je software koji se prilikom svršavanja u picu instalira.
I onda kad sam danas nešto bio radio (bavim se pisanjem) zaključio sam da ona jabuka iz Knjige postanka itekako ima smisla.
Zašto se čovjek odvojio od Boga? Zbog odvratne zmijurine. Zato jer se Eva usrala zmije. Eva nije mogla doći do zmije i reći: "Bok zmijo baš si super, mogla bi od tebe napravit nove kožne čizme". Eva se preplašila jer je bila lijepa i osjetljiva, nježna i sve dobro, sva ljubav što žena može biti. Ona je morala pojesti tu usranu jabuku jer ju je zmija vjerojatno ucijenila. Slično današnjem represivnom sustavu, odnosno sili tj. vojsci i oružju.
Žena u početku nije bila glupa, već puno pametnija od muškarca, ali osjetljivija. Stvar je u tome što se uspaničarila, kao što bi se svaka žena uspaničarila jebene zmije u jebenom rajskom vrtu.
Kad je napokon pojela jebenu jabuku, postala je kurva i dala je Adamu dok su se karali ispod palme nakon dobrog orgazma. Vjerojatno je ubrala i sama drugu jabuku i onako teatralno nakon seksa i dobrog svršavanja (Adam nikad nije bolje svršio) dala Adamu da jebe tj. jede. I Adam je tako postao glup. I od onda ne shvaća zašto su žene ponekad takve drolje. U početku žena nije bila kurva, već najljepše nešto što je Bog mogao zamisliti.
Žene imaju i danas taj potencijal, ali im je presjebano.
Zato je meni moja prva ljubav mirisala najljepše na svijetu, jer je imala nešto što danas nema - jumf. :icon_mrgreen:
Dakle, prvo normalno pa onda u pikču. :icon_lol:
Keep it green!
Ima pojedinaca ovdje koji se lagano bude; a probuditi se znači biti sretan i zadovoljan, u svemu vidjeti smisao i napredak, pjevati, fućkati (za što god treba ili fućkati se za sve) i nešto stvarati vlastitim rukama.
Imamo ih da stvaramo (ruke).
Prilagoditi vlastitu percepciju prema nekome drugome i tražiti uzrok zašto je netko takav kakav je, a ne odmah osuđivati, trpati u koš s nekim trendom (ili pokretom, subkulturom), cijepati atom...
Svi smo jedno, ne možemo se cijepati na pola.
Svi žele biti ekonomisti, a nitko ne želi biti tokar ili bravar.
Zato i kapitalizam cvjeta jer kupujemo šugave kineske brave za 10 kuna. To je samo jedan primjer...
Rađe kupujemo sranja nego da sami stvaramo stvari po svojoj mjeri.
Dovoljno je reći - istraživanje tržišta je pokazalo da je konkurencija prevelika... I nekome san o nečemu pada vodu. Tužno.
Nije tužno ako netko shvati može bolje i da može od početka.
Čini mi se da se ljudi boje biti samostalni, barem većina oko mene.
Rađe bi radili za nekoga drugoga i opijali se svaki vikend zbog cjelotjednog karanja od poslodavca u mozak nego sami iskoristili svoj potencijal.
I tako u krug, iz dana u dan, iz vikenda u vikend.
Mozgovi zato i ne napreduju jer manipulacija traje već tisućljećima.
Možda ja imam tu sreću, no moja djedovina nije rasprodana i sad sam si složio drvenu kuću iz 30ih godina na solarni pogon nasred svog brda okružen livadom, kanjonima i šumom i tek kad se maknem iz kuće u kojoj živim sad, tamo mogu osloboditi svoj um.
Tamo navečer vlada tišina, čujem zvuk koji je udaljen stotinama metara, kilometrima dalje i nemam straha.
Svaki dan vježbanje, trčanje, penjanje, čista izvorska voda i zrak, nakon 3-4 dana postanem prirodno high.
Po prvi puta sam tamo uzeo acid nakon što sam već mjesecima tamo.
Išao sam se prošetati prije zalaska sunca, otišao do izvora po vodu, gledao sam one poljske preslice i izgledale su presmiješno.
Bilo ih je bezbroj i izgledale su poput nekih ogromnih zelenih čupavaca.
Na jednom proplanku uz potok, drveća su počela plesati i tlo je postalo tepih.
Zatim kad sam došao do kolibe, izvalio sam se na ležaljku.
Mjesec je počeo sjajiti plavičasto-zeleno-srebrnim sjajem u fraktalnoj kombinaciji.
Nebo se počelo mijenjati, postajalo je kao more, bilo je kompletno u valovima.
Umirio sam se skroz, opustio i odjednom sam zajedno s ležaljkom i ja postao val.
Lagani val i lagan poput perca. Kao da se u ležaljci njišem, a bio sam nepomičan.
U jednom trenutku skroz sam zaboravio na tijelo i od onda više nisam bio u tijelu.
Bilo mi je smiješno kako tijelo na ovoj razini svijesti uopće nije bitno.
Tako do jutra, plovio sam gdje god sam htio i bio sam sve što sam god želio biti.
Sve i svatko je bio ja i ja sam bio sve i svatko.
Kad je jutro izašlo, slika je bila bijela. Nebo, šuma i livada koja je inače dosta bijela jer na njoj rastu stolisnici, jutarnja rosa i sumaglica (haze) u kanjonu preko puta.
Nikad nisam mislio da je tako nešto moguće.
Zatim sam zaspao k'o klada i probudio se u pol7 popodne.
Prošla su dva dana i još sam pod utjecajem tog iskustva i biti ću pod tim utjecajem dok sam god živ, makar nakon ovoga sumnjam da smrt uopće postoji.
Više bih rekao da je smrt kao val, kad ga zajašimo vječno smo mirni i možemo biti što god odaberemo u bilo kojem trenutku.
Kad se pitamo zašto smo ovdje? Pa zato što smo sami to izabrali, samo se ne sjećamo!
Nekoć nismo disali plućima nego trbuhom. Zato svi imamo pupak.
Kad ponovo počnemo disati trbuhom (dijafragmom) i vježbamo kako je bilo dobro u maminom trbuhu, kako smo se njihali u balonu i vidjeli smo kroz mamine oči.
Smrt NE možemo izbjeći, to treba svatko znati! Deal with it! Svi ćemo bit' jednog dana mrtvi. Rodiš se - umreš. I tako stalno. Dok ne naučiš zašto si se rodio.
Nakon toga ponovo biraš igricu.
Zato bi danas svatko od nas trebao jebeno skakati od sreće jer smo svi još ŽIVI!
I tako SVAKI dan.
Jednostavno je k'o keks - DNK je software koji se prilikom svršavanja u picu instalira.
I onda kad sam danas nešto bio radio (bavim se pisanjem) zaključio sam da ona jabuka iz Knjige postanka itekako ima smisla.
Zašto se čovjek odvojio od Boga? Zbog odvratne zmijurine. Zato jer se Eva usrala zmije. Eva nije mogla doći do zmije i reći: "Bok zmijo baš si super, mogla bi od tebe napravit nove kožne čizme". Eva se preplašila jer je bila lijepa i osjetljiva, nježna i sve dobro, sva ljubav što žena može biti. Ona je morala pojesti tu usranu jabuku jer ju je zmija vjerojatno ucijenila. Slično današnjem represivnom sustavu, odnosno sili tj. vojsci i oružju.
Žena u početku nije bila glupa, već puno pametnija od muškarca, ali osjetljivija. Stvar je u tome što se uspaničarila, kao što bi se svaka žena uspaničarila jebene zmije u jebenom rajskom vrtu.
Kad je napokon pojela jebenu jabuku, postala je kurva i dala je Adamu dok su se karali ispod palme nakon dobrog orgazma. Vjerojatno je ubrala i sama drugu jabuku i onako teatralno nakon seksa i dobrog svršavanja (Adam nikad nije bolje svršio) dala Adamu da jebe tj. jede. I Adam je tako postao glup. I od onda ne shvaća zašto su žene ponekad takve drolje. U početku žena nije bila kurva, već najljepše nešto što je Bog mogao zamisliti.
Žene imaju i danas taj potencijal, ali im je presjebano.
Zato je meni moja prva ljubav mirisala najljepše na svijetu, jer je imala nešto što danas nema - jumf. :icon_mrgreen:
Dakle, prvo normalno pa onda u pikču. :icon_lol:
Keep it green!
