Usao sam u ovu temu jer sam odma znao o cemu se radi.ja sam se razveo pre par meseci,imao sam par avantura za koje je sada vec ex zena cula pa se i ona verovatno iz osvete upustila u jednu koju mi je unapred najavila.To je uglavnom bio pocetak kraja.U Svakom slucaju nije mi napamet palo da se ubijam nego sam tu stvar prihvatio filozofski.Ovako nekako.Nabavis naprimer negde jednu kobilu i imas je 20ak godina.Za to vreme kobila ima mlade ti je volis mazis tapses po sapima naviknes se na nju postane deo svakodnevnice.Ali vreme ucini svoje kobila se ugoji ostari izgubis volju da je tapses i mazis po sapima o jahanju i da negovorimo.U medjuvremenu se kobili svidi "u slucaju ove moje mali debeli vlah ljacise iz nekog sela oko pozarevca a i ljacisu se ona svidi,zavoleh devojku iz grada' i njih dvoje nadju zajednicke stvari te se spandjaju zesce.Ko je u svemu ovom najbolje prosao...SVI.Seljak je nasao sebi kobilu i srecan je.Kobila opet ima ko ce da je tapse po sapima timari i lase ja resio sam se stare kobile i mogu da podmladim argelu. svima dobro.Uglavnom kad jedna ode druga dodje a mozda i ranije imajte rezrvnu uvek za svaki slucaj.