Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Unutarnja šutnja
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Beyond" data-source="post: 81504" data-attributes="member: 1077"><p>»Taj svet koji opažamo, ipak, samo je iluzija. Nju je stvorio opis koji su nam pružili od trenutka kad smo se rodili.</p><p>»Mi, svetlosna bića, rođeni smo sa 2 prstena moći, ali se koristimo samo jednim da njime stvaramo svet. Taj prsten, koji nam se namiče ubrzo po našem rođenju, jeste razum, a njegov saputnik je pričanje. To dvoje zasniva i održava svet.</p><p>»Dakle, u suštini, taj svet koji tvoj razum želi da podrži jeste svet stvoren opisom i njegovim dogmatskim i neprikosnovenim pravilima koja razum uči da prihvata i brani.</p><p>»Tajna svetlosnih bića je u tome što ona imaju drugi prsten moći koji se nikad ne istroši - volju. Vrač i običan čovek služe se istim trikom. Obojica imaju neki opis; običan čovek podržava taj opis svojim razumom; vrač to čini svojom voljom. Oba opisa imaju svoja pravila i ta pravila su uočljiva, ali prednost vrača je u tome što je volja obuhvatnija od razuma.</p><p></p><p></p><p>»Međutim, prekidanje unutrašnjeg dijaloga je okosnica sveta vračeva«, reče on. »Ostale radnje su samo potpora; jedino što one čine je to da ubrzavaju prekidanje unutrašnjeg dijaloga.«</p><p></p><p></p><p>»Tajna svega ovoga leži u nečijoj pažnji«, reče on.</p><p>»Šta hoćeš time da kažeš, don Juane?«</p><p>»Sve ovo postoji samo zbog naše pažnje. Eto ovaj kamen pored kojeg sedimo predstavlja to - kamen, jer smo primorani da mu posvetimo pažnju kao kamenu.«</p><p>((upravo to dokazuje moderna kvantna fizika))</p><p></p><p></p><p></p><p><strong>»Da li su mi moćne biljke pomogle?« upitah.</strong></p><p><strong>»Naravno«, reče on. »Otvorile su te i preinačile tvoj pogled na svet. Moćne biljke u tom pogledu imaju isto dejstvo na tonal kao i pravi način hoda. I jedno i drugo ga plave obaveštenjima i tako prekidaju unutrašnji dijalog. Te biljke su odlične za to, ali ubiraju i danak. Neizrecivo uništavaju telo. To je njihov nedostatak, naročito đavolje trave.«</strong></p><p></p><p>Ja izneh činjenicu da je opisao i objasnio te biljke antropomorfnim izrazima. Prema njima se uvek odnosio kao da su ličnosti. On odgovori da je to bilo propisano sredstvo da se učenikova pažnja odvrati sa prave stvari, prekidanja unutrašnjeg dijaloga.</p><p></p><p></p><p></p><p>»Dovoljno sam ti objasnio poglede vračeva ne dozvoljavajući da te zarobe i povuku za sobom. Rekao sam da jedino ako čovek suprotstavi 2 pogleda na sve može šmugnuti između njih i dospeti u pravi svet. <strong>Hteo sam time da kažem da čovek može dospeti do svoje sveukupnosti jedino ako shvati da je ovaj svet samo opis, bez obzira na to da li kao takav pripada nekom običnom čoveku ili vraču.</strong></p><p><strong>»Eto gde sam ja skrenuo s tradicionalnog puta. Posle dugotrajne životne borbe, sad znam da to što je bitno ne leži u tome da se nauči nov opis, već da se dospe do sveukupnosti pojedinca.</strong> Čovek do naguala treba da dospe ne razarajući tonal i, povrh svega, ne ozleđujući svoje telo. Uzimao si one biljke sledeći tačna uputstva kojih sam se i sam pridržavao. Jedina razlika bila je u tome što, umesto da te zaronim u njihov svet, nisam to učinio, već to prekinuo kad sam procenio da si se dovoljno nagledao naguala. To je razlog zbog kojeg nikad nisam hteo da razmatram tvoje susrete s moćnim biljkama, niti da ti dopustim da o njima opsednuto pričaš; nije imalo smisla razglabati o neizrecivom. Bili su to pravi odlasci u nagual, u nepoznato.«</p><p></p><p></p><p><strong>»Razum se oneredi od straha istog trenutka kad se nađe van svojih sigurnih uskih granica.«</strong></p><p></p><p></p><p></p><p>Vračevi kažu da se nalazimo u jednom mehuru. To je mehur u koji smo smešteni u trenutku rođenja. U početku je taj mehur otvoren, ali zatim počinje da se zatvara sve dok nas ne zapečati. Taj mehur je naša percepcija. U njemu proživimo ceo svoj život. A ono što vidimo na njegovim oblim stranama predstavlja naš sopstveni odraz.«</p><p></p><p>»Ako bi ono što vidimo na njegovim stranama bio naš sopstveni odraz, onda bi ono što je odraženo moralo biti prava stvar«</p><p></p><p>»To što je odraženo predstavlja naš pogled na svet«, reče on. »Taj pogled je najpre opis koji nam je dat u trenutku rođenja, i taj opis obuzima svu našu pažnju, sve dok ne postane naš pogled na svet.</p><p>»Učiteljev zadatak je da izmeni taj pogled, da pripremi svetlosno biće za trenutak kada će mu njegov dobročinitelj otvoriti mehur sa spoljne strane.«</p><p></p><p>»Zašto bi se taj mehur morao otvoriti?«</p><p></p><p>»Mehur se otvara da bi dozvolio svetlosnom biću da uvidi svoju sveukupnost«, nastavi on. »Prirodno, to što ga nazivamo mehurom samo je način da se to kaže, ali, u ovom slučaju, taj način je odgovarajući.</p><p></p><p></p><p></p><p>»Učitelju uvek pada u zadatak da učini da se razum oseća sigurnim«, reče on. »Prevario sam tvoj razum i on je poverovao da se tonal može razjasniti i predvideti. Henaro i ja radili smo na tome da stekneš utisak da je jedino nagual van granica objašnjenja; dokaz da nam je prevara uspela je to što tebi u ovom trenutku izgleda da je bit stvari u tome što još uvek možeš da se pozoveš na svoj razum, uprkos svemu što si prebrodio. To je privid. Tvoj dragoceni razum je jedino centar sakupljanja, ogledalo koje odražava nešto van sebe. Prošle noći osvedočio si se da postoji ne samo neopisivi nagual već i neopisivi tonal.</p><p>»Poslednji deo objašnjenja vračeva kaže da razum jedino odražava neki spoljašnji red, red o kojem ništa ne zna; on ga ne može objasniti, isto onako kao što ne može da objasni ni nagual. Razum se može jedino uveravati u dejstvo tonala, ali ga nikad neće moći da shvati ili odgonetne. Već sama činjenica što mislimo i govorimo ukazuje na jedan red kojeg se pridržavamo a da neznamo kako to činimo, niti koji je to red.«</p><p></p><p>Iznio sam tad ideju čoveka zapadne civilizacije o istraživanju mozga kao jedne mogućnosti objašnjenja šta je taj red. On na to istače da sva ta istraživanja jedino potvrđuju da se nešto događa.</p><p></p><p>»To isto čine i vračevi sa svojom voljom«, reče on.</p><p>»Govore da se putem volje mogu lično uveriti u dejstva naguala. Sad mogu dodati da se razumom, bez obzira na to šta i kako to činili, jedino možemo uveriti u dejstvo tonala. U oba slučaja nema nade da ikad shvatimo ili objasnimo to u šta se uveravamo.</p><p>Prošle noći si prvi put leteo na krilima svoje percepcije. Još si bio vrlo plašljiv. Usudio si se da to učiniš vezan jedino za ljudsku percepciju. Ta krila vrač može iskoristiti da domaši sposobnost percepiranja vrane, kojota, cvrčka, ili da bude sposoban da na krilima svoje percepcije dodirne druge svetove ovog beskrajnog svemira.«</p><p></p><p>»Krila naše percepcije nas mogu odneti u najskrovitije delove naguala ili u nepojmljive svetove tonala.«</p><p></p><p></p><p></p><p>»Došli smo do kraja objašnjenja vračeva«, reče on. »Prošle noći Henaro i ja smo ti pokazali poslednje dve tačke koje čine čovekovu sveukupnost - tonal i nagual. Jednom prilikom sam ti rekao da su te dve tačke van nas, iako nisu. To je paradoks svetlosnih</p><p>bića. Tonal svakog od nas nije ništa drugo doli odraz toga neopisivog nepoznatog ispunjenog redom; nagual svakog od nas nije ništa drugo nego odraz te neopisive</p><p>praznine u kojoj je sve sadržano.«</p><p></p><p><span style="color: DarkOliveGreen"><em>Don Juan Matus & Carlos Castaneda</em></span></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Beyond, post: 81504, member: 1077"] »Taj svet koji opažamo, ipak, samo je iluzija. Nju je stvorio opis koji su nam pružili od trenutka kad smo se rodili. »Mi, svetlosna bića, rođeni smo sa 2 prstena moći, ali se koristimo samo jednim da njime stvaramo svet. Taj prsten, koji nam se namiče ubrzo po našem rođenju, jeste razum, a njegov saputnik je pričanje. To dvoje zasniva i održava svet. »Dakle, u suštini, taj svet koji tvoj razum želi da podrži jeste svet stvoren opisom i njegovim dogmatskim i neprikosnovenim pravilima koja razum uči da prihvata i brani. »Tajna svetlosnih bića je u tome što ona imaju drugi prsten moći koji se nikad ne istroši - volju. Vrač i običan čovek služe se istim trikom. Obojica imaju neki opis; običan čovek podržava taj opis svojim razumom; vrač to čini svojom voljom. Oba opisa imaju svoja pravila i ta pravila su uočljiva, ali prednost vrača je u tome što je volja obuhvatnija od razuma. »Međutim, prekidanje unutrašnjeg dijaloga je okosnica sveta vračeva«, reče on. »Ostale radnje su samo potpora; jedino što one čine je to da ubrzavaju prekidanje unutrašnjeg dijaloga.« »Tajna svega ovoga leži u nečijoj pažnji«, reče on. »Šta hoćeš time da kažeš, don Juane?« »Sve ovo postoji samo zbog naše pažnje. Eto ovaj kamen pored kojeg sedimo predstavlja to - kamen, jer smo primorani da mu posvetimo pažnju kao kamenu.« ((upravo to dokazuje moderna kvantna fizika)) [B]»Da li su mi moćne biljke pomogle?« upitah. »Naravno«, reče on. »Otvorile su te i preinačile tvoj pogled na svet. Moćne biljke u tom pogledu imaju isto dejstvo na tonal kao i pravi način hoda. I jedno i drugo ga plave obaveštenjima i tako prekidaju unutrašnji dijalog. Te biljke su odlične za to, ali ubiraju i danak. Neizrecivo uništavaju telo. To je njihov nedostatak, naročito đavolje trave.«[/B] Ja izneh činjenicu da je opisao i objasnio te biljke antropomorfnim izrazima. Prema njima se uvek odnosio kao da su ličnosti. On odgovori da je to bilo propisano sredstvo da se učenikova pažnja odvrati sa prave stvari, prekidanja unutrašnjeg dijaloga. »Dovoljno sam ti objasnio poglede vračeva ne dozvoljavajući da te zarobe i povuku za sobom. Rekao sam da jedino ako čovek suprotstavi 2 pogleda na sve može šmugnuti između njih i dospeti u pravi svet. [B]Hteo sam time da kažem da čovek može dospeti do svoje sveukupnosti jedino ako shvati da je ovaj svet samo opis, bez obzira na to da li kao takav pripada nekom običnom čoveku ili vraču. »Eto gde sam ja skrenuo s tradicionalnog puta. Posle dugotrajne životne borbe, sad znam da to što je bitno ne leži u tome da se nauči nov opis, već da se dospe do sveukupnosti pojedinca.[/B] Čovek do naguala treba da dospe ne razarajući tonal i, povrh svega, ne ozleđujući svoje telo. Uzimao si one biljke sledeći tačna uputstva kojih sam se i sam pridržavao. Jedina razlika bila je u tome što, umesto da te zaronim u njihov svet, nisam to učinio, već to prekinuo kad sam procenio da si se dovoljno nagledao naguala. To je razlog zbog kojeg nikad nisam hteo da razmatram tvoje susrete s moćnim biljkama, niti da ti dopustim da o njima opsednuto pričaš; nije imalo smisla razglabati o neizrecivom. Bili su to pravi odlasci u nagual, u nepoznato.« [B]»Razum se oneredi od straha istog trenutka kad se nađe van svojih sigurnih uskih granica.«[/B] Vračevi kažu da se nalazimo u jednom mehuru. To je mehur u koji smo smešteni u trenutku rođenja. U početku je taj mehur otvoren, ali zatim počinje da se zatvara sve dok nas ne zapečati. Taj mehur je naša percepcija. U njemu proživimo ceo svoj život. A ono što vidimo na njegovim oblim stranama predstavlja naš sopstveni odraz.« »Ako bi ono što vidimo na njegovim stranama bio naš sopstveni odraz, onda bi ono što je odraženo moralo biti prava stvar« »To što je odraženo predstavlja naš pogled na svet«, reče on. »Taj pogled je najpre opis koji nam je dat u trenutku rođenja, i taj opis obuzima svu našu pažnju, sve dok ne postane naš pogled na svet. »Učiteljev zadatak je da izmeni taj pogled, da pripremi svetlosno biće za trenutak kada će mu njegov dobročinitelj otvoriti mehur sa spoljne strane.« »Zašto bi se taj mehur morao otvoriti?« »Mehur se otvara da bi dozvolio svetlosnom biću da uvidi svoju sveukupnost«, nastavi on. »Prirodno, to što ga nazivamo mehurom samo je način da se to kaže, ali, u ovom slučaju, taj način je odgovarajući. »Učitelju uvek pada u zadatak da učini da se razum oseća sigurnim«, reče on. »Prevario sam tvoj razum i on je poverovao da se tonal može razjasniti i predvideti. Henaro i ja radili smo na tome da stekneš utisak da je jedino nagual van granica objašnjenja; dokaz da nam je prevara uspela je to što tebi u ovom trenutku izgleda da je bit stvari u tome što još uvek možeš da se pozoveš na svoj razum, uprkos svemu što si prebrodio. To je privid. Tvoj dragoceni razum je jedino centar sakupljanja, ogledalo koje odražava nešto van sebe. Prošle noći osvedočio si se da postoji ne samo neopisivi nagual već i neopisivi tonal. »Poslednji deo objašnjenja vračeva kaže da razum jedino odražava neki spoljašnji red, red o kojem ništa ne zna; on ga ne može objasniti, isto onako kao što ne može da objasni ni nagual. Razum se može jedino uveravati u dejstvo tonala, ali ga nikad neće moći da shvati ili odgonetne. Već sama činjenica što mislimo i govorimo ukazuje na jedan red kojeg se pridržavamo a da neznamo kako to činimo, niti koji je to red.« Iznio sam tad ideju čoveka zapadne civilizacije o istraživanju mozga kao jedne mogućnosti objašnjenja šta je taj red. On na to istače da sva ta istraživanja jedino potvrđuju da se nešto događa. »To isto čine i vračevi sa svojom voljom«, reče on. »Govore da se putem volje mogu lično uveriti u dejstva naguala. Sad mogu dodati da se razumom, bez obzira na to šta i kako to činili, jedino možemo uveriti u dejstvo tonala. U oba slučaja nema nade da ikad shvatimo ili objasnimo to u šta se uveravamo. Prošle noći si prvi put leteo na krilima svoje percepcije. Još si bio vrlo plašljiv. Usudio si se da to učiniš vezan jedino za ljudsku percepciju. Ta krila vrač može iskoristiti da domaši sposobnost percepiranja vrane, kojota, cvrčka, ili da bude sposoban da na krilima svoje percepcije dodirne druge svetove ovog beskrajnog svemira.« »Krila naše percepcije nas mogu odneti u najskrovitije delove naguala ili u nepojmljive svetove tonala.« »Došli smo do kraja objašnjenja vračeva«, reče on. »Prošle noći Henaro i ja smo ti pokazali poslednje dve tačke koje čine čovekovu sveukupnost - tonal i nagual. Jednom prilikom sam ti rekao da su te dve tačke van nas, iako nisu. To je paradoks svetlosnih bića. Tonal svakog od nas nije ništa drugo doli odraz toga neopisivog nepoznatog ispunjenog redom; nagual svakog od nas nije ništa drugo nego odraz te neopisive praznine u kojoj je sve sadržano.« [COLOR=DarkOliveGreen][I]Don Juan Matus & Carlos Castaneda[/I][/COLOR] [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Unutarnja šutnja
Top
Bottom