Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Unutarnja šutnja
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Beyond" data-source="post: 90787" data-attributes="member: 1077"><p>Pa da, to je to što se doživljava na entheogenima. Imao sam osjećaj da sam u doticaju sa tim "nijemim znanjem," da sam sa svime spojen i da sve znam, osvještavanje te činjenice vodilo me k tome da sam svijesno htio znati to "nijemo znanje" koje mi se otvorilo svijesti, ali to je jednostavno nemoguće. Jednostavno nemože biti preneseno na razinu razmišljanja, nemogu tu vrstu znanja učiniti korisnim svijetu razuma i "obične" svijesti.</p><p>I kao da je neizbježna činjenica što se ljudi odreknu nijemog znanja u korist svijeta razuma, makar imali mnogo doticaja sa nijemim znanjem u izmjenjenim stanjima svijesti... čim se vratimo u svijet razuma, on eliminira sve to iz svog spoznajnog sustava... najviše što ostaje od tog našeg psy iskustva je samo sjećanje na nešto nevjerojatno, veliko, neobjašnjivo i veličanstveno. Ali to iskustvo nije bezvrijedno jer nam potvrđuje da je realno, da postoji, samo očito nemože koegzistirati sa spoznajnim sustavom svijeta razuma, misli i govora.</p><p></p><p>Makar, bezmisleno je govoriti nekome o takvim stvarima tko nikad nije bio u doticaju s sličnim iskustvom. Razum će ovo pročitano nastojiti logički shvatiti - što naravno nema nikakve logike i odbacit će to kao brbljanje, fantaziranje i tome slično. Dobro, to tako i mora biti. Ali netko mora reči drugima da to postoji i da ćeka tamo da bude otkriveno, u tome je fora, a ne da se razumom shvati neshvatljivo.</p><p></p><p>Kad čujemo da je nešto "nerazumno" taj pojam odma povezivamo s tim da je "glupo", "debilno", "djetinjasto", jednostavno krivo i kao takvo neprihvatljivo. Razum uzimamo kao najvišu i jedino vrijednu stvar po kojoj djelujemo u svijetu. Ne želim reči da treba sad biti nerazuman. Biti nerazuman u "normalnom" stanju svijesti jest glupo. Međutim postoje stvari veće od razuma, monogo veće i mnogo drugačije, a te stvari su neopisive.</p><p></p><p>I u čemu je poanta?</p><p>Pa da se proba doći u doticaj s tim stanjem svijesti i uvjeriti u njezinu veličanstvenost. Probati ostvariti što više unutarnje tišine jer će to otvoriti vrata našoj svijesti za ulazak "nijemog znanja", jer živjeti u skladu s tim je u svakom pogledu superiornije nego na razini "svijeta razuma"... makar svi ti pojmovi nisu odvojeni jedan od drugog kako zvuči. Nema tu zapravo opredjeljivanja za jedno napuštajući drugo, može se isto tako reči da tiho znanje množi razum puta bilijun.</p><p>Te stvari su ogromne, komplicirane i apstrakne, ali opet, kad se to stanje svijesti postigne, perspektiva gledanja na svijet se potpuno mjenja i sva ta ogromnost se savršeno posloži i savršeno je jasna.</p><p></p><p></p><p>Razumom ako ništa drugo bar možemo uvidjeti da je svijet oko nas potpuna misterija, svemir u kojem živimo je neobjašnjiv, nitko ništa nezna, svi se samo uvjeravaju u djelovanje, razum proizvodi razne filozofije koje se uklapaju sa pogledom na svijet u skladu s djelovanjem prirode u što se uvjeravamo, međutim sve je to samo konstrukt uma, jedan opis u kojem se razum osjeća sigurnim jer mu taj opis zvuči logično. Ali plitke su to stvari, vrlo plitko smo potegli granicu i dalje od nje neželimo razmišljati. Kao npr. o neograničenosti prostora i vremena, tko smo i zašto smo tu... itd.</p><p></p><p>Želim reči da ta jedna veličina o kojoj se priča u ovoj temi postoji, da je ogromna i premoćna i nešto što je vrijedno imati. Samo, iz perspektive naše trenutne "normalne" svijeti ona je potpuno neobjašnjiva isto kao i svemir, i to je jedina mana, mana koja je skoro pa nepremostiva razumu da se ozbiljno pozabavi s tom idejom, ali ako se pozabavi i otvori vrata - tada postaje potpuno realna i savršena.</p><p></p><p>peace</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Beyond, post: 90787, member: 1077"] Pa da, to je to što se doživljava na entheogenima. Imao sam osjećaj da sam u doticaju sa tim "nijemim znanjem," da sam sa svime spojen i da sve znam, osvještavanje te činjenice vodilo me k tome da sam svijesno htio znati to "nijemo znanje" koje mi se otvorilo svijesti, ali to je jednostavno nemoguće. Jednostavno nemože biti preneseno na razinu razmišljanja, nemogu tu vrstu znanja učiniti korisnim svijetu razuma i "obične" svijesti. I kao da je neizbježna činjenica što se ljudi odreknu nijemog znanja u korist svijeta razuma, makar imali mnogo doticaja sa nijemim znanjem u izmjenjenim stanjima svijesti... čim se vratimo u svijet razuma, on eliminira sve to iz svog spoznajnog sustava... najviše što ostaje od tog našeg psy iskustva je samo sjećanje na nešto nevjerojatno, veliko, neobjašnjivo i veličanstveno. Ali to iskustvo nije bezvrijedno jer nam potvrđuje da je realno, da postoji, samo očito nemože koegzistirati sa spoznajnim sustavom svijeta razuma, misli i govora. Makar, bezmisleno je govoriti nekome o takvim stvarima tko nikad nije bio u doticaju s sličnim iskustvom. Razum će ovo pročitano nastojiti logički shvatiti - što naravno nema nikakve logike i odbacit će to kao brbljanje, fantaziranje i tome slično. Dobro, to tako i mora biti. Ali netko mora reči drugima da to postoji i da ćeka tamo da bude otkriveno, u tome je fora, a ne da se razumom shvati neshvatljivo. Kad čujemo da je nešto "nerazumno" taj pojam odma povezivamo s tim da je "glupo", "debilno", "djetinjasto", jednostavno krivo i kao takvo neprihvatljivo. Razum uzimamo kao najvišu i jedino vrijednu stvar po kojoj djelujemo u svijetu. Ne želim reči da treba sad biti nerazuman. Biti nerazuman u "normalnom" stanju svijesti jest glupo. Međutim postoje stvari veće od razuma, monogo veće i mnogo drugačije, a te stvari su neopisive. I u čemu je poanta? Pa da se proba doći u doticaj s tim stanjem svijesti i uvjeriti u njezinu veličanstvenost. Probati ostvariti što više unutarnje tišine jer će to otvoriti vrata našoj svijesti za ulazak "nijemog znanja", jer živjeti u skladu s tim je u svakom pogledu superiornije nego na razini "svijeta razuma"... makar svi ti pojmovi nisu odvojeni jedan od drugog kako zvuči. Nema tu zapravo opredjeljivanja za jedno napuštajući drugo, može se isto tako reči da tiho znanje množi razum puta bilijun. Te stvari su ogromne, komplicirane i apstrakne, ali opet, kad se to stanje svijesti postigne, perspektiva gledanja na svijet se potpuno mjenja i sva ta ogromnost se savršeno posloži i savršeno je jasna. Razumom ako ništa drugo bar možemo uvidjeti da je svijet oko nas potpuna misterija, svemir u kojem živimo je neobjašnjiv, nitko ništa nezna, svi se samo uvjeravaju u djelovanje, razum proizvodi razne filozofije koje se uklapaju sa pogledom na svijet u skladu s djelovanjem prirode u što se uvjeravamo, međutim sve je to samo konstrukt uma, jedan opis u kojem se razum osjeća sigurnim jer mu taj opis zvuči logično. Ali plitke su to stvari, vrlo plitko smo potegli granicu i dalje od nje neželimo razmišljati. Kao npr. o neograničenosti prostora i vremena, tko smo i zašto smo tu... itd. Želim reči da ta jedna veličina o kojoj se priča u ovoj temi postoji, da je ogromna i premoćna i nešto što je vrijedno imati. Samo, iz perspektive naše trenutne "normalne" svijeti ona je potpuno neobjašnjiva isto kao i svemir, i to je jedina mana, mana koja je skoro pa nepremostiva razumu da se ozbiljno pozabavi s tom idejom, ali ako se pozabavi i otvori vrata - tada postaje potpuno realna i savršena. peace [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Unutarnja šutnja
Top
Bottom