Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Unutarnja šutnja
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Beyond" data-source="post: 91053" data-attributes="member: 1077"><p>Da kažem još nešto što sam doživio na šrumsima...</p><p>Zanimljivo da mi je vizija bila na mikroskopskoj razini sinapsa u mozgu. Iz one "slobodne" perspektive jedinstva promatrao sam kroz viziju zašto mi se svijest ponaša kako se ponaša kad je u "normalnom" stanju. Prikazalo mi se puno malih sličica kako ledbe u postoru (moj mozak) kao neka plazma, svaka od tih sličica je bila živa, bila je zapravo kao film-animacija, i svaka je imala svoj unikatan emocionalan naboj - vibraciju. Bilo ih je milijarde - one su predstavljaje moja sječanja, svaka je neko iskustvo koje sam doživio tokom života i svaka ima definirana sva ostala svojstva koja nalazimo u percepciji "normalnog svjeta".</p><p>Kad bi moja svijest obratila pažnju na bilo koju od tih sličica, ona bi počela poprimati njezinu vibraciju, baš kao kad bi jednu glazbenu viljušku približio drugoj. E sad, sve te sličice su međusobno povezane jeda s drugom i čine cjelinu - ta cjelina tvori nešto što u normalnom stanju svijesti zovem "JA".</p><p>Zanimljivo je to da kada obratim pažnju na jednu od tih sličica, automatski se povezuje sa svim ostalima u toj skupini, baš kao što funkcionira mozak - putem asocijacija. Znači jedna sličica koja pridobi pažnju moje svijesti proguta ju kao crna rupa - uvuče u sebe. I zbog toga se moja svijest počne ponašati u skladu s njima svima, a to ima za rezultat definiran pogled na svijet i mišljenje o svemu na bazi njih.</p><p>Znači u "normalnom" stanju svijesti mi se taj fokus svijesti koji doživljavam kao neki laser koji očitava svemir (ali vrlo ograničen laser), nalazi unutar te plazme sličica potpuno posvečen njima, on se koprca unutra, filozofira na bazi njih, izokreće ih, i vrti se u krug, misleći da su one jedino sredstvo koje ima na raspolaganju za objašnjavanje svijeta i igru. Možemo reči i da su one nešto kao programi, programi koji su se programiranjem - životnim iskustvom i percipiranjem svijeta na bazi društvene šablone usadile u mene i definiraju me. Znači u takvom stanju svijesti sve što dolazi u naš vidokrug, bilo kakav red koji percipiramo onim laserom s uskim snopom svjetlosti biva definiran i usklađen takvim pogledom na svijet kakav definiraju programi u našem umu.</p><p></p><p>E sad, situacija u izmjenjenom stanju svijesti psihodelikom je kao da sve promatram iz viših dimenzija - odozgo, onaj laser svijesti više ne ledbi unutar one plazme sličica fokusiran na njih, nego se njegov uzak snop svijetla koji očitava pretvori u raspršen snop svjetla kakav odašilje normalna žarulja - na sve strane. I svijest kao takva više nije uvjetovana na onu plazmu sličica koje sam smatrao sobom već percipira sve, potpuno se preplavi informacijama što ima za rezultat gašenje onih sklopova mozga koji su tumačili svijet u normalnom stanju, zato jer se ti sklopovi nemogu nositi s toliko informacija i nemogu ih kategorizirati - svesti na nešto usko definirano kako se traži u normalnom stanju svijesti, ta nova percepcija jednostavno nije kompatibilna za takvo definiranje, ali ono veličanstveno je to da sada uočavam da ništa nemože biti definirano i da su definicije iluzija - uzimanje par fragmenata jedne ogromne cjelovitosti i smatranje tih fragmenata da su oni ta cjelovitost a ne njezin mali mali dio, i onda još pridjeljivanje tim dijeličima sve i svakakve osobine po bazi našeg programa.</p><p></p><p>I tad je slijedilo prosvjetljenje <img src="/styles/default/xenforo/smilies/smajli2.png" class="smilie" loading="lazy" alt=":D" title="Kez :D" data-shortname=":D" /> - napokon odgovor na pitanje "tko sam ja?" - ja sam svijest. svijest koja pluta unutar medija koji je isto svijest - priklano za usporediti je vir na rijeci koji se nalazi unutar rijeke, i taj vir je rijeka jel. I sve je jednostavno svijest koja percipira samu sebe i igra se sa samom sobom. Nema tu smisla, nema svrhe i cilja, ona je kao rijeka - jednostavno teće, ili kao glazba - jednostavno svira. Nije cilj pjesme da završi, da od početka stigne do kraja, svrha pjesme je da svira, svrha života je da živi. Mi smo kreatori, ili bolje rečeno modulatori - kao kad kipari (ili tko već) rade vaze od gline na onoj spravi koja se vrti. Tako mi kreiramo scene u našem životu.</p><p></p><p>___________________________</p><p></p><p></p><p>Malo sam skrenuo s teme, eh sad... <img src="/styles/default/xenforo/smilies/smajli2.png" class="smilie" loading="lazy" alt=":D" title="Kez :D" data-shortname=":D" /> unutarnja tišina</p><p></p><p>Unutarnja tišina je odbijanje suradnje - čitanja lasera plazme sličica - programa "ja sam to i to, i ja gledam tako i tako na svijet". Kad uspijemo steći dovoljno energije i discipline da spriječimo takvo odvijanje stvari, laser - naša svijest se više ne poistovječuje s tim i postaje bezlična, jel? nesvjesna, prestajete postajati, kao da ste u komi. jel? <img src="/styles/default/xenforo/smilies/smajli2.png" class="smilie" loading="lazy" alt=":D" title="Kez :D" data-shortname=":D" /> NE! to govori logika, ali to nije istina. Istina je da tada svijest počinje percipirati druge stvari koje prije nije primjetila zbog hipnotiziranosti na "plazmu sličica", i ne samo to, nego pošto tada nestaju sve definicije i kalupi koji su određivali kako gledati na stvari i kako duboko percipirati stvari, e tada stvari postaju zanimljive. Zapamtite da će vas pridavanje pažnje na jedan od onih starih programa povuči za sobom i ubrzo povezati sa svim ostalim starim programima. Zato djelovanje iz stanja unutarnje tišine ne dolazi u doticaj sa "galamom" programa. Oni su prošlost ali stoje tu pokraj i možete se vratiti kad god poželite, samo obrativši pažnju na njih. Zato se nemamo čega bojati, jer se u svakom trenutku možemo vratiti, ali djelovanje iz stanja unutarnje tišine je... hm, nemam riječi, mislim da još nisu uvrstili u riječnik nešt takvo... ajde recimo "božanstveno". <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p><p>više drugom prilikom... <img src="/styles/default/xenforo/smilies/smajli2.png" class="smilie" loading="lazy" alt=":D" title="Kez :D" data-shortname=":D" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Beyond, post: 91053, member: 1077"] Da kažem još nešto što sam doživio na šrumsima... Zanimljivo da mi je vizija bila na mikroskopskoj razini sinapsa u mozgu. Iz one "slobodne" perspektive jedinstva promatrao sam kroz viziju zašto mi se svijest ponaša kako se ponaša kad je u "normalnom" stanju. Prikazalo mi se puno malih sličica kako ledbe u postoru (moj mozak) kao neka plazma, svaka od tih sličica je bila živa, bila je zapravo kao film-animacija, i svaka je imala svoj unikatan emocionalan naboj - vibraciju. Bilo ih je milijarde - one su predstavljaje moja sječanja, svaka je neko iskustvo koje sam doživio tokom života i svaka ima definirana sva ostala svojstva koja nalazimo u percepciji "normalnog svjeta". Kad bi moja svijest obratila pažnju na bilo koju od tih sličica, ona bi počela poprimati njezinu vibraciju, baš kao kad bi jednu glazbenu viljušku približio drugoj. E sad, sve te sličice su međusobno povezane jeda s drugom i čine cjelinu - ta cjelina tvori nešto što u normalnom stanju svijesti zovem "JA". Zanimljivo je to da kada obratim pažnju na jednu od tih sličica, automatski se povezuje sa svim ostalima u toj skupini, baš kao što funkcionira mozak - putem asocijacija. Znači jedna sličica koja pridobi pažnju moje svijesti proguta ju kao crna rupa - uvuče u sebe. I zbog toga se moja svijest počne ponašati u skladu s njima svima, a to ima za rezultat definiran pogled na svijet i mišljenje o svemu na bazi njih. Znači u "normalnom" stanju svijesti mi se taj fokus svijesti koji doživljavam kao neki laser koji očitava svemir (ali vrlo ograničen laser), nalazi unutar te plazme sličica potpuno posvečen njima, on se koprca unutra, filozofira na bazi njih, izokreće ih, i vrti se u krug, misleći da su one jedino sredstvo koje ima na raspolaganju za objašnjavanje svijeta i igru. Možemo reči i da su one nešto kao programi, programi koji su se programiranjem - životnim iskustvom i percipiranjem svijeta na bazi društvene šablone usadile u mene i definiraju me. Znači u takvom stanju svijesti sve što dolazi u naš vidokrug, bilo kakav red koji percipiramo onim laserom s uskim snopom svjetlosti biva definiran i usklađen takvim pogledom na svijet kakav definiraju programi u našem umu. E sad, situacija u izmjenjenom stanju svijesti psihodelikom je kao da sve promatram iz viših dimenzija - odozgo, onaj laser svijesti više ne ledbi unutar one plazme sličica fokusiran na njih, nego se njegov uzak snop svijetla koji očitava pretvori u raspršen snop svjetla kakav odašilje normalna žarulja - na sve strane. I svijest kao takva više nije uvjetovana na onu plazmu sličica koje sam smatrao sobom već percipira sve, potpuno se preplavi informacijama što ima za rezultat gašenje onih sklopova mozga koji su tumačili svijet u normalnom stanju, zato jer se ti sklopovi nemogu nositi s toliko informacija i nemogu ih kategorizirati - svesti na nešto usko definirano kako se traži u normalnom stanju svijesti, ta nova percepcija jednostavno nije kompatibilna za takvo definiranje, ali ono veličanstveno je to da sada uočavam da ništa nemože biti definirano i da su definicije iluzija - uzimanje par fragmenata jedne ogromne cjelovitosti i smatranje tih fragmenata da su oni ta cjelovitost a ne njezin mali mali dio, i onda još pridjeljivanje tim dijeličima sve i svakakve osobine po bazi našeg programa. I tad je slijedilo prosvjetljenje :D - napokon odgovor na pitanje "tko sam ja?" - ja sam svijest. svijest koja pluta unutar medija koji je isto svijest - priklano za usporediti je vir na rijeci koji se nalazi unutar rijeke, i taj vir je rijeka jel. I sve je jednostavno svijest koja percipira samu sebe i igra se sa samom sobom. Nema tu smisla, nema svrhe i cilja, ona je kao rijeka - jednostavno teće, ili kao glazba - jednostavno svira. Nije cilj pjesme da završi, da od početka stigne do kraja, svrha pjesme je da svira, svrha života je da živi. Mi smo kreatori, ili bolje rečeno modulatori - kao kad kipari (ili tko već) rade vaze od gline na onoj spravi koja se vrti. Tako mi kreiramo scene u našem životu. ___________________________ Malo sam skrenuo s teme, eh sad... :D unutarnja tišina Unutarnja tišina je odbijanje suradnje - čitanja lasera plazme sličica - programa "ja sam to i to, i ja gledam tako i tako na svijet". Kad uspijemo steći dovoljno energije i discipline da spriječimo takvo odvijanje stvari, laser - naša svijest se više ne poistovječuje s tim i postaje bezlična, jel? nesvjesna, prestajete postajati, kao da ste u komi. jel? :D NE! to govori logika, ali to nije istina. Istina je da tada svijest počinje percipirati druge stvari koje prije nije primjetila zbog hipnotiziranosti na "plazmu sličica", i ne samo to, nego pošto tada nestaju sve definicije i kalupi koji su određivali kako gledati na stvari i kako duboko percipirati stvari, e tada stvari postaju zanimljive. Zapamtite da će vas pridavanje pažnje na jedan od onih starih programa povuči za sobom i ubrzo povezati sa svim ostalim starim programima. Zato djelovanje iz stanja unutarnje tišine ne dolazi u doticaj sa "galamom" programa. Oni su prošlost ali stoje tu pokraj i možete se vratiti kad god poželite, samo obrativši pažnju na njih. Zato se nemamo čega bojati, jer se u svakom trenutku možemo vratiti, ali djelovanje iz stanja unutarnje tišine je... hm, nemam riječi, mislim da još nisu uvrstili u riječnik nešt takvo... ajde recimo "božanstveno". :) više drugom prilikom... :D [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Unutarnja šutnja
Top
Bottom