dobra tema
imo sam nekoliko spiritualnih iskustva ali tri su mi najupečatljivija.
ugl pred tri godine su krenule promijene percepcije u "trijeznom" stanju jer
sam baš onda hašom probio percepcijski himen
(godinu dana sam kurio dok se to nije dogodilo)i ozbiljnije se počeo bavit lucidnim sanjanjem,unutarnjom tišinom i promatranjem bez definicija i riječi
.
tako sam jednog dana skužio da je sve što gledam izmjenilo proporcije i to drastično. kako sam se fokusiro na promjenu...prestajalo je bit samo neka isprazna vizualna smetnja i dobio sam osjećaj intenzivne depersonalizacije.
hodao sam dok se sve ovo događalo gradom pričo s par prijatelja čak i izgrađivo stavove i iznosio mišljenja
a zapravo to se odvijalo sve samo od sebe. odnedavno čitam uspenskija i on to opisuje kao mehaničnost. sve što sam radio bilo je mehanično i predvidivo. dok se to dogadalo svijest mi je prešla u točku malo iznad zatiljka i imao sam osjećaj kao da sjedim u nekoj fotelji ugododnoj tamo dok mi je tijelo bilo sivo i hladno. taj prvi put me to malo uznemirilo pa nisam uspio potpuno presjeć vezu između svoje svijesti i mehančne ličnosti a i dalje neznam koja je njena uloga(dal sam trebao se dić iz te fotelje i...).očito treba raspodjelit pažnju.prije sam svu pridavao samo ličnosti,sad sam samo dio. dok je ostatak bio usmjeren na svijest.al najinteresantno dok su se sve ove promjene događale
ja sam funkcionirao čak bolje nego inače.
-----------------------------------------------------------------------------------------
e sad ovaj trip je s vremeno napredovao. pa sam na hašu
doživio nešto vrlo slično. samo sad kao dvojnu prirodu. kompletna moja stvarnost bila je podjeljena na na materijalnu i nematerijalnu. To nematerijalno se nalazilo u svemu
tako da šuškanje lišća,vjetar,valovi,svjetlost I sjene više nisu bile samo materijalne pojave
(odbijanje svjetla u oči) već su sa sobom nosile I neki nematerijalni život koji je s obzirom na to prekorijio moju percepciju. Zato su sve te pojave doslovce pričale samnom.
Dobile su svoj ritam pa je priroda zapravo bila pjesma i povremeno mi upućivala čudne riječi(tj neznam na kojem jeziku). Kad sam to shvatio vidio sam biće (ne baš jasno al nešto sam stvarno vidio čak se sjećam oblika)za koje sam mislio da predstavlja kompletnu nematerijalnu stvarnost iako sad nisam siguran što je to. Ono je htjelo komunicirat samnom…no očito nisam bio spreman. Trebale su sljedit vizije. Od straha sam se na osjećaj da mi je nešto iza ramena okrenuo i vidio vodenasto biće kako me promatra.Zato sam se usro se ko grlica pa je sve prestalo. Interesantno mi je bila kako dok se sve to odvijalo na nematerijalnom u isto vrijeme(teško je to zamislit
)ja sam se sprdo s frendovima na materijalnom planu.
---------------------------------------------------------------------------------------------
i sad zadnji trip na salviji je isto bio prilično spiritualan i povezan s ovim što sam opisao prethodno. naravno nisam osjećao te fine prijelaze jer se sve to prebrzo odvijalo.
al bit je u tome da mi se svijest odvojila od kalupa lika. i kako je postala potpuno čista bio sam svjestan svega i znao sam sve. a sve je bilo energija...nju sam pak vidio kako nastaje trenjem ruku "boga" čija je tekstura kože odavala čitav svemir(neznam kako drugačije opisat
)pretpostavljam to jer sam vidio zvijezde u njemu i planete.
uglavnom u toj tenziji i trljanju "ruku"(moram s nečim usporedit)nastajala je toplina i svjetlo tj energija. i u njoj sam vidio sav svemir a u svemiru naš sustav koji je bio nezamislivo mal u odnosu na prethodno opisano. u njemu još manje zamislivo mal naš sustav. u njemu je bio još manje zamislivo malena
naša planeta a na njoj ogranski prekrivač (ljudi biljke gljive...kao kolektiv) pa ljudi kao kolektiv i onda ja kao pojedinac
. imao sam osjećaj kao da je energija pala niz jako duboki jarak kad sam ušao u tog sebe. al sam zato i dalje imao nekakvu vezu s tim "universal mindom".
čuvao sam je skoro cijelu večer
i bilo je nevjerojatno. jer mi se poslje dogodilo neko sranje al mene to uopće nije diralo. mislim riješavo sam ga i to uspješno al nisam se uopće zamarao jer sam shvaćao kolko su te brige zapravo nebitne i male u odnosu na cijelu sliku.
eto dugo je
al ko oče pročitat če.a kasnije ako več nisam možda opišem i svoj prvi pravi trip na hašu koji mi je probio percepcijski himen.jer je to isto prilično spiritualno a možda i jasnije od ovoga.a mogo bi i trip na tripu
. ovaj zadnji me je malo uplašio
jer sam nekako počeo shvaćat kršćanstvo
L. I svoju glupu percepciju koja u svemu traži glupost da se izdigne iznad ostalih umjesto da u svemu pa čak i naizgled glupom traži znanje