Prva reakcija za ovo strucno osoblje mi je bila "Daj nemojte me i vi tripovati"... Al' sad kad sam malo razmislio, kontam da cu se javiti nekom ako me ovo za 3 dana ne prodje skroz. Dogovorio sam se da drugom da odemo malo na basket popodne, a posle uvece cu da popricam sa jednim prijateljem o svemu ovome i mislim da ce mi to pomoci puno. Inace, ponasanje mi je skroz normalno.
EDIT: Btw, zbog cega mislite da mi je potrebna pomoc psihijatra ili psihologa? Je l' zbog onog sto sam juce pisao ili zbog toga sto sam jos pod tripom? Vecina stvari koje sam juce kuckao su bile zapravo taj moj los trip, sad znam da to nije stvarno i da sam se istripovao. Juce sam sve sto mi neko kaze, shvatio bukvalno i verovao u to. Npr, drugar mi kaze da je moj alter ego i da ne postoji - ja mu poverujem. Ono, bas sam bio retard juce. Kao dete neko sam se ponasao x) Sad je ok, razmisljam svesno o svemu sto se dogodilo, jos se malo tripujem ali ono najgore je proslo. Mogu da posmatram sebe sa distance, da razmisljam smireno i kriticki itd. Jedino sto mi je tesko da se fokusiram na nesto sto mi neko prica, ali nije nemoguce. Onako mi se ljulja u glavi kao kad zapalite dzoint i idete ulicom otprilike. Inace sam se pogresno izrazio ovo kad sam pricao o "preziranju" i "ljubavi" prema samom sebi. Nije da sam polupan, nego zavisno od raspolozenja mi se to desavalo. Npr, ima dana kada sam super zadovoljan sobom jer sam strasno pametan lik, a ima dana kada napravim neko sranje i najradije bih voleo da sam neko drugi. Nesto kao u Stepskom Vuku, ako ste ga citali, samo ne u tolikoj meri. Uglavnom, poenta mog proslog posta je da sam tokom ovog iskustva zapravo shvatio koliko zapravo volim sebe, sa svim manama i vrlinama. Nadam se da me shvatate i da ovaj moj post nije previse konfuzan.
Edit2: Sad mi je nesto palo napamet. Da li mozda moguce da je trava bila poprskana acidom malo? To bi u svakom slucaju objasnilo neke male halucinacije sto sam imao.
EDIT: Btw, zbog cega mislite da mi je potrebna pomoc psihijatra ili psihologa? Je l' zbog onog sto sam juce pisao ili zbog toga sto sam jos pod tripom? Vecina stvari koje sam juce kuckao su bile zapravo taj moj los trip, sad znam da to nije stvarno i da sam se istripovao. Juce sam sve sto mi neko kaze, shvatio bukvalno i verovao u to. Npr, drugar mi kaze da je moj alter ego i da ne postoji - ja mu poverujem. Ono, bas sam bio retard juce. Kao dete neko sam se ponasao x) Sad je ok, razmisljam svesno o svemu sto se dogodilo, jos se malo tripujem ali ono najgore je proslo. Mogu da posmatram sebe sa distance, da razmisljam smireno i kriticki itd. Jedino sto mi je tesko da se fokusiram na nesto sto mi neko prica, ali nije nemoguce. Onako mi se ljulja u glavi kao kad zapalite dzoint i idete ulicom otprilike. Inace sam se pogresno izrazio ovo kad sam pricao o "preziranju" i "ljubavi" prema samom sebi. Nije da sam polupan, nego zavisno od raspolozenja mi se to desavalo. Npr, ima dana kada sam super zadovoljan sobom jer sam strasno pametan lik, a ima dana kada napravim neko sranje i najradije bih voleo da sam neko drugi. Nesto kao u Stepskom Vuku, ako ste ga citali, samo ne u tolikoj meri. Uglavnom, poenta mog proslog posta je da sam tokom ovog iskustva zapravo shvatio koliko zapravo volim sebe, sa svim manama i vrlinama. Nadam se da me shvatate i da ovaj moj post nije previse konfuzan.
Edit2: Sad mi je nesto palo napamet. Da li mozda moguce da je trava bila poprskana acidom malo? To bi u svakom slucaju objasnilo neke male halucinacije sto sam imao.