Kad se tijelo navikne na jedenje velikih porcija po 5-6 puta dnevno, očekuj i veći prošireni želudac koji pita da ga se i puni. To ti bed broj jedan (a i psiha naravno pita)... vremenom smanjit ga. Ako postiš, nakon 2-3 dana već se navikneš (prvi dan je uvijek najteži), želudac se zgrči i počne stiskat, te se i tijelo navikne na to da nema unosa u njega. A i post radit jednom tjedno il šta već, nije loše (piješ neki iscijeđeni sok od naranče i limuna s medom i vodu...bed je šta će ti to sve ubrzavat metabolizam i još više krulit i svirat po stomaku, ali jebada...vitamini i hranjivo)
Ne jest velike prenatrpane porcije koje nakon šta iz pojedeš ubiju i jedino za šta si poslije njih je neki kauč i ne možeš se ni dignut. To općenito i važi za svih općenito...zajebi prenatrpavat se hranom. Male porcije po puno njih.
Pit mnogo tečnosti, ne jest tjesteninu, šećere, kruh, kolače. Ugljihodirati ne samo da su štetni za tijelo, već i debljaju i love se a teško ih se rješit. Povrće i voće na što više načina. Ako te uhvati glad, natrpavat se voćem...to em šta zdravo, em što napuni želudac em što ne deblja. Kad pak uhvati glad za slatkim, jest orašaste plodove, grožđice i takve slične stvari koje sadrže prirodne šećere, a ne ove rafinirane.
Više jest i proteina, ribe, hrane skuhane a ne pržene.
Osim hrane, tu je i genetika, metabolizam i tjelovježbe/fizičke aktivnosti. Ako čovjek samo sjedi i pasivno živi, ne može ni očekivat da se tjelo troši. Što uneseš, to moraš i izgubit. Izaberi sport, trčanje bilo šta... dobro za liniju, a i za zdravlje.
Ali pošto već ovo sve znaš, kao i svatko drugi, rješenje ipak leži, kao šta Red kaže u samokontroli i dobroj volji za uspjehom
