vizionari, ujedinite se!

[dziba]

kome moze biti bitnije nesto drugo nego svoj zivot????

 

[UserName]

U razdoblju kada sam imala osjecaj da mi zivot izmice kontroli, dozivljavala sam slicne situacije koje dan danas ne mogu objasniti..... Stravican osjecaj propadanja kroz vrijeme i prostor, neobjasnjive slike svuda oko mene, nestvarno unutar stvarnog..
Nije mi jasno zasto sam se dovela u to stanje, jer nije nimalo ugodno i uvjeravam sebe da je to sve produkt mog loseg stanja svijesti (mozda i nije?)
Covjek treba dovesti sebe i svoj zivot u red, ali opet ziveci na nacin koji je "prihvatljiv" u drustvu, gubimo vezu sa duhovnim svijetom..
Sve vise imam dojam da sam okruzena bezlicnim ljudima, praznim ljusturama koji su izgubili sebe trazeci sebe!
Zivot je paradoksalan i lako predem granicu stalozenosti ako o njemu razmisljam... Znaci li to da covjek treba biti povrsan da bi bio normalan??

 

[kanehbosem]

imperial western civilizacija boluje od površnosti a ni mi nismo daleko, pogledaj samo humoristične serije, za primjer...
a što se tiče normalnog i ludog,
dobro kaže jedan grafit

ko ovdje ne poludi
taj nije normalan

a ak mene pitaš vu je lijek i protiv jednog i drugog:sick:
vu forever​

 

[dziba]

Nacija koja spava

Oduvek sam gledao na vreme kao na zivot koji dolazi prema meni, ceka da se ispuni. Postoji samo nekoliko prilika da se uvidi da vreme ne dolazi vec istice, kao pesak iz pescanog sata. Ovim mikrokosmosom, u kom se nalazimo, vladaju nepojmljive sile zivota i smrti koje nas ispunjuju potrebom za postojanjem ali nam nedaju do znanja da se sa njima moramo sresti, spremni ili nespremni. U kom momentu smo postali to sto jesmo, nije jasno, ali ugao iz kojeg gledam govori mi da smo izrasli u vrstu koja spava, vrstu prepustenu razmazenosti. Iz tog sna pokusavam da se probudim, da nadjem nacin da ne budem pospan. Najveca ideja koja mi se javljala tokom zivota nije uspevala da dopre do srca. Znam sta je to, dolazi mi cesto, ali kao da i ne zelim da znam, stalno ode... To je najveca stvar u mom zivotu, to je moja smrt. I bas kao i u snu u kome se desavaju stvari koje ne mogu da se opisu znam ih na koji trenutak a onda nestanu, pokusavam da se setim i brzo dodje vreme kada zaboravim i da smo sam se pitao. Nepostoji slika kojom bi mogao da stavim to u memoriju, ni rec kojom bi to stanje opisao, moje telo nije sposobno za to. Duboko u sebi cujem zov koji me tera da nedozvolim sebi da umrem pre nego sto se ne suocim sa svojom smrcu. Bez mog znanja poceo sam da pravim telo koje ce se upustiti u potragu za tim...
Deca se radjaju, placu, gledaju, smeju se, spavaju... rastu i pocinju da se razlikuju od svih ostalih bica koja postoje na ovom ogromnom svetu. Kao neki beskrajno jak magnet zivot od njih pravi deo slagalice koji se uklapa u svoje okruzenje, namecuci svoja pravila i praveci od njih ucesnike te velike igre. Ja sam jedan od njih. O prvih nekoliko godina zivota nemogu da pricam, ne zato sto nezelim, vec zato sto se nesecam. Jednostavno, pravila po kojima zivim tada se nisu mogla primeniti. Prva pamcenja me vezu za odredjena osecanja koja su ostavila dubok trag u meni, ili su to mozda osecanja koja se najvise slazu sa nacinom zivota na koji sada zivim pa se sa njima i lakse identifikujem. Uglavnom, instikti su bili jaki kao i energija sa kojom sam ziveo ali pod "pritiskom" sigurnosti i lagodnog zivota lako sam podlegao uticaju covecanstva i svih tih novih prilika koje mi je ono donosilo. Kada sam se razumom osvrtao na to doba video sam da su upravo te navodne sigurnosti bile uzrok stvaranje moje svesti, koja je stavila sve te strahove u svoje daleke dubine, a ostavile mi jedan veliki prazan prostor da stvorim svoj mali paralelni svet koji ce se upustiti u kostac sa mnostvom drugih koji su vec cinili jednu predstavu zvanu ljudsko drustvo. Svaki pojedinac iz tog drustva imao je sebi svojstvene karakteristike, a i meni se cinilo da bi i ja trebalo da ih imam pa sam polako poceo da ih stvaram i mada sam znao da mi nijedna bas i neodgovara. Isuvise su se u meni borile razlicite stvari i ja sam se menjao od prilike do prilike tako da sam imao osecaj da sam sastavljen od vise razlicitih "Ja" koje su se na neki cudan nacin nalazile u jednom meni. Po potrebi bih uzimao osobine onog koji mi odgovara i na taj nacin stvorio komplikovan svet koji me je obuzeo i povukao sa sobom. Vreme, koje je bilo ispunjeno sitim stomakom i toplim prostorom svuda oko mene, pretvorilo je zivot u dokolicu i od zivotinje u meni stvorilo bice zaokupljeno svojim svetom, slepo za put koji je vodio iz srca, a jedino rado da zadovolji svoje sopstvene potrebe. A potreba je itekeko bilo. Pod prirodnom privrzenoscu svemu sto mi je godilo, a odbojnoscu onome sto nije, rodio se u meni proces koji ce dugo diktirati put kojim bi trebalo ici. To je jedan velicanstven svet u kome se cini da izbora ima na pretek i da nije problem naci onaj dobar vec od svih tih dobrih pronaci onaj koji ce zaseniti sve ostale i dovesti do sledece tacke, neosvrcuci se unazad. U toj borbi za svoje parce individualnosti hranio sam sebe i nemocan da odolim poklekao sam svom najvecem neprijatelju, svom egu. U toj tacki stopio se sav moj zivot i mada tako jednostavan kao ucesnik nisam imao priliku da primetim da je on taj koji me vuce u svoj vrtlog socijalizacije. Tako prijatan i ispunjujuc, odveo me je u drustvo u koje su se nalazili i svi ostali ucesnici, takodje bespomocni da rade bilo sta drugo osim da ucestvuju.
Postoji jedno telo, u svima nama, koje zna sta su snovi, koje zna sta su instikti, ono pokrece srce i krv u nama, to telo to smo, delom, mi sami! Svest je samo jedan od mnogih nacina na koji se telo ispoljava i ako dozvolimo da budu u raskoraku, zivot ce nam promaci za tren...

 

[dziba]

iluzije

«Svi smo mi slobodni da radimo ono što želimo»,rekao je te noći.-Nije li jednostavno,čisto i jasno?Nije li to veliki put da se uredi univerzum?
-Skoro.Zaboravio si jedan važan deo-rekoh.
-O?
Svi smo mi slobodni da radimo ono što hoćemo,dok to ne povređuje nekog drugog,-dodao sam.-Znam da si to mislio,ali je trebalo da kažeš šti si mislio.
Čuo se iznenadan zvuk u mraku,pogledao sam ga brzo.-Jesi li čuo to?
-Da,zvuči kao da ima nekog...Ustao je,otišao u mrak.Nasmejao se iznenada,i rekao ime koje nisam uspeo da razumem.-U redu je-čuo sam da kaže.-Ne.biće nam drago da si tu...nema potrebe da stojiš tu..dođi,dobrodošao si stvarno...
Glas je imao težak akcenat,ne ruski,ni češki,više transilvanski.-Hvala.Ne želim da kvarim veče...
Čovek koji je došao do vatre bio je,pa bio je prilično vitak,vuku sličan momak,uplašenij očiju,obučen u večernje odelo.crna pelerina postavljena crvenim satenom,bilo mu je neprijatno na svetlu.
-Prolazio sam pored,-reče-Polje je prečica do moje kuće...
-Zar?-Šimoda mu nije verovao,znao je da laže,a istovremeno je radio sve što je mogao da se uzdrži od glasnog smeha.Nadao sam se da ću razumeti,ubrzo-
-Smestite se udobno,-rekoh.-Možemo li vam pomoći?Nisam se baš tako osećao ,ali on je bio tako stisnut ,da sam stvarno želeo da se opusti,ako može.
Pogledao me s divljim osmehom koji me sledio.-Da,vi mi možete pomoći.To mi je vrlo potrebno ,inače ne bih pitao mogu li piti vašu krv?Samo malo?To mi je hrana,potrebna mi je ljudska krv...
Možda je to nio njegov akcenat,nije dobro znao engleski ili ja nisam dobro razumeo njegove reči ,ali sam bio na nogama brže nego ikad,slama je sletela u vatru od moje brzine.
Čovek je ustuknuo.Inače sam bezazlen,ali nisam mala osoba i mogu da izgledam zastrašajuće.Okrenuo je glavu.-Gospodine,žao mi je!Žao mi je!Zaboravite da sam bilo šta rekao o krvi!Ali ,vidite...
-Šta to pričate?-Bio sam još bešnji,jer sam se plašio.-Šta to dođavola govorite,čoveče?Ne znam šta ste,da niste nekakav VAM-?
Šimoda me je prekinuo pre nego što sam mogao da izgovorim reč.-Ričard,naš gost je pričao,a ti si ga prekinuo.-Molim vas ,nastavite ,moj prijatelj je malo nagao.
-Donald,-rekoh-Ovaj momak...
-Budi miran!
To me je toliko iznenadilo da sam zanemeo gledajući užasnuto čoveka izvučenog iz njegovog prirodnog mraka na svetlo naše vatre.
-Molim vas da razumete.Nisam ja izabrao da se rodim kao vampir.To je nesrećna sudbina.Nemam mnogo prijatelja.Ali svake noći moram imati malo sveže krvi,inače će me spopasti užasni bolovi,a ako bi i dalje ostao bez toga,umro bih.Molim vas,užasno ću patiti,umreću,ako mi ne dozvolite da sisam vašu krv...samo malo,ne treba mi više od pinta.Koraknuo je prema meni,oblizujući usne,misleći da me Šimoda nekako kontroliše.
-Još jedan korak i biće krvi,slažem se.Čoveče,taknite me i mrtvi ste...Ne bih ga ubio,ali sam mislio da ga vežem,pre nego što nastavim s pričom.
Mora da mi je poverovao,jerje stao i uzdahnukrenuo se ka Šimodi:-Jesi li postigao šta si hteo?
-Mislim da jesam.Hvala ti.
Vampir me je pogledao i nasmešio se,potpuno opušten,lude se zabavljajući kao glumac na sceni posle predstave.-Neću piti tvoju krv,Ričard-reče prijateljski perfektnim engleskim bez ikakvog akcenta.Dak sam gledao,on je nestajao ,kao da je isključio svoje unutrašnje svetlo...za pet sekundi je isčeznuo.
Šimoda je seo opet pored vatre.-Uvek mi je drago što ne misliš to što kažeš!
Još uvek sam drhtao lučeći adrenalin,spreman da se borim sa monstrumom.-Don ,nisam siguran da sam za ovakve stvari.Možda bi bilo bolje da mmi kažeš šta se događa.kao na primer,šta ...šta je bilo?
-Dot je bio vampir iz Transilvanije,-reče on nego što je sama ona spodoba govorila.-Ili,da budem precizniji,Dot je bio misaona forma vampira iz Transilvanije.Ako hoćeš nešto da objasniš, a misliš da te neko ne sluša,čvrkni ga malomisaonom formom ,da objasniš šta misliš.Da li misliš da sam ga doterao ,sa onom pelerinom i očnjacima i onakim akcentom?Da li je bio previše strašan za tebe?
-Pelerina je prvoklasna,Don.Ali je ipak bilo suviše stereotipno,egzoično...uopšte se nisam uplašio.
Uzdahnuo je.-U redu.Ali si shvaio smisao,a to je ono važno.
-Koji smisao?
-Ričard,budući tako besan na mog vampira,radio si ono što si hteo ,bez obzira što bi ti povredilo nekog drugog.On ti je to čak i rekao da će biti povređen ako...
-Hteo je da mi sisa krv!
-Što je isto što mi radimo govoreći da ćemo biti povređeni ako neko ne živi na naš način.
Ćutao sam dugo vremena misleći o tome.Uvek sam mislio da smo slobodni da radimo šta hoćemo, samo ako ne diramo druge,a ovo se nije slagalo.Nešto je nedostajalo.
-Stvar koja te zbunjuje-reče-je prihvaćena izreka koja je slučajno nemoguća.To je izraz «povrediti nekog drugog».Mi biramo da li ćemo biti povređeni ili ne,nije važno od čega.Mi smo ti koji odlučujemo.Niko drugi.Moj vampir je odlučio da će biti povređen ako mu ti ne dopustiš...!
To je njegova odluka,njegov izbor.Ono što ti radiš je tvoja odluka,tvoj izbor.Daćem mu krv,ignorisati ga,vezati ga,probosti ga javorovim kolcem kroz srce.Ako on ne želi javorov kolac
,slobodan je da se brani,na bilo koji način.I tako to ide,izbori,izbori...
-Kad tako gledaš...
-Slušaj-reče- ovo je važno.Svi smo mi.Slobodni.Da radimo.Šta god.Poželimo.Da radimo.

 

[dziba]

Silva mind control method

Quiet your mind. Clear your thoughts.

In your mind say:

"I'm going to count down from 3 to 1, visualizing each number on a white orb suspended in the air above my head. When I reach the third and final "1" my body will be deeply relaxed. I will have no awareness of physical sensations. I will not perceive any physical discomfort. My consciousness will be focused on my astral body.

Now visualize a white orb suspended in the air above your head. Mentally focus on the orb I visualize a number "3" on the face of the orb. The numbers can be any color. They may vary with each experience. Visualize the 3 --three times: three number "3's" on the orb. Your body is completely relaxed. You are losing awareness of your physical body.

Then repeat the visualization with three number "2's." You are into greater relaxation. Now visualize the "1's." You are losing awareness of physical sensations. Your consciousness will be in your astral body.

Repeat this using the number "1's" three times. Your consciousness is now in my astral body.

This could involve training of several sessions. You may also find audio tapes that take you down into these altered states as well. You getting better and faster as you go along each time.

There is no set agenda for how often you practice astral projection or any other out-of-body technique. It soon becomes fun. It is like a deep meditation.

Now the key is to remain conscious while my body is asleep. Different thoughts may pull you from your focus as the mind loves to chatter. Just push these thoughts away.

 

[dziba]

The Monroe Technique (najpoznatija i najuspesnija metoda astralne projekcije)

Step One:

Relax the body. According to Monroe, "the ability to relax is the first prerequisite, perhaps even the first step itself" to having an OBE. (out of body experience). This includes both physical and mental relaxation. Monroe does not suggest a method of attaining this relaxation, although progressive muscle relaxation, coupled with deep breathing exercises (inhale 1, exhale 2, inhale 3... until about 50 or 100) are known to work well.

Step Two:

Enter the state bordering sleep. This is known as the hypnogogic state. Once again, Monroe doesn't recommend any method of doing this. One way is to hold your forearm up, while keeping your upper arm on the bed, or ground. As you start to fall asleep, your arm will fall, and you will awaken again. With practice you can learn to control the hypnogogic state without using your arm. Another method is to concentrate on an object. When other images start to enter your thoughts, you have entered the hypnogogic state. Passively watch these images. This will also help you maintain this state of near-sleep. Monroe calls this Condition A.

Step Three:

Deepen this state. Begin to clear your mind. Observe your field of vision through your closed eyelids at the blackness in front of your. After a while you may start to notice light patterns. These are simply neural discharges. They have no specific effect. Ignore them. When they cease, one has entered what Monroe calls Condition B. From here, one must enter an even deeper state of relaxation which Monroe calls Condition C-- a state of such relaxation that you lose all awareness of the body and sensory stimulation. You are almost in a void in which your only source of stimulation will be your own thoughts.

The ideal state for leaving your body is Condition D. This is Condition C when it is voluntarily induced from a rested and refreshed condition and is not the effect of normal fatigue. To achieve Condition D, Monroe suggests that you practice entering it in the morning just as you are getting up, or after a short nap.

Step Four:

Enter a state of Vibration. This is the most important part of the technique, and also the most vague.

Many projectors have noted these vibrations at the onset of projection. They can be experienced as a mild tingling, or as if electricity is being shot through the body. Their cause is a mystery. It may actually be the astral body trying to leave the physical body.

For entering into the vibrational state, he offers the following directions:

1. Remove all jewelry or other items that might be touching your skin.

2. Darken the room so that no light can be seen through your eyelids, but do not shut out all light.

3. Lie down with your body along a north-south axis, with your head pointed toward magnetic north.

4. Loosen all clothing, but keep covered so that you are slightly warmer than what might normally be comfortable.

5. Be sure you are in a location where, and at a time when, there will be absolutely no noise to disturb you.

6. Enter a state of relaxation.

7. Give yourself the mental suggestion that you will remember all that occurs during the upcoming session that will be beneficial to your well being. Repeat this five times.

8. As your breathe, concentrate on the void in front of you.

9. Select a point a foot away from your forehead, then change your point of mental reference to six feet.

10. Turn the point 90 degrees upward by drawing an imaginary line parallel to your body axis up above you head. Focus there and reach out for the vibrations at that point and bring them back into your body.

Even if you don't know what these vibrations are, you will know when you have achieved contact with them.

Step Five:

Learn to control the vibrational state. Practice controlling them by mentally pushing them into your head, down to your toes, making them surge throughout your entire body, and producing vibrational waves from head to foot. To produce this wave effect, concentrate on the vibrations and mentally push a wave out of your head and guide it down your body. Practice this until you can induce these waves on command. Once you have control of the vibrational state, you are ready to leave the body.

Step Six:

Begin with a partial separation. The key here is thought control. Keep your mind firmly focused on the idea of leaving the body. Do not let it wander. Stray thoughts might cause you to lose control of the state.

Now having entered the vibrational state, begin exploring the OBE by releasing a hand or a foot of the "second body". Monroe suggests that you extend a limb until it comes in contact with a familiar object, such as a wall near your bed. Then push it through the object. Return the limb by placing it back in to coincidence with the physical one, decrease the vibrational rate, and then terminate the experiment. Lie quietly until you have fully returned to normal. This exercise will prepare you for full separation.

Step Seven:

Dissociate yourself from the body. Monroe suggests two methods for this. One method is to lift out of the body. To do this, think about getting lighter and lighter after entering the vibrational state. Think about how nice it would be to float upward. Keep this thought in mind at all costs and let no extraneous thoughts interrupt it. An OBE will occur naturally at this point.

Another method is the "Rotation Method" or "roll-out" technique. When you have achieved the vibrational state, try to roll over as if you were turning over in bed. Do not attempt to roll over physically. Try to twist your body from the top and virtually roll over into your second body right out of your physical self. At this point, you will be out of the body, but next to it. Think of floating upward, and you should find yourself floating above the body.

 

[dziba]

"Aktivna strana beskonačnosti

"Letačev um nema konkurencije," reče Don Juan. "Kada nešto predloži, složi se s vlastitim prijedlogom, i dovodi te do toga da vjeruješ da si napravio nešto vrijedno. Letačev um će ti reći, da je sve što ti govori Juan Matus čista besmislica, a zatim će se isti um složiti s vlastitom izjavom, "Da, naravno, to je besmislica," reći ćeš. To je način na koji su nas nadvladali."

"...Sve što je ostalo ljudskoj vrsti, - je DISCIPLINA,- nastavio je. Jedino disciplina je u stanju strahom ga otjerati (letača - flyer-a). Pod disciplinom ne mislim na surovu svakodnevnu rutinu. Ne mislim na ustajanje u 5:30 svakog jutra i tuširanje hladnom vodom sve dok ne poplavite. ZA VIDOVNJAKE DISCIPLINA JE SPOSOBNOST SUOČAVANJA (druge riječi koje bi se mogle uporabiti su ‘oprijeti se’, ‘izdržati’, ‘oduprijeti’, 'suprotstaviti’, ‘oponirati’; op. prev.) S NEPOVOLJNIM OKOLNOSTIMA, KOJE NISU DIO NAŠIH KALKULACIJA (očekivanja, predviđanja, planiranja). Za njih, disciplina je vrsta umjetnosti, umjetnost suočavanja s BESKONAČNIM ; Ne stoga što ste toliko moćni ili nepopustljivi, već stoga što ste puni strahopoštovanja.

-Kako ga (letača) disciplina može otjerati? - Pitao sam.

-Vidovnjaci tvrde, da disciplina čini BLISTAVI OMOTAČ SVIJESTI neprobavljivim za letača, - reče Don Juan...-Kao rezultat, grabežljivci su zbunjeni. Nejestivost BLISTAVOG OMOTAČA SVIJESTI, čini mi se da je izvan njihove moći poimanja.

Kada grabežljivci jedno vrijeme prestanu jesti naš BLISTAVI OMOTAČ SVIJESTI,- nastavio je,-on počinje sjajiti. Jednostavno rečeno, vidovnjaci su otjerali grabežljivce dovoljno vremena da bi njihov BLISTAVI OMOTAČ SVIJESTI mogao izrasti iznad razine nožnih prstiju. Kada se to dogodi, omotač se vraća na svoju izvornu veličinu. Čarobnjaci drevnog Meksika su govorili da je BLISTAVI OMOTAČ SVIJESTI poput stabla. Ako ga ne obrezujete, ono će izrasti u svojoj punoj veličini. A kada se svijest uzdigne iznad razine nožnih prstiju, sva čuda svijesti postaju nešto samo po sebi dato."

 

[sinsemila_smajl]

dziba nadam se da sam ti u pm objasnio o čemu se radi... pa pojasni ljudima :icon_lol:

 

[dziba]

Da pojasnim ljudima:
Sinsemila mi je predlozio da nespajam postove jer se na taj nacin teme ogradjuju od dalje razrade, sto sam ja i prihvatio, tako da necu spajati ubuduce. Zapravo, spojene su jer ja to vidim kao jednu temu, koja sluzi da bi se prepoznali ili ne, i potom dali doprinos.
Sa obe strane je bilo u najboljoj nameri, pa bi tako u tom duhu cenio da ko ima prikaze svoj um na ovoj nasoj zajednickoj temi. Unapred zahvalan.

 

[BOTANIK]

da nabacim koji komentar. ova igra mi se ne svida ni pravila uz nju. tolko se toga povezuje sa astralnom projekcijom koja je u biti jako los pocetak za gladne ezoterijske oci s time da je o tome i dosta povrsno napisano, kopi pejstano, gdje glava gdje rep topic.. o cemu se ovdje uopce prica? traganje za istinom? vizije?

"It soon becomes fun" - izaa svake ruze zmijaaa cekaaaaaaaaaa oleeee!!! povecas + povecat ces i - mogucnosti.

kritika u ovom topicu stoji samo kod "obicnog" stila zivota a sto se raznih new age manipulacija tice nigdje nista. sto je tu tocno iluzija, iskrivljeni pogled ili..

na kraju moj skromni savjet je da pripazis da ne odletis predaleko sa svojim -opcijama-


mali dio mog izopacenog uma..
pozdrav

 

[sinsemila_smajl]

e upravo se o tome radi, da zajedno postavljamo pitanja i tražimo odgovore...

svak bira svoj put, jedino pravilo je dopuštanje drugom da se izrazi, upravo zbog toga je i došlo do prepiske između dzibe i mene...

problem je također u nesavršenosti jezika i naravno da se pomoću njega ne može potpuno prenijeti Emocija, ali što možemo, možemo primjetiti neke poveznice i u kritičkom i analitičkom radu s njima, prihvaćanjem tuđih stavova, doći do Dijalognog Konsenzusa i na kraju preći preko barijera Jezika i Osjetiti protoke individualnih energija jednih kroz druge, i osjetiti i živjeti taj kozmički val Ljubavi...

sve ovo jeste vid traganja za istinom, i nema apsolutnog cilja, jer kako se mi razvijamo i cilj i srž se razvija s nama

slažem se da je, baš zbog sve veće potrebe i otkrivanja srži čovjekove da osjeti i živi ono što ustvari jest duhovno biće zarobljeno materijalom, došlo do mnogih 'korumpiranih' načina traganja koji su, iako im je esencija ispravna, na kraju još samo jedna od mnogih iluzija. put je doista vrlo trnovit i opasan, i mnogi se na tom putu, što zbog straha, što zbog neznanja doista pretvore u isprazne ljušture, robotizirane robove materijala.

naše je da primjerom pokažemo,(u ovom stadiju postojanja smo u dualizmu Materija i Apstrakcija i stvarno je teško izbalansirat Sebe tako da idemo ispravnom putanjom u vis) da pokušamo prepoznati predivnu srž u Potencijalnim, u Drugima, i pokušamo je uključiti u Nas u zajednički Razvoj. bez nametanja, bez prisile - primjerom

(r)Evolucija Jubavi

 

[dziba]

bilo sta od svega ovoga moze biti lose samo za onoga koji tezi da unapredi sebe kao coveka, a ne kao bice koje zivi. za onoga koji nema straha nema ni greske jer nema pogresnog nacina (astral, merkaba, joga, meditacija, vizije, droge......), greska je jedino zal kada se poremeti osobenost sto je strogo vezano za coveka a ne za bice! ti za svoje bice ne mozes da napravis nista lose, ono vec sve zna. mozes samo da prepoznas u sebi to znanje ili da ga izbegavas time sto gradis sebi jos veci ego. NEMA LOSEG NACINA DA SE UPOZNA SA SOBOM! mozes jedino da budes pod utiskom da to tebi neodgovara kao coveku (koji zeli da izgradi za sebe nesto, za sebe)!!!!

 

[BOTANIK]

bit ce i ovo pucanj u prazno..

tad bi po toj logici trebao ipak prvo izgubiti ljudsku formu da bi se upotpunio kao bice. Carlos Castaneda je govorio o gubljenju "ljudskosti" no sto to tocno znaci treba ipak precizirati kad vec govoris o tome.

"nema pogresnog nacina" - joga.. ok a sto je s raznim disciplinama joge koje imamo, npr. impresonalno i personalno shvacanja Boga, znaci oba su nacina po tebi nepogresiva s time da jos i merkabu ubacujes u isti kos sa nepogresivim?

mozda za svoje bice mozes djelovati tako da usporis proces njegovog upotpunjavanja, a sad jeli to lose ili nije to je druga prica.

kad se vec ova tema razvija u "ezoteriku" spomenuo bih jedno od znacenja rijeci yoga = ljestve, stube - sto ima prilicno dobro znacenje. svaka ucenja imaju neki pocetak jel..
a tu se prica o astralnoj projekciji koja se na pocetku naukovanja jako lose uklapa za pocetnike. zasto? iziskuje mnogo energije koju nemamo zbog uobicajenog stila zivota kojeg vodimo te o losim stranama ako se disciplinom sama astralna projekcije postigne. pod tom losom stranom podrazumijevam razne entitete koji nam se mogu prikaciti za kicmeni stub te nam crpiti energiju. nekad se jednostavno desi da there is no coming back. manjak strpljenja, brzopletost, zanesenost lako dovode do tog stanja.

za neiskusne astral iziskuje razne tehnike zastite i ocuvanje energije te se u potrazi za tim tehnikama moze skrenut na totalno izmanipulirano ucenje poput merkaba..
preporucujem knjigu "Umijece Sanjanja" iiti "Umetnost Snevanja" u kojoj se moze procitati podosta o "letacima" i njihovoj povezanosti sa snovima, astralom itditd pa ko voli nek izvoli.
istina je da imamo mehanizam koji je u stanju prepoznati istinu od sveg kupusa koji nam se servira pred nosom. odgovori su u nama.

i sebicnost je jedna od covjekovih karakteristika no nuzno ne znaci da to covjek i je.


well thats it.. BAM

 

[dziba]

I ja sam tako mislio, dok nisam osetio. Menjao sam stari sistem razmisljanja za novi bolji, pa opet i taj za jos bolji, i tako u krug, dok nisam osetio i video da je sve to teoretisanje i filozofiranje cisto vrtenje u krug, odnosno da je upravo stvar u tome da je to ono sto treba promeniti- stil zivota, a ne nacin gledanja na isti!
Znaci, sve je to lepo, ali taj mali raskorak, vakuum, koji postoji u nama i daje u tebi osecaj da razmisljas, tera te da se non-stop potvrdjujes, to je ono sto treba premostiti, jer ono zapravo zeli da se spoji i covek je to na vrlo bizaran nacin pretvorio u kompleksan svet gde ljudi pokusavaju da unaprede sebe tako sto depiliraju grudi, farbaju kosu, nose lakovane cipele, etc. Oni pokusavaju da unaprede sebe, nesto mnogo jako i iskonsko ih vuce na to! Posto vidite gde ide ova prica vraticu se na pocetak.
Postavlja se pitanje zasto ja kad osetim to uopste pisem ovo??? Zato sto sam covek, zato sto i dalje veci deo mene razmislja i nalazi se sa ove strane vakuuma! Ali moj interes nije da obarim neke zenske ili da stvorim prijatelje. Kazacu ono sto osetim direktno i onaj koga to dotice ce osetiti potrebu da reaguje. ima tu nesto sto je samo za mene, A JA pitam sta je to sto vi dobijate ovim?? to odgovorite sami sebi, a ne javno!
prica je besmislena ali posto zivimo u besmislenom svetu to je i orudje takvo! Na pocetku sam rekao vizije i mislio da je to dovoljno, ali primatima se mora sve bojiti.
Da ne bulaznim, posto pricam ovo vama koji me ni ne zanimate i sam sam sebi uzaludan sa ovim. Onaj koji shvata neka nastavi dalje!

 

[sinsemila_smajl]

znači, dođeš u nečiju kuću i kažeš im - ja nisam došao zbog vas, nego zbog sebe i vi ste majmuni što me ne razumijete!? ja ću vam reći nešto, pa ako neko shvati neka nastavi, a ostali psssssssss!

nije dobro hno:

brate dragi, postoje mnogi oblici ispoljavanja Sebe, forum je a public meeting or assembly for open discussion, pa stoga ako ti to ne odgovara otvori blog il nešto slično, ili pak promijeni pristup i dopusti otvorenu diskusiju, pa makar ona tebi izgledala kao nečija gradnja imidža ili sredstvo barenja...

ovako dalje neće ići, vrijeđanje jednostavno nije prihvatljiv način komunicirianja...

 

[dziba]

ovako dalje neće ići, vrijeđanje jednostavno nije prihvatljiv način komunicirianja...[/QUOTE]

 

[sinsemila_smajl]

šteta, nisi trebao brisati, ogroman Potencijal je izbijao iz postova samih...

čuvaj se...

 

[San Pedro de Peyote]

zbog ciste logike:

Bitno je krenuti od potrebe. Ona je takva kakva je. Potreba. Tri su 6, nekakav znak nekome. Da nije tajni, namerno kreiranih, da liče tajnama, Potrebe bi se javljale u ograničenom opsegu. Tri 6 sam slobodno preveo u tri Nemogućstva ljudske rase : tri su prepreke korenita Razloga ljudskoj opservaciji, tj. Potrebi, da se kreće ka balansu, ili zaboravu, ali onom plemenitom obliku zaborava.

Usamljenost

Dosada

Strah (od) Smrti koji u sebi nosi strahove od Straha, strah od Patnje, Bola...slično tome. Ja ga samo svedem na Smrt.


Šta više ljudi se plaše načina umiranja, načina koji odjednom PREKIDA jedan kontinuitet. Samim tim, nazovimo ga jednostavno Strah.

Sve to je unutrašnja, nerazlomljiva Greška ovog programskog zadatka, zvanog Ljudsko Biće. Da nema tih "greški", čovjek ne bi doznao pravi izraz Samoće, da vječno bude svojom Voljom, sam sebi, a da pritom ne osjeća Tugu/Bol/Patnju, apatiju te da može iz Samoće prepoznati i razumjeti, videti i wedeti, saznanje oko sebe i pretakati ga, transmutirati u značenja koja mu potom opravdavaju sve principe opšte egzistencije.

Danas mada oduvjek, ta tri "straha" su nam ostala nerješivim. Kako se "dogovoriti" bez dogovaranja, kako se raspoznati medju nama, te kako da baš svi ljudi, dakle naša Braća i Sestre, budu Prijatelji, koji neće skakati čim nam se reči i izrazi, načini komunikacije, ne slažu?! Dakle, imamo problem u komunikaciji.

Na čemu bazirati sigurnost pri susretu s čovekom? Na poverenju ili na povJerenju? neka ovdje ili ovde bude primećeno, koji uzrok može postojati, kao razlog sukoba. Zatim, zašto bi morali jedni drugima sugerisati postojanje pojma Problem, kad nam je sasvim neizvesno porijeklo te reči, i u prilici sam da kažem da je prvi Problem, našega jezičkog-govornog područja, sama riječ- p r o b l e m -.

Uvjerenja sam, u kojem me niko ne može više poremetiti, da je nemoguće da Čovjek nauči Čovjeka bilo čemu. Na potpuno isti način, sam uvjerenja, da svako samim tim, MORA, učiti sam. Mada je bolji izraz: Raspoznavati Oblike, Odlike, Pojmove, Smisao...Takodje sam Uvjerenjea, da ja-čovjek NE SMEM nikome izraziti ŽELJU, da mu želim bilo šta, nit' dobro nit' loše, jer su želje samo odblesci opšte NAVIKE, nadanja, kako svako sam sebi Ihtye.

Sve ovo sam sada naveo u crticama, samo da vas potaknem da imate isto u vidu, kad nam se moguće polemike približe u komunikacijama. A onda možemo, razgovarati o svemu, s tom iznimkom, da se moram definitivno distancirati od pojmova Učitelj-Učenik.
Nit sam jedno nit sam drugo.


Taj "predujem" mi ne morate davati ni nuditi, njime me označavati, bez obzira što stoji ona fantazma da Čovjek uči dok je žiw! Odista, tako je, no ovdje na ovaj forum, medju nas, nisam opet stigao da bih nekoga učinio u najplemenitijem obziru, srećnim ili bar njemu vrednijim u odnosu prema vremenu pre danas, već zato što me je Doors of Perception, pozvao na neki način, ne direktno, već sasvim slučajno. To ne znači da ha!, ne cjenim osnivače Sajta, Vutrabashija Okorelog ili Avraama nepodmitljivog! Naprotiv.

Komunikacija o ma kojoj temi mora, mora, mora, biti Uvidjavna i svako ko se javno obraća, mora istkati svoj izraz u riječima-slikama-znacima, tako da time nikoga ne potcenjuje odnosno omalovažava, jer time se nanosi bol, nekome sigurno, a mislim da je ova Biljka pod čijim se hladom nalazimo na ovom mjestu, upravo zato prisutna da nas od Bola oslobodi, našom Voljnom upotrebom Svijesti, da se služimo Razumom, te Razborito i Vrlinom, koja potiče iz naših Duša, OPLEMENJUJEMO ŽIWOT NA SWIM PROSTORIMA.

Zato počnimo da ne insinuiramo bilo šta i nastoj'mo biti Jasni, kako sebi tako i drugima, koliko god je to moguće.

 

[San Pedro de Peyote]

za neiskusne astral iziskuje razne tehnike zastite i ocuvanje energije te se u potrazi za tim tehnikama moze skrenut na totalno izmanipulirano ucenje poput merkaba..
preporucujem knjigu "Umijece Sanjanja" iiti "Umetnost Snevanja" u kojoj se moze procitati podosta o "letacima" i njihovoj povezanosti sa snovima, astralom itditd pa ko voli nek izvoli.
istina je da imamo mehanizam koji je u stanju prepoznati istinu od sveg kupusa koji nam se servira pred nosom. odgovori su u nama.

i sebicnost je jedna od covjekovih karakteristika no nuzno ne znaci da to covjek i je.


well thats it.. BAM

Svi govore o istom, na drugi način. Na drugom jeziku, s drugim dočaravanjem, osmišljavanjem. Nije bitno ući u tok Njihovih misli i ostati samo tu, nego pronaći medju svim načinima, sebi najprisniji. A potom, POSEBNO, naučiti NIKOME ne uvaljivati svoj način, svoj izbor , bio to Kastaneda ili neki Kabalist, Yogi ili Sufi. Razumeš?

Vrlo je važno potpuno Otupeti za spoljašnje Titule, znalca ili poznavaoca, eto ovih stvari, recimo. Vrlo je važno, citiraću jednog gnostika...Spoznavati ali sam ostati nepoznat..., jer to je vrlo grozna obmana, odavati sebe Znalcem. To je obmana za onog ko zna, a ne za one koji bi da do-znaju.

Iz ličnog primera, imam nekoliko stotina poznanika, koji me negde još zovu prijateljem, iako sam im direktno stavio do znanja da su nekada bili ali više nisu ni primać toj plemenitoj riječi, Pri( mom) Ja, Prija, Prijatelj. Istina, okrutno s moje strane, no zaslužili su, tvrdim. Ali zar ovo što govorim već nije apsurd spram mnogo toga što se od mene može pročitati? Jeste. No taj apsurd je za one koji bi me sad krenuli tumačiti, Obmana, dok je za mene Olakšavajuća oklonost stoga što tih SMARAČA. više nema i jer su oni u "sladostrasnom zagrljaju" svojih Letača.

Astralizacija ili A.Projekcija, nije nekakav pokus, eksperiment ili oblik za koji se valja spremati, već stanje svesti u kojem se nalazimo non-stop, samo ga nemajući adekvatno naviknute nazive, uopšte ne primećujemo i tek kad usnimo, nešto fantastično, mi sebi kažemo, uh, ovo mora da nešto znači, jer se žiwo sjećamo Osjećaja dok smo sanjali.


Za mene su sva djela Karlosa Kastanede, zbirke Viceva. Samim tim, Tvorce, a ne prepričavaoce Viceva, smatram Majstorima( dodati sufix po volji ). Evo već osmu godinu pišem jedan roman koji je toj Opservaciji, posvećen. Napisao sam više od dve trećine, a onda sam stao zbog Smarača koji su od mene ihćali razne pomoći, pozivajući se na Plemenitu Riječ Prijateljstvo, dok me nisu ponovo( svojstveno Smaračima ) ostavili na cjedilu, te sam se uspio sakupiti u cjelinu kojom se odvajkada Poznajem u Sebi, da nastavim i završim svoj roman. ( 4- ti po redu ).

Vrlo je Važno ne djeliti s ljudima svoja saznanja radi Objave da nešto znamo ili se nekim putevima, krećemo te o sebi stvaramo utisak da smo Posebni. Poseban je zapravo svaki Čovjek, a sasvim je druga stvar, što mnogi takvi Posebni ljudi, to ne žele da budu, ili ne žele da otkrivaju svoj izvorni Talenat i sami postaju Prosečno-Obični pa ih kao takve mi koji smo se Uposebili u Posebnosti, primećujemo.

Aleister Crowley je u nekoj svojoj knjizi kazao otprilike sledeće: Svako mora sam pronaći svoj izraz i svoju tehniku, bilo služeći se već poznatim i objavljenim, bilo da ih kombinujući usaglašava sa svojim unutarnjim jastvom, centrom rekognicije, ali svako mora kad udje u taj proces, sebe organizovati u jasnoj disciplini. - Nisam to čak parafrazirao, a da citiram ne mogu - knjigu je neki od Smarača, ukrao.

Ja se potpuno slažem sa tim, i bio sam fasciniran kada sam to prvi put pročitao, jer sam do tada bitke vijao sa mnogima, koji su mi upravo to prebacivali, kazujući mi da se ne smiejm razbacivati i sl. Dosta mi je svake Religije i svake Nauke i Svih Veština koje sufliraju i propagiraju, a posebno onih Ljudi, koji mi se nameću bezobzirno me čak ucenjujući ili zajedljivo i cinično me "proganjali" ne bi li me dovoljno uplašili da bih sam stao.

i...



a propos " i sebicnost je jedna od covjekovih karakteristika no nuzno ne znaci da to covjek i je. " ... sledeći put bar jednom rečenicom objasni na šta se odnosi pominjanje drewnog simbola Merkave.


Merkaba je ovo Telo u kojem Ja poznajem sebe i krećem se kroz postojanja, ustanovljavajući postojeće principe nanovo tačnim odnosno pogrešnim tamo gde su ona mojom greškom, mojom nesvesnosti, pomaknuta ili izmenjena. Jednom rečju, u svakom shvatanju, Ovaj Organizam Moje Svesnosti, kako glava tako i tijelo, i iznutra i iz spolja


Karta VII Velike Arkane Tarota.