Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
vizionari, ujedinite se!
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="UserName" data-source="post: 20217" data-attributes="member: 1423"><p>Nisi previše zakomplicirao, znaš ti i gore zakomplicirati <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /> , shvatila sam što želiš reći.</p><p>Različite kritičke analize pokušavale su otkriti istinu iza narkotizirane zbilje, ukazati na neideologizirane svjetove, ali to je uzaludno. </p><p>Naime, te kritike i utopije koje se tada nude, i same postaju novim narkoticima jer - nema zbilje koja nije narkotizirana. To ne znači da treba odustati od utopija, nego da trebamo prihvatiti utopije i odgovarajuće im ideologije, iako znamo da su narkotik: sada znamo što činimo i svejedno to činimo. Prihvaćamo svoju narkotičku narav i tražimo uvijek nove utopije, iako znamo da su utopije. </p><p>Kao što postoje samo dobre i loše ovisnosti tako postoje samo dobre i loše utopije i ideologije. Promijeniti možemo samo "sadržaj" utopija, samo "iskustvo" ideologija, samo "vizije" narkotika - jer naš je život zbiljski upravo zato jer je virtualan. </p><p>Da bi život bio zbiljski nije potrebno da bude "zbiljski" u nekom metafizičkom smislu (utemeljen u nekoj apsolutnoj supstanciji); život je medijski fenomen, a budući da "nema medija bez droga ni droga bez medija", život je uvijek neki narkotik. I upravo je narkotik, ono što životu daje njegovu zbiljnost - bez tog narkotika, život je samo beskonačno regresivan tekst. </p><p>Ovisnost o drogama pak, samo nam retroaktivno otkriva da smo svi, uvijek, ovisnici o nečemu: o emocijama, moći, vrijednostima, ciljevima, bogovima, porivima - o bilo kojim reklamama značenja. Utoliko, čovjeku nikada nije važan puki smisao (i zato dekonstrukcije smisla ne pogađaju bit), nego ovisnost o smislu. Smisao je doista "naš" (a ne nešto nametnuto nam) tek onda kada smo o njemu ovisni, kada više bez njega ne možemo živjeti, i za što smo spremni platiti svaku cijenu. Život je vrijedan življenja samo onda kada smo o življenju ovisni.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="UserName, post: 20217, member: 1423"] Nisi previše zakomplicirao, znaš ti i gore zakomplicirati :) , shvatila sam što želiš reći. Različite kritičke analize pokušavale su otkriti istinu iza narkotizirane zbilje, ukazati na neideologizirane svjetove, ali to je uzaludno. Naime, te kritike i utopije koje se tada nude, i same postaju novim narkoticima jer - nema zbilje koja nije narkotizirana. To ne znači da treba odustati od utopija, nego da trebamo prihvatiti utopije i odgovarajuće im ideologije, iako znamo da su narkotik: sada znamo što činimo i svejedno to činimo. Prihvaćamo svoju narkotičku narav i tražimo uvijek nove utopije, iako znamo da su utopije. Kao što postoje samo dobre i loše ovisnosti tako postoje samo dobre i loše utopije i ideologije. Promijeniti možemo samo "sadržaj" utopija, samo "iskustvo" ideologija, samo "vizije" narkotika - jer naš je život zbiljski upravo zato jer je virtualan. Da bi život bio zbiljski nije potrebno da bude "zbiljski" u nekom metafizičkom smislu (utemeljen u nekoj apsolutnoj supstanciji); život je medijski fenomen, a budući da "nema medija bez droga ni droga bez medija", život je uvijek neki narkotik. I upravo je narkotik, ono što životu daje njegovu zbiljnost - bez tog narkotika, život je samo beskonačno regresivan tekst. Ovisnost o drogama pak, samo nam retroaktivno otkriva da smo svi, uvijek, ovisnici o nečemu: o emocijama, moći, vrijednostima, ciljevima, bogovima, porivima - o bilo kojim reklamama značenja. Utoliko, čovjeku nikada nije važan puki smisao (i zato dekonstrukcije smisla ne pogađaju bit), nego ovisnost o smislu. Smisao je doista "naš" (a ne nešto nametnuto nam) tek onda kada smo o njemu ovisni, kada više bez njega ne možemo živjeti, i za što smo spremni platiti svaku cijenu. Život je vrijedan življenja samo onda kada smo o življenju ovisni. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
vizionari, ujedinite se!
Top
Bottom