Da li znate šta vam je u vodi?
Pošto sam primjetio da dosta ljudi koji počinju growat, vrlo slabo ili uopće ne obraćaju pažnju na kvalitetu vode sa kojom zalijevaju i špricaju biljke, pritom se žaleći na bizarne nedostatke nutrijenata i loše prinose dok je zapravo najčešći problem lockanja jednog nutrijenta višak nekog drugog elementa , i pošto vjerujem da sigurno nisam jedini koji nije blagoslovljen sa vodom iz pipe koja odgovara ovom našem hobiju, htjeo bi malo približiti samu činjenicu koliku važnost u growanju ima najobičnija voda tj. kvaliteta iste i poznavanje njenog sastava pogotovo kad krene upotreba mineralnih gnojiva.
Da nebi pobrao nečiju pamet ovo je prijevod a izvor sljedećih informacija je Harley Smith - voditelj istraživanja u „NPK Industries“. Veteran u hidroponskoj industriji, više od 18 godina iskustva u savjetovanju i edukaciji , slovi kao stručnjak za ishranu bilja i organskih bioloških stimulansa, te izvođenje istraživanja i razvoj novih proizvoda u SAD-u i Europi.
„Rezultati testiranja vode mogu pokazati uzgajivačima kako prilagoditi svoje hranjive recepte i metode navodnjavanja da bi se došlo do optimalne kvalitete usjeva i prinosa. Da li je voda u vašem vrtu previše tvrda, previše mekana ili baš idealna?
Bez obzira koju hranjivu formulu koristite, važno je početi sa čistim izvorom vode. To je toliko važno, da recimo komercijalni uzgajivači često će imati svoju vodu testiranu prije uopće krenu sa izgradnjom staklenika. Ako postoje potencijalni problemi s opskrbom vode, uzgajivači se čak odlučuju za odabir nove lokacije, umjesto da pokušavaju ispraviti probleme sa vodom.
Nažalost, hobi uzgajivači rijetko imaju taj luksuz selidbe na novu lokaciju samo radi growanja. Dakle, iz tog razloga je još važnije za hobiste da identificiraju sve potencijalne probleme sa svojim izvorom vode i poduzmu odgovarajuće korake kako bi se dobila najkvalitetnija moguća voda. Ako nikada niste poslali uzorak vode na analizu u laboratorij, možda bi bilo dobro vrijeme da to učinite. Čak i osnovna analiza može upozoriti uzgajivača na potencijalne probleme. U rukama obučenih savjetnika, analiza vode će također pokazati uzgajivačima kako prilagoditi svoje nutrijente za optimalnu kvalitetu i prinos.
Previše tvrda voda
Čak i ako analiza vode pokaže da imate tvrdu vodu s relativno visokom razinom minerala, još uvijek može biti odličan izvor vode za uzgoj zdrave biljke. Tvrda voda tipično ima visoku razinu kalcijevog karbonata i magnezijevog karbonata. Kalcij i magnezij su i bitni elementi za rast biljaka. Tako sve dok nema drugih elemenata u vodi u toksičnim razinama, voda je pogodna za hortikulturnu primjenu. U stvari, tvrda voda može sadržati i tragove korisnih elemenata kojih u čišćim izvorima vode nema.
Za najbolje rezultate bi trebalo koristiti posebno formulirane nutrijente za tvrdu vodu kada se koristi voda bogata kalcijevim i magnezijevim karbonatom. Kako bi se kompenzirao višak minerala, ti posebno formulirani nutrijenti obično imaju nižu razinu kalcija i magnezija, sa smanjenim razinama sulfata, tako da ti formulirani nutrijenti samo nadopunjuju minerale već prisutne u vodi.
Laboratorijska analiza vode će također pokazati lužnatost vode. Što je veća lužnatost, veći je bufferski kapacitet vode, tj. sposobnost stabilizacije pH. Budući kako se tvrda voda opire promjenama pH, posebno formulirani nutrijenti će obično biti kiseliji od onih standardnih. Također će imati više amonijaka u odnosu na nitrate. Kada biljka primi pozitivno nabijeni amonijev ion, korijen počinje izlučivati vodikov ion kao zamjenu, i tako pomaže neutralizirati višak bikarbonata u tvrdoj vodi.
Jedan od problema s tvrdom vodom je formiranje kamenca. Kada se doda fosforne kiseline (glavni sastojak pH minus solucija) za podešavanje pH vrijednosti, bikarbonati se razgrade u obliku ugljičnog dioksida i vode, ali taj dodatni fosfor može reagirati s kalcijem i formirati kalcij fosfat. Kalcij fosfat je ono od čega su nam kosti napravljene, 95% je netopljiv u vodi. Dakle, kalcijev fosfat često se javlja kao otpadak iz hranjive otopine i manifestira se kao kamenac. Nakon što se formira kamenac, i kalcij i fosfor postaju nedostupni biljci.
Kamenac se lako može spriječiti dodavanjem male količine smjese aminokiselina u tvrdu vodu. Aminokiseline pomažu u uklanjanju kalcijevih iona iz vode tako da se pričvrste na njih kao kandže ( kemijski spoj zvan kelate;eng.chelate), i tako spriječavaju reakciju s fosfornom kiselinom, a kalcij ostaje topljiv. Neke aminokiseline također stimuliraju korijenske stanice za bolji protok kalcijevih iona, čime kalcij bude preuzet od biljke tisuće puta brže nego što se to dešava u jednostavnom procesu osmoze (sposobnost biljke da pumpa vodu i hranjive tvari od korijena do vrha listova). Rezultat su jače biljke s jačim staničnim membranama i poboljšanom otpornošću na temperaturne stresove i bolesti.
Međutim, nisu svi izvori tvrde vode dobre za biljke. Ako je voda previše tvrda, ili ako analiza vode pokazuje toksične razine elemenata u tragovima kao što su natrij, klorid ili bor, vodu treba filtrirati ili obraditi reverznom osmozom.
Previše mekana voda
Neki uzgajivači riješavaju problem kvalitete vode koristeći samo filtriranu vodu. Reverzna osmoza (RO) uklanja sve mineralne ione iz vode, i tako startaju s potpuno čistom vodom. Prema tome, ako koristite RO filtar, svi bitni elementi moraju doći iz naših hranjiva, a ne sa izvora vode, tako stvarajući savršenu kontrolu i ravnotežu minerala za rast biljaka.
Postoji, međutim, nekoliko nedostataka RO vode. Ona je toliko čista da su svi bikarbonati uklonjeni iz nje. Dakle, RO voda ne pruža sposobnost bufferiranja na promjene pH. Tijekom brzog vegetativnog rasta, kada biljke preuzimaju razmjerno puno nitrata, pH može brzo skočiti prema gore; a tijekom cvatnje, kada biljke preuzimaju više kalijevih iona, pH se može naglo srušiti. Ekstremne promjene u pH mogu negativno utjecati na rast biljaka. Na primjer, ako pH skoči iznad 6.5, željezo polako postaje nedostupno za biljke, a kako pH i dalje raste, svi bitni metalni ioni postaju nedostupni. Kako nedostaci nutrijenata napreduju, biljka počinje stagnirati i njezin prirodni otpor na stres uvelike je otežan.
Da bi znali za sigurno da li je RO voda prava stvar za vas, potrebno je poslati uzorak vode u laboratorij na analizu ili izvršiti to jednostavnim kućnim testom koji se može kupiti i u dućanima hidroponike. Ako analiza pokazuje da se čak i jedan element približava toksičnoj razini, RO filter svakako se preporučuje. RO također se preporučuje za bilo koju aplikaciju, gdje se koristi omekšavanje vode. Omekšivač vode uklanja ione kalcija i magnezija iz tvrde vode, ali zamjenjuje ih s natrijevim ionima, često u toksičnim razinama. Ako razina natrija prelazi 50 ppm, biljke nemogu postići svoj pravi genetski potencijal. Također treba biti svijestan da pitka voda nemora nužno biti dobra i za biljke, upravo recimo zbog natrija kojeg je u pitkoj vodi dozvoljeno u koncentracijama do 200ppm, što je neki standard.
Idealna voda
Najbolje bi rješenje bio mix RO vode s vodom iz slavine i tako napraviti čistu vodu sa upravo dovoljnom količinom pH bufferskog kapaciteta. Ne samo da će vam poboljšati izvor vode za biljke, već će također produžiti vijek trajanja vašeg filtera. Na primjer, ako analiza vode pokaže da možete idealnu vodu dobiti sa 50:50 mješavinom RO i vode iz slavine, mogli bi udvostručiti vijek trajanja filtera, a zapravo poboljšati kvalitetu vode za svoje biljke.“
Pošto sam primjetio da dosta ljudi koji počinju growat, vrlo slabo ili uopće ne obraćaju pažnju na kvalitetu vode sa kojom zalijevaju i špricaju biljke, pritom se žaleći na bizarne nedostatke nutrijenata i loše prinose dok je zapravo najčešći problem lockanja jednog nutrijenta višak nekog drugog elementa , i pošto vjerujem da sigurno nisam jedini koji nije blagoslovljen sa vodom iz pipe koja odgovara ovom našem hobiju, htjeo bi malo približiti samu činjenicu koliku važnost u growanju ima najobičnija voda tj. kvaliteta iste i poznavanje njenog sastava pogotovo kad krene upotreba mineralnih gnojiva.
Da nebi pobrao nečiju pamet ovo je prijevod a izvor sljedećih informacija je Harley Smith - voditelj istraživanja u „NPK Industries“. Veteran u hidroponskoj industriji, više od 18 godina iskustva u savjetovanju i edukaciji , slovi kao stručnjak za ishranu bilja i organskih bioloških stimulansa, te izvođenje istraživanja i razvoj novih proizvoda u SAD-u i Europi.
„Rezultati testiranja vode mogu pokazati uzgajivačima kako prilagoditi svoje hranjive recepte i metode navodnjavanja da bi se došlo do optimalne kvalitete usjeva i prinosa. Da li je voda u vašem vrtu previše tvrda, previše mekana ili baš idealna?
Bez obzira koju hranjivu formulu koristite, važno je početi sa čistim izvorom vode. To je toliko važno, da recimo komercijalni uzgajivači često će imati svoju vodu testiranu prije uopće krenu sa izgradnjom staklenika. Ako postoje potencijalni problemi s opskrbom vode, uzgajivači se čak odlučuju za odabir nove lokacije, umjesto da pokušavaju ispraviti probleme sa vodom.
Nažalost, hobi uzgajivači rijetko imaju taj luksuz selidbe na novu lokaciju samo radi growanja. Dakle, iz tog razloga je još važnije za hobiste da identificiraju sve potencijalne probleme sa svojim izvorom vode i poduzmu odgovarajuće korake kako bi se dobila najkvalitetnija moguća voda. Ako nikada niste poslali uzorak vode na analizu u laboratorij, možda bi bilo dobro vrijeme da to učinite. Čak i osnovna analiza može upozoriti uzgajivača na potencijalne probleme. U rukama obučenih savjetnika, analiza vode će također pokazati uzgajivačima kako prilagoditi svoje nutrijente za optimalnu kvalitetu i prinos.
Previše tvrda voda
Čak i ako analiza vode pokaže da imate tvrdu vodu s relativno visokom razinom minerala, još uvijek može biti odličan izvor vode za uzgoj zdrave biljke. Tvrda voda tipično ima visoku razinu kalcijevog karbonata i magnezijevog karbonata. Kalcij i magnezij su i bitni elementi za rast biljaka. Tako sve dok nema drugih elemenata u vodi u toksičnim razinama, voda je pogodna za hortikulturnu primjenu. U stvari, tvrda voda može sadržati i tragove korisnih elemenata kojih u čišćim izvorima vode nema.
Za najbolje rezultate bi trebalo koristiti posebno formulirane nutrijente za tvrdu vodu kada se koristi voda bogata kalcijevim i magnezijevim karbonatom. Kako bi se kompenzirao višak minerala, ti posebno formulirani nutrijenti obično imaju nižu razinu kalcija i magnezija, sa smanjenim razinama sulfata, tako da ti formulirani nutrijenti samo nadopunjuju minerale već prisutne u vodi.
Laboratorijska analiza vode će također pokazati lužnatost vode. Što je veća lužnatost, veći je bufferski kapacitet vode, tj. sposobnost stabilizacije pH. Budući kako se tvrda voda opire promjenama pH, posebno formulirani nutrijenti će obično biti kiseliji od onih standardnih. Također će imati više amonijaka u odnosu na nitrate. Kada biljka primi pozitivno nabijeni amonijev ion, korijen počinje izlučivati vodikov ion kao zamjenu, i tako pomaže neutralizirati višak bikarbonata u tvrdoj vodi.
Jedan od problema s tvrdom vodom je formiranje kamenca. Kada se doda fosforne kiseline (glavni sastojak pH minus solucija) za podešavanje pH vrijednosti, bikarbonati se razgrade u obliku ugljičnog dioksida i vode, ali taj dodatni fosfor može reagirati s kalcijem i formirati kalcij fosfat. Kalcij fosfat je ono od čega su nam kosti napravljene, 95% je netopljiv u vodi. Dakle, kalcijev fosfat često se javlja kao otpadak iz hranjive otopine i manifestira se kao kamenac. Nakon što se formira kamenac, i kalcij i fosfor postaju nedostupni biljci.
Kamenac se lako može spriječiti dodavanjem male količine smjese aminokiselina u tvrdu vodu. Aminokiseline pomažu u uklanjanju kalcijevih iona iz vode tako da se pričvrste na njih kao kandže ( kemijski spoj zvan kelate;eng.chelate), i tako spriječavaju reakciju s fosfornom kiselinom, a kalcij ostaje topljiv. Neke aminokiseline također stimuliraju korijenske stanice za bolji protok kalcijevih iona, čime kalcij bude preuzet od biljke tisuće puta brže nego što se to dešava u jednostavnom procesu osmoze (sposobnost biljke da pumpa vodu i hranjive tvari od korijena do vrha listova). Rezultat su jače biljke s jačim staničnim membranama i poboljšanom otpornošću na temperaturne stresove i bolesti.
Međutim, nisu svi izvori tvrde vode dobre za biljke. Ako je voda previše tvrda, ili ako analiza vode pokazuje toksične razine elemenata u tragovima kao što su natrij, klorid ili bor, vodu treba filtrirati ili obraditi reverznom osmozom.
Previše mekana voda
Neki uzgajivači riješavaju problem kvalitete vode koristeći samo filtriranu vodu. Reverzna osmoza (RO) uklanja sve mineralne ione iz vode, i tako startaju s potpuno čistom vodom. Prema tome, ako koristite RO filtar, svi bitni elementi moraju doći iz naših hranjiva, a ne sa izvora vode, tako stvarajući savršenu kontrolu i ravnotežu minerala za rast biljaka.
Postoji, međutim, nekoliko nedostataka RO vode. Ona je toliko čista da su svi bikarbonati uklonjeni iz nje. Dakle, RO voda ne pruža sposobnost bufferiranja na promjene pH. Tijekom brzog vegetativnog rasta, kada biljke preuzimaju razmjerno puno nitrata, pH može brzo skočiti prema gore; a tijekom cvatnje, kada biljke preuzimaju više kalijevih iona, pH se može naglo srušiti. Ekstremne promjene u pH mogu negativno utjecati na rast biljaka. Na primjer, ako pH skoči iznad 6.5, željezo polako postaje nedostupno za biljke, a kako pH i dalje raste, svi bitni metalni ioni postaju nedostupni. Kako nedostaci nutrijenata napreduju, biljka počinje stagnirati i njezin prirodni otpor na stres uvelike je otežan.
Da bi znali za sigurno da li je RO voda prava stvar za vas, potrebno je poslati uzorak vode u laboratorij na analizu ili izvršiti to jednostavnim kućnim testom koji se može kupiti i u dućanima hidroponike. Ako analiza pokazuje da se čak i jedan element približava toksičnoj razini, RO filter svakako se preporučuje. RO također se preporučuje za bilo koju aplikaciju, gdje se koristi omekšavanje vode. Omekšivač vode uklanja ione kalcija i magnezija iz tvrde vode, ali zamjenjuje ih s natrijevim ionima, često u toksičnim razinama. Ako razina natrija prelazi 50 ppm, biljke nemogu postići svoj pravi genetski potencijal. Također treba biti svijestan da pitka voda nemora nužno biti dobra i za biljke, upravo recimo zbog natrija kojeg je u pitkoj vodi dozvoljeno u koncentracijama do 200ppm, što je neki standard.
Idealna voda
Najbolje bi rješenje bio mix RO vode s vodom iz slavine i tako napraviti čistu vodu sa upravo dovoljnom količinom pH bufferskog kapaciteta. Ne samo da će vam poboljšati izvor vode za biljke, već će također produžiti vijek trajanja vašeg filtera. Na primjer, ako analiza vode pokaže da možete idealnu vodu dobiti sa 50:50 mješavinom RO i vode iz slavine, mogli bi udvostručiti vijek trajanja filtera, a zapravo poboljšati kvalitetu vode za svoje biljke.“