Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanja
Volontiranje u drugim zemljama
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Ramona_Red" data-source="post: 87489" data-attributes="member: 1963"><p>Prvo da te utješim pa ti šapnem da ni ja ne spadam u skupinu ljudi koji moraju teško raditi 8 sati kako bi prehranili obitelj i platili račune, jer sam se u životu trudila i imam dobro obrazovanje koje mi je priuštilo lagan posao. No uzela sam pisati iz te pozicije jer je takvih ljudi najviše, oni su stupovi na čijim je leđima teret cijele države. </p><p></p><p>Znači, da recimo spadam u tu većinu, to ne bi bilo zbog 'okova materijalizma koji me sputavaju' nego zato što mi je ili tako ili nikako - znači ili ću raditi (a radi se po 8 sati, i to teško, ako nemaš prikladnu diplomu ili stričevića koji će te zaposlit na lakše mjesto, i vozi do posla po pola sata najmanje, ako - opet - nemaš sreće da ti je posal doma ili na guzici negdi) i preživjeti - platiti račune i djeci školu i hranu - ili ću zabušavati, nastojeći bojkotirati okove materijalizma - pa ću strepiti svaki dan od stanodavca koji me vreba po stepenicama, djeca će cmizdriti jer im frendica ima barbiku a oni nemaju, muž/žena će mi yebat mater jer nema dici što za ručak dat a ja sam našao/la fantazirati o nematerijalističkom svijetu i 'sreći koja je u davanju' a nemam ni djeci što dat a kamoli nekim strancima... isključit će nam telefon pa nećemo imat ni net, struju pa se moremo slikat, ili slikavati, i to dok ne nestane baterije u fotiću a onda ćemo ga punit tako da ga uštekamo u mačju guzu, i slično. </p><p></p><p>A ova spika da ne postoje bogati ni siromašni nego oni kojima je manje potrebno za život, to ti možeš vježbati u americi ili nekoj zemlji dobrog standarda, pa raditi 6 sati umjesto 8 i svejedno moć preživjet s tom lovom, a ne u HR i sličnim di ti ni 10 sati nije dovoljno za preživjet bez zaduživanja (a tko je dužan i na Božić je tužan, pa ti biraj), pogotovo kad imaš obitelj. I ako imaš obitelj/djecu, a nemaš dobru dobru školu ili dobar dobar zanat, tad ćeš i u Americi teško 'birati'. A nitko tu kod nas nije upao u kolotečinu iz gušta ili zato što je materijalista - bar smo mi narod koji voli uživati i lijenčariti (pa i meditirati i baviti se duhovnim vježbama i stvarima ili kulturnim uzdizanjem) - u starim kapitalističkim zemljama postoje ljudi koji trče za novcem više nego im je potrebno - al to kod nas draga nije tako. </p><p></p><p>Mi smo tek wanna-be-kapitalistička zemlja, ogoljena (manje) ratom i (više) lopovima koji su je popljačkali i zbog kojih ljudi rade za kikiriki, za plaću kojom mogu kupiti tek osnovne stvari za preživljavanje do sljedeće plaće... jel ti znaš uopće kolika je prosječna plaća, a kolika 'potrošačka košarica' za obitelj, i kakva žalost vlada u nas? Jel ti znaš da za 200 kuna doma iz dućana doneseš kesicu s par stvarčica koje ćete - kao (ajmo prosjek) normalna, 4-člana obitelj, pojesti u jedan dan - a da takvih novčanica od 200 doma mjesečno doneseš tek dvadesetak?? I to, 4000 kn, tko to ima? Blagajnice, prodavačice u samoposlugama ili buticima, skladištari, radnici po tvornicama - evo pitaj ljude ako meni ne vjeruješ - rade za 2000-2500 kuna (500$), to je 10 novčanica od 200 kuna, znači 10 onih istih kesica hrane koje se u obitelji pojedu u jedan dan! A gdje je odjeća za tebe, za muža, za djecu koja rastu, gdje su računi/režije, oprema za školu, bonovi za mobitel(e), kozmetika, cigarete (fijuu), parking, benzin - ili autobusne karte - gdje su nepredviđeni troškovi, popravci po kući, gdje su krediti za stanove, ili stanarine koje <em>u prosjeku iznose isto toliko, 2500kn, jednu mjesečnu plaću</em>??? Sam Bog zna kako ti ljudi preživljavaju, a ti im zamjeraš da su 'upali u kolotečinu'?</p><p></p><p>Ti ako volontiraš, zahvali Manituu jer si jedna od rijetkih povlaštenih jedinki koje su to u mogućnosti. Reci mi kako može volontirati netko tko radi (a takvih je najviše) recimo dvokratno - ili 8-9 sati za nekih jebenih 500 dolara mjesečno, a ima doma dvoje djece. Daj mi reci, jel to hir, trčanje za materijalnim, ili kaksi ono već zaustila? Očito si i mlada još - veliš da ćeš tek na faks - e pa u toj dobi dok još nisi završila školu i nemaš stalan posao ni obitelj a starci ti tutnu džeparac, i možeš još volontirati, pa te ne krivim što mjeriš svijet iz svoje kože ali to se tako ne radi: daj se spusti malo na zemlju, informiraj se o uvjetima života u Hrvata prije nego im počneš zamjerat neki pseudomaterijalizam. Kod nas je čoviče ženo filozofija preživjet od prvog do prvog a ne te fantazije što ti fantaziraš</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Ramona_Red, post: 87489, member: 1963"] Prvo da te utješim pa ti šapnem da ni ja ne spadam u skupinu ljudi koji moraju teško raditi 8 sati kako bi prehranili obitelj i platili račune, jer sam se u životu trudila i imam dobro obrazovanje koje mi je priuštilo lagan posao. No uzela sam pisati iz te pozicije jer je takvih ljudi najviše, oni su stupovi na čijim je leđima teret cijele države. Znači, da recimo spadam u tu većinu, to ne bi bilo zbog 'okova materijalizma koji me sputavaju' nego zato što mi je ili tako ili nikako - znači ili ću raditi (a radi se po 8 sati, i to teško, ako nemaš prikladnu diplomu ili stričevića koji će te zaposlit na lakše mjesto, i vozi do posla po pola sata najmanje, ako - opet - nemaš sreće da ti je posal doma ili na guzici negdi) i preživjeti - platiti račune i djeci školu i hranu - ili ću zabušavati, nastojeći bojkotirati okove materijalizma - pa ću strepiti svaki dan od stanodavca koji me vreba po stepenicama, djeca će cmizdriti jer im frendica ima barbiku a oni nemaju, muž/žena će mi yebat mater jer nema dici što za ručak dat a ja sam našao/la fantazirati o nematerijalističkom svijetu i 'sreći koja je u davanju' a nemam ni djeci što dat a kamoli nekim strancima... isključit će nam telefon pa nećemo imat ni net, struju pa se moremo slikat, ili slikavati, i to dok ne nestane baterije u fotiću a onda ćemo ga punit tako da ga uštekamo u mačju guzu, i slično. A ova spika da ne postoje bogati ni siromašni nego oni kojima je manje potrebno za život, to ti možeš vježbati u americi ili nekoj zemlji dobrog standarda, pa raditi 6 sati umjesto 8 i svejedno moć preživjet s tom lovom, a ne u HR i sličnim di ti ni 10 sati nije dovoljno za preživjet bez zaduživanja (a tko je dužan i na Božić je tužan, pa ti biraj), pogotovo kad imaš obitelj. I ako imaš obitelj/djecu, a nemaš dobru dobru školu ili dobar dobar zanat, tad ćeš i u Americi teško 'birati'. A nitko tu kod nas nije upao u kolotečinu iz gušta ili zato što je materijalista - bar smo mi narod koji voli uživati i lijenčariti (pa i meditirati i baviti se duhovnim vježbama i stvarima ili kulturnim uzdizanjem) - u starim kapitalističkim zemljama postoje ljudi koji trče za novcem više nego im je potrebno - al to kod nas draga nije tako. Mi smo tek wanna-be-kapitalistička zemlja, ogoljena (manje) ratom i (više) lopovima koji su je popljačkali i zbog kojih ljudi rade za kikiriki, za plaću kojom mogu kupiti tek osnovne stvari za preživljavanje do sljedeće plaće... jel ti znaš uopće kolika je prosječna plaća, a kolika 'potrošačka košarica' za obitelj, i kakva žalost vlada u nas? Jel ti znaš da za 200 kuna doma iz dućana doneseš kesicu s par stvarčica koje ćete - kao (ajmo prosjek) normalna, 4-člana obitelj, pojesti u jedan dan - a da takvih novčanica od 200 doma mjesečno doneseš tek dvadesetak?? I to, 4000 kn, tko to ima? Blagajnice, prodavačice u samoposlugama ili buticima, skladištari, radnici po tvornicama - evo pitaj ljude ako meni ne vjeruješ - rade za 2000-2500 kuna (500$), to je 10 novčanica od 200 kuna, znači 10 onih istih kesica hrane koje se u obitelji pojedu u jedan dan! A gdje je odjeća za tebe, za muža, za djecu koja rastu, gdje su računi/režije, oprema za školu, bonovi za mobitel(e), kozmetika, cigarete (fijuu), parking, benzin - ili autobusne karte - gdje su nepredviđeni troškovi, popravci po kući, gdje su krediti za stanove, ili stanarine koje [I]u prosjeku iznose isto toliko, 2500kn, jednu mjesečnu plaću[/I]??? Sam Bog zna kako ti ljudi preživljavaju, a ti im zamjeraš da su 'upali u kolotečinu'? Ti ako volontiraš, zahvali Manituu jer si jedna od rijetkih povlaštenih jedinki koje su to u mogućnosti. Reci mi kako može volontirati netko tko radi (a takvih je najviše) recimo dvokratno - ili 8-9 sati za nekih jebenih 500 dolara mjesečno, a ima doma dvoje djece. Daj mi reci, jel to hir, trčanje za materijalnim, ili kaksi ono već zaustila? Očito si i mlada još - veliš da ćeš tek na faks - e pa u toj dobi dok još nisi završila školu i nemaš stalan posao ni obitelj a starci ti tutnu džeparac, i možeš još volontirati, pa te ne krivim što mjeriš svijet iz svoje kože ali to se tako ne radi: daj se spusti malo na zemlju, informiraj se o uvjetima života u Hrvata prije nego im počneš zamjerat neki pseudomaterijalizam. Kod nas je čoviče ženo filozofija preživjet od prvog do prvog a ne te fantazije što ti fantaziraš [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanja
Volontiranje u drugim zemljama
Top
Bottom