Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Vrijeme
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="joe123" data-source="post: 533009" data-attributes="member: 47407"><p>Izvalio se ja tako maloprije u svojoj fotelji, a seronja se isto tako izvalio na kauču nasuprot meni.</p><p>Legao onako na bok, pa ispružio ispred sebe paralelno sve četiri šape. Leži očiju otvorenih i ne mrda.</p><p>Zovnuh ga potiho: "Jimmie?"</p><p>A ovaj ono otvoreno oko fokusira na mene, pa čeka. Oćutim neku tugu. Valjda i pasovi mogu osjetiti tugu?</p><p>Potapšem se po trbuhu i kažem: "Dođi!"</p><p>Jimmie skoči sa kauča, pa mi uskoči u krilo.</p><p>Uhvatim ja njega maziti lijevom, a on meni lizati desnu.</p><p>I, pričam mu ja. Pričao sam mu otprilike ovako:</p><p></p><p>- Eeee, moj Jimmie. Usporija ti meni lagano. Nešto si mi čudan i pre-miran.</p><p></p><p>Jimmie prestane lizati ruku, pogleda me opet onim okom, opet nekako duboko i tužno, pa se vrati i nastavi lizati.</p><p></p><p>Onda se sjetim kako me je potomčad jučer, nakon što sam se vratio iz jednodnevnog posjeta Metropoli, izvijestila da se Jimmie cijeli dan ponašao kao da je bolestan. Onda skontam da nije dugo bio kod veterinara, pa da mu slijedi posjet, bez obzira na bolest.</p><p>A onda mi padne na pamet nešto drugo. Možda je seronja samo ostario?</p><p></p><p>- Jesu li i tebe momče stisle godine? Pa nisi više mladić. Ali, ima ti to i dobrih strana. Više se ne uzbuđuješ toliko zbog ženskih, na primjer. Samo si mi još uvijek bijesan na Rexa...</p><p></p><p>A Jimmie je bio u stvari jedan super odgojen mali psić, koji je kao takav i u dobi od cca nešto malo, dolutao meni pred vrata. I udomaćio se on, poslije je ispalo da ga vlasnici i ne žele, pa se mi na kraju i zaljubili u njega. I lanuo on nije, dugo dugo dugo, sve dok ga nije izgrizao smrdljivi Rex.</p><p></p><p>U to doba sam na stvar gledao tako, da sam ocijenio kako je Rex govno od pasa, k`o i gazda mu. U tom pogledu, gledišta su mi bila identična, kao Jimmyjeva. Pa, kako i ne bi. Ovaj moj mali i zaigran, a ovaj drugi ogroman mučki pa za leđa, gadno i duboko. Nije mu Jimmie ni prva žrtva, a što je najgore, i jednu je kuju ugrizao. Tako da, šta ću vam govoriti. Živi smrad.</p><p></p><p>Nije sad važno kakav je Rex a kakav mu je gazda, ali mome je seronji ostao ožiljak. I od tog dana bjesomučno laje čim nanjuši Rexa (prvog mu susjeda), a ubrzo je valjda shvatio da mu lajanje dobro ide, pa se počeo dozivati s ostalim kerovima i danju i noću.</p><p></p><p>- E, dragi moj. Nisi zaboravija. A kako i bi? Vidija san, izgriza te gadno i vjerojatno te jako bolilo. Razumin te. Tako je I mene Ševa kad san bija mali ...</p><p></p><p>_________________</p><p></p><p>... pa, i nisam bio tako mali. Imao sam možda 14-15. Sjedim na ulici, ljeto, škola gotova. Dogovorio se sa ekipom, sretanje na zidiću. A bila je tu i jedna mala, s kojom sam se taman nešto mjerkao. I, baš me išlo dobro. Baš provalio neku foru... Ukratko: savršenstvo, smijeh ... TRAS !!!</p><p></p><p>I eto mene gdje ležim na podu, ništa mi nije jasno, a Ševa stoji iznad mene i nešto urliče.</p><p></p><p>Tek sam naknadno shvaćao što se desilo, a obrazloženje ide ovako:</p><p>Dotični Ševa je neka przica iz ulice, u to doba vjerojatno dobi od nekih 19 - 20 godina.</p><p>Eto, on je prolazio ulicom u momentu kad sam ja provalio onu foru koja je dobro prošla. Iz nekog nepoznatog razloga, on je smijeh koji nije imao veze s njim shvatio kao ruganje njemu, pa mene nokautirao. Onda se uhvatio još urlati kako sam se ja mulac usudio njemu odraslome rugati i da ću opet dobit po pi*ki, pa nestao, sve u 5 sekundi.</p><p></p><p>Ja došao sebi, zaradio sućut od cure, pokušao iskulirati sve skupa.</p><p>U sebi se zarekao: " E, Ševa, ovo ću ti zapamtit. Kad-tad, makar sa 80, dobit ćeš revanš!"</p><p></p><p>Evo, prošlo je 30-ak godina od tada.</p><p>Rastužio mi se seronja, pa me je sjetio svoje traume sa Rexom. Onda me njegova trauma, podsjetila na vlastitu sa Ševom. Onda sam se sjetio i čega sam se zarekao.</p><p></p><p>Zaključio sam da nemam što opraštati Ševi. Zaključio sam, u stvari, da mu trebam biti zahvalan. Jer, moje prisjećanje nije stalo na njemu. Zbog Ševe sam se sjetio mladosti, tog prekrasnog ljeta, te djevojke, tog zidića na kojem bi ekipa raspravljala do kasno u noć, vrućine asfalta, malo U2 a malo Straitsa, švercanja vlakom do Bača...</p><p></p><p>Bilo je to, u stvari, jedno divno ljeto.</p><p>Hvala ti Ševa, što si mi pomogao da se sjetim. Jedan šamar je nikakva cijena.</p><p></p><p>I sad i na kraju, planiram sugerirati džukcu kako ne žuri sa Rexovom procjenom.</p><p>Možda ga vrijeme razuvjeri.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="joe123, post: 533009, member: 47407"] Izvalio se ja tako maloprije u svojoj fotelji, a seronja se isto tako izvalio na kauču nasuprot meni. Legao onako na bok, pa ispružio ispred sebe paralelno sve četiri šape. Leži očiju otvorenih i ne mrda. Zovnuh ga potiho: "Jimmie?" A ovaj ono otvoreno oko fokusira na mene, pa čeka. Oćutim neku tugu. Valjda i pasovi mogu osjetiti tugu? Potapšem se po trbuhu i kažem: "Dođi!" Jimmie skoči sa kauča, pa mi uskoči u krilo. Uhvatim ja njega maziti lijevom, a on meni lizati desnu. I, pričam mu ja. Pričao sam mu otprilike ovako: - Eeee, moj Jimmie. Usporija ti meni lagano. Nešto si mi čudan i pre-miran. Jimmie prestane lizati ruku, pogleda me opet onim okom, opet nekako duboko i tužno, pa se vrati i nastavi lizati. Onda se sjetim kako me je potomčad jučer, nakon što sam se vratio iz jednodnevnog posjeta Metropoli, izvijestila da se Jimmie cijeli dan ponašao kao da je bolestan. Onda skontam da nije dugo bio kod veterinara, pa da mu slijedi posjet, bez obzira na bolest. A onda mi padne na pamet nešto drugo. Možda je seronja samo ostario? - Jesu li i tebe momče stisle godine? Pa nisi više mladić. Ali, ima ti to i dobrih strana. Više se ne uzbuđuješ toliko zbog ženskih, na primjer. Samo si mi još uvijek bijesan na Rexa... A Jimmie je bio u stvari jedan super odgojen mali psić, koji je kao takav i u dobi od cca nešto malo, dolutao meni pred vrata. I udomaćio se on, poslije je ispalo da ga vlasnici i ne žele, pa se mi na kraju i zaljubili u njega. I lanuo on nije, dugo dugo dugo, sve dok ga nije izgrizao smrdljivi Rex. U to doba sam na stvar gledao tako, da sam ocijenio kako je Rex govno od pasa, k`o i gazda mu. U tom pogledu, gledišta su mi bila identična, kao Jimmyjeva. Pa, kako i ne bi. Ovaj moj mali i zaigran, a ovaj drugi ogroman mučki pa za leđa, gadno i duboko. Nije mu Jimmie ni prva žrtva, a što je najgore, i jednu je kuju ugrizao. Tako da, šta ću vam govoriti. Živi smrad. Nije sad važno kakav je Rex a kakav mu je gazda, ali mome je seronji ostao ožiljak. I od tog dana bjesomučno laje čim nanjuši Rexa (prvog mu susjeda), a ubrzo je valjda shvatio da mu lajanje dobro ide, pa se počeo dozivati s ostalim kerovima i danju i noću. - E, dragi moj. Nisi zaboravija. A kako i bi? Vidija san, izgriza te gadno i vjerojatno te jako bolilo. Razumin te. Tako je I mene Ševa kad san bija mali ... _________________ ... pa, i nisam bio tako mali. Imao sam možda 14-15. Sjedim na ulici, ljeto, škola gotova. Dogovorio se sa ekipom, sretanje na zidiću. A bila je tu i jedna mala, s kojom sam se taman nešto mjerkao. I, baš me išlo dobro. Baš provalio neku foru... Ukratko: savršenstvo, smijeh ... TRAS !!! I eto mene gdje ležim na podu, ništa mi nije jasno, a Ševa stoji iznad mene i nešto urliče. Tek sam naknadno shvaćao što se desilo, a obrazloženje ide ovako: Dotični Ševa je neka przica iz ulice, u to doba vjerojatno dobi od nekih 19 - 20 godina. Eto, on je prolazio ulicom u momentu kad sam ja provalio onu foru koja je dobro prošla. Iz nekog nepoznatog razloga, on je smijeh koji nije imao veze s njim shvatio kao ruganje njemu, pa mene nokautirao. Onda se uhvatio još urlati kako sam se ja mulac usudio njemu odraslome rugati i da ću opet dobit po pi*ki, pa nestao, sve u 5 sekundi. Ja došao sebi, zaradio sućut od cure, pokušao iskulirati sve skupa. U sebi se zarekao: " E, Ševa, ovo ću ti zapamtit. Kad-tad, makar sa 80, dobit ćeš revanš!" Evo, prošlo je 30-ak godina od tada. Rastužio mi se seronja, pa me je sjetio svoje traume sa Rexom. Onda me njegova trauma, podsjetila na vlastitu sa Ševom. Onda sam se sjetio i čega sam se zarekao. Zaključio sam da nemam što opraštati Ševi. Zaključio sam, u stvari, da mu trebam biti zahvalan. Jer, moje prisjećanje nije stalo na njemu. Zbog Ševe sam se sjetio mladosti, tog prekrasnog ljeta, te djevojke, tog zidića na kojem bi ekipa raspravljala do kasno u noć, vrućine asfalta, malo U2 a malo Straitsa, švercanja vlakom do Bača... Bilo je to, u stvari, jedno divno ljeto. Hvala ti Ševa, što si mi pomogao da se sjetim. Jedan šamar je nikakva cijena. I sad i na kraju, planiram sugerirati džukcu kako ne žuri sa Rexovom procjenom. Možda ga vrijeme razuvjeri. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Vrijeme
Top
Bottom