Uvod
Internet je prava stvar, ako se pametno koristi...
U zaèetku ekspanzije Interneta kao medija dostupnog širokoj populaciji, kakvi su ranije bili radio, televizija i novine, tokom 1995. godine prvi put se javlja oblik zavisnosti nazvan Intenet Addiction Disorder (IAD). Kod nas se ovaj termin prevodi kao "Zavisnost od Interneta" ili "Internet zavisnost", a takoðe je definisan i kao Patologycal Internet Usage (PIU), odnosno - "Patološka upotreba Interneta".
Kako je u našoj zemlji ovaj oblik zavisnosti veoma malo ili nimalo prouèavan, analiziran i saniran, odluèili smo da obiènim korisnicima Interneta sa naših prostora približimo ovaj nimalo zanemarljiv oblik zavisnosti, po simptomima identièan zavisnosti od narkotika, alkohola, kocke i slièno.
Ideja za pokretanje prezentacije
Ideja i potreba za pokretanjem sajta proistekla je iz liènog iskustva i potrebe da se pokaže i prvenstveno _dokaže_ neupuæenima da je zavisnost od Interneta realnost, prisutna u svakodnevnom životu obiènih korisnika i njihovih bližnjih, i da svakodnevno uzima svoj danak, upravo zbog neverovanja u nju i zanemarivanja jaèine i podlosti ove zavisnosti.
Problem sa zavisnošæu od Interneta je, izmeðu ostalog, taj što za nju ljudi èuju obièno kada su duboko ogrezli u zavisnost, a èesto ni tada. Sa drugim oblicima zavisnosti je znanto lakše jer èovek koji se bode ili ne ispušta flašu se prilièno lako poznaje, i može da se raèuna na upozorenja ljudi iz okoline, dok bližnji zavisnika od Interneta u našoj sredini obièno nisu ni svesni postojanja problema. Stoga nove, neiskusne korisnike Interneta treba upozoriti na potencijalnu opasnost koja im preti.
Najbolje rešenje bi bilo da to uèini provajder (Internet Service Provider - ISP) pri prvoj uplati vremena, odnosno, otvaranju naloga. Meðutim, obzirom da sam provajder živi od svojih korisnika, odnosno vremena koje oni provedu na Internetu, nije realno oèekivati da æe provajderi preduzeti neke mere znaèajne korake u ovom smeru, èak ni neku sitnicu analognu onom "pušenje je štetno za zdravlje" na paklicama cigareta.
Vreme postojanja prezentacije i ciljna grupa [na vrh]
Sama prezentacija je poèeal sa radom maja meseca 2001. godine, ali je obimnije promene, pre svega vizuelni redizajn, proširenje tematske oblasti zavisnosti od Interneta, i znatno ozbiljniji pristup materiji "doživeo" oktobra iste godine.
Autori teorija i kompletnog sadržaja na prezentaciji su Aleksandar i Milan Uroševiæ, mladi i perspektivni ljudi puni entuzijazma i želje da pomognu drugima u pronalaženju suštinskog problema zavisnosti od Interneta, kao i naèinu da se nastali problemi prevaziðu na što bezbolniji naèin. Obojica ovo radimo volonterski, odnosno, kada i kako stignemo, tako da poneke stvari mogu izgledati nedovršene, ali, verujte, radimo na tome
Sama prezentacija, pomoæ i savetodavna i moralna podrška su prvenstveno namenjeni Internet poèetnicima, onima koji su svesni sopstvene zavisnosti od Interneta, a takoðe i onima koji ne priznaju da su postali zavisnici.
Pojam zavisnosti od Interneta [na vrh]
Razvoj zavisnosti od Interneta na prostorima Srbije može se definisati kao posledica svetske i lokalne elektronske revolucije. Prvi oblici elektronske zavisnosti javljaju se još pedesetih godina, kada su naši roditelji svakodnevno jurili u igraènice da bi odigrali koju partiju flipera. Osamdesetih je krenula era video igara, kada su igraènice bile preplavljene klincima koji u masama stoje oko drvenih kabina za kojima bi njihovi idoli uz pišteæe zvuke ubijali milione izmišljenih protivnika. Ova era je na našim prostorima trajala do polovine devedesetih (sada veæ prošlog veka), kada poèinje masovni prelazak na raèunare i konzole. Korak dalje je vreme videa, kada se jurilo u video klubove po najnovije filmove i pred TV-om provodili sati i sati. Sledeæe mesto su zauzeli kockarski "poker" aparati za kojima su pripadnici mlaðih generacija lupajuæi po tasterima pokušavali da zarade neki dinar u vremenu kada novca nije bilo zahvaljujuæi "nepravednim sankcijama" uvedenim od strane Evropske unije devedesetih godina.
Potom na velika vrata ulazi njegovo velièanstvo PC, nakon nekoliko godina spektruma, komodora, atarija, amige i ostalih predPC-jevskih platformi. U meðuvremenu se pojavljuje veliki dijapazon igraèkih konzola (game boy, nintendo, sony, sega...) i, konaèno, neprokazana pošast - Internet.
Trenutno je pored zavisnosti od igara i Interneta prisutna i zavisnost od kocke, gde su sada aktuelne kladionice "na metar", ali nas prvenstveno zanima Internet, prevashodno zato što se razni oblici klaðenja, pored patološke osnove - o kojoj æe biti reèi kasnije, mogu "pravdati" željom za brzom zaradom, odnosno, 'lebom bez motike, dok je priroda zavisnosti od Interneta znatno drugaèija.
Šta je to zavisnost od Interneta [na vrh]
Postoji jedna nauèna definicija koja kaže: Zavisnost od Inteerneta je klinièki poremeæaj sa snažnim negativnim posledicama na socijalno, radno, porodièno, finansijsko i ekonomsko funkcionisanje liènosti.
Neka zapadnjaèka istraživanja govore da ako neko provede na Internetu više od 38 sati nedeljno, odnosno, gotovo šest sati dnevno, onda je veæ nesumljivo postao zavisnik.
Realno gledano, u našim uslovima svako ko uz aktivnosti vezane za Internet provede svakodnevno "svega" 4 sata, što je tek 28 sati nedeljno, duboko je zagazio u zavisnost. Pod aktivnostima u vezi sa Internetom ne može se uzeti u obzir samo OnLine boravak na mreži, veæ i sve ostale aktivnosti koje su u vezi sa mrežom - odgovaranje i pisanje elektronske pošte, OffLine rasprave na juznet grupama, èitanje preuzetih vesti, èasopisa, èlanaka, tekstova uopšte, testiranje preuzetog softvera, podešavanje klijenata za pristup Internet servisima, impresije koje se doživljavaju samom pomisli na Internet i slièno. Ako ovo analiziramo, doæi æemo do sledeæeg zakljuèka:
1. Od 24 èasa, proseèno 8 sati se provede u snu i odmoru uopšte. To ostavlja još 16 sati.
2. Pretpostavimo da osoba ima radne ili školske obaveze 8 sati devno. To ostavlja još 8 sati za sve ostalo.
3. Uzmimo da minimalno za ishranu i fiziološke potrebe dnevno ode oko sat vremena. Znaèi, ukupno proseèno slobodno vreme je 7 sati.
4. Od tih 7 sati na Internetu se provede 4 sata.
To datoj osobi ostavlja "èitava" 3 sata za sve ostalo od èega se sastoji život, a šta to "sve" može da bude, razmislite sami, a takoðe i o tome šta sve može, odnosno, ne može, da se uradi za ta 3 sata slobodnog vremena.
Kako se postaje zavisnik od Interneta [na vrh]
Najpre bi trebalo pomenuti kako se naš proseèni korisnik obièno sreæe sa Internetom:
1. Neki korisnici su se sreli sa raèunarom znatno pre pojave Interneta, kraæe ili duže vreme proveli u prouèavanju, istraživanju i zloupotrebi ove naprave i njenih moguænosti (ma koliko to smešno zvuèalo), a nakon toga su iz nekog razloga krenuli na Internet (npr. zavist što su ljudi sa pristupom Internetu popularni u društvu, želja "da se vidi i to èudo", potreba da se prati tehnološki razvoj ili neka znatno realnija i opravdanija potreba).
2. Druga grupa je ona koja je raèunar (i Internet zajedno sa njim) "otkrila" veæ kada su obe stvari znatno zaživele i kod nas, tako da su ili nabavili raèunar zbog Interneta, ili ga dobili s' Internetom "u paketu". Takve osobe su veæ potencijalni zavisnici i pre nego što nabave raèunar, ili, u drugom sluèaju poèinju da koriste Internet po "liniji manjeg otpora", odnosno, kao stvar koju je najlakše savladati.
Dakle, sada imamo korisnika koji je došao do Interneta i konaèno možemo razmatrati dalji tok razvoja zavisnosti.
Kod ljudi kojima je raèunar najpromašenija investicija u životu, što bi u našoj sredini najèešæe bili ljudi koje je društvo nagovorilo da kupe raèunar, gotovo po pravilu su neverovatni antitalenti za raèunare koji ni pre kupovine a ni posle nekog vremena korišæenja nemaju predstavu kako raèunar može da im posluži, ubrzo doðe do razoèarenja zbog "komplikovanosti" pristupa Internetu, tako da se Internet ubrzo posle poèetnih pokušaja poseæuje retko ili nimalo. Ovi ljudi obièno ubrzo potpuno zanemaruju raèunar, ili ga koriste samo zbog nekoliko prostih radnji koje su nauèili (npr. kucanje tekstova, slušanje muzike, gledanje slika i sl.).
Kod malo iskusnijih poèetnika i "veterana", momentalno nastupa euforija u stilu da je sve tako veliko i na dohvat ruke, svega ima, pregršt informacija, jedan otvoreni prozor u svet, programi na "izvol'te", masa ljudi spremna za prièu, èetovanje preko noæi, šta god poželite... Koliko je zapravo svih tih trenutno dostupnih informacija toj jedinki stvarno potebno? To se niko ne pita! No, iza ovog skretanja ustvari je obièno æorsokak koji vodi pravo u zavisnost.
Postoji moguænost da se korisnik na vreme osvesti i shvati da preteruje, i bez veæih problema prekine s preterivanjem. Ovo se može protumaèiti kao preterano korišæenje dok èoveka ne proðe volja, o èemu æe biti reèi kasnije.
Naravno, postoji i ona druga moguænost, obièno viðena kod klinaca koji puše travu, naime, da je na samom poèetku korisnik ogrezao u zavisnost, jednostavno negira svoj problem reèima "Ma nije to ništa, mogu da prestanem kad hoæu...", da bi kasnije potpuno potonuo, ili, još gore, da se od samog starta ni ne osvrne, nego ode pravo na 40 sati nedeljno...
Doktor psihijatrije, Džon Grohol, je ovaj sluèaj razjasnio analogijom izmeðu korisnika Interneta i deteta s novom igraèkom:
I faza
Dete: doživljava oduševljenje i preteruje u igranju s tom igraèkom, traži nove i nove moguænosti koje ta igraèka može da pruži.
Korisnik: oduševljeno istražuje èitav novi svet koji mu Internet pruža, preko bezbroj prezentacija koje obraðuju njemu zanimljive teme, do brzog skidanja zanimljivih programa i komunikacijom s novim, nepoznatim i zanimljivim ljudima, preko raznih servisa dostupnih na Internetu.
II faza
Dete: doživljava razoèarenje i izbegava igraèke sa relanim ili nerealnim razlozima, obièno zbog prezasiæenosti.
Korisnik: obišavši mnoštvo web stranica, ili se iscrpevši u nekoj žestokoj online ili news raspravi od koje nije bilo nikakve koristi sem zle krvi, doživljava prezasiæenost informacijama ili se razoèarava _i_ u virtuelni svet, i povlaèi se.
III faza
Dete: poèinje novu igraèku da koristi umereno, odnosno normalno, kao i sve ostale igraèke.
Korisnik: nalazi pravu meru, koristi Net za potrebne informacije, održava normalan kontakt sa poznanicima sa mreže, povremeno skida nove programe, povremeno surfuje iz razonode.
Ovo se može protumaèiti kao dopuna teorije da èovek prvo postaje zavistan od raèunara i svih moguænosti koje on nudi, gde je Internet ubedljivo najmoænije i najfatalnije iskušenje.
U prilog ove teorije ide i sledeæa èinjenica: Ubrzo po pojavi prvih personalnih raèunara, igre poput pasijansa i minskog polja su dobile i digitalno izdanje, a istraživanja su otkrila da opsesivno igranje ovih igara na radnom mestu postaje veliki problem, jer zaposleni umesto da rade svoj posao ustvari slažu pasijans. Ove igre nisu ni interaktivne niti namenjene mrežnom igranju.
Èinjenica je da je na preko 90% raèunara u bilo kojoj ustanovi otvoren prozor s pasijansom.
Milanu je poznat sluèaj malog preduzeæa koje je pre nekoliko godina nabavilo prvi raèunar, i prvo pitanje koje su mu, kao iskusnom poznavaocu raèunara, zaposleni postavili kada se on ponudio da ih uputi u osnove raèunarstva, bilo je bukvalno: "Ama pusti sad ofis i viruse i tabele, gde je onaj pasijans?".
Nekoliko dana kasnije, ponovo je bio u akciji: obrisali su preèice za pasijans i majnsvipera i firma celo prepodne nije mogla da pravilno funkcioniše zbog frustracije celokupnog osoblja, spreèenog da obara rekorde svojih kolega.
Tipovi zavisnosti od Interneta
Postoji èetiri specifiènih tipova zavisnosti od Interneta, i to:
1. Opsednutost sajberseksom (Cybersexual Addiction)
Osobe koje pate od ovog oblika zavisnosti se tipièno bave skidanjem, gledanjem ili trgovanjem mrežnom pornografijom ili boravkom u FRP èetrumovima za odradsle.
2. Virtuelna najbolja prijateljstva (Cyber-Relational Addiction)
Osobe koje pate od èet-rum zavisnosti uèestvuju u virtuelnim flertovanjima i èesto razvijaju virtuelne veze koje im ozbiljno narušavaju život. Naime, "prijatelji" s druge strane žice èesto postaju važniji od pravih prijatelja, partnera, rodbine ili poznanika. Ovo gotovo redovno vodi do razvoda braka ili nesuglasica u porodici.
3. Igranje na mreži (Net Gaming)
Igranje na mreži obuhvata širok spektar kategorija, ukljuèujuæi opsesivno mrežno kockanje, igranje, kupovanje ili bavljenje berzama. Zapravo, pojedinci æe koristiti mrežne kockarnice, interaktivne igre, e-aukcije ili e-berze, što im u krajnjoj liniji donosi samo gubitak velikih suma novca i poremeæaj raznih obaveza ili socijalnih odnosa.
4. Prezasiæenost informacijama (Information Overload)
Kolièina podataka kojima mreža raspolaže je dovela do patološkog kompulsivnog ponašanja okarakterisanog intenzivnim surfovanjem mrežom i pretragom online baza podataka u cilju skupljanja informacija i njihovom kategorizacijom. Korisnik ubrzo poèinje da posveæuje sve više vremena baveæi se time. Ovo je jedan od èestih uzroka smanjenja efikasnosti na poslu.
Internet je prava stvar, ako se pametno koristi...
U zaèetku ekspanzije Interneta kao medija dostupnog širokoj populaciji, kakvi su ranije bili radio, televizija i novine, tokom 1995. godine prvi put se javlja oblik zavisnosti nazvan Intenet Addiction Disorder (IAD). Kod nas se ovaj termin prevodi kao "Zavisnost od Interneta" ili "Internet zavisnost", a takoðe je definisan i kao Patologycal Internet Usage (PIU), odnosno - "Patološka upotreba Interneta".
Kako je u našoj zemlji ovaj oblik zavisnosti veoma malo ili nimalo prouèavan, analiziran i saniran, odluèili smo da obiènim korisnicima Interneta sa naših prostora približimo ovaj nimalo zanemarljiv oblik zavisnosti, po simptomima identièan zavisnosti od narkotika, alkohola, kocke i slièno.
Ideja za pokretanje prezentacije
Ideja i potreba za pokretanjem sajta proistekla je iz liènog iskustva i potrebe da se pokaže i prvenstveno _dokaže_ neupuæenima da je zavisnost od Interneta realnost, prisutna u svakodnevnom životu obiènih korisnika i njihovih bližnjih, i da svakodnevno uzima svoj danak, upravo zbog neverovanja u nju i zanemarivanja jaèine i podlosti ove zavisnosti.
Problem sa zavisnošæu od Interneta je, izmeðu ostalog, taj što za nju ljudi èuju obièno kada su duboko ogrezli u zavisnost, a èesto ni tada. Sa drugim oblicima zavisnosti je znanto lakše jer èovek koji se bode ili ne ispušta flašu se prilièno lako poznaje, i može da se raèuna na upozorenja ljudi iz okoline, dok bližnji zavisnika od Interneta u našoj sredini obièno nisu ni svesni postojanja problema. Stoga nove, neiskusne korisnike Interneta treba upozoriti na potencijalnu opasnost koja im preti.
Najbolje rešenje bi bilo da to uèini provajder (Internet Service Provider - ISP) pri prvoj uplati vremena, odnosno, otvaranju naloga. Meðutim, obzirom da sam provajder živi od svojih korisnika, odnosno vremena koje oni provedu na Internetu, nije realno oèekivati da æe provajderi preduzeti neke mere znaèajne korake u ovom smeru, èak ni neku sitnicu analognu onom "pušenje je štetno za zdravlje" na paklicama cigareta.
Vreme postojanja prezentacije i ciljna grupa [na vrh]
Sama prezentacija je poèeal sa radom maja meseca 2001. godine, ali je obimnije promene, pre svega vizuelni redizajn, proširenje tematske oblasti zavisnosti od Interneta, i znatno ozbiljniji pristup materiji "doživeo" oktobra iste godine.
Autori teorija i kompletnog sadržaja na prezentaciji su Aleksandar i Milan Uroševiæ, mladi i perspektivni ljudi puni entuzijazma i želje da pomognu drugima u pronalaženju suštinskog problema zavisnosti od Interneta, kao i naèinu da se nastali problemi prevaziðu na što bezbolniji naèin. Obojica ovo radimo volonterski, odnosno, kada i kako stignemo, tako da poneke stvari mogu izgledati nedovršene, ali, verujte, radimo na tome
Sama prezentacija, pomoæ i savetodavna i moralna podrška su prvenstveno namenjeni Internet poèetnicima, onima koji su svesni sopstvene zavisnosti od Interneta, a takoðe i onima koji ne priznaju da su postali zavisnici.
Pojam zavisnosti od Interneta [na vrh]
Razvoj zavisnosti od Interneta na prostorima Srbije može se definisati kao posledica svetske i lokalne elektronske revolucije. Prvi oblici elektronske zavisnosti javljaju se još pedesetih godina, kada su naši roditelji svakodnevno jurili u igraènice da bi odigrali koju partiju flipera. Osamdesetih je krenula era video igara, kada su igraènice bile preplavljene klincima koji u masama stoje oko drvenih kabina za kojima bi njihovi idoli uz pišteæe zvuke ubijali milione izmišljenih protivnika. Ova era je na našim prostorima trajala do polovine devedesetih (sada veæ prošlog veka), kada poèinje masovni prelazak na raèunare i konzole. Korak dalje je vreme videa, kada se jurilo u video klubove po najnovije filmove i pred TV-om provodili sati i sati. Sledeæe mesto su zauzeli kockarski "poker" aparati za kojima su pripadnici mlaðih generacija lupajuæi po tasterima pokušavali da zarade neki dinar u vremenu kada novca nije bilo zahvaljujuæi "nepravednim sankcijama" uvedenim od strane Evropske unije devedesetih godina.
Potom na velika vrata ulazi njegovo velièanstvo PC, nakon nekoliko godina spektruma, komodora, atarija, amige i ostalih predPC-jevskih platformi. U meðuvremenu se pojavljuje veliki dijapazon igraèkih konzola (game boy, nintendo, sony, sega...) i, konaèno, neprokazana pošast - Internet.
Trenutno je pored zavisnosti od igara i Interneta prisutna i zavisnost od kocke, gde su sada aktuelne kladionice "na metar", ali nas prvenstveno zanima Internet, prevashodno zato što se razni oblici klaðenja, pored patološke osnove - o kojoj æe biti reèi kasnije, mogu "pravdati" željom za brzom zaradom, odnosno, 'lebom bez motike, dok je priroda zavisnosti od Interneta znatno drugaèija.
Šta je to zavisnost od Interneta [na vrh]
Postoji jedna nauèna definicija koja kaže: Zavisnost od Inteerneta je klinièki poremeæaj sa snažnim negativnim posledicama na socijalno, radno, porodièno, finansijsko i ekonomsko funkcionisanje liènosti.
Neka zapadnjaèka istraživanja govore da ako neko provede na Internetu više od 38 sati nedeljno, odnosno, gotovo šest sati dnevno, onda je veæ nesumljivo postao zavisnik.
Realno gledano, u našim uslovima svako ko uz aktivnosti vezane za Internet provede svakodnevno "svega" 4 sata, što je tek 28 sati nedeljno, duboko je zagazio u zavisnost. Pod aktivnostima u vezi sa Internetom ne može se uzeti u obzir samo OnLine boravak na mreži, veæ i sve ostale aktivnosti koje su u vezi sa mrežom - odgovaranje i pisanje elektronske pošte, OffLine rasprave na juznet grupama, èitanje preuzetih vesti, èasopisa, èlanaka, tekstova uopšte, testiranje preuzetog softvera, podešavanje klijenata za pristup Internet servisima, impresije koje se doživljavaju samom pomisli na Internet i slièno. Ako ovo analiziramo, doæi æemo do sledeæeg zakljuèka:
1. Od 24 èasa, proseèno 8 sati se provede u snu i odmoru uopšte. To ostavlja još 16 sati.
2. Pretpostavimo da osoba ima radne ili školske obaveze 8 sati devno. To ostavlja još 8 sati za sve ostalo.
3. Uzmimo da minimalno za ishranu i fiziološke potrebe dnevno ode oko sat vremena. Znaèi, ukupno proseèno slobodno vreme je 7 sati.
4. Od tih 7 sati na Internetu se provede 4 sata.
To datoj osobi ostavlja "èitava" 3 sata za sve ostalo od èega se sastoji život, a šta to "sve" može da bude, razmislite sami, a takoðe i o tome šta sve može, odnosno, ne može, da se uradi za ta 3 sata slobodnog vremena.
Kako se postaje zavisnik od Interneta [na vrh]
Najpre bi trebalo pomenuti kako se naš proseèni korisnik obièno sreæe sa Internetom:
1. Neki korisnici su se sreli sa raèunarom znatno pre pojave Interneta, kraæe ili duže vreme proveli u prouèavanju, istraživanju i zloupotrebi ove naprave i njenih moguænosti (ma koliko to smešno zvuèalo), a nakon toga su iz nekog razloga krenuli na Internet (npr. zavist što su ljudi sa pristupom Internetu popularni u društvu, želja "da se vidi i to èudo", potreba da se prati tehnološki razvoj ili neka znatno realnija i opravdanija potreba).
2. Druga grupa je ona koja je raèunar (i Internet zajedno sa njim) "otkrila" veæ kada su obe stvari znatno zaživele i kod nas, tako da su ili nabavili raèunar zbog Interneta, ili ga dobili s' Internetom "u paketu". Takve osobe su veæ potencijalni zavisnici i pre nego što nabave raèunar, ili, u drugom sluèaju poèinju da koriste Internet po "liniji manjeg otpora", odnosno, kao stvar koju je najlakše savladati.
Dakle, sada imamo korisnika koji je došao do Interneta i konaèno možemo razmatrati dalji tok razvoja zavisnosti.
Kod ljudi kojima je raèunar najpromašenija investicija u životu, što bi u našoj sredini najèešæe bili ljudi koje je društvo nagovorilo da kupe raèunar, gotovo po pravilu su neverovatni antitalenti za raèunare koji ni pre kupovine a ni posle nekog vremena korišæenja nemaju predstavu kako raèunar može da im posluži, ubrzo doðe do razoèarenja zbog "komplikovanosti" pristupa Internetu, tako da se Internet ubrzo posle poèetnih pokušaja poseæuje retko ili nimalo. Ovi ljudi obièno ubrzo potpuno zanemaruju raèunar, ili ga koriste samo zbog nekoliko prostih radnji koje su nauèili (npr. kucanje tekstova, slušanje muzike, gledanje slika i sl.).
Kod malo iskusnijih poèetnika i "veterana", momentalno nastupa euforija u stilu da je sve tako veliko i na dohvat ruke, svega ima, pregršt informacija, jedan otvoreni prozor u svet, programi na "izvol'te", masa ljudi spremna za prièu, èetovanje preko noæi, šta god poželite... Koliko je zapravo svih tih trenutno dostupnih informacija toj jedinki stvarno potebno? To se niko ne pita! No, iza ovog skretanja ustvari je obièno æorsokak koji vodi pravo u zavisnost.
Postoji moguænost da se korisnik na vreme osvesti i shvati da preteruje, i bez veæih problema prekine s preterivanjem. Ovo se može protumaèiti kao preterano korišæenje dok èoveka ne proðe volja, o èemu æe biti reèi kasnije.
Naravno, postoji i ona druga moguænost, obièno viðena kod klinaca koji puše travu, naime, da je na samom poèetku korisnik ogrezao u zavisnost, jednostavno negira svoj problem reèima "Ma nije to ništa, mogu da prestanem kad hoæu...", da bi kasnije potpuno potonuo, ili, još gore, da se od samog starta ni ne osvrne, nego ode pravo na 40 sati nedeljno...
Doktor psihijatrije, Džon Grohol, je ovaj sluèaj razjasnio analogijom izmeðu korisnika Interneta i deteta s novom igraèkom:
I faza
Dete: doživljava oduševljenje i preteruje u igranju s tom igraèkom, traži nove i nove moguænosti koje ta igraèka može da pruži.
Korisnik: oduševljeno istražuje èitav novi svet koji mu Internet pruža, preko bezbroj prezentacija koje obraðuju njemu zanimljive teme, do brzog skidanja zanimljivih programa i komunikacijom s novim, nepoznatim i zanimljivim ljudima, preko raznih servisa dostupnih na Internetu.
II faza
Dete: doživljava razoèarenje i izbegava igraèke sa relanim ili nerealnim razlozima, obièno zbog prezasiæenosti.
Korisnik: obišavši mnoštvo web stranica, ili se iscrpevši u nekoj žestokoj online ili news raspravi od koje nije bilo nikakve koristi sem zle krvi, doživljava prezasiæenost informacijama ili se razoèarava _i_ u virtuelni svet, i povlaèi se.
III faza
Dete: poèinje novu igraèku da koristi umereno, odnosno normalno, kao i sve ostale igraèke.
Korisnik: nalazi pravu meru, koristi Net za potrebne informacije, održava normalan kontakt sa poznanicima sa mreže, povremeno skida nove programe, povremeno surfuje iz razonode.
Ovo se može protumaèiti kao dopuna teorije da èovek prvo postaje zavistan od raèunara i svih moguænosti koje on nudi, gde je Internet ubedljivo najmoænije i najfatalnije iskušenje.
U prilog ove teorije ide i sledeæa èinjenica: Ubrzo po pojavi prvih personalnih raèunara, igre poput pasijansa i minskog polja su dobile i digitalno izdanje, a istraživanja su otkrila da opsesivno igranje ovih igara na radnom mestu postaje veliki problem, jer zaposleni umesto da rade svoj posao ustvari slažu pasijans. Ove igre nisu ni interaktivne niti namenjene mrežnom igranju.
Èinjenica je da je na preko 90% raèunara u bilo kojoj ustanovi otvoren prozor s pasijansom.
Milanu je poznat sluèaj malog preduzeæa koje je pre nekoliko godina nabavilo prvi raèunar, i prvo pitanje koje su mu, kao iskusnom poznavaocu raèunara, zaposleni postavili kada se on ponudio da ih uputi u osnove raèunarstva, bilo je bukvalno: "Ama pusti sad ofis i viruse i tabele, gde je onaj pasijans?".
Nekoliko dana kasnije, ponovo je bio u akciji: obrisali su preèice za pasijans i majnsvipera i firma celo prepodne nije mogla da pravilno funkcioniše zbog frustracije celokupnog osoblja, spreèenog da obara rekorde svojih kolega.
Tipovi zavisnosti od Interneta
Postoji èetiri specifiènih tipova zavisnosti od Interneta, i to:
1. Opsednutost sajberseksom (Cybersexual Addiction)
Osobe koje pate od ovog oblika zavisnosti se tipièno bave skidanjem, gledanjem ili trgovanjem mrežnom pornografijom ili boravkom u FRP èetrumovima za odradsle.
2. Virtuelna najbolja prijateljstva (Cyber-Relational Addiction)
Osobe koje pate od èet-rum zavisnosti uèestvuju u virtuelnim flertovanjima i èesto razvijaju virtuelne veze koje im ozbiljno narušavaju život. Naime, "prijatelji" s druge strane žice èesto postaju važniji od pravih prijatelja, partnera, rodbine ili poznanika. Ovo gotovo redovno vodi do razvoda braka ili nesuglasica u porodici.
3. Igranje na mreži (Net Gaming)
Igranje na mreži obuhvata širok spektar kategorija, ukljuèujuæi opsesivno mrežno kockanje, igranje, kupovanje ili bavljenje berzama. Zapravo, pojedinci æe koristiti mrežne kockarnice, interaktivne igre, e-aukcije ili e-berze, što im u krajnjoj liniji donosi samo gubitak velikih suma novca i poremeæaj raznih obaveza ili socijalnih odnosa.
4. Prezasiæenost informacijama (Information Overload)
Kolièina podataka kojima mreža raspolaže je dovela do patološkog kompulsivnog ponašanja okarakterisanog intenzivnim surfovanjem mrežom i pretragom online baza podataka u cilju skupljanja informacija i njihovom kategorizacijom. Korisnik ubrzo poèinje da posveæuje sve više vremena baveæi se time. Ovo je jedan od èestih uzroka smanjenja efikasnosti na poslu.