Za zemljišne smeše se koriste zemlja, organska i mineralna đubriva, treset, pesak ili sintetički materijali (vermikulit, perlit) u vidu granula, zatim slama i strugotina. Organo-mineralne smeše sadrže 40-60% treseta, 20-30% lakog peskovitog zemljišta i 20-30% zgorelog stajnjaka ili komposta. Veoma je dobro da se nekoj od osnovnih organskih materija doda zeoplant (25—30%). Zeoplant je zeolit oplemenjen N, P, K, Ca i Mg... Mineralno-organsku smešu čini zemlja iz oraničnog sloja laksih tipova zemljišta kojoj se dodaju organska đubriva (10-40 kg/m2).
Sintetičke (veštačke) mešavine su smeše treseta ili drugih organskih matenja sa vermikulitom ili perlitom sa kamenom vunom ili su čisti sintetički supstrati (kamena vuna, npr. grodal, mineralna vuna i dr.). U ovim supstratima biljke usvajaju hraniva iz hranljivih rastvora koji ga povremeno vlaže.
Čisti pojedinačni supstrati (organski i sintetički) koriste se za proizvodnju rasada, za ožiljavanje reznica, prorastanje lukovica lli tamo gde nema kvalitetnog prirodnog zemljišta. Tako se za ožiljavanje koriste pesak, treset, kompost, tresetne, saksije i perlit.
Fizička i hemijska svojstva osnovnog supstrata opređerjuju njegovu ulogu, pravila mešanja i udeo u hranljivim smešama. U jednostavnim mešavinama (tzv. proporcionalne mešavine) svojstva su odredena zapreminskim odnosom komponenti, odnosno njihovim osobinama. Pri spravljanju smeše primenjuju se metod dodavanja (bez interakcije) i metod zamene i popunjavanja (npr. materijalu velike poroznosti dodaje se matenjal fine strukture i mogućnosti supstitucije). Fizički je supstrat aktivan ako zadržava pristupačnu vodu za biljke, a hemijski je aktivan ako omogućuje anjonsku i katjonsku razmenu. Prema fizičko-hemijskim svojstvima supstrata određuje se tehnologija gajenja posebno navodnjavanja i đubrenje. Najčešće se razlikuju supstrati za proizvodnju rasada (prirodni supstrati) i za gajenje biljaka, kad se, pored prirodnih, koriste i sintetički supstrati.
U zemljišnim smešama osnovu čini čista, nezakorovljena, humusna zemlja (tzv. baštenska zemlja) bez ostataka pesticida. Veoma često koristi se ledina (ledinska zemljišta, busenjača), koja se dobija ljuštenjem prirodnih ili gajenih travnjaka. Zemlja se ljušti plugom u sloju oko 8 cm. Ovako dobijene ledinske ploče slažu se u prizmu širine 2-3 m i visine 1,5-1,8 m (trava se okreće na travu). Radi ubrzanja razgradnje dodaju se svež stajnjak i krečni prah i to naizmenično između slojeva zemlje. Prizma se zaliva osokom ili razmućenim stajnjakom. U toku godine se ova prizma prelopata 2—3 puta i posle 1—2 godine zemlja se koristi za mešavinu. Ako ovako pripremljena zemlja ima kiselu reakciju dodaje se kreč i to u zavisnosti od pH vrednosti.
Baštenska zemlja i ledinska zemlja učestvuju u smešama od 40-75%.
Hranljivu vrednost zemljišnim smešama daju zgoreli i poluzgoreli stajnjak, kompost (običan, specijalni ili glistenjak) i toplolejska zemlja.
Svež stajnjak, kao organsko đubrivo, pre upotrebe, prolazi kroz prirodnu biotermičku obradu. Slaže se u obliku kupe, proizvoljne dužine a širine 3-4 m i visine 2-2,5 m. U prisustvu vazduha termofilni mikroorganizmi dovode do sagorevanja (mineralizacije) pri čemu najviša temperatura, tzv. jara, može biti 50—70 C. Na takvoj temperaturi uništavaju se mnoge štetočine.
Za zemljišne smeše koristi se poluzgoreli odnosno zgoreli stajnjak. Kvalitet stajnjaka zavisi od vrste domaćih životinja, način ishrane, načina ishrane, prostirke i dužine fermentacije. U proseku zgoreli stajnjak sadrži od 17—20 % organske materije, 0,5-0,9% N, 0,15-0,30% P:05 0,5-0,8% K20, 0,06-0,6% CaO i 0,02-0,2% MgO i najčešće je slabo kisele do neutralne reakeije. U zemljišmm smešama zgoreli stajnjak ili kompost čine 20-40%.
Treset je najčešća komponenta u zemljišnim smešama. Njegova vrednost se ocenjuje prema stepenu razlaganja, pH vrednosti i sadržaju hraniva. Stepen razlaganja je nizak pri sadržaju humusa do 20%, srednji 20-25% (to je najbolji) i visok iznad 35%. Pri stepenu razlaganja većem od 35% tresetu se dodaje slama, pleva, strugotina. Kiselost treseta je različita. Reakcija treseta zavisi od kojih biljaka je treset nastao i na kom matičnom supstratu je obrazovan. Tako je kod nizinskog treseta pH 4,8-7,0, kod prelaznog 3,6-4,8 i kod visinskog pH vrednost je 2,6-3,0. Kvalitet treseta je u velikom vodnom i vazdušnom kapacitetu (vezuje veću količinu vode). Tako npr. treset sphagnum ima kapacitet za vodu 800%, a galicina 326%.
Treset ima visok kapacitet apsorpcije (nekoliko puta više od zemljišta) i dobra svojstva za obradu. Treset je odumrli biljni materijal različitog stepena razgradnje i transformacije u humus. Visinski (beli) treset nastaje u uslovima vlažne i hladne klime gde je osnovni biljni pokrivač bela mahovina Sphagnum po čemu je ovaj treset i dobio ime (beli ili sfagnumski treset). To je kiseo treset, velikog kapaciteta za vodu, relativno siromašan hranivima (ona se dodaju tresetu). Nizijski (crni) treset nastaje u rečnim dolinama od više biljnih vrsta, bogat je organskom materijom ima veću pH vrednost a sadržaj makro i mikroelemenata je veći nego u belom tresetu. Crni treseti imaju visok stepen humifikacije (55-60%). Od ukupnog sadržaja ugljenika 60% je u obliku huminskih i fulvo kiselina (huminske kiseline su i biostimulatori rasta).
Kompost nastaje mikrobiološkim razlaganjem različitih vrsta organskih materija (biljnog porekla) pri čemu je neophodno da je sav materijal zdrav i bez štetmh ostataka pesticida, teških metala, antibiotika i mikotoksina.
Kompost se priprema u odvojenom delu bašte, najbolje u senci i to na zemljištu, u drvenim ili žičanim sanducima, korpama, ili u komposteru, a koriste se biljni i drugi organski zdravi otpaci kao što su ostaci povrća, trava, lekovitog bilja, lišće, slama, pepeo, rožina, živinski lzmet, komina. Visina humke za kompostiranje je od 50-180 cm (niža humka – brža razgradnja), širina do 150 cm i proizvoljna dužina.
Na površinu za kompostiranje prvo se stavlja (oko 10 cm) drenažni sloj (grančice, stabljike suncokreta ili kukumzovina) a zatim se naizmenično ređa sloj svežih ili suvih organskih otpadaka i zemlje, a na dva do tri mesta i sloj svežeg stajnjaka (radi brže razgradnje) ili se ubacuju odgovarajući preparati za kompostiranje. Humka se završava slojem zemlje. Cela masa mora biti umereno vlažna (zaliva se po potrebi) i neutralne reakcije (dodaje se između slojeva negašeni kreč). Gomila se ne sabija ili se blago sabija (od toga zavisi brzina razgradnje). Visoke humke se prelopataju svakih 2-3 meseca i kompost je gotov za 3-12 meseci.
Pri savremenom načinu kompostiranja humka je niža (50 cm). U biljne otpatke stavlja se komposter a u organskoj proizvodnji iseckana kopriva, preslica, kameno brašno, biokomposter i dr., ili odgovarajući biološki preparat sa smešom mikroorganizama (humofiks) ili preparat koji sami spravljamo.
Ovaj preparat za kompostiranje spravlja se od smeše kamilice, maslačka, hajdučke trave, odoljena, koprive, hrastove kore, pčelinjeg meda i mlečnog šećera. Navedene suve biljke i hrastova kora isitne se i proseju.
Preparat se sastoji od dobro izmešane jedne kafene kašike svake biljke, hrastove kore i mešavine mlečnog šećera i meda. Na jedan litar kišnice dodaje se pola kafene kašike ove smeše, promućka se i stoji 24 sata, a zatim se na humci komposta otvaraju na svakih 30-60 cm mpe i sipa 6 kašika preparata. Cilj je brže i kvalitetnije kompostiranje. U tu svrhu često se u kompostnu humku utiskuju (u dubinu od 30 cm) snopići kamilice, koprive, preslice, maslačka i valerijane, ili se humka prska čajem od ovih biljaka. U organskoj proizvodnji kompost se ne meša, ali, kada se dodaju gliste dolazi do mešanja i brže mineralizacije organske materije.
Mikrobiološki procesi pri kompostiranju obuhvataju četiri faze čija dužina zavisi od organske materije i veličine humke, odnosno načina kompostiranja (humka, komposter). U prvoj fazi (zagrevanje) koja u procesu kompostiranja traje 7-14 dana, a pri unošenju kompostera (3-4 dana) započinje aktivnost mikroorganizama što se manifestuje sporim ili naglim povećanjem temperature (“jara” dostiže 60-70°C), a zatim se temperatura smanjuje na oko 50°C u toku narednih 14 dana. Posle toga započinje druga faza kompostiranja sa intenzivnim oslobađanjem gasova i punom aktivnošću mikroorganizama. Pri kraju ove faze temperatura opada na 25-30°C i ta temperatura komposta ostaje do kraja kompostiranja.
U trećoj fazi organska materija je u velikoj meri razložena i mikrobiološki procesi se postepeno stabilizuju; kompost dobija karakterističnu boju i odgovarajući odnos ugljenika i azota (C:N). Pri brzom kompostiranju (niža humka uz preparate za kompostiranje) procesi su isti ali brži (ceo proces završava se za 14-30 dana). Dobar odnos i kvalitet organske materije (grupe “zelenih materija” koje obezbeđuju N i “mrkih’ koje obezbeđuju C) uz optimalan pristup kiseonika, omogućuju punu aktivnost mikroorganizama. Rastresiti slojevi omogućavaju više kiseonika i brzu razgradnju, mineralizaciju, a jako sabijeni slojevi humke su bez dovoljno kiseonika i tada su mikrobiološki procesi spori i idu u neželjenom pravcu. Zato se pri kompostiranju moraju kontrolisati procesi (temperatura, boja supstrata, miris) i po potrebi intervenisati. Po završetku kompostiranja humka komposta se mora zaštititi od sunca (asure, grane, lišće).
Kvalitetan kompost bez obzira na način pripremanja mora imati optimalan odnos ugljenika (C ) koji je izvor energije i azota (N) koji je osnovni element ishrane biljaka.
Kod izrazito visokog odnosa C/N je 25:1 do 30:1. Kompost sa visokim sadržajem ugljenika je žute ili mrke boje, suv i kabast a sa visokim sadržajem azota zelenkaste boje, vlažan, ponekad i muljevit.
“Zelene” sirovine (vlažan materijal sa visokim sadržajem azota) su trave, leguminoze, ostaci voća, povrće, riba, seme, a “mrke” (suv materijal bogat ugljenikom) su klip i stabljika kukuruza, stabljike suncokreta, slama, seno, drvena strugotina.
Specifične vrste komposta nastaju kada se različitim vrstama organske materije dodaju starter kulture (najčešće smeša mikroorganizama) ili se koriste crvene kalifomijske gliste (glistenjak). Te vrste komposta (npr. teravita) odnosno glistenjaka imaju uz povoljan sadržaj organske materije, makro 1 mikroelemenata (u helatnom obliku) i visok mikrobiološki naboj, što pogoduje boljem iskorišćavanju hraniva iz zemljišta ili zemljišnih smeša.
Kompost u proseku sadrži od 0,35-0,5% N, 0,2% fosfora i 0,25-0,3% kalijuma. Kod nas u prodaji postoji više vrsta komposta nastalog fermentacijom (sa ili bez glista) različitih vrsta biljne organske materije. Od kvaliteta organske materije i načina kompostiranja zavisi kvalitet. Sva svojstva moraju biti deklarisana a organsko đubrivo ispitano prema postojećim propisima. Takav kompost koristi se kao organsko đubrivo ili za pravljenje zemljišnih smeša za proizvodnju u zaštićenom prostoru.
Sintetičke (veštačke) mešavine su smeše treseta ili drugih organskih matenja sa vermikulitom ili perlitom sa kamenom vunom ili su čisti sintetički supstrati (kamena vuna, npr. grodal, mineralna vuna i dr.). U ovim supstratima biljke usvajaju hraniva iz hranljivih rastvora koji ga povremeno vlaže.
Čisti pojedinačni supstrati (organski i sintetički) koriste se za proizvodnju rasada, za ožiljavanje reznica, prorastanje lukovica lli tamo gde nema kvalitetnog prirodnog zemljišta. Tako se za ožiljavanje koriste pesak, treset, kompost, tresetne, saksije i perlit.
Fizička i hemijska svojstva osnovnog supstrata opređerjuju njegovu ulogu, pravila mešanja i udeo u hranljivim smešama. U jednostavnim mešavinama (tzv. proporcionalne mešavine) svojstva su odredena zapreminskim odnosom komponenti, odnosno njihovim osobinama. Pri spravljanju smeše primenjuju se metod dodavanja (bez interakcije) i metod zamene i popunjavanja (npr. materijalu velike poroznosti dodaje se matenjal fine strukture i mogućnosti supstitucije). Fizički je supstrat aktivan ako zadržava pristupačnu vodu za biljke, a hemijski je aktivan ako omogućuje anjonsku i katjonsku razmenu. Prema fizičko-hemijskim svojstvima supstrata određuje se tehnologija gajenja posebno navodnjavanja i đubrenje. Najčešće se razlikuju supstrati za proizvodnju rasada (prirodni supstrati) i za gajenje biljaka, kad se, pored prirodnih, koriste i sintetički supstrati.
U zemljišnim smešama osnovu čini čista, nezakorovljena, humusna zemlja (tzv. baštenska zemlja) bez ostataka pesticida. Veoma često koristi se ledina (ledinska zemljišta, busenjača), koja se dobija ljuštenjem prirodnih ili gajenih travnjaka. Zemlja se ljušti plugom u sloju oko 8 cm. Ovako dobijene ledinske ploče slažu se u prizmu širine 2-3 m i visine 1,5-1,8 m (trava se okreće na travu). Radi ubrzanja razgradnje dodaju se svež stajnjak i krečni prah i to naizmenično između slojeva zemlje. Prizma se zaliva osokom ili razmućenim stajnjakom. U toku godine se ova prizma prelopata 2—3 puta i posle 1—2 godine zemlja se koristi za mešavinu. Ako ovako pripremljena zemlja ima kiselu reakciju dodaje se kreč i to u zavisnosti od pH vrednosti.
Baštenska zemlja i ledinska zemlja učestvuju u smešama od 40-75%.
Hranljivu vrednost zemljišnim smešama daju zgoreli i poluzgoreli stajnjak, kompost (običan, specijalni ili glistenjak) i toplolejska zemlja.
Svež stajnjak, kao organsko đubrivo, pre upotrebe, prolazi kroz prirodnu biotermičku obradu. Slaže se u obliku kupe, proizvoljne dužine a širine 3-4 m i visine 2-2,5 m. U prisustvu vazduha termofilni mikroorganizmi dovode do sagorevanja (mineralizacije) pri čemu najviša temperatura, tzv. jara, može biti 50—70 C. Na takvoj temperaturi uništavaju se mnoge štetočine.
Za zemljišne smeše koristi se poluzgoreli odnosno zgoreli stajnjak. Kvalitet stajnjaka zavisi od vrste domaćih životinja, način ishrane, načina ishrane, prostirke i dužine fermentacije. U proseku zgoreli stajnjak sadrži od 17—20 % organske materije, 0,5-0,9% N, 0,15-0,30% P:05 0,5-0,8% K20, 0,06-0,6% CaO i 0,02-0,2% MgO i najčešće je slabo kisele do neutralne reakeije. U zemljišmm smešama zgoreli stajnjak ili kompost čine 20-40%.
Treset je najčešća komponenta u zemljišnim smešama. Njegova vrednost se ocenjuje prema stepenu razlaganja, pH vrednosti i sadržaju hraniva. Stepen razlaganja je nizak pri sadržaju humusa do 20%, srednji 20-25% (to je najbolji) i visok iznad 35%. Pri stepenu razlaganja većem od 35% tresetu se dodaje slama, pleva, strugotina. Kiselost treseta je različita. Reakcija treseta zavisi od kojih biljaka je treset nastao i na kom matičnom supstratu je obrazovan. Tako je kod nizinskog treseta pH 4,8-7,0, kod prelaznog 3,6-4,8 i kod visinskog pH vrednost je 2,6-3,0. Kvalitet treseta je u velikom vodnom i vazdušnom kapacitetu (vezuje veću količinu vode). Tako npr. treset sphagnum ima kapacitet za vodu 800%, a galicina 326%.
Treset ima visok kapacitet apsorpcije (nekoliko puta više od zemljišta) i dobra svojstva za obradu. Treset je odumrli biljni materijal različitog stepena razgradnje i transformacije u humus. Visinski (beli) treset nastaje u uslovima vlažne i hladne klime gde je osnovni biljni pokrivač bela mahovina Sphagnum po čemu je ovaj treset i dobio ime (beli ili sfagnumski treset). To je kiseo treset, velikog kapaciteta za vodu, relativno siromašan hranivima (ona se dodaju tresetu). Nizijski (crni) treset nastaje u rečnim dolinama od više biljnih vrsta, bogat je organskom materijom ima veću pH vrednost a sadržaj makro i mikroelemenata je veći nego u belom tresetu. Crni treseti imaju visok stepen humifikacije (55-60%). Od ukupnog sadržaja ugljenika 60% je u obliku huminskih i fulvo kiselina (huminske kiseline su i biostimulatori rasta).
Kompost nastaje mikrobiološkim razlaganjem različitih vrsta organskih materija (biljnog porekla) pri čemu je neophodno da je sav materijal zdrav i bez štetmh ostataka pesticida, teških metala, antibiotika i mikotoksina.
Kompost se priprema u odvojenom delu bašte, najbolje u senci i to na zemljištu, u drvenim ili žičanim sanducima, korpama, ili u komposteru, a koriste se biljni i drugi organski zdravi otpaci kao što su ostaci povrća, trava, lekovitog bilja, lišće, slama, pepeo, rožina, živinski lzmet, komina. Visina humke za kompostiranje je od 50-180 cm (niža humka – brža razgradnja), širina do 150 cm i proizvoljna dužina.
Na površinu za kompostiranje prvo se stavlja (oko 10 cm) drenažni sloj (grančice, stabljike suncokreta ili kukumzovina) a zatim se naizmenično ređa sloj svežih ili suvih organskih otpadaka i zemlje, a na dva do tri mesta i sloj svežeg stajnjaka (radi brže razgradnje) ili se ubacuju odgovarajući preparati za kompostiranje. Humka se završava slojem zemlje. Cela masa mora biti umereno vlažna (zaliva se po potrebi) i neutralne reakcije (dodaje se između slojeva negašeni kreč). Gomila se ne sabija ili se blago sabija (od toga zavisi brzina razgradnje). Visoke humke se prelopataju svakih 2-3 meseca i kompost je gotov za 3-12 meseci.
Pri savremenom načinu kompostiranja humka je niža (50 cm). U biljne otpatke stavlja se komposter a u organskoj proizvodnji iseckana kopriva, preslica, kameno brašno, biokomposter i dr., ili odgovarajući biološki preparat sa smešom mikroorganizama (humofiks) ili preparat koji sami spravljamo.
Ovaj preparat za kompostiranje spravlja se od smeše kamilice, maslačka, hajdučke trave, odoljena, koprive, hrastove kore, pčelinjeg meda i mlečnog šećera. Navedene suve biljke i hrastova kora isitne se i proseju.
Preparat se sastoji od dobro izmešane jedne kafene kašike svake biljke, hrastove kore i mešavine mlečnog šećera i meda. Na jedan litar kišnice dodaje se pola kafene kašike ove smeše, promućka se i stoji 24 sata, a zatim se na humci komposta otvaraju na svakih 30-60 cm mpe i sipa 6 kašika preparata. Cilj je brže i kvalitetnije kompostiranje. U tu svrhu često se u kompostnu humku utiskuju (u dubinu od 30 cm) snopići kamilice, koprive, preslice, maslačka i valerijane, ili se humka prska čajem od ovih biljaka. U organskoj proizvodnji kompost se ne meša, ali, kada se dodaju gliste dolazi do mešanja i brže mineralizacije organske materije.
Mikrobiološki procesi pri kompostiranju obuhvataju četiri faze čija dužina zavisi od organske materije i veličine humke, odnosno načina kompostiranja (humka, komposter). U prvoj fazi (zagrevanje) koja u procesu kompostiranja traje 7-14 dana, a pri unošenju kompostera (3-4 dana) započinje aktivnost mikroorganizama što se manifestuje sporim ili naglim povećanjem temperature (“jara” dostiže 60-70°C), a zatim se temperatura smanjuje na oko 50°C u toku narednih 14 dana. Posle toga započinje druga faza kompostiranja sa intenzivnim oslobađanjem gasova i punom aktivnošću mikroorganizama. Pri kraju ove faze temperatura opada na 25-30°C i ta temperatura komposta ostaje do kraja kompostiranja.
U trećoj fazi organska materija je u velikoj meri razložena i mikrobiološki procesi se postepeno stabilizuju; kompost dobija karakterističnu boju i odgovarajući odnos ugljenika i azota (C:N). Pri brzom kompostiranju (niža humka uz preparate za kompostiranje) procesi su isti ali brži (ceo proces završava se za 14-30 dana). Dobar odnos i kvalitet organske materije (grupe “zelenih materija” koje obezbeđuju N i “mrkih’ koje obezbeđuju C) uz optimalan pristup kiseonika, omogućuju punu aktivnost mikroorganizama. Rastresiti slojevi omogućavaju više kiseonika i brzu razgradnju, mineralizaciju, a jako sabijeni slojevi humke su bez dovoljno kiseonika i tada su mikrobiološki procesi spori i idu u neželjenom pravcu. Zato se pri kompostiranju moraju kontrolisati procesi (temperatura, boja supstrata, miris) i po potrebi intervenisati. Po završetku kompostiranja humka komposta se mora zaštititi od sunca (asure, grane, lišće).
Kvalitetan kompost bez obzira na način pripremanja mora imati optimalan odnos ugljenika (C ) koji je izvor energije i azota (N) koji je osnovni element ishrane biljaka.
Kod izrazito visokog odnosa C/N je 25:1 do 30:1. Kompost sa visokim sadržajem ugljenika je žute ili mrke boje, suv i kabast a sa visokim sadržajem azota zelenkaste boje, vlažan, ponekad i muljevit.
“Zelene” sirovine (vlažan materijal sa visokim sadržajem azota) su trave, leguminoze, ostaci voća, povrće, riba, seme, a “mrke” (suv materijal bogat ugljenikom) su klip i stabljika kukuruza, stabljike suncokreta, slama, seno, drvena strugotina.
Specifične vrste komposta nastaju kada se različitim vrstama organske materije dodaju starter kulture (najčešće smeša mikroorganizama) ili se koriste crvene kalifomijske gliste (glistenjak). Te vrste komposta (npr. teravita) odnosno glistenjaka imaju uz povoljan sadržaj organske materije, makro 1 mikroelemenata (u helatnom obliku) i visok mikrobiološki naboj, što pogoduje boljem iskorišćavanju hraniva iz zemljišta ili zemljišnih smeša.
Kompost u proseku sadrži od 0,35-0,5% N, 0,2% fosfora i 0,25-0,3% kalijuma. Kod nas u prodaji postoji više vrsta komposta nastalog fermentacijom (sa ili bez glista) različitih vrsta biljne organske materije. Od kvaliteta organske materije i načina kompostiranja zavisi kvalitet. Sva svojstva moraju biti deklarisana a organsko đubrivo ispitano prema postojećim propisima. Takav kompost koristi se kao organsko đubrivo ili za pravljenje zemljišnih smeša za proizvodnju u zaštićenom prostoru.