Splitsko dite je napisao(la):
neki kažu da su se zvezda i hajduk potajno simpatizirali...
To je tačno. To simpatisanje je zapravo trajalo do pred sam kraj osamdesetih, a ozbiljnijih sukoba navijača ova 2 tima nije bilo do proleća '90. S druge strane, grobari su bili na ratnoj nozi s torcidom već duže pre toga, neki kažu baš i zbog tih simpatija s delijama. Ovde u Nišu, gde postoji vrlo jako zvezdaško uporište, Hajduk je uvek lepo priman na gostovanjima kod Radničkog (takođe i od strane navijača lokalnog kluba, ali to je već druga priča, više u fazonu osećaja solidarnosti 2 velika grada koji su se uvek osećali zapostavljenim na račun glavnih gradova i zbog sličnog, južnjačkog mentaliteta). Znam i mnoge ljude koji su u Nišu navijali za Hajduk ili za Jugoplastiku kao svoj drugi tim. Opet, Dinamo nikad nije bio ovde omiljen, isto kao što mnogi ljudi koji su voleli Dražena Petrovića u Šibenki nisu mogli da mu oproste prelazak u Cibonu.
E, a ovo što je Green rekao u zadnjem postu je apsolutna istina. To je produkat beogradizacije svih sfera života pa i fudbala. O.K., sad je liga dosta smanjena, pa se to ne vidi toliko, ali tokom devedestih je liga bila sa više klubova, a od toga pola iz BG. Neki od njih ranije igrali u nekim lokalnim ligama i nisu imali ni stadione, samo nekakva igrališta. Sve se rešavalo i još uvek se rešava iza zavese. A po Srbiji ima više gradova koji imaju sasvim dovoljno velike stadione (druga je stvar u kakvom su stanju danas ti stadioni), da bi mogli primiti značajan broj publike. Ako imaš tim iz nekog grada od npr. 50 000-100 000 ljudi, tu lako možeš da navučeš publiku da ide stalno na tekme, a ovako, koju publiku ima Voždovac ili Čukarički ili neki drugi mali tim iz BG? Svaka čast takvim timovima ili nekim iz jako malih gradova, ali ako takvi timovi uspeju da izađu u Evropu, na kojim stadionima oni igraju, koliko ljudi dođe da navija? Ali Zvezdi i Partizanu (svojevremeno i Obiliću) je mnogo lakše da nameštaju utakmice s indijancima nego s nekim malo ozbiljnijim timovima.