Dakle ovak. Prije kojih par sati vratili smo se iz Amsterdama. Kak sam vec prvi dan videl da ako se mislim sjecati neceg s puta moram vodit neki kvazi-dnevnik, to piskaranje se produzilo prek cetiri dana, da bi se na kraju pretvorilo u full-blown memoare iz Amsterdama. Ak se nekom da citat, drago mi je da mogu podijelit iskustva, napisat par smoke reportova, a i razbit koju urbanu legendu
Dan 1, 13:32
Vozim se u busu prema hotelu. Na usima neka muzika za koju nisam imal pojma da mi je na ajfonu. Dosli smo oko 10.30 i imali sat i pol sloodnog. Nasli se na Dam Platzu, i otisli odma do Abraxasa. Atmosfera zakon, muzika prisutna al ne zaguauje, neki goa trance, na ulazu obavijeni tezim mirisem vutre.
Prostor drven, ugodno mirisi, na sanku prodaju dva lika, jedan sa uzasno velikim usnama. Like...scarry. Gledam menu, biram medu sativama jer hocu biti sposoban hodati, i naidem na Amnesia Haze, 12€ po gramu. Dobijam paketic sa zacudujuce velikim budom, zahvalimo se dobrom striceku i po nevjeojatno klaustrofobicno uskim stepenicama se popnemo na kat. E *****u ja se dam kladiti sa su te srepenice bile uze neg ja. Prolazimo prek staklenog poda i trazimo mjesto za sjesti, ljudi okolo zavaljeni. Nailazimo na stolic do ruba galerije i sjedamo. Vadim head, i shvacam zakaj ga toliko ima, iznimno lagan i vrlo kvalitetno posusen, bjelkastog odsjaja. Trgam ga, mastan je toliko da mi se lijepi za prste. Polako ga gustamo i primjecujemo da su oko nas na tri stola ameri, francuzi i talijani. Cetiri nacionalnosti u 10 kvadratnih metara, nitko na to ne obraca pozornost, nikog nije briga.
Kaj se reporta tice, snazan sativasti head high, zujali smo po ulici, cura je uspjela pregledati dva ducana s nakitom (sve to s tim da smo imali jos samo kojih 20 minuta vremena do kretanja busa), uzasno ozednili, a nigdje al NIGDJE blizi bilo kakav ducan sa jelom i picem. Ja slikam okolo, vidim vodu i hodam po njoj, kroz ljude idem ko kroz tunel tuljana, znam da imam iznimno glup izraz polumongoloidnog osmjeha na faci ali se samo pokusavam probit kroz ljude, vidim curu kak iza mene hoda ko da klize po snijegu (snijeg je), naletimo na vodica, on jos ubijeniji od nas, on nama '...(pauza)... Zdravo.', mi njemu '...(paaaaauza)... Zdravo.'.
Hodamo dalje, gubimo rukavicu, trazino rukavicu, nademo rukavicu, udemo nekud, kazemo pizzu, i vidimo nekog indijca sleš mujahedina koji nam pizzu daje bez stipaljke rukama, molim boga da je mikrovalna pobila sve kaj je dospjelo na njih (pizze, ne ruke) zahvalimo se nasmijani bojeci se da ak nes drugo kazemo ce izadit onaj svoj krivo zavinuti noz na nas i pocet se derat ajajajajajajjajajajajaja!!
I jos svasta, al se ne sjecam vise samo kaj sam u busu mislil da mi koza gori. I sad smo valjda blizu hotela. Sou mach for nau.
E da, vodic je stonerska legenda, najjaci citat: 'S desne strane vidite kanal, pun pun brodova. Brodovi sluze.......svacem'
18.27
Vozimo se natrag u Dam, doso k sebi prije kojih 2 sata, u hotelu jos ne kuzim kak radi tuš.
23.32
Ukratko...da. Dampkring. Zanimljivo je kak po noci opce nema tak puno ljudi okolo. A 30.12. je. Onak, dampkring nije -tolko- daleko od centra a ulica u kojoj je je pusta. Al zato nutra dupkom puno. Onaj legendarni macak fakat lezi u izlogu i boli ga *****.
Bokte to je najveci stoner koji postoji, cijeli dan je u oblaku dima, al kak izgleda, opce mu to ne smeta. Debela mrcina. U straznjem dijelu je counter s vutrom, uzimamo 1g nyc diesela (9€) i 1g sativa salada (6€). Znam, patim na sative u biti ko nezna, sativa salad je posebna stvarcica, mjesavina ostataka svih sativa koje imaju u meni-u. Ukupno 7-8 vrsta pomjesanih u jednu hrpu. Al nisu mrvice jer si to ipak ne bi dopustili, nego mali headici. Ko neki mistery box, neznas kaj ces dobit, al znas da ce bit dobro Jos je nismo probali though, bumo sutra. E da, i ona fora da nesmjes rolati a duhanom u coffee shopu je isto samo legenda, smijes stavit duhan, netrebas se skrivat od staffa, jedino ak imas kutiju cigareta na stolu te security guard u dampkringu zamoli da si stavis u dzep da bas nije na stolu. A i taj security je legenda, kak smo sjedili u izlogu kulturno je bilo da nest popijemo, pa sam ja stao kraj bara da narucim, a kak je guzva bila security mi je reko da ce nam on donjet, da ne trebamo stajat mislim, nije velka stvar, al onak, di bi kod nas naso takve ljude. Dakle, sjeli smo u izlog, tocno do macka (ne jebe nas pol posto), i rolamo nycd, fakat mekani slatki okus ima, osjeti je onaj aftertejst po grejpu po kojem je poznat, ne grebe ni mrvicu, efekt je tocno onakav kakav je opisan na meni-u, very clean high, nema onog white noise-a u glavi, sve je mellow. Skuzimo da bi mogli jos jedan, well, zakaj ne. Odonda se ba vise ne sjecam, znam da smo bili u mcdonaldsu di namnje neki indijac stavio 3 menia umjesto 2, a jedva da zna engleski, al aj vratili su nam pare jer nismo ni skuzili da smo 3 platili. E, da, bili i u red lightu, a kajaznam, meni je to sve nekak tuzno, ko da sam u zoloskom vrtu u biti da, nycd, odlican za chillanje negdje dok si zavaljen, ne tolko jak, cist, mekan i lagan.
Dan 2.
17.54. Kat tra kat trakt kart tar karta trakta raka traka ratka katarakta.
Ne. A daj. Ble. Daj vise. Od neznam puno prije. Neznam prije 2 stata. Mellow yellow blueberry i moroccan honey hash.
Blueberry - self destruct sequence initiated
----------------------------------
Dakle, erm. Khm, nisam bas jucer navecer bil u stanju znapisat sve kaj se dogadalo. Taman sam planiral navecer napisat do kraja, al naravno, unforseen has happened. Makar nakon ovog kaj se zadnjih par dana dogadalo, apsolutno nema izgovora da bilo kaj bude unforseen. Pogotovo dok se kupi Hawaiian snow. Dakle, cega se sjecam...
Dan 1, 13:32
Vozim se u busu prema hotelu. Na usima neka muzika za koju nisam imal pojma da mi je na ajfonu. Dosli smo oko 10.30 i imali sat i pol sloodnog. Nasli se na Dam Platzu, i otisli odma do Abraxasa. Atmosfera zakon, muzika prisutna al ne zaguauje, neki goa trance, na ulazu obavijeni tezim mirisem vutre.
Prostor drven, ugodno mirisi, na sanku prodaju dva lika, jedan sa uzasno velikim usnama. Like...scarry. Gledam menu, biram medu sativama jer hocu biti sposoban hodati, i naidem na Amnesia Haze, 12€ po gramu. Dobijam paketic sa zacudujuce velikim budom, zahvalimo se dobrom striceku i po nevjeojatno klaustrofobicno uskim stepenicama se popnemo na kat. E *****u ja se dam kladiti sa su te srepenice bile uze neg ja. Prolazimo prek staklenog poda i trazimo mjesto za sjesti, ljudi okolo zavaljeni. Nailazimo na stolic do ruba galerije i sjedamo. Vadim head, i shvacam zakaj ga toliko ima, iznimno lagan i vrlo kvalitetno posusen, bjelkastog odsjaja. Trgam ga, mastan je toliko da mi se lijepi za prste. Polako ga gustamo i primjecujemo da su oko nas na tri stola ameri, francuzi i talijani. Cetiri nacionalnosti u 10 kvadratnih metara, nitko na to ne obraca pozornost, nikog nije briga.
Kaj se reporta tice, snazan sativasti head high, zujali smo po ulici, cura je uspjela pregledati dva ducana s nakitom (sve to s tim da smo imali jos samo kojih 20 minuta vremena do kretanja busa), uzasno ozednili, a nigdje al NIGDJE blizi bilo kakav ducan sa jelom i picem. Ja slikam okolo, vidim vodu i hodam po njoj, kroz ljude idem ko kroz tunel tuljana, znam da imam iznimno glup izraz polumongoloidnog osmjeha na faci ali se samo pokusavam probit kroz ljude, vidim curu kak iza mene hoda ko da klize po snijegu (snijeg je), naletimo na vodica, on jos ubijeniji od nas, on nama '...(pauza)... Zdravo.', mi njemu '...(paaaaauza)... Zdravo.'.
Hodamo dalje, gubimo rukavicu, trazino rukavicu, nademo rukavicu, udemo nekud, kazemo pizzu, i vidimo nekog indijca sleš mujahedina koji nam pizzu daje bez stipaljke rukama, molim boga da je mikrovalna pobila sve kaj je dospjelo na njih (pizze, ne ruke) zahvalimo se nasmijani bojeci se da ak nes drugo kazemo ce izadit onaj svoj krivo zavinuti noz na nas i pocet se derat ajajajajajajjajajajajaja!!
I jos svasta, al se ne sjecam vise samo kaj sam u busu mislil da mi koza gori. I sad smo valjda blizu hotela. Sou mach for nau.
E da, vodic je stonerska legenda, najjaci citat: 'S desne strane vidite kanal, pun pun brodova. Brodovi sluze.......svacem'
18.27
Vozimo se natrag u Dam, doso k sebi prije kojih 2 sata, u hotelu jos ne kuzim kak radi tuš.
23.32
Ukratko...da. Dampkring. Zanimljivo je kak po noci opce nema tak puno ljudi okolo. A 30.12. je. Onak, dampkring nije -tolko- daleko od centra a ulica u kojoj je je pusta. Al zato nutra dupkom puno. Onaj legendarni macak fakat lezi u izlogu i boli ga *****.
Bokte to je najveci stoner koji postoji, cijeli dan je u oblaku dima, al kak izgleda, opce mu to ne smeta. Debela mrcina. U straznjem dijelu je counter s vutrom, uzimamo 1g nyc diesela (9€) i 1g sativa salada (6€). Znam, patim na sative u biti ko nezna, sativa salad je posebna stvarcica, mjesavina ostataka svih sativa koje imaju u meni-u. Ukupno 7-8 vrsta pomjesanih u jednu hrpu. Al nisu mrvice jer si to ipak ne bi dopustili, nego mali headici. Ko neki mistery box, neznas kaj ces dobit, al znas da ce bit dobro Jos je nismo probali though, bumo sutra. E da, i ona fora da nesmjes rolati a duhanom u coffee shopu je isto samo legenda, smijes stavit duhan, netrebas se skrivat od staffa, jedino ak imas kutiju cigareta na stolu te security guard u dampkringu zamoli da si stavis u dzep da bas nije na stolu. A i taj security je legenda, kak smo sjedili u izlogu kulturno je bilo da nest popijemo, pa sam ja stao kraj bara da narucim, a kak je guzva bila security mi je reko da ce nam on donjet, da ne trebamo stajat mislim, nije velka stvar, al onak, di bi kod nas naso takve ljude. Dakle, sjeli smo u izlog, tocno do macka (ne jebe nas pol posto), i rolamo nycd, fakat mekani slatki okus ima, osjeti je onaj aftertejst po grejpu po kojem je poznat, ne grebe ni mrvicu, efekt je tocno onakav kakav je opisan na meni-u, very clean high, nema onog white noise-a u glavi, sve je mellow. Skuzimo da bi mogli jos jedan, well, zakaj ne. Odonda se ba vise ne sjecam, znam da smo bili u mcdonaldsu di namnje neki indijac stavio 3 menia umjesto 2, a jedva da zna engleski, al aj vratili su nam pare jer nismo ni skuzili da smo 3 platili. E, da, bili i u red lightu, a kajaznam, meni je to sve nekak tuzno, ko da sam u zoloskom vrtu u biti da, nycd, odlican za chillanje negdje dok si zavaljen, ne tolko jak, cist, mekan i lagan.
Dan 2.
17.54. Kat tra kat trakt kart tar karta trakta raka traka ratka katarakta.
Ne. A daj. Ble. Daj vise. Od neznam puno prije. Neznam prije 2 stata. Mellow yellow blueberry i moroccan honey hash.
Blueberry - self destruct sequence initiated
----------------------------------
Dakle, erm. Khm, nisam bas jucer navecer bil u stanju znapisat sve kaj se dogadalo. Taman sam planiral navecer napisat do kraja, al naravno, unforseen has happened. Makar nakon ovog kaj se zadnjih par dana dogadalo, apsolutno nema izgovora da bilo kaj bude unforseen. Pogotovo dok se kupi Hawaiian snow. Dakle, cega se sjecam...