Poslednjih godina, nakon nekoliko nedefinisanih i problematičnih indoor uzgoja, prestao sam se držati šablona i počeo više da osluškujem svoju logiku.
Iako se to odnosi na kompletan pristup growanju, sada ću se osvrnuti samo na pitanje Treninga i logike koja stoji iza toga.
Primetio sam kod nekih ljudi da prilično crno belo ili pak suviše groteskno doživljavaju ovaj segment uzgajanja, pa uglavnom nikad nisu do kraja zadovoljni onim što vide u boxu.
PLAN PRE TRENINGA- Vremenom sam shvatio da kad prvo posejem i uzgojim u "glavi", mnogo jasnije delujem u praksi jer sliku iz glave samo pokušam da reprodukujem ili da bar delimično prenesem zamisao u realan grow.
Plan nije gola kalkulacija i spisak postupaka tokom growa, već jasna ideja; dovoljno zrela ideja i deo ličnog senzibiliteta; ideja koju nastojimo da materijalizujemo koristeći sva raspoloživa sredstva, a najznačajnije medju njima svakako je Trening.
Kada je vizija jasna onda je lakše definisati ciljeve treninga, a najznačajniji opšti cilj je pun potencijal biljke u odnosu na uslove uzgajanja.
OPŠTI CILJEVI TRENINGA- mogu biti estetske prirode, prilagođavanje kapacitetu prostora za uzgajanje, ali kao glavni cij izdvaja se povećanje prinosa i kvalitet cveta, zar ne?
Načina je mnogo da se dodje do nekih opštih ciljeva i svako bi trebalo da sledi lični osećaj i prema tehničkim mogućnostima se odnosi prema količini i vrsti treninga.
Na primer, u zavisnosti od senzibiliteta growera i koncepta growa, neko će Super cropping raditi kao dopunu drugim treninzima, kao što to bude slučaj u ScrOG-u, a neki će Super cropping raditi kao nužnu meru usled nedostatka visine ili preventivno zbog potencijalnog prženja svetlom.
KOJI TRENING ODABRATI- pitanje je sad?
Ne kažem da je pogrešno unapred odlučiti se za vrstu treninga, ali često se dešava da ljudi rade "zacrtane" treninge, čak i onda kada ih realni rezultati udaljavaju od prvobitne vizije.
Dakle, meni je logično da, recimo, umesto zacrtanog LST-a, kod zbijene i guste biljčice, odradim prvo Topping, pa tek sa dva nova vrha krenem Lst, kada za to dodje vreme.
Primera ima mnogo i često se dešava, naročito početnicima, da rade pogrešan trening u pravo vreme ili pravi trening u pogrešno vreme.
Dakle, trudeći se da sliku iz glave prenesemo u box, trening je glavno oruđe i najkreativniji deo priče na putu ka tome. Bitno je držati se plana i uz pomoć treninga realizovati ga.
Mnogi ljudi ne shvataju da nije bitno da li topiramo iznad trećeg ili četvrtog sprata ako dolazimo do željenog rezultata. Otud i ona krajnje apsurdna pitanja: koje grančice da uklonim i kako da procenim koliko visoko da radim Lollipopping? Da li je vreme za Lst? Koie grane da topiram? - i mnoga druga pitanja koja su produkt nedostaka plana i razumevanja suštine treninga.
Niko od nas samih ne može bolje znati koji trening da primenimo u težnji da uzgajamo onako kako smo zamislili ili bar približno tome.
Ne želim ovde da se bavim analizom određenih treninga i tehnika uzgoja, ima o tome dosta napisanog, već da ukažem na važnost pravilnog razumevanja određenih radnji, jer ako dobro proučimo ulogu treninga to ćemo adekvatnije moći da ga primenimo.
Trening prati koncept i nije važno da li smo samo jednom topirali ako je to dovoljno da dobijemo ono što smo zamislili.
STRAH I NEODLUČNOST- su često glavne prepreke kod početnika jer većina nedoumica svodi se na pitanja poput: Da li sam isekao previše ili premalo? Da li da savijem levo ili desno? - i da ne nabrajam više...
Ali je zapravo odlučnost presudna kada pratimo svoje ideje. Nikada nećemo previsoko odraditi Lollipopping ako se to poklapa sa slikom koju smo zamislili...ili zašto bi, pobogu, napamet radili Super cropping na sporednim bočnim granama, dok središnji deo biljke odlazi u plafon?
U zavisnosti od ličnih afiniteta postoji mnogo logički dobrih rešenja kod indoor uzgoja, ali konkretno meni se učinila najlogičnijom ideja o maksimalnoj iskoristivosti svetla i ravnomernom raspoređivanju vrhova, pa me je takva zamisao dovela do ScrOG-a. Taj koncept je bilo nešto najpribližnije onom što sam zamislio.
Razmišljajući o tome kako da imam veliku biljku i da umesto onog tipičnog oblika "jelke", dobijem nešto nalik čuvenom drvetu sa ostrva Sokotra koje svojim izgledom podseća na "izvrnuti kišobran", shvatio sam da spontanom kombinacijom različitih treninga mogu dobiti nešto približno osnovnoj ideji.
Meni je Drvo Zmajeve krvi poslužilo kao ispiracija za oblik koji mojoj logici u velikoj meri odgovara.
Zapravo trening je svakome ostavljen kao izbor, a ne obaveza. Nema ničeg pogrešnog u tome uzgajati biljku onakvu kakva prirodno jeste.
Često postavljamo pogrešna pitanja i umesto što pitamo-Kada odraditi FIM?- možda bi adekvatnije pitanje bilo: zašto odraditi FIM?
Glupo je, recimo, pitati: kada odraditi FIM ili Topping na deset dana do prebacivanja na 12/12...
Za većinu pravih rezultata treninga potrebna je i duža vegetacija, zato se kod nekih ljudi očekivanja od mnogo treninga ni približno ne ostvare, jer je užasno važno imati svest o tome koliko optimalno treninga može stati u mesec dana, na primer.
Takođe i veličina raspoloživog prostora diktira u kakvu ćemo se avanturu upustiti.
Lst je, recimo, moguće raditi stalno tokom vegetacije, kao dnevno doterivanje šminke kod žena. Ali Hst treninge neophodno je raditi u većim intervalima i tokom vegetacije od 30-ak dana dva topiranja su i više nego dovoljna.
TRENING, VREME I PROSTOR- su tri usko vezana segmenta i uzalud nam svo znanje o treninzima, ako ga ne znamo smestiti u okvire raspoloživog prostora i vremena. I cela ova priča se upravo svodi na to.
Ovo je treća godina zaredom otkako u svakom growu primenjujem isti princip; koncept koji zahteva određenu sinergiju različitih treninga.
Svi imamo različita tumačenja uspešnog ili lepog growa i svako ima neku svoju ideju, koja, ako se barem deo primeni u stvarnosti, ma kakva bila- ne može biti pogrešna.
Eto...zapričah se malo i pustih neka razmišljanja u tom pravcu, pa rekoh da podelim s' vama. A pisao bih ja još, nego mi se spava. Živi bili!
Iako se to odnosi na kompletan pristup growanju, sada ću se osvrnuti samo na pitanje Treninga i logike koja stoji iza toga.
Primetio sam kod nekih ljudi da prilično crno belo ili pak suviše groteskno doživljavaju ovaj segment uzgajanja, pa uglavnom nikad nisu do kraja zadovoljni onim što vide u boxu.
PLAN PRE TRENINGA- Vremenom sam shvatio da kad prvo posejem i uzgojim u "glavi", mnogo jasnije delujem u praksi jer sliku iz glave samo pokušam da reprodukujem ili da bar delimično prenesem zamisao u realan grow.
Plan nije gola kalkulacija i spisak postupaka tokom growa, već jasna ideja; dovoljno zrela ideja i deo ličnog senzibiliteta; ideja koju nastojimo da materijalizujemo koristeći sva raspoloživa sredstva, a najznačajnije medju njima svakako je Trening.
Kada je vizija jasna onda je lakše definisati ciljeve treninga, a najznačajniji opšti cilj je pun potencijal biljke u odnosu na uslove uzgajanja.
OPŠTI CILJEVI TRENINGA- mogu biti estetske prirode, prilagođavanje kapacitetu prostora za uzgajanje, ali kao glavni cij izdvaja se povećanje prinosa i kvalitet cveta, zar ne?
Načina je mnogo da se dodje do nekih opštih ciljeva i svako bi trebalo da sledi lični osećaj i prema tehničkim mogućnostima se odnosi prema količini i vrsti treninga.
Na primer, u zavisnosti od senzibiliteta growera i koncepta growa, neko će Super cropping raditi kao dopunu drugim treninzima, kao što to bude slučaj u ScrOG-u, a neki će Super cropping raditi kao nužnu meru usled nedostatka visine ili preventivno zbog potencijalnog prženja svetlom.
KOJI TRENING ODABRATI- pitanje je sad?
Ne kažem da je pogrešno unapred odlučiti se za vrstu treninga, ali često se dešava da ljudi rade "zacrtane" treninge, čak i onda kada ih realni rezultati udaljavaju od prvobitne vizije.
Dakle, meni je logično da, recimo, umesto zacrtanog LST-a, kod zbijene i guste biljčice, odradim prvo Topping, pa tek sa dva nova vrha krenem Lst, kada za to dodje vreme.
Primera ima mnogo i često se dešava, naročito početnicima, da rade pogrešan trening u pravo vreme ili pravi trening u pogrešno vreme.
Dakle, trudeći se da sliku iz glave prenesemo u box, trening je glavno oruđe i najkreativniji deo priče na putu ka tome. Bitno je držati se plana i uz pomoć treninga realizovati ga.
Mnogi ljudi ne shvataju da nije bitno da li topiramo iznad trećeg ili četvrtog sprata ako dolazimo do željenog rezultata. Otud i ona krajnje apsurdna pitanja: koje grančice da uklonim i kako da procenim koliko visoko da radim Lollipopping? Da li je vreme za Lst? Koie grane da topiram? - i mnoga druga pitanja koja su produkt nedostaka plana i razumevanja suštine treninga.
Niko od nas samih ne može bolje znati koji trening da primenimo u težnji da uzgajamo onako kako smo zamislili ili bar približno tome.
Ne želim ovde da se bavim analizom određenih treninga i tehnika uzgoja, ima o tome dosta napisanog, već da ukažem na važnost pravilnog razumevanja određenih radnji, jer ako dobro proučimo ulogu treninga to ćemo adekvatnije moći da ga primenimo.
Trening prati koncept i nije važno da li smo samo jednom topirali ako je to dovoljno da dobijemo ono što smo zamislili.
STRAH I NEODLUČNOST- su često glavne prepreke kod početnika jer većina nedoumica svodi se na pitanja poput: Da li sam isekao previše ili premalo? Da li da savijem levo ili desno? - i da ne nabrajam više...
Ali je zapravo odlučnost presudna kada pratimo svoje ideje. Nikada nećemo previsoko odraditi Lollipopping ako se to poklapa sa slikom koju smo zamislili...ili zašto bi, pobogu, napamet radili Super cropping na sporednim bočnim granama, dok središnji deo biljke odlazi u plafon?
U zavisnosti od ličnih afiniteta postoji mnogo logički dobrih rešenja kod indoor uzgoja, ali konkretno meni se učinila najlogičnijom ideja o maksimalnoj iskoristivosti svetla i ravnomernom raspoređivanju vrhova, pa me je takva zamisao dovela do ScrOG-a. Taj koncept je bilo nešto najpribližnije onom što sam zamislio.
Razmišljajući o tome kako da imam veliku biljku i da umesto onog tipičnog oblika "jelke", dobijem nešto nalik čuvenom drvetu sa ostrva Sokotra koje svojim izgledom podseća na "izvrnuti kišobran", shvatio sam da spontanom kombinacijom različitih treninga mogu dobiti nešto približno osnovnoj ideji.
Meni je Drvo Zmajeve krvi poslužilo kao ispiracija za oblik koji mojoj logici u velikoj meri odgovara.
Zapravo trening je svakome ostavljen kao izbor, a ne obaveza. Nema ničeg pogrešnog u tome uzgajati biljku onakvu kakva prirodno jeste.
Često postavljamo pogrešna pitanja i umesto što pitamo-Kada odraditi FIM?- možda bi adekvatnije pitanje bilo: zašto odraditi FIM?
Glupo je, recimo, pitati: kada odraditi FIM ili Topping na deset dana do prebacivanja na 12/12...
Za većinu pravih rezultata treninga potrebna je i duža vegetacija, zato se kod nekih ljudi očekivanja od mnogo treninga ni približno ne ostvare, jer je užasno važno imati svest o tome koliko optimalno treninga može stati u mesec dana, na primer.
Takođe i veličina raspoloživog prostora diktira u kakvu ćemo se avanturu upustiti.
Lst je, recimo, moguće raditi stalno tokom vegetacije, kao dnevno doterivanje šminke kod žena. Ali Hst treninge neophodno je raditi u većim intervalima i tokom vegetacije od 30-ak dana dva topiranja su i više nego dovoljna.
TRENING, VREME I PROSTOR- su tri usko vezana segmenta i uzalud nam svo znanje o treninzima, ako ga ne znamo smestiti u okvire raspoloživog prostora i vremena. I cela ova priča se upravo svodi na to.
Ovo je treća godina zaredom otkako u svakom growu primenjujem isti princip; koncept koji zahteva određenu sinergiju različitih treninga.
Svi imamo različita tumačenja uspešnog ili lepog growa i svako ima neku svoju ideju, koja, ako se barem deo primeni u stvarnosti, ma kakva bila- ne može biti pogrešna.
Eto...zapričah se malo i pustih neka razmišljanja u tom pravcu, pa rekoh da podelim s' vama. A pisao bih ja još, nego mi se spava. Živi bili!