Ovo možda i nije baš najnovije, ali mislim da vrijedi pročitati ovaj članak jer ovakvu budalaštinu sigurno još niste pročitali. hno:hno:hno:hno:hno:
Predsjednik Pakla, gospodin Lucifer obraća se svome Premijeru: „Hrvatska napreduje i to nije dobro. Pošaljimo im tamo par tona heroina“. Premijer Belzebub odgovara: „Gospodine Predsjedniče, postoji bolje rješenje. Heroinska igla dobra je, ali dim marihuane i duhana učinkovitiji je. Nanosi više štete“
Čudna priča, ali istinita!
:signs054::signs054::signs054::signs054::signs054:
Jutarnji list ovih je dana objavio vijest o štetnosti marihuane. Članak je tipičan za dnevni tisak, atraktivan i površan. I kao uvijek, premalo poučan. Znanstvenici iz Wellingtona kažu da jedan joint oštećuje kao pet cigareta popušenih zaredom. Kažu da i oštećuje pluća, javlja se kašalj, bronhitis, spominju shizofreniju i to je sve... Ništa novo, sve to već par godina stoji na ovoj našoj stranici. Zaboravljeno je ono najvažnije; uzimanje marihuane narušava kratkotrajnu memoriju i sposobnost razumijevanja, te uzrokuje promjenu osjećaja vremena i smanjenje motoričkih sposobnosti. Kod djece između 11 i 15 godina pušenje marihuane usporava psihičko i fizičko sazrijevanje. Kod djevojaka konzumacija marihuane može dovesti do izostanka ovulacije, pa i do trajne neplodnosti. Moguća je malformacija potomstva.
Osim shizofrenije ne spominju ni mentalne posljedice; trajno gubljenje ambicija za rad, bezvoljnost, gubitak koncentracije, povlačenje u sebe i apatiju. Moguće je pojačanje postojećih emocionalnih problema, kronična tjeskoba, depresija i paranoja, te spomenuta shizofrenija.
Čini se da znanstvenici iz Wellingtona, a i drugi znanstvenici ne znaju da trava zelena, naša, afrička ili nizozemska... uzrokuje jednu tešku i neizlječivu bolest. Bronhitis, kašalj, pa i shizofrenija mogu se izliječiti (ili zaliječiti), ali ona najteža bolest od dima marihuane, neizlječiva je i doživotna. Bolesnika od trave najbolje karakterizira lik iz književnosti, Oblomov. Stvorili su ga Iljf i Petrov. Iako Oblomov u romanu ne puši marihuanu tipičan je za pušača jointa, beskrajno je lijen, neodgovoran, bez motivacije za obveze i bezvoljan (voljan je samo za zabavu).
Kad se jednom „oblomovština“ zavuče (divno je spavati do 13 sati i ništa ne raditi), ostaje za cijeli život. Srednjoškolac koji se malo jače navuče na joint (ovisnost o marihuani je rijetka), zbog narušene memorije i trajnog gubitka ambicije, jedva će završiti školovanje (ili će napustiti školu). Ostat će zauvijek slab stručnjak, slab djelatnik i slab u svakom poslu. Bit će uvijek nezadovoljan sobom i svojim okružjem. Ako i zanemarimo fizička oštećenja i opasnost od prelaska na druge droge – pušenje marihuane za našu malu državu je katastrofalno. Zbog slabog nataliteta i zbog inače slabe prosječne naobrazbe u Hrvatskoj (jedva 8% visoke školske spreme, u razvijenom svijetu oko 25%) svaki mladi, ambiciozni i školovani stručnjak – dragocjen je. S mnoštvom „zombija“ kakvi su aktivni pušači jointa i ovisnici o drugim drogama, perspektiva nam je jadna.
Ako ovoj lijenoj i besperspektivnoj grupi dodamo 1.500.000 (milijun i petsto tisuća) neodgovornih i bezobzirnih pušača duhana, dolazimo do zaista kritičnog stanja u Hrvatskoj. Nekoga će možda uvrijediti ono „neodgovornih i bezobzirnih“, ali to je činjenica. Svaki pušač je neodgovoran jer čini zlo sebi samome, a bezobziran jer čini štete svima oko sebe i zagađuje okolinu.
Valorizirajući posljedice dima marihuane i duhana i najgore droge koju je čovjek izmislio, heroina, dolazimo do interesantnih rezultata. Ukoliko objektiviziramo temu, marihuana i duhan čine daleko veće štete za širu zajednicu nego heroin. Mnogi će se užasnuti ovom konstatacijom, jer ne razmišljaju. Zato pokušajmo razlučiti činjenice:
Heroinskih ovisnika na hrvatskim ulicama životari nekoliko desetaka tisuća(s ovisnicima od ostalih nelegalnih droga, broj je oko 100. 000). Neki pokušavaju ozdraviti s metadonom ili subutexom. Godišnje, mrtvih heroinskih ovisnika ima manje nego u deset vikenda u prometu. Velika su šteta svima nama, ali ta šteta je lako mjerljiva i nije relevantna za opći napredak.
Na drugoj strani su pušači trave i duhana. Mnogo ih je, premnogo i tu je problem. Pušači jointa, narušenog pamćenja, apatični i bez ikakvih ambicija osim gubljenja noći na partyima ili u disco klubovima – zajednici ili državi ne garantiraju nikakav napredak. A, ona golema milijunska masa duhanskih pušača također su kao radnici ili djelatnici, inferiorni prema zdravim apstinentima. Oni zbog svojih „ćik“ pauza ukradu svaki dan po jedan sat radnog vremena, slabije su koncentracije na poslu, više su na bolovanjima i brže umiru. Svaka im cigareta smanjuje život za sedam minuta. Radni vijek je zbog toga kraći i samim tim su za državu, odnosno za prosperitet manje vrijedni. A, neprocjenjiva je šteta za državu 14.000 (četrnaest tisuća) smrti pušača (i pasivnih pušača) godišnje uzrokovanih posljedicama duhana u Hrvatskoj.
Ostaje pitanje; što je pogubnije za zajednicu, igla ili dim? S jedne strane je nekoliko desetaka tisuća neproduktivnih ljudi s mnoštvom bolesti (hepatitis, pluća, AIDS i dr.) koji lažu, kradu i pljačkaju, jer moraju kupovati drogu. Država ima velike troškove zbog liječenja. Umire stotinjak heroinskih ovisnika godišnje.
Na drugoj strani je dvadeset i više puta veća masa pušača marihuane i duhana. Svi oni, a i pasivni pušači koje truju pušači, češće idu na bolovanje, brže umiru i u svome kraćem radnom vijeku slabije rade. Umire ih godišnje stočetrdeset puta više nego heroinskih ovisnika. Račun je jednostavan: podijelite 14.000 smrti pušačkih ovisnika sa 100 smrti heroinskih ovisnika. Razmislite još jednom: 140 puta više pogreba, 140 puta više rasplakanih obitelji! Što je gore za našu zajednicu: igla ili dim? Zaključak donesite sami. hno:hno:hno:hno:hno:
Opatija, kolovoz 2007. Saša Radović
http://www.droge.hr/iglailidim.html
Predsjednik Pakla, gospodin Lucifer obraća se svome Premijeru: „Hrvatska napreduje i to nije dobro. Pošaljimo im tamo par tona heroina“. Premijer Belzebub odgovara: „Gospodine Predsjedniče, postoji bolje rješenje. Heroinska igla dobra je, ali dim marihuane i duhana učinkovitiji je. Nanosi više štete“
Čudna priča, ali istinita!
:signs054::signs054::signs054::signs054::signs054:
Jutarnji list ovih je dana objavio vijest o štetnosti marihuane. Članak je tipičan za dnevni tisak, atraktivan i površan. I kao uvijek, premalo poučan. Znanstvenici iz Wellingtona kažu da jedan joint oštećuje kao pet cigareta popušenih zaredom. Kažu da i oštećuje pluća, javlja se kašalj, bronhitis, spominju shizofreniju i to je sve... Ništa novo, sve to već par godina stoji na ovoj našoj stranici. Zaboravljeno je ono najvažnije; uzimanje marihuane narušava kratkotrajnu memoriju i sposobnost razumijevanja, te uzrokuje promjenu osjećaja vremena i smanjenje motoričkih sposobnosti. Kod djece između 11 i 15 godina pušenje marihuane usporava psihičko i fizičko sazrijevanje. Kod djevojaka konzumacija marihuane može dovesti do izostanka ovulacije, pa i do trajne neplodnosti. Moguća je malformacija potomstva.
Osim shizofrenije ne spominju ni mentalne posljedice; trajno gubljenje ambicija za rad, bezvoljnost, gubitak koncentracije, povlačenje u sebe i apatiju. Moguće je pojačanje postojećih emocionalnih problema, kronična tjeskoba, depresija i paranoja, te spomenuta shizofrenija.
Čini se da znanstvenici iz Wellingtona, a i drugi znanstvenici ne znaju da trava zelena, naša, afrička ili nizozemska... uzrokuje jednu tešku i neizlječivu bolest. Bronhitis, kašalj, pa i shizofrenija mogu se izliječiti (ili zaliječiti), ali ona najteža bolest od dima marihuane, neizlječiva je i doživotna. Bolesnika od trave najbolje karakterizira lik iz književnosti, Oblomov. Stvorili su ga Iljf i Petrov. Iako Oblomov u romanu ne puši marihuanu tipičan je za pušača jointa, beskrajno je lijen, neodgovoran, bez motivacije za obveze i bezvoljan (voljan je samo za zabavu).
Kad se jednom „oblomovština“ zavuče (divno je spavati do 13 sati i ništa ne raditi), ostaje za cijeli život. Srednjoškolac koji se malo jače navuče na joint (ovisnost o marihuani je rijetka), zbog narušene memorije i trajnog gubitka ambicije, jedva će završiti školovanje (ili će napustiti školu). Ostat će zauvijek slab stručnjak, slab djelatnik i slab u svakom poslu. Bit će uvijek nezadovoljan sobom i svojim okružjem. Ako i zanemarimo fizička oštećenja i opasnost od prelaska na druge droge – pušenje marihuane za našu malu državu je katastrofalno. Zbog slabog nataliteta i zbog inače slabe prosječne naobrazbe u Hrvatskoj (jedva 8% visoke školske spreme, u razvijenom svijetu oko 25%) svaki mladi, ambiciozni i školovani stručnjak – dragocjen je. S mnoštvom „zombija“ kakvi su aktivni pušači jointa i ovisnici o drugim drogama, perspektiva nam je jadna.
Ako ovoj lijenoj i besperspektivnoj grupi dodamo 1.500.000 (milijun i petsto tisuća) neodgovornih i bezobzirnih pušača duhana, dolazimo do zaista kritičnog stanja u Hrvatskoj. Nekoga će možda uvrijediti ono „neodgovornih i bezobzirnih“, ali to je činjenica. Svaki pušač je neodgovoran jer čini zlo sebi samome, a bezobziran jer čini štete svima oko sebe i zagađuje okolinu.
Valorizirajući posljedice dima marihuane i duhana i najgore droge koju je čovjek izmislio, heroina, dolazimo do interesantnih rezultata. Ukoliko objektiviziramo temu, marihuana i duhan čine daleko veće štete za širu zajednicu nego heroin. Mnogi će se užasnuti ovom konstatacijom, jer ne razmišljaju. Zato pokušajmo razlučiti činjenice:
Heroinskih ovisnika na hrvatskim ulicama životari nekoliko desetaka tisuća(s ovisnicima od ostalih nelegalnih droga, broj je oko 100. 000). Neki pokušavaju ozdraviti s metadonom ili subutexom. Godišnje, mrtvih heroinskih ovisnika ima manje nego u deset vikenda u prometu. Velika su šteta svima nama, ali ta šteta je lako mjerljiva i nije relevantna za opći napredak.
Na drugoj strani su pušači trave i duhana. Mnogo ih je, premnogo i tu je problem. Pušači jointa, narušenog pamćenja, apatični i bez ikakvih ambicija osim gubljenja noći na partyima ili u disco klubovima – zajednici ili državi ne garantiraju nikakav napredak. A, ona golema milijunska masa duhanskih pušača također su kao radnici ili djelatnici, inferiorni prema zdravim apstinentima. Oni zbog svojih „ćik“ pauza ukradu svaki dan po jedan sat radnog vremena, slabije su koncentracije na poslu, više su na bolovanjima i brže umiru. Svaka im cigareta smanjuje život za sedam minuta. Radni vijek je zbog toga kraći i samim tim su za državu, odnosno za prosperitet manje vrijedni. A, neprocjenjiva je šteta za državu 14.000 (četrnaest tisuća) smrti pušača (i pasivnih pušača) godišnje uzrokovanih posljedicama duhana u Hrvatskoj.
Ostaje pitanje; što je pogubnije za zajednicu, igla ili dim? S jedne strane je nekoliko desetaka tisuća neproduktivnih ljudi s mnoštvom bolesti (hepatitis, pluća, AIDS i dr.) koji lažu, kradu i pljačkaju, jer moraju kupovati drogu. Država ima velike troškove zbog liječenja. Umire stotinjak heroinskih ovisnika godišnje.
Na drugoj strani je dvadeset i više puta veća masa pušača marihuane i duhana. Svi oni, a i pasivni pušači koje truju pušači, češće idu na bolovanje, brže umiru i u svome kraćem radnom vijeku slabije rade. Umire ih godišnje stočetrdeset puta više nego heroinskih ovisnika. Račun je jednostavan: podijelite 14.000 smrti pušačkih ovisnika sa 100 smrti heroinskih ovisnika. Razmislite još jednom: 140 puta više pogreba, 140 puta više rasplakanih obitelji! Što je gore za našu zajednicu: igla ili dim? Zaključak donesite sami. hno:hno:hno:hno:hno:
Opatija, kolovoz 2007. Saša Radović
http://www.droge.hr/iglailidim.html