Naši čelnici su nas razočarali. Naši čelnici nas razočaravaju. Naši lideri će nas i dalje razočaravati.
"Nema problema", kličemo. "Nastavite nam pričati ono što želimo čuti. Recite nam kako će na kraju ipak sve završiti dobro". Zato što još uvijek živimo na Zemlji iluzija. Ali sve slabijih i prozirnijih iluzija jer pukotine u armiranim zidovima "normalnosti" sve više i više prijete.
Imamo ekonomiju koja koristi imaginarni novac za stvaranje imaginarnog progresa. Vodimo ratove financirane imaginarnim nacionalnim kreditnim karticama. Raspolažemo nacionalnim energetskim politikama u cijelosti temeljenim na imaginarnim tehnologijama i resursima. Naša imaginarna politika imaginarnih klimatskih promjena će vjerojatno od nas zahtijevati masovnu migraciju na imaginarni planet.
Kucnuo je čas da si postavimo neizbježno pitanje, tko će istupiti korak naprijed i povratiti smisao i zdrav razum našim životima? Tko će nam ponuditi pravo vodstvo neophodno da se izvučemo iz ove ludnice iluzija u koju se pretvorila naša kultura? Ako neće biti naši vođe ti koji će nas voditi prema boljoj budućnosti, tko će onda to biti?
Vodstvo može značiti mnogo stvari, ali pravo vodstvo, ono koje nam je potrebno je ovo: sposobnost usklađenja ljudske sfere s biofizičkom stvarnošću.
Suprotno zajedničkom mišljenju proširenom među intelektualcima naše civilizacije, biofizičku stvarnost ne definiraju ljudi. Nju definiraju Zemlja i zakoni prirode. Nepoštivanje prirodnih zakona donosi posljedice.
Naši lideri su nas razočarali politički. Nisu učinkovito priopćili limite biofizičke stvarnosti široj populaciji, time su naštetili našim dugoročnim interesima.
Naši lideri su nas razočarali ekonomski. Nisu uspostavili model proizvodnje i potrošnje koji može trajati više od nekoliko generacija. Nametnuli su nam upravo potpunu suprotnost održivog gospodarstva i upropastili budućnost.
Naši lideri su nas razočarali moralno. Nisu ni ispoljili, a niti promicali najbolje strane ljudske prirode: umjerenost, velikodušnost, ljubav, dobrotu, ljubaznost, opraštanje i miroljubivost. Umjesto toga, promicali su i slavili najgore tendencije naše vrste: proždrljivost, pohlepu, mržnju, sebičnost, sukobe i osvete.
Konačno, naši lideri su nas razočarali duhovno. Pokrenuli su industrijske sustave bez duše, otuđili su nas od zemlje i naših bogova i svetinja. Udaljili su nas jedne od drugih. Presjekli su naše duhovne povezanosti i privezali nas za industrijsku mašinu o kojoj nam sada ovisi opstanak. I sada radimo, radimo, radimo...
Moderna ekonomija nije znanost o svemiru. U stvari, to uopće nije znanost. To je igra, igra povjerenja. Nakon što je bezvrijedan papir zamijenio pravi novac s podlogom, ekonomija je postala kockarska igra na sreću namijenjena skrivanju činjenice da je papir bez ikakve garancije zamijenio zlato i srebro. Kreditni rejtinzi su pokušaj kvantificiranja povjerenja u papirnatu imovinu i ključni dio igre. Ova kockarska igra na sreću se zove "Gdje je novac"? Odgovor je jednostavan, novca nema, on ne postoji.
U kockarskoj igri na sreću moderne ekonomije, kredit (novac-dug) zamjenjuje novac, kredit stvara špekulativne balone, a pucanje tih balona dovodi do bankrota na dugovima koji uzrokuju nestanak kredita i kolaps ekonomije.
Odgovor na pitanja gdje je nestao novac tijekom Velike Depresije i gdje je nestao novac tijekom ove zadnje globalne financijske krize je isti, nije nestao novac, nestao je kredit, jer novca kao prvo i osnovno uopće nije ni bilo. Novac je odavno zamijenjen kreditom.
Kad ga više nema na raspolaganju, kredit, gnojivo ljudskog duga, učinkovito nagovješćuje kraj legaliziranoj kockarskoj igri na sreću zamaskiranoj kao moderna ekonomija, ali kreditni majstori, njihova globalna igra povjerenja sad ranjena neočekivanim nedostatkom povjerenja u njihove pečate i potpise, bolesni investitori, međutim neće tako lako odustati od muljaže u kojoj su nas do sada prevodili žedne preko vode.
Oni koji su pokrenuli ovu igru, središnji bankari i ovisnici o njima, investicijski bankari su prestravljeni da će ostati bez posla od kojeg su živjeli kao bubrezi u loju zadnjih tristo godina, možemo biti potpuno sigurni da se neće tako lako odreći svog životnog stila i standarda. U ovom trenutku središnji bankari zajednički sudjeluju u financijskoj trijaži u pokušaju nadoknađivanja kredita koji je vrlo brzo nestao uslijed nikad većeg broja bankrota i količine nepouzdanih dugova.
Sada, na početku neizbježne bliske ekonomske, političke i moralne propasti, događaji se čine problematični, a ishod još uvijek nepoznat. U retrospektivi će sve pak postati poptuno jasno, greške, razlozi, izgovori i rezultati. Iako nas središnji bankari i vlade nisu namjeravali dovesti u ovu situaciju ništa više od mrtvog pijanog vozača koji nema namjeru izazvati udes, oni su ipak odgovorni za svoje odluke i od toga ih neće spasiti nikakav imunitet.
Kritično pitanje kojeg si sad svi skupa moramo postaviti je: Što možemo učiniti?
Jeste li umorni od sveg ovog? Osjećate li se bespomoćno zbog toga što ništa nije rješeno? Jeste li razočarani u policiju?
Ništa od svega što se desilo nije bila "pogreška", "nesretan slučaj" ili "nepredviđeni događaj". Rečeno nam je da je to i sada i prije bilo potrebno. Ali nije. Nama Ljudima je dosta. Mi Ljudi nismo obavezni ovo prihvaćati. Mi Ljudi imamo svoja prava i slobode. Nama Ljudima je dosta. Sada imamo šansu i na nama leži odgovornost, i u pogledu reakcije, i u pogledu njenog izostanka.
Koji je uopće smisao života svakog od nas? Što je u stvari novac i zašto ga koristimo? Koji je razlog tome da sve države svijeta bilježe dugove umjesto dobiti? 1000 puta zašto bez obzira na evoluciju i industrijsku revoluciju imamo sve manje slobodnog vremena i sve više odricanja? 1000 puta zašto rat zovemo mirom, tiraniju demokracijom, prevaru zakonom, ropstvo slobodom, a dug bogatstvom?
Aristotel je bio prvi koji je kratko i jasno definirao novac, novac je mjerilo vrijednosti. No novac nije samo mjera za vrijednost, novac je i vrijednost mjere jer iza svake mjerne jedinice stoji i odgovarajuća kakvoća onog što se mjeri. Danas smo suočeni Pitagorinim izrazom da postoji čarolija brojeva, jer novac je kao i svaka druga mjera neki broj. U čemu je magija ove mjere? Pa da počnemo, dakle ovako:
Nikola Tesla, jedan od najvećih među najvećim znanstvenicima, dobro je znao da je električna energija svuda oko nas u neograničenim količinama. Tesla je posvetio svoj život dostavi besplatne električne energije (free energy) i ostalih naučnih dostignuća svim ljudima svijeta. Bez obzira na to što se Nikola Tesla još prije stotinjak godina vozio u električnom automobilu neograničenog dometa zavidnom brzinom, koristeći bežični prijenos električne energije, mi smo danas još uvijek primorani kupovati skupa prijevozna sredstva u kojima izgaraju isto tako skupi i prljavi benzin i nafta.
Ovo s Nikolom Teslom, odličan je primjer za sve ono što se događa u nama, s nama i oko nas, sve u svemu, sa svijetom u kojem živimo baziranom na monetarnom sustavu, ekonomskom modelu koji radi protiv nas samih i svijeta koji nas okružuje. Nikola Tesla nije samo vjerovao, on je i rješio problem, dokazao da može biti učinjeno. No svojim izumom, stvorio je problem nekim drugim ljudima koji naime nisu mogli kontrolirati nešto poput električne energije koja se šalje kroz zrak bez žica. Ti ljudi još uvijek nisu izmislili kako naplatiti besplatnu energiju, fali im uređaj kojim bi dostavu ograničili samo na one korisnike koji bi plaćali za ovu uslugu, dakle kupce. Je li potrebno spominjati, većini najvećih izuma u povijesti, radovima Nikole Tesle je od njegove smrti izgubljen svaki trag, a u nedostatku boljeg, mi i dalje koristimo izreku drugog velikog znanstevnika, Albert Einsteina: "Najteža stvar na svijetu za razumijeti je porez na dobit".
Četvrti Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, James Madison je zabilježio za buduće generacije: "Povijest pokazuje da su bankari koristiti svaki oblik zlostavljanja, spletki, laži i mogućih nasilnih sredstava za održavanje kontrole nad vladama svijeta kroz izdavanje novca".
Ubrzo nakon što je postao 20 Predsjednik SAD-a, James Garfield je izjavio: "Tko god kontrolira snabdijevanje novcem u bilo kojoj zemlji je apsolutni gospodar njene sveukupne industrije i trgovine. I kad shvatite da je za nekolicinu ljudi s vrha piramide vrlo lako kontrolirati cijeli sustav na jedan ili drugi način, nećete se više morati pitati kako nastaju razdoblja inflacije i depresije".
Vratimo se na Nikolu Teslu i upitajmo se prije svega, tko je vlasnik korporativnih mass-medija?
Odgovor je u prvom dijelu veoma širok, velike korporacije su vlasnici korporativnih medija za mase.
Ali tko posjeduje većinske-kontrolne pakete dionica tih velikih korporacija i kroz njih kontrolira njihove "vijesti" i emitirani sadržaj?
Odgovor se u svom drugom dijelu skroz na skroz suzio na nekolicinu elitnih pojedinaca s vrha piramide koji iz tajnosti upravljaju svjetskim financijskim sustavom, globalnim napretkom i globalnim krizama.
"Nema problema", kličemo. "Nastavite nam pričati ono što želimo čuti. Recite nam kako će na kraju ipak sve završiti dobro". Zato što još uvijek živimo na Zemlji iluzija. Ali sve slabijih i prozirnijih iluzija jer pukotine u armiranim zidovima "normalnosti" sve više i više prijete.
Imamo ekonomiju koja koristi imaginarni novac za stvaranje imaginarnog progresa. Vodimo ratove financirane imaginarnim nacionalnim kreditnim karticama. Raspolažemo nacionalnim energetskim politikama u cijelosti temeljenim na imaginarnim tehnologijama i resursima. Naša imaginarna politika imaginarnih klimatskih promjena će vjerojatno od nas zahtijevati masovnu migraciju na imaginarni planet.
Kucnuo je čas da si postavimo neizbježno pitanje, tko će istupiti korak naprijed i povratiti smisao i zdrav razum našim životima? Tko će nam ponuditi pravo vodstvo neophodno da se izvučemo iz ove ludnice iluzija u koju se pretvorila naša kultura? Ako neće biti naši vođe ti koji će nas voditi prema boljoj budućnosti, tko će onda to biti?
Vodstvo može značiti mnogo stvari, ali pravo vodstvo, ono koje nam je potrebno je ovo: sposobnost usklađenja ljudske sfere s biofizičkom stvarnošću.
Suprotno zajedničkom mišljenju proširenom među intelektualcima naše civilizacije, biofizičku stvarnost ne definiraju ljudi. Nju definiraju Zemlja i zakoni prirode. Nepoštivanje prirodnih zakona donosi posljedice.
Naši lideri su nas razočarali politički. Nisu učinkovito priopćili limite biofizičke stvarnosti široj populaciji, time su naštetili našim dugoročnim interesima.
Naši lideri su nas razočarali ekonomski. Nisu uspostavili model proizvodnje i potrošnje koji može trajati više od nekoliko generacija. Nametnuli su nam upravo potpunu suprotnost održivog gospodarstva i upropastili budućnost.
Naši lideri su nas razočarali moralno. Nisu ni ispoljili, a niti promicali najbolje strane ljudske prirode: umjerenost, velikodušnost, ljubav, dobrotu, ljubaznost, opraštanje i miroljubivost. Umjesto toga, promicali su i slavili najgore tendencije naše vrste: proždrljivost, pohlepu, mržnju, sebičnost, sukobe i osvete.
Konačno, naši lideri su nas razočarali duhovno. Pokrenuli su industrijske sustave bez duše, otuđili su nas od zemlje i naših bogova i svetinja. Udaljili su nas jedne od drugih. Presjekli su naše duhovne povezanosti i privezali nas za industrijsku mašinu o kojoj nam sada ovisi opstanak. I sada radimo, radimo, radimo...
Moderna ekonomija nije znanost o svemiru. U stvari, to uopće nije znanost. To je igra, igra povjerenja. Nakon što je bezvrijedan papir zamijenio pravi novac s podlogom, ekonomija je postala kockarska igra na sreću namijenjena skrivanju činjenice da je papir bez ikakve garancije zamijenio zlato i srebro. Kreditni rejtinzi su pokušaj kvantificiranja povjerenja u papirnatu imovinu i ključni dio igre. Ova kockarska igra na sreću se zove "Gdje je novac"? Odgovor je jednostavan, novca nema, on ne postoji.
U kockarskoj igri na sreću moderne ekonomije, kredit (novac-dug) zamjenjuje novac, kredit stvara špekulativne balone, a pucanje tih balona dovodi do bankrota na dugovima koji uzrokuju nestanak kredita i kolaps ekonomije.
Odgovor na pitanja gdje je nestao novac tijekom Velike Depresije i gdje je nestao novac tijekom ove zadnje globalne financijske krize je isti, nije nestao novac, nestao je kredit, jer novca kao prvo i osnovno uopće nije ni bilo. Novac je odavno zamijenjen kreditom.
Kad ga više nema na raspolaganju, kredit, gnojivo ljudskog duga, učinkovito nagovješćuje kraj legaliziranoj kockarskoj igri na sreću zamaskiranoj kao moderna ekonomija, ali kreditni majstori, njihova globalna igra povjerenja sad ranjena neočekivanim nedostatkom povjerenja u njihove pečate i potpise, bolesni investitori, međutim neće tako lako odustati od muljaže u kojoj su nas do sada prevodili žedne preko vode.
Oni koji su pokrenuli ovu igru, središnji bankari i ovisnici o njima, investicijski bankari su prestravljeni da će ostati bez posla od kojeg su živjeli kao bubrezi u loju zadnjih tristo godina, možemo biti potpuno sigurni da se neće tako lako odreći svog životnog stila i standarda. U ovom trenutku središnji bankari zajednički sudjeluju u financijskoj trijaži u pokušaju nadoknađivanja kredita koji je vrlo brzo nestao uslijed nikad većeg broja bankrota i količine nepouzdanih dugova.
Sada, na početku neizbježne bliske ekonomske, političke i moralne propasti, događaji se čine problematični, a ishod još uvijek nepoznat. U retrospektivi će sve pak postati poptuno jasno, greške, razlozi, izgovori i rezultati. Iako nas središnji bankari i vlade nisu namjeravali dovesti u ovu situaciju ništa više od mrtvog pijanog vozača koji nema namjeru izazvati udes, oni su ipak odgovorni za svoje odluke i od toga ih neće spasiti nikakav imunitet.
Kritično pitanje kojeg si sad svi skupa moramo postaviti je: Što možemo učiniti?
Jeste li umorni od sveg ovog? Osjećate li se bespomoćno zbog toga što ništa nije rješeno? Jeste li razočarani u policiju?
Ništa od svega što se desilo nije bila "pogreška", "nesretan slučaj" ili "nepredviđeni događaj". Rečeno nam je da je to i sada i prije bilo potrebno. Ali nije. Nama Ljudima je dosta. Mi Ljudi nismo obavezni ovo prihvaćati. Mi Ljudi imamo svoja prava i slobode. Nama Ljudima je dosta. Sada imamo šansu i na nama leži odgovornost, i u pogledu reakcije, i u pogledu njenog izostanka.
Koji je uopće smisao života svakog od nas? Što je u stvari novac i zašto ga koristimo? Koji je razlog tome da sve države svijeta bilježe dugove umjesto dobiti? 1000 puta zašto bez obzira na evoluciju i industrijsku revoluciju imamo sve manje slobodnog vremena i sve više odricanja? 1000 puta zašto rat zovemo mirom, tiraniju demokracijom, prevaru zakonom, ropstvo slobodom, a dug bogatstvom?
Aristotel je bio prvi koji je kratko i jasno definirao novac, novac je mjerilo vrijednosti. No novac nije samo mjera za vrijednost, novac je i vrijednost mjere jer iza svake mjerne jedinice stoji i odgovarajuća kakvoća onog što se mjeri. Danas smo suočeni Pitagorinim izrazom da postoji čarolija brojeva, jer novac je kao i svaka druga mjera neki broj. U čemu je magija ove mjere? Pa da počnemo, dakle ovako:
Nikola Tesla, jedan od najvećih među najvećim znanstvenicima, dobro je znao da je električna energija svuda oko nas u neograničenim količinama. Tesla je posvetio svoj život dostavi besplatne električne energije (free energy) i ostalih naučnih dostignuća svim ljudima svijeta. Bez obzira na to što se Nikola Tesla još prije stotinjak godina vozio u električnom automobilu neograničenog dometa zavidnom brzinom, koristeći bežični prijenos električne energije, mi smo danas još uvijek primorani kupovati skupa prijevozna sredstva u kojima izgaraju isto tako skupi i prljavi benzin i nafta.
Ovo s Nikolom Teslom, odličan je primjer za sve ono što se događa u nama, s nama i oko nas, sve u svemu, sa svijetom u kojem živimo baziranom na monetarnom sustavu, ekonomskom modelu koji radi protiv nas samih i svijeta koji nas okružuje. Nikola Tesla nije samo vjerovao, on je i rješio problem, dokazao da može biti učinjeno. No svojim izumom, stvorio je problem nekim drugim ljudima koji naime nisu mogli kontrolirati nešto poput električne energije koja se šalje kroz zrak bez žica. Ti ljudi još uvijek nisu izmislili kako naplatiti besplatnu energiju, fali im uređaj kojim bi dostavu ograničili samo na one korisnike koji bi plaćali za ovu uslugu, dakle kupce. Je li potrebno spominjati, većini najvećih izuma u povijesti, radovima Nikole Tesle je od njegove smrti izgubljen svaki trag, a u nedostatku boljeg, mi i dalje koristimo izreku drugog velikog znanstevnika, Albert Einsteina: "Najteža stvar na svijetu za razumijeti je porez na dobit".
Četvrti Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, James Madison je zabilježio za buduće generacije: "Povijest pokazuje da su bankari koristiti svaki oblik zlostavljanja, spletki, laži i mogućih nasilnih sredstava za održavanje kontrole nad vladama svijeta kroz izdavanje novca".
Ubrzo nakon što je postao 20 Predsjednik SAD-a, James Garfield je izjavio: "Tko god kontrolira snabdijevanje novcem u bilo kojoj zemlji je apsolutni gospodar njene sveukupne industrije i trgovine. I kad shvatite da je za nekolicinu ljudi s vrha piramide vrlo lako kontrolirati cijeli sustav na jedan ili drugi način, nećete se više morati pitati kako nastaju razdoblja inflacije i depresije".
Vratimo se na Nikolu Teslu i upitajmo se prije svega, tko je vlasnik korporativnih mass-medija?
Odgovor je u prvom dijelu veoma širok, velike korporacije su vlasnici korporativnih medija za mase.
Ali tko posjeduje većinske-kontrolne pakete dionica tih velikih korporacija i kroz njih kontrolira njihove "vijesti" i emitirani sadržaj?
Odgovor se u svom drugom dijelu skroz na skroz suzio na nekolicinu elitnih pojedinaca s vrha piramide koji iz tajnosti upravljaju svjetskim financijskim sustavom, globalnim napretkom i globalnim krizama.