Kisa je padala te zimske veceri. Ja bio zapeo na otoku radec baustelu. Nismo imali sta radit jer je vrijeme bilo, blago receno, katastrofa. Inace sam kontinentalac, pa mi je ovo morsko zimsko vrijeme jos teze padalo. A nisam imao bas nis. Trave. Ne mogu ja biti slobodan ako nemam trave, onda mi je bolje radit pa ne mislit.
I sta cu spakiram se i odem u grad. Taj mali otocki gradic valjda nije brojio ni 5000 stanovnika a meni se po zimi cinilo da nema ni 500. Bilo je nekih skola, bilo je nekakvih tvornica pa cak i manjih brodica ribarskih ali naspram velegradu, ovo se cinilo kao maleni kvart a tamo negdje iza coska se nalazi ostatak grada. Nazalost, nije bilo tako pa sam se morao snalazit kak sam znao i umio.
Sta cu nego pravac kafana. Necu valjda u Konzum trazit trave. A vani prolom oblaka, nema ni psa ni macke ni stakora ni ptice. Samo ja tolko lud da hodam okolo.
Hodao sam tako usred pljuska, vjetar je udarao, cijelog me smocio. Valjda sam bio mokar i medu nogama, da oprostite na izrazu. Hodam ja tako hodam kroz gradic, ima svega par kafana. Gledam ja di bi mogo sta nanjusit, pokusavam osjetit neku vibru al slabo to, valjda kisa pada pa mi ometa signal.
I udem u neku ribarsku, drvenu kafanicu, lijepo mi izgledala, ima ugodnu vibru, vidim neka starija ekipa unutra.
Udem, a ono par ljudi, dva tri muskaraca par dedeka i najgore od svega, muski konobar. Nisam seksista ali volim da me zena posluzi. Jos ak imam kaj za pogledat i bolje! Manje mi zao platit ceh.
Sjednem za stol, dode konobar, rekoh daj neko domace vino ako imas. Pita crno bijelo? Reko crno. Malo se zacudio a kada sam bolje pogledao oko sebe, primjetio sam da svi udaraju po bijelom. Mislio sam da je to rezervirano za zagorce a da primorci udaraju po crnom. Zeznuo sam se.
Sjedim, pijem, tapkam po stolu. Zamotam si duhan, dva tri. Vec popio dva tri crna, popusio desetak cigara a nigdje ne vidim neku ekipu da bi mi mogla trave sredit. I tak sjedim sjedim kad opazim jedan deda za stolom kraj sanka ima visak oko vrata. Pomislih... pa ako vraca onda valjda ima neke i travurine pa makar i one od prije rata sta mu stoji negdje u metalnoj tegli u spajzi na najgornjoj polici, ceka da on umre pa se usmrdi i istrune u miru. Bio sam nervozan. Ali popio pa reko ajd kud puklo da puklo, izgubit nemam kaj!
Pridem ja za njegov stol, kazem pristojno oprostite mogu li sjest kraj vas, platit pice? nisam gay, nisam ***** "nasmjesim se" nego eto dosadno, kisurina, nema drustva.
Pogleda on mene a bio sav star. Sijeda nepocesljana kosa, nekakva kvazi brada ak se to tak moze nazvati, prije je izgledao ko da je pao pod zilet. Pogleda on mene cudi se sta ja hocu sad od njega starog, vidim mu to u ocima.
I kimne on glavom, mahne rukom da sjednem, vidim nije on tolko star kolko je popio. Jedva sjedi, primjetim.
I tak ja poceo pricu, reko radim tu jednu kucu kraj obale, skupljam pare i tak...
Kaze on meni pijan:
"Pare?"
Ja reko da, pare, novac, kune. Mislio sam da me nije dobro cuo jer je star i pijan.
"A sta ce tebi pare?" Kaze.
Ja reko pa treba mi za zivot, treba mi da sagradim svoju kucu. Ocu imat puno zivotinja bla bla poceo sam mu objasnjavat. Slusa on mene slusa pa kaze:
"Decko. Ti si glup." I zasuti.
Ja sad gledam, mislim si u sebi WTF sta me sada vrijeda, nema potrebe, ne razumijem, cemu takav bezobrazan ton. AL reko aj lik pijan ovo ono star cangrizav i aj ko ga jebe. Star je da ga tucem pa ajmo pit.
"Nisam ja star i cangrizav" grecne on na mene a ja u cudu kak je skuzio kaj mislim. Ko da mi je procitao misli.
"Jel vidis kak si glup?" ja gledam u njega i ne vidim ja kak sam to glup, vidim da on meni cita misli al kaj sam ja sada tu glup. Posebno jer mislim da je moj zivotni cilj ispravan i nije glup, daleko od toga, mislim si ja.
"Nema to veze sa zivotnim putem ili ciljem sta ga ti zoves" opet on meni a ja se sav nakostrijesio. Reko sta ako sada odem u stan, jos ce se naljutit, zajeban lik bacit ce neku vradzbinu na mene, prizvat duhove ko ga zna. I tako ja sutim sjedim, inace ne trpec sranja, ovaj put sam bio ko beba, nije me sram rec.
"Ja i ti smo jedno" kaze on a ja si mislim kakva sad gay prica, nece me valjda karat?
Namrsti se on silno, kimne glavom lijevo desno u smislu "jao kakve budale" pa nastavi pricu:
"Ova stolica na kojoj sjedis. Si ti. Ova stolica na kojoj ja sjedim. Si ti! Ti gledas mene ja gledam tebe mi smo jedno! " Vikne on u kafani, svi se zagledase na trenutak ali kao da su vec navikli na njegove ludorije i nisu previse obracali pozornost.
"I ove budale sto vidis oko sebe, smo ja i ti" mene sramota ste se ovaj dere, jos cemo batina popit umjesto vina "Zrak koji dijelimo nije zrak koji nas razdvaja vec zrak koji nas spaja. Ono je voda nebeska u blazenom stanju koja je cvoriste svih nas za koje znademo i ne znademo!"
"Tise malo" dovikne mu konobar, vec i njemu bilo dosta.
Sjedne stari nazad za stolicu. Nagne casu, nema nista u njoj. Kaze:
"Nema nista. A ima svega" namrsti se i drekne konobaru da mu natoci jos jedan gemist.
Sjedim ja skamenjen, ne znam sta bi. Reko "moze i meni jos jedno crno"
"Malo si napet. Trebao bi zapalit lulu mira" kaze stari meni.
"Ma bi ja rado al nemam kaj! Tu secem gradom a nemam kaj za zapalit, niko nema nis nit ima koga, ne znam kaj bi"
Gurne on ruku u dzep od jakne, kopa on nesto kopa. Izvadi nesto prasnjavo. Izgledalo je kao i da je popljesnivilo od stajanja. Dobilo neku sivo zelenu boju gljivica. Obrise on to rukavima, skine svu prljavstinu dolje. Vidim ja to nekakva lulica.
Da on meni u ruke, ja gledam. Neka mala lulica, drvena, izgledala mi jako staro i ofucano.
"Nije stvar u luli. Ti si lula. Travu mozes i jesti a opet se napusiti. Slusaj. Trave ti ne dam. Ti si glup. Nije to za tebe. Trebas shvatit neke stvari a ne biti mutav i takav hodati svijetom. Uzmi tu lulu, i prekini pusit travu u papiru jer to je otrov. Ako vec pusis travu, pusi je kak treba, ko pravi rastafari".
Te veceri nisam nista zapalio. Ni dan kasnije. Sve dok nisam dosao nazad u grad.
Uzeo sam lulu. Jedva nagurao par sitnih vrhica unutra, zapalio i povukao.
Od tog dana vise nisam koristio papir za motanje. A glup sam i dalje.
I sta cu spakiram se i odem u grad. Taj mali otocki gradic valjda nije brojio ni 5000 stanovnika a meni se po zimi cinilo da nema ni 500. Bilo je nekih skola, bilo je nekakvih tvornica pa cak i manjih brodica ribarskih ali naspram velegradu, ovo se cinilo kao maleni kvart a tamo negdje iza coska se nalazi ostatak grada. Nazalost, nije bilo tako pa sam se morao snalazit kak sam znao i umio.
Sta cu nego pravac kafana. Necu valjda u Konzum trazit trave. A vani prolom oblaka, nema ni psa ni macke ni stakora ni ptice. Samo ja tolko lud da hodam okolo.
Hodao sam tako usred pljuska, vjetar je udarao, cijelog me smocio. Valjda sam bio mokar i medu nogama, da oprostite na izrazu. Hodam ja tako hodam kroz gradic, ima svega par kafana. Gledam ja di bi mogo sta nanjusit, pokusavam osjetit neku vibru al slabo to, valjda kisa pada pa mi ometa signal.
I udem u neku ribarsku, drvenu kafanicu, lijepo mi izgledala, ima ugodnu vibru, vidim neka starija ekipa unutra.
Udem, a ono par ljudi, dva tri muskaraca par dedeka i najgore od svega, muski konobar. Nisam seksista ali volim da me zena posluzi. Jos ak imam kaj za pogledat i bolje! Manje mi zao platit ceh.
Sjednem za stol, dode konobar, rekoh daj neko domace vino ako imas. Pita crno bijelo? Reko crno. Malo se zacudio a kada sam bolje pogledao oko sebe, primjetio sam da svi udaraju po bijelom. Mislio sam da je to rezervirano za zagorce a da primorci udaraju po crnom. Zeznuo sam se.
Sjedim, pijem, tapkam po stolu. Zamotam si duhan, dva tri. Vec popio dva tri crna, popusio desetak cigara a nigdje ne vidim neku ekipu da bi mi mogla trave sredit. I tak sjedim sjedim kad opazim jedan deda za stolom kraj sanka ima visak oko vrata. Pomislih... pa ako vraca onda valjda ima neke i travurine pa makar i one od prije rata sta mu stoji negdje u metalnoj tegli u spajzi na najgornjoj polici, ceka da on umre pa se usmrdi i istrune u miru. Bio sam nervozan. Ali popio pa reko ajd kud puklo da puklo, izgubit nemam kaj!
Pridem ja za njegov stol, kazem pristojno oprostite mogu li sjest kraj vas, platit pice? nisam gay, nisam ***** "nasmjesim se" nego eto dosadno, kisurina, nema drustva.
Pogleda on mene a bio sav star. Sijeda nepocesljana kosa, nekakva kvazi brada ak se to tak moze nazvati, prije je izgledao ko da je pao pod zilet. Pogleda on mene cudi se sta ja hocu sad od njega starog, vidim mu to u ocima.
I kimne on glavom, mahne rukom da sjednem, vidim nije on tolko star kolko je popio. Jedva sjedi, primjetim.
I tak ja poceo pricu, reko radim tu jednu kucu kraj obale, skupljam pare i tak...
Kaze on meni pijan:
"Pare?"
Ja reko da, pare, novac, kune. Mislio sam da me nije dobro cuo jer je star i pijan.
"A sta ce tebi pare?" Kaze.
Ja reko pa treba mi za zivot, treba mi da sagradim svoju kucu. Ocu imat puno zivotinja bla bla poceo sam mu objasnjavat. Slusa on mene slusa pa kaze:
"Decko. Ti si glup." I zasuti.
Ja sad gledam, mislim si u sebi WTF sta me sada vrijeda, nema potrebe, ne razumijem, cemu takav bezobrazan ton. AL reko aj lik pijan ovo ono star cangrizav i aj ko ga jebe. Star je da ga tucem pa ajmo pit.
"Nisam ja star i cangrizav" grecne on na mene a ja u cudu kak je skuzio kaj mislim. Ko da mi je procitao misli.
"Jel vidis kak si glup?" ja gledam u njega i ne vidim ja kak sam to glup, vidim da on meni cita misli al kaj sam ja sada tu glup. Posebno jer mislim da je moj zivotni cilj ispravan i nije glup, daleko od toga, mislim si ja.
"Nema to veze sa zivotnim putem ili ciljem sta ga ti zoves" opet on meni a ja se sav nakostrijesio. Reko sta ako sada odem u stan, jos ce se naljutit, zajeban lik bacit ce neku vradzbinu na mene, prizvat duhove ko ga zna. I tako ja sutim sjedim, inace ne trpec sranja, ovaj put sam bio ko beba, nije me sram rec.
"Ja i ti smo jedno" kaze on a ja si mislim kakva sad gay prica, nece me valjda karat?
Namrsti se on silno, kimne glavom lijevo desno u smislu "jao kakve budale" pa nastavi pricu:
"Ova stolica na kojoj sjedis. Si ti. Ova stolica na kojoj ja sjedim. Si ti! Ti gledas mene ja gledam tebe mi smo jedno! " Vikne on u kafani, svi se zagledase na trenutak ali kao da su vec navikli na njegove ludorije i nisu previse obracali pozornost.
"I ove budale sto vidis oko sebe, smo ja i ti" mene sramota ste se ovaj dere, jos cemo batina popit umjesto vina "Zrak koji dijelimo nije zrak koji nas razdvaja vec zrak koji nas spaja. Ono je voda nebeska u blazenom stanju koja je cvoriste svih nas za koje znademo i ne znademo!"
"Tise malo" dovikne mu konobar, vec i njemu bilo dosta.
Sjedne stari nazad za stolicu. Nagne casu, nema nista u njoj. Kaze:
"Nema nista. A ima svega" namrsti se i drekne konobaru da mu natoci jos jedan gemist.
Sjedim ja skamenjen, ne znam sta bi. Reko "moze i meni jos jedno crno"
"Malo si napet. Trebao bi zapalit lulu mira" kaze stari meni.
"Ma bi ja rado al nemam kaj! Tu secem gradom a nemam kaj za zapalit, niko nema nis nit ima koga, ne znam kaj bi"
Gurne on ruku u dzep od jakne, kopa on nesto kopa. Izvadi nesto prasnjavo. Izgledalo je kao i da je popljesnivilo od stajanja. Dobilo neku sivo zelenu boju gljivica. Obrise on to rukavima, skine svu prljavstinu dolje. Vidim ja to nekakva lulica.
Da on meni u ruke, ja gledam. Neka mala lulica, drvena, izgledala mi jako staro i ofucano.
"Nije stvar u luli. Ti si lula. Travu mozes i jesti a opet se napusiti. Slusaj. Trave ti ne dam. Ti si glup. Nije to za tebe. Trebas shvatit neke stvari a ne biti mutav i takav hodati svijetom. Uzmi tu lulu, i prekini pusit travu u papiru jer to je otrov. Ako vec pusis travu, pusi je kak treba, ko pravi rastafari".
Te veceri nisam nista zapalio. Ni dan kasnije. Sve dok nisam dosao nazad u grad.
Uzeo sam lulu. Jedva nagurao par sitnih vrhica unutra, zapalio i povukao.
Od tog dana vise nisam koristio papir za motanje. A glup sam i dalje.