Ja sam radio u jednoj firmi, kao pomocni radnik na iskopu i polaganju kabela za elektru,ono kao pomocnik bageriste uglavnom,znaci lopata primarni alat,haha.Uglavnom svaki dan 10 sati nekad i 12,skoro svaka subota radna,dobro do 13 h,al jebes to kad ti sjebe dan makar i morao odradit samo jedan sat,bilo je i rijetkih dana kad sam samo hodao za bagerom i nisam znao sta radit od dosade,a vecinom sam znao bit tolko fizicki slomljen da sam odmah poslije posla zalegao do jutra.
I to bi mozda pretrpio jos nekako da se tu nije nasao dragi mi poslovođa koji je bas mene uzeo na pik,prcao me u mozak stalno,i kad nije bilo posla nesto je smislio,govorio drugim starijim radnicima da me dobro iskoriste jer kao necu radit i neznam,normalno laz totalna,cak su se i oni smijali tome poslije kad je otisao sa radilista,uglavnom znao me tolko isprovocirat da sam samo cekao i govorio u sebi:ajd mi reci jos nesto,ono jos malo me isprovociraj da puknem.
Uspio sam se suzdrzat svaki put al mi puko film nakon tri mjeseca,ne zbog provokacija ipak nego zbog radnog vremena,2 dana po 12 sati se przio na suncu i hladio u blatu istovremeno,treci dan u podne sam lijepo otisao sa gradilista te sam dao otkaz,bilo mi dosta tog sranja jednostavno..
I sad mi je najvise zao sto mu nisam rekao u lice jednom sve sto mi je bilo na umu...mozda imam prevelik prag tolerancije..
I to bi mozda pretrpio jos nekako da se tu nije nasao dragi mi poslovođa koji je bas mene uzeo na pik,prcao me u mozak stalno,i kad nije bilo posla nesto je smislio,govorio drugim starijim radnicima da me dobro iskoriste jer kao necu radit i neznam,normalno laz totalna,cak su se i oni smijali tome poslije kad je otisao sa radilista,uglavnom znao me tolko isprovocirat da sam samo cekao i govorio u sebi:ajd mi reci jos nesto,ono jos malo me isprovociraj da puknem.
Uspio sam se suzdrzat svaki put al mi puko film nakon tri mjeseca,ne zbog provokacija ipak nego zbog radnog vremena,2 dana po 12 sati se przio na suncu i hladio u blatu istovremeno,treci dan u podne sam lijepo otisao sa gradilista te sam dao otkaz,bilo mi dosta tog sranja jednostavno..
I sad mi je najvise zao sto mu nisam rekao u lice jednom sve sto mi je bilo na umu...mozda imam prevelik prag tolerancije..