Izdvojiti samo 15 knjiga iz nekoliko stotina koje sam pročitao bilo bi jako teško. Pre bih mogao izdvojiti 15 pisaca... Čitam jako puno, sada ne onoliko koliko sam čitao ranije, ali i dalje je to bar 10ak knjiga godišnje.
Za Sajam knjiga u Beogradu, svake godine štekam pare, kao za more, i onda odem tamo sa flašicom vode, sendvičima, beležnicom i hemijskom i ceo dan provedem obilazeći halu po halu, štand po štand, zapisujući cene i naslove, da bi se na kraju vratio i pokupovao ono najinteresantnije. I naravno, koliko god novca da sam spremio, uvek zafali bar malo. To je ujedno i jedina prilika kad kupujem knjige. Ponekad doduše, ako tražim neki konkretan naslov, prečešljam i Internet u potrazi za nekom polovnom knjigom, a jedno vreme sam i prodavao knjige, pa su mi bile i tu dostupne. U biblioteku ne idem godinama, ali zato moji kod kuće imaju porodičnu biblioteku sa preko 2000 knjiga. Naravno, nisam ih sve pročitao, ali mnoge i jesam.
Kao klinac sam posebno mnogo čitao, a takođe i kasnije dok sam radio neke poslove koji su se uglavnom svodili na sedenje i čekanje mušterija. Danas najviše čitam na putovanjima. Putujem često vozom, a ko je putovao po Srbiji vozom znaće o čemu pričam. Vreme tu čudno protiče i dobro je imati knjigu sa sobom.
Čitam različite vrste literature zato što me razne stvari interesuju. Beletristika, klasici, popularna nauka... Ovo poslednje pogotovu u zadnjih par godina. S tim u vezi, možda bi neka knjiga koja je ostavila najjači utisak na mene bila Brajsonova
"Kratka istorija bezmalo svačega". Sjajna knjiga i sjajan pisac. Knjiga je puna zanimljivih podataka o svetu koji nas okružuje i otvorila mi je prozor ka potpuno novoj vrsti literature kojoj sam se posle toga posvetio. Inače, Brajson je jedan sjajan, zabavan pisac, sa britkim smislom za humor te toplo preporučujem i ostale njegove knjige koje su za razliku od ove uglavnom neke vrste putopisa (ali jako zanimljivi za čitanje).
Kad sam kod popularne nauke morao bih dodati i još jednu knjigu na koju sam sasvim slučajno nabasao pre nekoliko godina, a koja me je toliko fascinirala da sam samo o tome pričao mesecima. U pitanju je
"Fermaova poslednja teorema", fantastična priča o matematici i matematičarima. Totalno jebeno ludilo! Eto šta je ta knjiga. Brojevi... ma to je toliko uvrnuto... uhhh. Pročitao sam je više puta, brzo se čita, ne treba nikakvo predznanje iz matematike, ono najelementarnije možda i zanimljiva je čak i svima nama koji iz matiša nismo imali više od trojke.
E sad bih ja mogao da nabrojim još 13 knjiga iz ovog žanra koje iskreno preporučujem za čitanje, ali ću se ograničiti i reći da je dovoljno pročitati nešto od Hokinga za one koje interesuju fizika, svemir i šta se to uopšte dešava svuda oko nas. Takođe, ovde u Srbiji postoji jedna izdavačka kuća - "Geopoetika"... pored toga što imaju odličnu beletristiku (Lu, Oster, Genis, Bergman, Pamuk, Murakami, Gorder, Barns...) imaju u čitavu jednu ediciju koja se zove "Ekopoetika" gde se mogu naći neki zaista fenomenalni naslovi koji se tiču ekologije i uopšte odnosa čoveka i prirode. Oni su mi omiljena izdavačka kuća.
Što se tiče nekih klasičnijih pisaca tu su nezaobilazni Hese, Kafka, Orvel, Vajld... od filozofa, naravno, Šopenhauer. Zatim latinoamerički pisci: Borhes, Kortasar, Markes, Ljosa... Kortasar mi je verovatno omiljeni pisac gledano sveukupno. Obožavam njegove priče.
Kad pomenuh priče, tu je Edgar Alan Po, majstor horora.
Lično se nikad nisam pronašao u nekim spiritualnim učenjima, ali daleko od toga da nisam čitao. Ipak, oduvek mi je više ležao Bukovski od Kastanede ili H.S.Tompson od Ošoa. Toliko o tome.
Takođe, posedujem popriličan broj knjiga koje se bave psihoaktivnim supstancama i njihovim uticajem na čoveka i društvo. Neke su čisto edukativnog sadržaja i više kao priručnici iz hemije, a druge su opet antropološke studije. To takođe volim da čitam.
Od novijih pisaca pored već pomenutog Lua (u čijoj sam se knjizi
"Dopler" potpuno identifikovao sa glavnim junakom), tu je Palahnjuk, Parsons takođe nije loš...
Za ljubitelej trilera
"Ime ruže" od Eka, verovatno najbolja knjiga tog žanra koju sam pročitao.
Od domaćih pisaca Pavić i Kiš pod obavezno. Ko ne voli debele knjige nekć uzme od Pavića
"Unutrašnju stranu vetra", istripovana je skroz.
Od Pekića sam čitao samo
"Besnilo" i to je jedan prebrutalan horor, obavezno štivo za sve ljubitelje tog žanra.
Izdavačka kuća "Kiša" ima fenomenalne knjige vezane za prirodu i odnos čoveka nekad i sad prema njoj, dosta knjiga o američkim Indijancima, plemenima u Africi, običajima i sl... Od njih sam prošle godine uzeo nekoliko knjiga i sve su odlične.
Izdavačke kuće "Clio", "Paideia" i "Lom" takođe imaju odlične naslove.
Joooj, toliko toga ima... Ni ne mogu se svega setiti. Za raspoloženje naravno,
"Autostoperski vodič kroz galaksiju", a takođe i knjige od Efraima Kišona, lagane, zabavne (sličan humor kao kod već pomenutog Brajsona).
Sad sam se već smorio od kuckanja, možda nekad nastavim sa preporukama... Za kraj, naravno jedna dečija knjiga, i to ne bilo koja... knjiga koju sam pročitao rekordnih 11 puta i znao sam gotovo čitave delove napamet...
"Orlovi rano lete" od Ćopića.