Evo komentar Zlatka Šimića preuzet iz Jutarnjeg...
U kojem mi to stoljeću živimo
Sjećate se, ima tome deset godina, kako smo se naslađivali pričama da ćemo u prelasku u novi milenij morati reći zbogom nekim starim navikama. Raspisane su tjeralice za raznim oblicima ponašanja s kojima ne možemo “u 21. stoljeće”, pa kako se to može dogoditi “na pragu 21.stoljeća”, pa kako ćemo takvi, morat ćemo biti ovakvi i onakvi, a ne bilo kakvi, a svakako ne ovakvi. Za puno toga smo mislili da će ostati na tom otiraču u novo stoljeće, ali eto, prošlo je deset godina i nekako mi se čini da smo samo dobili na godinama. Dugovima i brigama zbog tuđe bezbrižnosti. Svega sam se ovog sjetio kada sam gledao narodne zastupnike kako u Saboru trabunjaju o legalizaciji i dekriminalizaciji lakih droga. Čudo neviđeno.
Baš me zanima kako će izgledati sljedeće ljetovanje saborskog zastupnika Borisa Kunsta. Hoće li opet otići na Vis, gdje je, kako je rekao u Saboru, ljetos kupovao maslinovo ulje i raspitivao se gdje je mladić koji ga prodaje. Odgovorili su mu da je otišao pušiti, a on zaključio da je dečko otišao pušiti travu. Dodao je još da tamo na Visu stanovništvo sadi marihunau i puši bez nadzora.
Na njegovu mjestu ne bih se išao sunčati na Vis, osim ako tamo ima nekakve sindikalne imovine u kojoj se može besplatno ljetovati. Vjerujem da će ga lokalno stanovništvo dočekati raširenih ruku, a ni na ostalim otocima njegove riječi zasigurno nisu ostale bez odjeka. Ukratko, otočani su po Kunstu napušeni čudaci i prava su oaza da Bajs na njima propagira narkoturizam i gandja-friendly lokacije.
Te riječi zastupnika Kunsta samo su primjer kako se razne sveznalice miješaju u nešto o čemu pojma nemaju. Dok su u razvijenijim državama već legalizirani pripravci od marihuane u ljekovite svrhe, kod nas vlada prapećinsko razmišljanje o halucinogenoj biljci koja vodi u ovisnost i smrt. Da, i to se događa, ali ne nužno. U mojoj generaciji (kraj 60-ih godina) rijetki su oni koji nisu probali pokoji dim jointa, ali ne znam ni jednog normalnog čovjeka koji je umro od marihuane ili završio overdoziran na horsu.
Sva je sreća da se u raspravu nije upleo ministar zdravstva jer bi on sve povezao sa svinjskom gripom, a zna se da joint ide od usta do usta. Pa ravno do usta vrckave zastupnice Ingrid koja je značajno zaključila: “Mladi nam rade na crno, a troše na bijelo”. Čudim se i Šimi Lučinu koji je nasjeo na Kunstovu priču kako mu se čini da Lučinu ne bi smetalo da se trava puši i u saborskom kafiću. “Nisam siguran ne bi li hrvatskim građanima bilo draže da se u Saboru puši marihuana s obzirom na vašu raspravu”, odgovorio je Lučin. Građanima koji promatraju rasprave u Saboru već se odavno čini da su zastupnici na daleko težim i lošijim drogama. Imaju sve karakteristike napušenog pojedinca.
Uopće ne sudjeluju u stvarnosti, a dok se prepiru oko gluposti, ispred nosa im promiču bitne stvari. To se isto događa i liječenim narkomanima ili alkoholičarima. “Koliko sam ja vremena i novca izgubio u ovisnosti, cijeli je život prošao pokraj mene”. Samo što u toj ovisnosti zastupnika o saborskim foteljama bespovratno prolazi vrijeme našeg života. Zbog njihovih su odluka i nesposobnosti mnogi i postali ovisnici, ali i bez posla, gladni kruha.
Stoga bi im bilo bolje da raspravljaju o legalizaciji radničkog prava na ovisnost o kruhu. I da ne nastavljaju s dekriminalizacijom svojih kolega lopova koji su rasprodali državnu srebreninu, opljačkali narod i doveli ga na rub gladi. A, zna se, ako nemaju kruha, neka jedu kolače. Ipak je 21. stoljeće, a na čemu smo mi?
Evo meni je ovo bilo užitak za pročitati.