Čini mi se da mnogi prilično "crno belo" posmatraju pitanje treninga biljke, a da je priča zapravo malo kompleksnija.
Uzmimo za primer jednog prosečnog mladog čoveka koji radi vežbe za snagu i aerobne vežbe.
Kombinacijom anaerobnog i aerobnog, uz adekvatnu ishranu i odmor, postiže željene rezultate.
Tako kod vežbi sa opterećenjem kod različitih delova tela koristi adekvatna opterećenja i drugačiji intenzitet.
Isti takav princip primenjujem i na biljci.
Dakle, smatram da je trening biljke skup određenih i kontinuranih intervencija koje bi trebalo da nas dovedu što bliže punom potencijalu biljke.
Viđam gomilu treniranih biljaka koje uglavnom, osim estetskih promena, nisu napravile ni korak ka punom potencijalu.
Osnova, to jest, teren za trening je vreme. Ako ostali ostatak treninga nije usklađen sa vremenom, smisao nekih drugih intervencija se gubi.
Da da, rame uz rame sa topiranjem i fim-om ide i vreme.
Ono što sam prvo izbacio iz upotrebe su žice, konci i vezivanja tokom vegetacije.
Najveći napredak sam napravio kada sam izbacio skalameriju i mlade biljke isključivo počeo da treniram bez ikakvih pomagala. Sve dok recimo ne postavim neku mrežu pred početak cvetanja.
Smislenost postupaka često je u senci potrebe da neke stvari radimo samo formalno.
Recimo to "orobljavanje" mladih biljčica žicama mi je naročito postalo "de mode". Izuzetak su neki "mini prostori" gde je češće lakše i logičnije vezati.
Ima tu gomila stvari mogu da se urade a da pritom uvećamo vrednost svake naredne intervencije.
Recimo, iako uglavnom sve krene onom prvim topiranjem, u kasnijoj fazi, kada grane postanu duže, smatram da prvo treba cropati, pa nekoliko dana kasnije topirati iznad.
Tako se stvara dobar "skelet" biljke i generalno više vrhova u završnici.
Ali ono što je glavno ako ulazimo u priču sa tako puno treninga, je zdravlje biljke.
Biljke koje muče muku sa lošom zemljom, spaljene đubrivom, svetlom itd, trening mogu doživeti kao dodatan stres.
Kod zdravih biljki se upravo povećava celokupni kvalitet biljke.
Lollii je, recimo, takođe samo jedan deo tog mehanizma, koji daje smisao gomilanju grana u gornjem delu.
Lollii ima smisla praktično raditi od sredine predviđene vegetacije, pa čak i početkom cvetanja.
Međutim, u prethodnom growu sam upravo testirao lollii čak i u kasnom cvetanju.
Praktično sam u intervalima od po nekoliko dana skidao popcorn i sitne grančice do pred sam kraj.
Pratio sam situaciju i nisam primetio da usporava cvetanje ili da radi na štetu glavnih vrhova, šta više, primetio sam da je razvoj cveća ostao kontinuran, da ne kažem i brži.
Lollii je zapravo dodatno gorivo novim granama nakon topiranja.
Jer lollii u vegetaciji ima drugačiju ulogu nego početkom cvetanja.
U vegetaciji rasterećivanjem donjeg dela biljke pravimo duže i kvalitetnije grane iznad, dok početkom cvetanja, skidanjem popcornova i sitnih grančica, tu istu energiju šaljemo u cvetove koji su najizloženiji svetlu.
Dakle, kada pričamo o ovome podrazumevam dužu vegetaciju.
Nelogično je toliko treninga natrpati na neku malu biljku, verovatno ne bi dobro podnela.
Što je biljka veća i duže u vegetaciji, postaje otpornija i sposobna da podnese jake treninge i dobro reaguje na njih...
Konceptualna vezanost svih intervencija koje čine trening je od velikog značaja ako već ulažemo više vremena u grow...
Naravno, postoji na hiljade različitih uspešnih pristupa i mnogo dobrih gowera koji rade stvari koje ja ne volim da praktikujem. I ne razmišljam na glas da bih svoje mišljenje nametnuo kao neko pravilo, već pružio mogućnost i smernice nekima što lutaju...ne može da škodi, a možda i posluži.
Sad vreme je za dim.
Živi bili
Uzmimo za primer jednog prosečnog mladog čoveka koji radi vežbe za snagu i aerobne vežbe.
Kombinacijom anaerobnog i aerobnog, uz adekvatnu ishranu i odmor, postiže željene rezultate.
Tako kod vežbi sa opterećenjem kod različitih delova tela koristi adekvatna opterećenja i drugačiji intenzitet.
Isti takav princip primenjujem i na biljci.
Dakle, smatram da je trening biljke skup određenih i kontinuranih intervencija koje bi trebalo da nas dovedu što bliže punom potencijalu biljke.
Viđam gomilu treniranih biljaka koje uglavnom, osim estetskih promena, nisu napravile ni korak ka punom potencijalu.
Osnova, to jest, teren za trening je vreme. Ako ostali ostatak treninga nije usklađen sa vremenom, smisao nekih drugih intervencija se gubi.
Da da, rame uz rame sa topiranjem i fim-om ide i vreme.
Ono što sam prvo izbacio iz upotrebe su žice, konci i vezivanja tokom vegetacije.
Najveći napredak sam napravio kada sam izbacio skalameriju i mlade biljke isključivo počeo da treniram bez ikakvih pomagala. Sve dok recimo ne postavim neku mrežu pred početak cvetanja.
Smislenost postupaka često je u senci potrebe da neke stvari radimo samo formalno.
Recimo to "orobljavanje" mladih biljčica žicama mi je naročito postalo "de mode". Izuzetak su neki "mini prostori" gde je češće lakše i logičnije vezati.
Ima tu gomila stvari mogu da se urade a da pritom uvećamo vrednost svake naredne intervencije.
Recimo, iako uglavnom sve krene onom prvim topiranjem, u kasnijoj fazi, kada grane postanu duže, smatram da prvo treba cropati, pa nekoliko dana kasnije topirati iznad.
Tako se stvara dobar "skelet" biljke i generalno više vrhova u završnici.
Ali ono što je glavno ako ulazimo u priču sa tako puno treninga, je zdravlje biljke.
Biljke koje muče muku sa lošom zemljom, spaljene đubrivom, svetlom itd, trening mogu doživeti kao dodatan stres.
Kod zdravih biljki se upravo povećava celokupni kvalitet biljke.
Lollii je, recimo, takođe samo jedan deo tog mehanizma, koji daje smisao gomilanju grana u gornjem delu.
Lollii ima smisla praktično raditi od sredine predviđene vegetacije, pa čak i početkom cvetanja.
Međutim, u prethodnom growu sam upravo testirao lollii čak i u kasnom cvetanju.
Praktično sam u intervalima od po nekoliko dana skidao popcorn i sitne grančice do pred sam kraj.
Pratio sam situaciju i nisam primetio da usporava cvetanje ili da radi na štetu glavnih vrhova, šta više, primetio sam da je razvoj cveća ostao kontinuran, da ne kažem i brži.
Lollii je zapravo dodatno gorivo novim granama nakon topiranja.
Jer lollii u vegetaciji ima drugačiju ulogu nego početkom cvetanja.
U vegetaciji rasterećivanjem donjeg dela biljke pravimo duže i kvalitetnije grane iznad, dok početkom cvetanja, skidanjem popcornova i sitnih grančica, tu istu energiju šaljemo u cvetove koji su najizloženiji svetlu.
Dakle, kada pričamo o ovome podrazumevam dužu vegetaciju.
Nelogično je toliko treninga natrpati na neku malu biljku, verovatno ne bi dobro podnela.
Što je biljka veća i duže u vegetaciji, postaje otpornija i sposobna da podnese jake treninge i dobro reaguje na njih...
Konceptualna vezanost svih intervencija koje čine trening je od velikog značaja ako već ulažemo više vremena u grow...
Naravno, postoji na hiljade različitih uspešnih pristupa i mnogo dobrih gowera koji rade stvari koje ja ne volim da praktikujem. I ne razmišljam na glas da bih svoje mišljenje nametnuo kao neko pravilo, već pružio mogućnost i smernice nekima što lutaju...ne može da škodi, a možda i posluži.
Sad vreme je za dim.
Živi bili
Poslednja izmena: