Bavim se meditacijom preko 20 godina i podučavam istu.
ovo mi je promaklo
Bavim se meditacijom preko 20 godina i podučavam istu.
Tumacenje pojma "um" nam se ne podudara.Um i jeste ličnost Papa Romeo..kako to nisi shvatio? Sve to misliš da jesi (ličnost) je projekcija tvog uma i samim tim je i iluzorno i prolazno.
Moguce da nisam shvatio, kao sto je moguce da ti nisi shvatio koje su sve mogucnosti trave.Što se tiče vutre i meditacije, mislim da nisi možda shvatio sve u potpunosti. Nije meditacija duvanje i furanje furki koje dolaze i vizualiziranje ko zna šta svega iliti kakvo zamišljanje. Meditacija je proces spontanog i nenasilnog zaustavljanja samom UMA i uzdizanje se iznad njega. Dakle ništa ti ne isključuješ, jer um ne možeš isključiti, on će i dalje ostati aktivan samo više nema moć da izmišlja ko zna šta već TI ga posmatraš ODOZGO u svom miru i tišini.
Odlična knjiga - treba je čitati stalno u krugMoc sadasnjeg trenutka
To brate...to zvuči odlično. U pravu si, ono što sam ne iskusiš nije tvoje..Morat ću 2-3 dana otići u šumu, pa isključit sve i probat postat to ništa.
Ako ti neurolog ne pojasni nece nikojel mi može neko pojasnit "pucketanje"-neko titranje, koje se javlja kad se fokusiram između obrva?
Pozdrav brate. Evo vratih se sa mora nakon 2 mjeseca...pa red je da se javim Da, čitao sam i ja davno o tom raskolu u budističkoj školi i mogu ti reći da, prema mom mišljenju, ima dobrih aspekata i loših također na obe strane. ISTINA je da je PRAZNINA ili VAKUM sveprisutna skrivena realnost života i cijelog svemira. Iz PRAZNINE sve nastaje, ona je bila prije velikog praska, ona je kreativna praznina i ona obavija cijeli univerzum i proniče ga. VAKUM ili PRAZNINA je put transcedencije ili uzdizanja iznad svega ispoljenog i samim tim i put duhovnog oslobođenja. U svakodnevnom životu postoji mnoštvo trenutaka praznine koji obično nesvjesno prolaze ali svaki od njih je prilika za brzi uzlet svijesti u transcedenciju...recimo kad meditiraš pa između svake dvije misli postoje vrata praznine koja vode ka blaženom stanju svijesti iznad ispoljenog...ili u normalnom životu postoji mnoštvo trenutaka vakuma kad se sve zaustavi usljed iznenadne promjene, ushićenja, šoka ili samo razmišljanja...PROBLEM kod budista nastaje kod pogrešnog shvatanja ove praznine koju oni većinom kontempliraju samo MENTALNO...ne cijelim bićem i srcem kako bi trebalo, većinom samo mentalno, i često takvi ljudi postaju kao nekakvi zombiji koji neprestano ponavlju u glavi praznina praznina ali bez da je iskuste u svojoj suštini...tako da možeš vidjeti dosta takvih monaha koji su kao mentalno polumrtvi...NA DRUGU stranu, ovi što kontempliraju PUNOĆU ili SVJEST su također u pravu jer život je i PUNOĆA, LJUBAV i SAOSJEĆAJ prema svim živim bićima, što je jako plemenito. Problem je što jedni druge ne shvataju - tipična ljudska ograničenost. Međutim, OBOJE griješe po pitanju neegzistencije BOGA u što oni vjeruju generalno u budizmu. BOG je uvijek bio, kao STVARAOC, izvor svega i svih nas i naš dom i utočiste ka kojem se vraćamo, ali budisti u to ne vjeruju i to im najveća i suštinska zabluda.vec neko vreme izucavam duhovne tradicije, metode, pocev od istoka pa do zapada. U sustini budizam na istoku i to teravada najstariju skolu ako si upoznat. Sad bih te tu hteo upitati ako mozda znas da u mahajana budizmu postoji skola praznine, koja smatra da je put ka prosvetljenju i apsolutu ta praznina, i postoji njoj suprotna skola koja se naziva skola svesti. One bukvalno opovrgavaju jedna drugu da li bi o tom sukobu mozda znao nesto?
Takodje izucavam i hriscanstvo(pravoslavno) i slusam da mnogi svestenici i monasi bas ono govore protiv meditacije, to mi nikad nije bilo jasno zasto, da li bi za to imao neko objasnjenje?