Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Marihuana FAQ
Balkanska landrace
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Hooker" data-source="post: 193665" data-attributes="member: 26257"><p style="text-align: center"><p style="text-align: center"><strong>SAD</strong></p> </p><p> Ono za čime se uporno traga su landrace iz SAD.Iako postoje sorte koje se u izvornom obliku gaje već skoro 40 godina i koje po mnogim karakteristikama zalsužuju da budu, ako ne nazvane, ono barem izjednačene sa landrace, nije nadjena ni jedna sorta koja se u istom obliku gaji od pre upliva strane (meksičke, kolumbijske, tai i afgani) genetike na te prostore.Nesumnjivo je bilo takvih sorti u južnoj Kaliforniji i južnom Teksasu (verovatno i južnoj Lujzijani) pre donošenja zloglasnog „ Marijuana Tax Act “ 1937.Čak i posle toga, sve do ranih pedesetih, te sorte su verovatno gajene u nekim zabačenijim predelima.Nije nemoguće, ali, vrlo je teško naći neku takvu sortu danas, jer je kasnije bilo toliko „uvoza“ sa strane i od te genetike rađen i uzgoj, tako da je i nenamerno, moralo doći do oprašivanja lokalnih sorti i gubljenja originalne genetike.Poreklo C.ruderalis u severnim državama SAD i južnim kanadskim je prilično teško utvrditi, a često su te biljke i spontano ukrštane sa nekim drugim, psihoaktivnim, tako da i tu nema prave landrace.Sorte iz ostalih delova Amerike nisu poznate po nekim posebnim imenima, najčešće se nailazi na nazive tipa <strong>Paraguayan sativa</strong> ,Belizean sativa i slično.Nadjen je i naziv naziv Machu Pikchu iz Perua, mada nije sigurno da je u pitanju landrace.Dr Short je opisao neku venecuelansku sativu s početka sedamdesetih koja ima žućkaste vazdušaste cevtove sa high-om koji podseća na meksičke, ali je veliko pitanje da li ona još uvek postoji jer je danas tamošnji uzgoj podređen kolumbijskim sortama.Takođe, često se citira i njegov opis Panama Red koja je po svemu gotovo ista kao i Columbian Red(Punta Roja), sem što ima razređenije cvetove i malo više stone efekta(mada to može da bude i produkt načina sušenja).Ispoljavala je veću sklonost ka hermafroditizmu od kolumbijske i zato je odbačena kao varijanta za hibridizaciju.</p><p></p><p></p><p style="text-align: center"><p style="text-align: center"><strong>AZIJA</strong></p> </p><p> Kontinent sa koga potiče Cannabis. Dosta je teško utvrditi region odakle biljka potiče.Neki kažu da je to južna (evntualno centralna) Indija i da je odatle kasnije prenešena na sever,ka centralnoj Aziji. Drugi, opet, tvrde da je pradomovina upravo centralna Azija odakle potiču neki od najstarijih dokaza o kultivaciji i upotrebi.Malo tačnija odrednica bi bila koridor (relativno) umerene klime između Kavkaza na zapadu i planinskih masiva Hindu Kuš i Himalaji na istoku, pri čemu je na jugu ograničen stepsko-pustinjskim predelima, a na severu planinskim vencima i nizijama sa oštrijom kontinentalnom klimom. Neki autori daju još skučeniji lokus i prema njima bi to mogla da bude Persija, naročito deo oko Kaspijskog jezera. Sasvim je moguće da su od pradavnih vremena bila poznata i psihoaktivna dejstva, ali najstariji nalazi govore o tome da se prvenstveno koristila u ishrani (seme). No, bez obzira na vid upotrebe, biljka se širila po Aziji i najstariji nalazi o oragnizovanom uzgoju potiču od 4500 godina pre nove ere, iz plodnih ravnica oko kineske reke Jang Ce. Tu je verovatno prvi put upotrebljno vlakno konoplje za izradu odeće i konopaca. Vremenom se počela upotrebljavati i kao lek (sigurno pre 2000. godine p.n.e.), a samim time je postalo poznato i psihoaktivnodejstvo (ako ne ranije). U 2. veku p.n.e. u Kini se sve više upotrebljavaju žitarice u ishrani, ali, istovremeno,vlakno počinje da se koristi za izradu papira. U svakom slučaju, bez obzira što su poznavali njena psihoaktivna dejstva, u kineskoj kulturi konoplja nikada nije postigla neki veći značaj s te strane. Arijska plemena donose upotrebu konoplje u severnu Indiju nešto posle 2000.godine p.n.e. Mada, postoje dokazi da su dravidska plemena centralne i južne Indije poznavala biljku još ranije, ali dolaskom Arijaca počinje njena implementacija u sve sfere života, a posebno u religiju. O ovome će biti više reči u delu o indijskim sortama.Iako su stari narodi sa područja Persije sigurno poznavali konoplju više hiljada godina pre, upotreba u psihoaktivne svrhe se vezuje za dolazak arijskih plemena, negde oko 1500 god. p.n.e. Idući dalje na zapad,sve do Male Azije, upoteba konoplje u različte svrhe je postala poznata najkasnije do 1000. god. p.n.e. Na Bliskom Istoku je bila poznata negde oko 700 god. p.n.e., mada je zanimljivo da jevrejski verski spisi ne pominju njenu upotrebu u psihoaktivne svrhe sve do ranog srednjeg veka. Arapska plemena su morala biti u to vreme (8-6 vek p.n.e.) upoznata s njom, ali se upotreba u psihoaktivne svrhe za njih vezuje mnogo kasnije.Na drugoj strani, u Japanu je upotreba u psihoaktivne svrhe poznata sigurno od 1.veka p.n.e., dok je za vlakno upotrebljavana i mnogo ranije.Azija je jedini kontinet na kome se mogu kao landrace naći sve 3 vrste Cannabisa.Pregled sorti ovde neće biti striktno po državama već prema regionima. Izostavljen je jedan deo jugoistočneAzije koji će biti kasnije pridodat Australiji i Okeaniji.</p><p>Region indike</p><p>Kada se kaže indika, često se pomisli na planinski masiv Hindu Kuš.Tačno je da ova vrsta potiče upravo otuda, ali se ona vremenom proširila na znatno šire područje(pri tome se ne računa Bliski Istok i Mala Azija kao oblasti u koje je ona introdukovana na početku 20.veka ili nešto ranije). Dakle, taj region se pruža od kineske provincije Junan, preko Tibeta i Himalaja, Pamira,Karakoruma i Hindu Kuša, i najzad do oblasti oko Kaspijskog mora.Ako bi smo to rekli prema državama, onda bi to bili delovi Kine, Burme, Butana, Nepala, Indije, Afganistana,Pakistana, Tadžikistana, Kirgistana, Uzbekistana, Turkmenistana, Irana i Azerbejdžana.Ovde traba napraviti malu digresiju i pomenuti poznatog sovjetskog botaničara i taksonomistu Vavilova koji je početkom 20.veka istraživao floru Afganisatana.Tamo je pronašao dosta indika koje rastu samoniklo, vrlo često u blizini puteva i na obodima naselja.Te indike je on klasifikovao kao C.indica var.kafiristanica i C.indica var.afghanica, pri čemu se one razlikuju po teksturi i veličini semena, a prva je adaptirana i na prilično sušne uslove.Osnovni, C.indica var.indica je odredio kao sve indike koje se nalaze u kultivaciji.One su ujedno i nešto višeg rasta od divljih, ali to se može pripisati i značajno boljim uslovima koji vladaju u uzgoju.Kasnije je bilo više osporavanja i preklasifikovanja, posebno od strane Robert C.Clarke-a koji je uveo i nazive C.indica chinensis za indike iz Kine i C.indica spontanea za indike iz regiona Himalaja, pri čemu ih nije računao kao varijetete nego samo kao biotipove ili forme.U svakom slučaju, pošto ionako ima već dosta zabune oko toga, ostajemo pri standardnoj klasifikaciji na nivou vrste.Činjenica je da su se u nekim od ovih oblasti (van Hindu Kuša) sve do negde perioda od 10. do 13.veka sporadično kultivisale sative a da su indike uvedene zbog boljih rezultata u kultivaciji u brdsko-planinskim sušnim područjima i zbog mnogo bolje sposobnosti da proizvedu veliku količinu smole, samim tim i hašiša.Čak je i u samom regionu Hindu Kuša, u severoistočnom Pakistanu (oblast Čitral), sve do početka 20. vekabilo značajnijeg uzgoja sativa. To nije čudno jer se u većem delu Burme, Indije, Kine, Pakistana, kao i u južnim delovima Irana i Nepala tradicionalno uzagaja ova vrsta od davnina i lako je dolazilo do mešanja.Postoje podaci i o sativi iz južnog Afganistana, ali je nju praktično nemoguće naći danas.S druge strane, postoje mišljenja da su te afgani sative zapravo indike prilagođene uzgoju u nešto toplijem imanje suvom klimatu i jačem zemljištu pa stoga imaju značajno viši rast i nešto uže i duže listove, s tim da nije isključeno da su imale određeni stepen ukrštanja sa sativama u prošlosti. Ista stvar važi i za džinovskeUzbeki indike.Ono što sigurno govori da su one indike je značajno veći procenat CBD-a u njima.Kada je reč o Hindu Kušu, treba imati na umu da je to jako velika oblast i da postoji dosta sorti(u prošlosti i više, zbog više razloga) koje potiču otuda, tako da, reći samo „Kush“ za neku sortu, odnosno njene pretke, ne mora da znači da ona mora da deli istu genetiku sa nekom drugom sortom koja ima isto to u nazivu, ali sigurno imaju mnoge zajedničke spoljne karakteristike.Slično je i sa nazivom „Afghani“, jer je to jako širok pojam.Često se može naići na nazive „ Highland Afghani i Lowland Afghani“, pri čemu je velika verovatnoća da se ovaj prvi naziv lako može odnositi na neku od „Kush“ sorti.Danas se originalne landrace iz Afganistana teško mogu naći na originalnim lokacijama, jer je prvo došlo dovelikog uništavanja celokupnih zasada u nekim oblastima tokom sovjetske okupacije u osamdesetim, pa kasnije, u devedesetim do ukrštanja sa indikama iz okolnih država, a zadnjih par godina, od američke invazije pa naovamo ima i sve većeg upliva modernih sorti.Na sreću, nešto od originalne afgani genetike je sačuvano, od ranih dana američke hibridizacije krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih, do holandskih „ekspedicija“ tokom osamdesetih(Nevilovo spašavanje Mazar-i-Sharif semena).Nešto od toga je sačuvano i u Pakistanu, ali ipak na štetu lokalnih sorti.Danas se breederi sve više okreću ka genetici iz bivših sovjetskih republika, što u neku ruku i nije loše jer se pojavljuju vrlo zanimljive indike kakve ranije nisu bile poznate na zapadu.Velika nepozanica je još uvek Iran, mada ima informacija (istina, nepotpunih i nepotvrđenih)o vrlo zanimljivim sortama otuda.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Hooker, post: 193665, member: 26257"] [CENTER][CENTER][B]SAD[/B][/CENTER][/CENTER] Ono za čime se uporno traga su landrace iz SAD.Iako postoje sorte koje se u izvornom obliku gaje već skoro 40 godina i koje po mnogim karakteristikama zalsužuju da budu, ako ne nazvane, ono barem izjednačene sa landrace, nije nadjena ni jedna sorta koja se u istom obliku gaji od pre upliva strane (meksičke, kolumbijske, tai i afgani) genetike na te prostore.Nesumnjivo je bilo takvih sorti u južnoj Kaliforniji i južnom Teksasu (verovatno i južnoj Lujzijani) pre donošenja zloglasnog „ Marijuana Tax Act “ 1937.Čak i posle toga, sve do ranih pedesetih, te sorte su verovatno gajene u nekim zabačenijim predelima.Nije nemoguće, ali, vrlo je teško naći neku takvu sortu danas, jer je kasnije bilo toliko „uvoza“ sa strane i od te genetike rađen i uzgoj, tako da je i nenamerno, moralo doći do oprašivanja lokalnih sorti i gubljenja originalne genetike.Poreklo C.ruderalis u severnim državama SAD i južnim kanadskim je prilično teško utvrditi, a često su te biljke i spontano ukrštane sa nekim drugim, psihoaktivnim, tako da i tu nema prave landrace.Sorte iz ostalih delova Amerike nisu poznate po nekim posebnim imenima, najčešće se nailazi na nazive tipa [B]Paraguayan sativa[/B] ,Belizean sativa i slično.Nadjen je i naziv naziv Machu Pikchu iz Perua, mada nije sigurno da je u pitanju landrace.Dr Short je opisao neku venecuelansku sativu s početka sedamdesetih koja ima žućkaste vazdušaste cevtove sa high-om koji podseća na meksičke, ali je veliko pitanje da li ona još uvek postoji jer je danas tamošnji uzgoj podređen kolumbijskim sortama.Takođe, često se citira i njegov opis Panama Red koja je po svemu gotovo ista kao i Columbian Red(Punta Roja), sem što ima razređenije cvetove i malo više stone efekta(mada to može da bude i produkt načina sušenja).Ispoljavala je veću sklonost ka hermafroditizmu od kolumbijske i zato je odbačena kao varijanta za hibridizaciju. [CENTER][CENTER][B]AZIJA[/B][/CENTER][/CENTER] Kontinent sa koga potiče Cannabis. Dosta je teško utvrditi region odakle biljka potiče.Neki kažu da je to južna (evntualno centralna) Indija i da je odatle kasnije prenešena na sever,ka centralnoj Aziji. Drugi, opet, tvrde da je pradomovina upravo centralna Azija odakle potiču neki od najstarijih dokaza o kultivaciji i upotrebi.Malo tačnija odrednica bi bila koridor (relativno) umerene klime između Kavkaza na zapadu i planinskih masiva Hindu Kuš i Himalaji na istoku, pri čemu je na jugu ograničen stepsko-pustinjskim predelima, a na severu planinskim vencima i nizijama sa oštrijom kontinentalnom klimom. Neki autori daju još skučeniji lokus i prema njima bi to mogla da bude Persija, naročito deo oko Kaspijskog jezera. Sasvim je moguće da su od pradavnih vremena bila poznata i psihoaktivna dejstva, ali najstariji nalazi govore o tome da se prvenstveno koristila u ishrani (seme). No, bez obzira na vid upotrebe, biljka se širila po Aziji i najstariji nalazi o oragnizovanom uzgoju potiču od 4500 godina pre nove ere, iz plodnih ravnica oko kineske reke Jang Ce. Tu je verovatno prvi put upotrebljno vlakno konoplje za izradu odeće i konopaca. Vremenom se počela upotrebljavati i kao lek (sigurno pre 2000. godine p.n.e.), a samim time je postalo poznato i psihoaktivnodejstvo (ako ne ranije). U 2. veku p.n.e. u Kini se sve više upotrebljavaju žitarice u ishrani, ali, istovremeno,vlakno počinje da se koristi za izradu papira. U svakom slučaju, bez obzira što su poznavali njena psihoaktivna dejstva, u kineskoj kulturi konoplja nikada nije postigla neki veći značaj s te strane. Arijska plemena donose upotrebu konoplje u severnu Indiju nešto posle 2000.godine p.n.e. Mada, postoje dokazi da su dravidska plemena centralne i južne Indije poznavala biljku još ranije, ali dolaskom Arijaca počinje njena implementacija u sve sfere života, a posebno u religiju. O ovome će biti više reči u delu o indijskim sortama.Iako su stari narodi sa područja Persije sigurno poznavali konoplju više hiljada godina pre, upotreba u psihoaktivne svrhe se vezuje za dolazak arijskih plemena, negde oko 1500 god. p.n.e. Idući dalje na zapad,sve do Male Azije, upoteba konoplje u različte svrhe je postala poznata najkasnije do 1000. god. p.n.e. Na Bliskom Istoku je bila poznata negde oko 700 god. p.n.e., mada je zanimljivo da jevrejski verski spisi ne pominju njenu upotrebu u psihoaktivne svrhe sve do ranog srednjeg veka. Arapska plemena su morala biti u to vreme (8-6 vek p.n.e.) upoznata s njom, ali se upotreba u psihoaktivne svrhe za njih vezuje mnogo kasnije.Na drugoj strani, u Japanu je upotreba u psihoaktivne svrhe poznata sigurno od 1.veka p.n.e., dok je za vlakno upotrebljavana i mnogo ranije.Azija je jedini kontinet na kome se mogu kao landrace naći sve 3 vrste Cannabisa.Pregled sorti ovde neće biti striktno po državama već prema regionima. Izostavljen je jedan deo jugoistočneAzije koji će biti kasnije pridodat Australiji i Okeaniji. Region indike Kada se kaže indika, često se pomisli na planinski masiv Hindu Kuš.Tačno je da ova vrsta potiče upravo otuda, ali se ona vremenom proširila na znatno šire područje(pri tome se ne računa Bliski Istok i Mala Azija kao oblasti u koje je ona introdukovana na početku 20.veka ili nešto ranije). Dakle, taj region se pruža od kineske provincije Junan, preko Tibeta i Himalaja, Pamira,Karakoruma i Hindu Kuša, i najzad do oblasti oko Kaspijskog mora.Ako bi smo to rekli prema državama, onda bi to bili delovi Kine, Burme, Butana, Nepala, Indije, Afganistana,Pakistana, Tadžikistana, Kirgistana, Uzbekistana, Turkmenistana, Irana i Azerbejdžana.Ovde traba napraviti malu digresiju i pomenuti poznatog sovjetskog botaničara i taksonomistu Vavilova koji je početkom 20.veka istraživao floru Afganisatana.Tamo je pronašao dosta indika koje rastu samoniklo, vrlo često u blizini puteva i na obodima naselja.Te indike je on klasifikovao kao C.indica var.kafiristanica i C.indica var.afghanica, pri čemu se one razlikuju po teksturi i veličini semena, a prva je adaptirana i na prilično sušne uslove.Osnovni, C.indica var.indica je odredio kao sve indike koje se nalaze u kultivaciji.One su ujedno i nešto višeg rasta od divljih, ali to se može pripisati i značajno boljim uslovima koji vladaju u uzgoju.Kasnije je bilo više osporavanja i preklasifikovanja, posebno od strane Robert C.Clarke-a koji je uveo i nazive C.indica chinensis za indike iz Kine i C.indica spontanea za indike iz regiona Himalaja, pri čemu ih nije računao kao varijetete nego samo kao biotipove ili forme.U svakom slučaju, pošto ionako ima već dosta zabune oko toga, ostajemo pri standardnoj klasifikaciji na nivou vrste.Činjenica je da su se u nekim od ovih oblasti (van Hindu Kuša) sve do negde perioda od 10. do 13.veka sporadično kultivisale sative a da su indike uvedene zbog boljih rezultata u kultivaciji u brdsko-planinskim sušnim područjima i zbog mnogo bolje sposobnosti da proizvedu veliku količinu smole, samim tim i hašiša.Čak je i u samom regionu Hindu Kuša, u severoistočnom Pakistanu (oblast Čitral), sve do početka 20. vekabilo značajnijeg uzgoja sativa. To nije čudno jer se u većem delu Burme, Indije, Kine, Pakistana, kao i u južnim delovima Irana i Nepala tradicionalno uzagaja ova vrsta od davnina i lako je dolazilo do mešanja.Postoje podaci i o sativi iz južnog Afganistana, ali je nju praktično nemoguće naći danas.S druge strane, postoje mišljenja da su te afgani sative zapravo indike prilagođene uzgoju u nešto toplijem imanje suvom klimatu i jačem zemljištu pa stoga imaju značajno viši rast i nešto uže i duže listove, s tim da nije isključeno da su imale određeni stepen ukrštanja sa sativama u prošlosti. Ista stvar važi i za džinovskeUzbeki indike.Ono što sigurno govori da su one indike je značajno veći procenat CBD-a u njima.Kada je reč o Hindu Kušu, treba imati na umu da je to jako velika oblast i da postoji dosta sorti(u prošlosti i više, zbog više razloga) koje potiču otuda, tako da, reći samo „Kush“ za neku sortu, odnosno njene pretke, ne mora da znači da ona mora da deli istu genetiku sa nekom drugom sortom koja ima isto to u nazivu, ali sigurno imaju mnoge zajedničke spoljne karakteristike.Slično je i sa nazivom „Afghani“, jer je to jako širok pojam.Često se može naići na nazive „ Highland Afghani i Lowland Afghani“, pri čemu je velika verovatnoća da se ovaj prvi naziv lako može odnositi na neku od „Kush“ sorti.Danas se originalne landrace iz Afganistana teško mogu naći na originalnim lokacijama, jer je prvo došlo dovelikog uništavanja celokupnih zasada u nekim oblastima tokom sovjetske okupacije u osamdesetim, pa kasnije, u devedesetim do ukrštanja sa indikama iz okolnih država, a zadnjih par godina, od američke invazije pa naovamo ima i sve većeg upliva modernih sorti.Na sreću, nešto od originalne afgani genetike je sačuvano, od ranih dana američke hibridizacije krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih, do holandskih „ekspedicija“ tokom osamdesetih(Nevilovo spašavanje Mazar-i-Sharif semena).Nešto od toga je sačuvano i u Pakistanu, ali ipak na štetu lokalnih sorti.Danas se breederi sve više okreću ka genetici iz bivših sovjetskih republika, što u neku ruku i nije loše jer se pojavljuju vrlo zanimljive indike kakve ranije nisu bile poznate na zapadu.Velika nepozanica je još uvek Iran, mada ima informacija (istina, nepotpunih i nepotvrđenih)o vrlo zanimljivim sortama otuda. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Marihuana FAQ
Balkanska landrace
Top
Bottom