Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Naše Zdravlje
Alternativa
Drago Plečkovi tekstovi
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="-BäR-" data-source="post: 565030" data-attributes="member: 50154"><p>Kriptobioza je stanje u kojem su metabolički procesi gotovo potpuno zaustavljeni. Postoje indicije da su neki ljudi uspjeli ući u takovo na stanje na više od 100 godina</p><p>POSTOJI BESMRTNA MEDUZA I ORGANIZAM KOJI MOŽE 10 DANA PREŽIVJETI NA -272 STUPNJA. ŠTO JE SLIČNO PRIRODA DALA ČOVJEKU?</p><p>Drugi dio</p><p>Ogranizmić na osam nožica, vodeni medvjedić (lat. Hypsibius dujardini) pravo je čudo Prirode. Izdrži šest puta veći pritisak nego je na najdubljem dnu mora, živi u najvrućijim izvorima i najhladnijim krajevima, može izdržati bez vode 10 godina a prema jednom istraživaču jedan je uzorak oživio nakon čak 120 godina autohibernacije, stanja potpune suspenzije životnih funkcija. Preživljava 1000 puta jaču radijaciju od bilo koje druge životinje a čak je 10 dana preživio izloženost temperaturi blizu apsolutne nule, -272 stupnja, u vanjskom Svemiru u pokusu u sklopu misije FOTON M3, 2007. godine. Ne može ga usmriti niti potpuni vakum.</p><p>Za razliku od legendi o žabama koje su isplazile žive iz sadrenih blokova starih nekoliko stotina godina, priča o vodenom medvjediću je znanstveno provjerena.</p><p>No, vratimo se ljudima koji su voljno suspendirali životne funkcije. Za razliku od prošlog nastavka u kojemu smo se bavili znanstveno provjerenim slučajevima ovog ćemo se puta baviti na Istoku prihvaćenim spisima i legendama koje su toliko fantastične da ipak pobuđuju sumnju.</p><p>U današnje vrijeme najpopularnije vjerovanje u postojanje sveca koji meditira pod zemljom, jest ono vezano uz Jnaneshwari Maharaja, koji je u gradiću Alandi, u današnjoj saveznoj državi Maharashtri, živio pred sedam stoljeća. Preveo je Bhagavad Gitu na marathi, jezik lokalnog stanovništva a već je u 21-oj godini zapao u stanje j e e v a n samadhija, pa su ga zazidali u podzemnu špilju. Legenda govori da je mnogo godina kasnije jedan drugi svetac, Eknath Maharaj, imao san u kojemu ga je Jnaneshwari zamolio da pronađe i otvori špilju, kako bi ga oslobodio korijenja drveća koje je prodrlo u njegovo skrovište i zarobilo ga. Eknath Maharaj je špilju otkrio, otvorio i vrat jogija oslobodio korijenova koji su ga potpuno omotali. U krilu Jnaneshwarija je pronašao rukopis koji je iznio na svjetlo dana dok je špilju ponovo zazidao. Danas se na istom mjestu nalazi malo svetište koje dnevno posjećuju tisuće ljudi, vjerujući da još uvijek živi jogi čuje njihove molitve i može im svojom nadnaravnom intervencijom pomoći. Bilo je čak pokušaja da se vlast uvjeri kako bi bilo dobro u potrazi za fantastično starim svečevim tijelom prekopati okolno zemljište. To je naišlo na ogorčeni otpor stanovnika ovog kraja pa se od neobičnog arheološkog iskapanja odustalo.</p><p>Prije dva stoljeća se zbio događaj na koji se pozivaju gotovo svi autori koji se danas bave ovim fenomenom. Na periferiji Amritsara, glavnog grada Punjaba, radnici su, kopajući kanal, slučajno probili zid jedne očito zaboravljene grobnice. Nije bilo kraja iznenađenju kada su unutra našli mladog jogija kako sjedi u karakterističnom položaju s prekriženim nogama i odjeven u sasvim izblijedjeli dhoti. Činilo se da je tijelo mumificirano, pa su ga iznijeli na dnevno svjetlo. U tom se trenutku dogodilo nešto sasvim neočekivano. Sasušena se koža na tijelu čovjeka iskopana iz groba odjednom počela mijenjati. Da bi ubrzo zatim razgovarao s onima koji su ga otkopali. Rekao je da mu je ime Ramaswami a u grobu je boravio više od 100 godina! Nevjerojatnu je priču istražio Arjun Singh, koji je u to vrijeme smatran pouzdanim izvorom informacijama.</p><p>Jesu li ovo samo mitovi iza kojih stoji mašta ili nagovještaj da će iskustva drevnih jednog dana otkriti sasvim neslućene moći ljudskog tijela i uma neophodne na putu u udaljene svemirske lokacije?</p><p></p><p>Slika 1.: Mikroorganizam vodeni medvjedić je gotovo neuništiv produkt evolucije i najbolji primjer kriptobioze</p><p>Slika 2.: Najstariji poznati primjer nekog živućeg drva jest 4000 godina staro drvo tise u Engleskoj</p><p>Slika 3.: Indijski asket Prahlad Jani je u kontroliranim laboratorijskim uvjetima dokazao da može preživjeti čitavih mjesec dana sa samo 100 mililitara vode</p><p>[ATTACH]185135[/ATTACH][ATTACH]185136[/ATTACH][ATTACH]185137[/ATTACH]</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="-BäR-, post: 565030, member: 50154"] Kriptobioza je stanje u kojem su metabolički procesi gotovo potpuno zaustavljeni. Postoje indicije da su neki ljudi uspjeli ući u takovo na stanje na više od 100 godina POSTOJI BESMRTNA MEDUZA I ORGANIZAM KOJI MOŽE 10 DANA PREŽIVJETI NA -272 STUPNJA. ŠTO JE SLIČNO PRIRODA DALA ČOVJEKU? Drugi dio Ogranizmić na osam nožica, vodeni medvjedić (lat. Hypsibius dujardini) pravo je čudo Prirode. Izdrži šest puta veći pritisak nego je na najdubljem dnu mora, živi u najvrućijim izvorima i najhladnijim krajevima, može izdržati bez vode 10 godina a prema jednom istraživaču jedan je uzorak oživio nakon čak 120 godina autohibernacije, stanja potpune suspenzije životnih funkcija. Preživljava 1000 puta jaču radijaciju od bilo koje druge životinje a čak je 10 dana preživio izloženost temperaturi blizu apsolutne nule, -272 stupnja, u vanjskom Svemiru u pokusu u sklopu misije FOTON M3, 2007. godine. Ne može ga usmriti niti potpuni vakum. Za razliku od legendi o žabama koje su isplazile žive iz sadrenih blokova starih nekoliko stotina godina, priča o vodenom medvjediću je znanstveno provjerena. No, vratimo se ljudima koji su voljno suspendirali životne funkcije. Za razliku od prošlog nastavka u kojemu smo se bavili znanstveno provjerenim slučajevima ovog ćemo se puta baviti na Istoku prihvaćenim spisima i legendama koje su toliko fantastične da ipak pobuđuju sumnju. U današnje vrijeme najpopularnije vjerovanje u postojanje sveca koji meditira pod zemljom, jest ono vezano uz Jnaneshwari Maharaja, koji je u gradiću Alandi, u današnjoj saveznoj državi Maharashtri, živio pred sedam stoljeća. Preveo je Bhagavad Gitu na marathi, jezik lokalnog stanovništva a već je u 21-oj godini zapao u stanje j e e v a n samadhija, pa su ga zazidali u podzemnu špilju. Legenda govori da je mnogo godina kasnije jedan drugi svetac, Eknath Maharaj, imao san u kojemu ga je Jnaneshwari zamolio da pronađe i otvori špilju, kako bi ga oslobodio korijenja drveća koje je prodrlo u njegovo skrovište i zarobilo ga. Eknath Maharaj je špilju otkrio, otvorio i vrat jogija oslobodio korijenova koji su ga potpuno omotali. U krilu Jnaneshwarija je pronašao rukopis koji je iznio na svjetlo dana dok je špilju ponovo zazidao. Danas se na istom mjestu nalazi malo svetište koje dnevno posjećuju tisuće ljudi, vjerujući da još uvijek živi jogi čuje njihove molitve i može im svojom nadnaravnom intervencijom pomoći. Bilo je čak pokušaja da se vlast uvjeri kako bi bilo dobro u potrazi za fantastično starim svečevim tijelom prekopati okolno zemljište. To je naišlo na ogorčeni otpor stanovnika ovog kraja pa se od neobičnog arheološkog iskapanja odustalo. Prije dva stoljeća se zbio događaj na koji se pozivaju gotovo svi autori koji se danas bave ovim fenomenom. Na periferiji Amritsara, glavnog grada Punjaba, radnici su, kopajući kanal, slučajno probili zid jedne očito zaboravljene grobnice. Nije bilo kraja iznenađenju kada su unutra našli mladog jogija kako sjedi u karakterističnom položaju s prekriženim nogama i odjeven u sasvim izblijedjeli dhoti. Činilo se da je tijelo mumificirano, pa su ga iznijeli na dnevno svjetlo. U tom se trenutku dogodilo nešto sasvim neočekivano. Sasušena se koža na tijelu čovjeka iskopana iz groba odjednom počela mijenjati. Da bi ubrzo zatim razgovarao s onima koji su ga otkopali. Rekao je da mu je ime Ramaswami a u grobu je boravio više od 100 godina! Nevjerojatnu je priču istražio Arjun Singh, koji je u to vrijeme smatran pouzdanim izvorom informacijama. Jesu li ovo samo mitovi iza kojih stoji mašta ili nagovještaj da će iskustva drevnih jednog dana otkriti sasvim neslućene moći ljudskog tijela i uma neophodne na putu u udaljene svemirske lokacije? Slika 1.: Mikroorganizam vodeni medvjedić je gotovo neuništiv produkt evolucije i najbolji primjer kriptobioze Slika 2.: Najstariji poznati primjer nekog živućeg drva jest 4000 godina staro drvo tise u Engleskoj Slika 3.: Indijski asket Prahlad Jani je u kontroliranim laboratorijskim uvjetima dokazao da može preživjeti čitavih mjesec dana sa samo 100 mililitara vode [ATTACH]185135[/ATTACH][ATTACH]185136[/ATTACH][ATTACH]185137[/ATTACH] [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Naše Zdravlje
Alternativa
Drago Plečkovi tekstovi
Top
Bottom