Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Naše Zdravlje
Alternativa
Drago Plečkovi tekstovi
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="-BäR-" data-source="post: 568484" data-attributes="member: 50154"><p>Potpuna legalizacija marihuane u Kaliforniji nije senzacija već dio šireg plana da se proizvodnja narkotika stavi pod nadzor korporacija i države</p><p>KROZ VAL INTERNETSKIH NAPISA O ČUDIMA KANABISA VJEŠTO JE SPREMAN KORAK NALIK UKIDANJU PROHIBICIJE ALKOHOLA U PROŠLOM STOLJEĆU</p><p>Na svom vrhuncu kartel Medellin je u SAD ilegalno unosio čak 7,5 tona kokaina dnevno! Prije par desetljeća, kada je ta količina bila i stotinjak puta manja, ultradesničar Lyndon LaRouche je organizirao skupljanje novčanica od 20 dolara po losanđeloskim samoposluživanja te njihovo čišćenje mini-usisavačima. Analiza je te prašine pokazala da čak polovica istih sadrži tragove kokaina! Kao revni teoretičar zavjere izračunao je da je u njegovoj domovini kroz banke i druge sustave (tada) investirano godišnje čak tristo milijardi narkodolara te, ipak malo pretjeravši, zaključio da bi iznenadno povlačenje tog kapitala moglo uzdrmati cijeli američki bankovni sistem. Zato to treba kad tad staviti pod kontrolu.</p><p>Enormno velika potrošnja lakih droga, u prvom redu kanabisa, dovela je do toga da je ova ilegalna biljčica u nekim saveznim državama, poput Kentuckya, počela donositi veći profit od proizvodnje žita i kukuruza zajedno. Američka je administracija, nakon sloma Anslingerove žestoke ofenzive protiv marihuane, 1975. godine shvatila da više nitko ne može zaustaviti rekreativne droge kao što nije prohibicija mogla alkohol (dapače, došlo je do neviđenog porasta kriminala vezanog uz alkohol i neviđenog skoka njegove potrošnje što se najbolje vidjelo iz događanja do 1932. godine u Chicagu, op.a.). Bez obzira na nažalost efemernu priču o medicinskim dobrobitima kanabisa i nesumnjive moguće vrlo negativne posljedice kod mlađe populacije kemijska se sreća razlila Amerikom do te mjere da tržište više nisu mogli zadovoljiti brojni domaći ilegalni proizvođači pa je tu prazninu počeo popunjavati prvo zbor kolumbijanskih kartela a danas to uglavnom obavljaju meksički karteli Sonora, Sinaloa i Juarez.</p><p>Ono što možemo zvati „kalifornijskim eksperimentom“ je početak kontrole sreće na nacionalnom nivou koje ima višestruko značenje: financijsko a to je prelazak legalne proizvodnje i profita u ruke moćnih farmaceutskih giganata što je lako zakonski regulirati, drakonsko smanjenje utjecaja podzemlja i pad kriminaliteta vezanog uz drogu te, konačno, otupljivanje oštrice društvene kritike i nezadovoljstva koje se nezadrživo širi svim megapolisima svijeta gdje nasilje kroz ulične gangove financirane dilanjem narkotika poprima strahovite razmjere. Napušeni su ujedno i neagresivni. Sretni danima uz minimalne troškove.</p><p>Sve se doima kao povratak hippyjevskom „ljetu ljubavi“ (Summer of Love“) 1967., kada je agresivno nezadovoljstvo poratnom malograđanštinom nježno zamijenjeno slobodnom ljubavi, promiskuitetom i začinjeno laganim drogama koje su držale vodu do drastičnog buđenja koje je donio Vijetnamski rat. Kada kreće kudikamo opakiji uspon heroina, kokaina a kasnije čak preko 300 vrsta iznimno opasnih i neistraženih halucinogena pa se danas na gotovo tjednoj osnovi u američkim gradovima pojavi kakva nova droga tog tipa. Dovoljno je prolistati „Pharmacoteon“ Johnatana Otta, klasično djelo i enciklopediju halucinogena da bi postalo jasno da je ograničiti broj novih narkotika – nemoguće.</p><p>Konačno, u cijeloj priči, što naivnom uhu kakvog hipijevskog aktiviste zvuči nevjerojatno, postoje tu i elementi surovog socijalnog darvinizma. Koji zaobilaznim putem govori da evolucija mora eliminirati one koji ne mogu preživjeti vremena u kojima živimo. Uz stotine tisuća ubijenih u besmislenim ratovima i milijune koji umiru od gladi, čini se posve irelevantnom sudbina tisuća navučenih na najteže droge. Jer oni samo predstavljaju državama financijski teret, rasadište bolesti, društvenu patologiju za koju nema rješenja i loši image pred biračkim tijelom koje inače ako ga se neposredno to ne tiče lako okreće glavu.</p><p>Je li onda jednog dana moguć i ekstremni scenarij legalizacije najtežih droga poput heroina, kokaina, PCPa i sličnih? Uništavanje biznisa svim kartelima koji su se raširili poput tumora i preuzimanje cijelog megaprofita od strane kontroliranih proizvođača, ubrzanu prirodnu eliminaciju onih kojima ionako nema spasa i pružanje kratke ali ultimativne sreće budućim slumovima s milijunima ljudi koji inače izlaz mogu naći samo u – revoluciji. Veliko pospremanje uz prateću opću anesteziju. I sve to uz enormni politički probitak.</p><p>Procentualno mala „zdrava jezgra“ koja treba preuzeti svijet u svoje ruke će ionako ostati sačuvana kao što je i danas. Uz koji joint umjesto Dom Perignona.</p><p>Dakako da se ovakova orvelijanska vizija u ovom trenutku doima nemogućom. No, ako smo od krilatice „Marihuana ubija mladež“ iz sedamdesetih došli do pune legalizacije s kolonama ljudi koji pred apotekama čekaju cijelu noć, je li išta nemoguće u ovom svijetu?</p><p></p><p>Slika 1.: Marihuana je legalizirana i medicinski i rekreativno. Kako će završiti „kalifornijski eksperiment“? S nejasnim konačnim učincima kao nizozemski ili onako kako očekuju pravi protagonisti?</p><p>Slika 2.: Legendarni George Orvell je predvidio da ćemo se uz svesrdnu pomoć države 1984. godine svi veselo drogirati</p><p>Slika 3.: Lyndon LaRouche, već pomalo zaboravljeni ultradesničar koji je prvi upozorio na nevjerojatno jak potencijalni utjecaj tržišta jakim drogama na nacionalnu ekonomiju</p><p>[ATTACH]188883[/ATTACH][ATTACH]188884[/ATTACH][ATTACH]188885[/ATTACH]</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="-BäR-, post: 568484, member: 50154"] Potpuna legalizacija marihuane u Kaliforniji nije senzacija već dio šireg plana da se proizvodnja narkotika stavi pod nadzor korporacija i države KROZ VAL INTERNETSKIH NAPISA O ČUDIMA KANABISA VJEŠTO JE SPREMAN KORAK NALIK UKIDANJU PROHIBICIJE ALKOHOLA U PROŠLOM STOLJEĆU Na svom vrhuncu kartel Medellin je u SAD ilegalno unosio čak 7,5 tona kokaina dnevno! Prije par desetljeća, kada je ta količina bila i stotinjak puta manja, ultradesničar Lyndon LaRouche je organizirao skupljanje novčanica od 20 dolara po losanđeloskim samoposluživanja te njihovo čišćenje mini-usisavačima. Analiza je te prašine pokazala da čak polovica istih sadrži tragove kokaina! Kao revni teoretičar zavjere izračunao je da je u njegovoj domovini kroz banke i druge sustave (tada) investirano godišnje čak tristo milijardi narkodolara te, ipak malo pretjeravši, zaključio da bi iznenadno povlačenje tog kapitala moglo uzdrmati cijeli američki bankovni sistem. Zato to treba kad tad staviti pod kontrolu. Enormno velika potrošnja lakih droga, u prvom redu kanabisa, dovela je do toga da je ova ilegalna biljčica u nekim saveznim državama, poput Kentuckya, počela donositi veći profit od proizvodnje žita i kukuruza zajedno. Američka je administracija, nakon sloma Anslingerove žestoke ofenzive protiv marihuane, 1975. godine shvatila da više nitko ne može zaustaviti rekreativne droge kao što nije prohibicija mogla alkohol (dapače, došlo je do neviđenog porasta kriminala vezanog uz alkohol i neviđenog skoka njegove potrošnje što se najbolje vidjelo iz događanja do 1932. godine u Chicagu, op.a.). Bez obzira na nažalost efemernu priču o medicinskim dobrobitima kanabisa i nesumnjive moguće vrlo negativne posljedice kod mlađe populacije kemijska se sreća razlila Amerikom do te mjere da tržište više nisu mogli zadovoljiti brojni domaći ilegalni proizvođači pa je tu prazninu počeo popunjavati prvo zbor kolumbijanskih kartela a danas to uglavnom obavljaju meksički karteli Sonora, Sinaloa i Juarez. Ono što možemo zvati „kalifornijskim eksperimentom“ je početak kontrole sreće na nacionalnom nivou koje ima višestruko značenje: financijsko a to je prelazak legalne proizvodnje i profita u ruke moćnih farmaceutskih giganata što je lako zakonski regulirati, drakonsko smanjenje utjecaja podzemlja i pad kriminaliteta vezanog uz drogu te, konačno, otupljivanje oštrice društvene kritike i nezadovoljstva koje se nezadrživo širi svim megapolisima svijeta gdje nasilje kroz ulične gangove financirane dilanjem narkotika poprima strahovite razmjere. Napušeni su ujedno i neagresivni. Sretni danima uz minimalne troškove. Sve se doima kao povratak hippyjevskom „ljetu ljubavi“ (Summer of Love“) 1967., kada je agresivno nezadovoljstvo poratnom malograđanštinom nježno zamijenjeno slobodnom ljubavi, promiskuitetom i začinjeno laganim drogama koje su držale vodu do drastičnog buđenja koje je donio Vijetnamski rat. Kada kreće kudikamo opakiji uspon heroina, kokaina a kasnije čak preko 300 vrsta iznimno opasnih i neistraženih halucinogena pa se danas na gotovo tjednoj osnovi u američkim gradovima pojavi kakva nova droga tog tipa. Dovoljno je prolistati „Pharmacoteon“ Johnatana Otta, klasično djelo i enciklopediju halucinogena da bi postalo jasno da je ograničiti broj novih narkotika – nemoguće. Konačno, u cijeloj priči, što naivnom uhu kakvog hipijevskog aktiviste zvuči nevjerojatno, postoje tu i elementi surovog socijalnog darvinizma. Koji zaobilaznim putem govori da evolucija mora eliminirati one koji ne mogu preživjeti vremena u kojima živimo. Uz stotine tisuća ubijenih u besmislenim ratovima i milijune koji umiru od gladi, čini se posve irelevantnom sudbina tisuća navučenih na najteže droge. Jer oni samo predstavljaju državama financijski teret, rasadište bolesti, društvenu patologiju za koju nema rješenja i loši image pred biračkim tijelom koje inače ako ga se neposredno to ne tiče lako okreće glavu. Je li onda jednog dana moguć i ekstremni scenarij legalizacije najtežih droga poput heroina, kokaina, PCPa i sličnih? Uništavanje biznisa svim kartelima koji su se raširili poput tumora i preuzimanje cijelog megaprofita od strane kontroliranih proizvođača, ubrzanu prirodnu eliminaciju onih kojima ionako nema spasa i pružanje kratke ali ultimativne sreće budućim slumovima s milijunima ljudi koji inače izlaz mogu naći samo u – revoluciji. Veliko pospremanje uz prateću opću anesteziju. I sve to uz enormni politički probitak. Procentualno mala „zdrava jezgra“ koja treba preuzeti svijet u svoje ruke će ionako ostati sačuvana kao što je i danas. Uz koji joint umjesto Dom Perignona. Dakako da se ovakova orvelijanska vizija u ovom trenutku doima nemogućom. No, ako smo od krilatice „Marihuana ubija mladež“ iz sedamdesetih došli do pune legalizacije s kolonama ljudi koji pred apotekama čekaju cijelu noć, je li išta nemoguće u ovom svijetu? Slika 1.: Marihuana je legalizirana i medicinski i rekreativno. Kako će završiti „kalifornijski eksperiment“? S nejasnim konačnim učincima kao nizozemski ili onako kako očekuju pravi protagonisti? Slika 2.: Legendarni George Orvell je predvidio da ćemo se uz svesrdnu pomoć države 1984. godine svi veselo drogirati Slika 3.: Lyndon LaRouche, već pomalo zaboravljeni ultradesničar koji je prvi upozorio na nevjerojatno jak potencijalni utjecaj tržišta jakim drogama na nacionalnu ekonomiju [ATTACH]188883[/ATTACH][ATTACH]188884[/ATTACH][ATTACH]188885[/ATTACH] [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Naše Zdravlje
Alternativa
Drago Plečkovi tekstovi
Top
Bottom