Haiku

[doors_of_perception]

ali meni kraj ne treba,
jer to nije cilj mog polaska,
meni treba smisao tog puta,
i kada ga nadjem vraticu se sebi...

Lijepo, nema šta...svidjelo mi se... samospoznajne stvari uvijek me dirnu u srce, šta ćeš kad sam osjećajac i romantik

Ovaj zadnji dio.. kazat ću nešto na to...

Koračanje putem, tj. postojanje Bića i pripadanje samom Postojanju Svega nema svoj početak i kraj jer su to koncepti prolaznosti linearnog doživljavanja vremena registriranih u našem umu u odnosu na druge stvari i njihovu proživljenost. Ali s druge strane, ako ćemo kraj koristit u jednom drugom značenju u kojem si ga ti koristio, a to je dolazak do kraja putovanja i cilja, on ne samo da ti ne treba, već kad bi bilo koje biće postiglo kraj i cilj svoga postojanja i življenja umrlo bi na samom licu mjesta! Prešao bi na jednu polutku dualnosti, doživio čisti apsolutizam a time više ne bi bilo esencijalne energije koja bi ti podarivala sam život. I koliko god da nas muči što ne možemo doć do dna stvari, toliko moramo i biti sretni zbog toga jer to je perpetum mobile bića. U jednu ruku prokletstvo, u drugu blagostanje i najveći dar koji nam je pružem. I u još jednom primjeru, dualnost naravi Postojanja.

Smisao tog puta jest put. Smisao smisla jest smisao. Ljudi neprekidno tragaju za smislom stvari, zamišljajući njegovo rješenje u razlogu, motivu, imenu, radnji...Ali ne vide kako smisao ičega što postoji ne leži u nekom njegovom očitovanju, već u njemu samome. Smisao putovanja jest sam put jer bez njega tvoj život ne bi imao smisao. Mnogi provedu cijeli svoj život tragajući za smislom sebe, ne shvaćajući da smisao sebe jest Ja te da solucija nije ta tko Ja Jesam, već kako ostvariti Sebe sama i uživati u nektaru tog blaženstva. Ostalo je puko definiranje, motivizacija i metafizičko rasčitavanje koje zasigurno nikada neće dovest do življenja u samome smislu Sebe. Postojanje brate...

I još da kažem, da pronađeš smisao sebe u obliku definicije ili pak u obliku krajnjeg "razumijevanja" Svega (ili Sebe, postpuno je isto) svoga življenja, došlo bi do ukidanja svrhe i do pitanja, i tvoj život bi bio ugašen ISTOG TRENUTKA REALIZACIJE POIMANJA! Drugo je pak ako tražiš, nekrajni smisao, ali to ti već kažem da un leži u samom sebi, a ne izvan Sebe. Bilo bi to suludo...

 

[doors_of_perception]

Hedonija Usprkos...



Jednog dana Otvorit ću Oči
I pogledat dalje no ikad
Prostranstva što ne vidjeh nikad
Dodirom Misli meni će doći

Misli mojim darom će biti
Darom Ljepote, Ljepote Sebe
Ljubav Postojanja plamena tebe
Vječnog razloga koji će u meni se Zbiti

Jer ti jesi razlogom mene
Tvoj sjaj koji nebo krasi
Tvoj dah što Život u meni spasi
I potjera krv u moje vene

Zar ne vidite da plačem
Da mi Duša i tijelo pate
Želim da mi Život vrate
Život u Srce što ga probodu mačem

Zar ne Osjećate da umirem
Smrt koju s trijepnjom gledam
Sebi želim da vas predam
U vas da dopirem

Jer tobom jedino moji Životi Postoje
Za tvoju Ljubav, tvoju Sreću
Tisuće bitki i prepreka prijeću
Kako bih Snove ostvario tvoje

A usprkos laži što iluziju stvara
Imat ćemo nešto posebno, našim
Ljepota koja ne pripada pohotama vašim
A ta Ljepota jest Osmjeh tvoj što Sreću mi podara

Jer usprkos boli kojom mi Dušu muče
Svoj dlan i ruku za Života ću pružit
Nikad tvoje pravo na Slobodu neće služit
I kaos, kao da nikad nije, u Trenu nestat će

A kad napustite potpuno želju vaše Sreće
I kad sve laži i prijevare završe
Ja u treptaju večernje mjesečeve topline
Znat ću koja je prava vrijednost vrline
Zemaljskih okova što Istinu prekrše
U mojoj Vječnoj Stazi što te nikad ostavit zaboravljenim neće...

 

[LucidDream]

Ovo sto sam napisao mi je prvo...nije najbolje ali ima vremena...Doors sta je tvoja inspiracija?Puno pohvala s moje strane.peace 70

 

[doors_of_perception]

Dapače! Samo naprijed brate! Punom parom, samo naprijed... Bitno je da ono što pišeš da je iz srca... ostalo me se ne tiče...želim osjetit jedino tvoju vibru i otplovit na njenom valu...

Nemam ti ja baš inspiracije za pisanje... bilo je za drugačiji oblik texta do pred nekih god-2, al sada mi je teško pisat o nečemu što sam spoznao, jer sama materijalizacija misli u pisani text mi se čini posve nepotrebnom i iscrpljujućom, jer zapravo gubim vrijeme pisajući o nečemu što znam. Jedino dijalog..e to je već nešto drugo i to je prava izmjena energije... al šta ćeš, ovo je forum, i sve šta možeš je pisat, pisat i samo pisat

Inspiraciju bolje koristit za življenje i postizanje stvari snagom iste volje i ljepotom istog osjećaja A za riječi, ako ostane vremena

Samo nastavi nam pisati i darovati nam plodove svoga trenutka

 

[LucidDream]

Tik...tik...tik...
Slivale su se kapljice kise
sa orahovog lista...tik...tik...tik...
Tisina,prostor je neutralan,
tu je a ustvari nije,
niko mu nemoze nista,nista mu nemoze prici,
oscilacije zvuka kapljica
kruze u prostoru poput talasa,
neodredjenom brzinom,
neodredjenom siliom,
nista ih ne pokrece,niti ih zaustavlja,
same od sebe prave ambient,
tu vlada mir,
samo se ti odjeci kapkica cuju,nista vise,
zar je potrebno jos?
Zvuk za svukom,talas za talasom,
iz sekunde u sekundu,
svo vreme sveta je tu,
eon za eonom,i dalje je isto,
takvo je kakvo je promena nema,
tik...tik...tik...
U svom tom prostoru bese,bese
jedna jedina tacka...
Znacenje svoje krije,
polozaj takodje...
Jedan zvucni talas,nije bitno koj,
nije bitno kad,ni gde,ni zasto...
U tom trenutku on postaje jedno s tackom i mir ponovo vlada...
Tik...Tik...Tik...

 

[doors_of_perception]

Jedan zvucni talas,nije bitno koj,
nije bitno kad,ni gde,ni zasto...
U tom trenutku on postaje jedno s tackom i mir ponovo vlada...
Tik...Tik...Tik...

To te već pitam!!!

P.s. Kraj me se posebno dopao. Predivno!

Jedan ne postoji bez drugoga kao što drugi ne postoji bez jednoga. Oni sami u njima samima njih samih. Kap a more, zvijezda a noćni plašt, sve a ništa. Jedno ne postoji bez drugoga kad ono jest njime u njemu samom njih samih

 

[LucidDream]

Drago mi je sto ti se svidelo...Juce u to vreme,je padala kisa,a nije imalo struje,savrsen trenutak za relaxaciju i stvaranje dele...peace70