Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Holografski svemir / Matrix / Kvantna fizika
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Beyond" data-source="post: 67944" data-attributes="member: 1077"><p><img src="http://img142.imageshack.us/img142/7605/hinsamsaraoc5.jpg" alt="" class="fr-fic fr-dii fr-draggable " style="" /></p><p></p><p>Glavna pokretačka sila Whittonovih istraživanja s hipnozom temelji se na jednostavnoj i zapanjujućoj činjenici. Kada se pojedince podvrgne hipnozi, oni se često sjećaju onoga što su, čini se, sjećanja iz prošlih života. Istraživanja su pokazala da se preko devedeset posto svih pojedinaca koje je moguće hipnotizirati može prisjetiti takvih sjećanja. Fenomen u velikoj mjeri priznaju čak i skeptici. Na primjer, psihijatrijski udžbenik Trauma, Trance and Transformation upozorava neiskusne hipnotizere da se ne iznenade ukoliko se takva sjećanja spontano pojave kod njihovih hipnotiziranih pacijenata. Autor teksta odbacuje ideju ponovnog rođenja, no ističe da takva sjećanja svejedno imaju izvanrednu iscjeliteljsku moć.</p><p></p><p>Kako bi proveo svoje istraživanje, Whitton je okupio središnju skupinu od tridesetak ljudi. Grupa je okupljala ljude iz svih slojeva, od vozača kamiona do računalnih stručnjaka, pri čemu su neki od njih vjerovali u reinkarnaciju, a drugi nisu. Tada ih je pojedinačno hipnotizirao i proveo doslovno tisuće sati snimajući sve što su govorili o svojim navodnim prijašnjim životima.</p><p></p><p>Podaci su čak i široko gledano bili fascinantni. Jedan od zapanjujućih aspekata je veliki stupanj podudaranja među iskustvima ispitanika. Svi su govorili o brojnim prošlim životima, neki o ukupno čak dvadeset do dvadeset i pet, premda je praktična granica dosegnuta kada ih je Whitton vratio u njihove, kako ih on naziva "špiljske živote", kada se jedan životni vijek više nije mogao razlikovati od drugog. Svi dobiveni podaci ukazivali su na to da duši nije svojstven spol, i mnogi su barem jedan život proživjeli kao suprotan spol Svi su također govorili da je svrha života razvijati se i učiti, te da više života olakšava taj proces.</p><p></p><p>Whitton je došao i do podataka koji su sugerirali da su ta iskustva zaista bili prošli životi. Jedna neobična osobina odnosila se na to da su sjećanja mogla objasniti široki spektar naizgled nepovezanih događaja i iskustava u sadašnjim životima ispitanika. Na primjer, jedan je čovjek, psiholog rođen i odgojen u Kanadi, kao dijete imao neobjašnjiv engleski naglasak. Imao je također i iracionalan strah od zadobivanja loma noge, strah od putovanja avionom, grozan problem s griženjem noktiju, opsesivnu fascinaciju mučenjem, a kao tinejdžer imao je kratku zagonetnu viziju u kojoj se nalazio u sobi s nacističkim časnikom, i to nedugo nakon što je baratao papučicama u automobilu tijekom vozačkog ispita. Pod hipnozom se čovjek prisjetio da je tijekom Drugog svjetskog rata bio britanski pilot. Tijekom leta nad Njemačkom njegov je avion oborila kiša metaka, od kojih je jedan probio trup aviona i slomio mu nogu. To je dovelo do toga da je izgubio nadzor nad nožnim pedalama aviona, uslijed čega se avion srušio. Kasnije su ga zarobili Nijemci i mučili ga zbog informacija, čupajući mu nokte, nakon čega je ubrzo preminuo.</p><p></p><p>Mnogi od ispitanika uslijed traumatskih sjećanja iz prošlih života koje su iznijeli na vidjelo doživjeli su duboka psihička i fizička ozdravljenja, te dali nevjerojatno točne povijesne podatke o vremenima u kojima su bili živjeli. Neki su čak govorili nepoznatim im jezicima. Dok je ponovno proživljavao jedan svoj, kako se čini, prošli život u kojem je bio Viking, jedan je čovjek, tridesetsedmogodišnji bihevioralni znanstvenik, izvikivao riječi za koje su lingvistički autoriteti kasnije ustvrdili da pripadaju staronorveškom jeziku. Isti je čovjek nakon što je vraćen u davni perzijski život počeo pisati paučastim pismom arapskog stila koje je stručnjak za bliskoistočne jezike identificirao kao autentičnu reprezentaciju Sasanid Pahlavija, davno izumrlog mezopotamskog jezika koji je na vrhuncu bio između 226. i 651. godine poslije Krista.</p><p></p><p>Međutim, Whilton je do svog najneobičnijeg otkrića došao kada je ispitanike vratio u međuvrijeme između života, divno svjetlošću ispunjeno područje u kojem "nisu postojali vrijeme ni prostor kakve poznajemo." Po riječima njegovih ispitanika, svrha tog područja jednim je dijelom bila da im se omogući da isplaniraju svoj sljedeći život, da doslovce skiciraju važne događaje i okolnosti koje će ih zadesiti u budućnosti.</p><p>Međutim, taj proces nije bio jednostavno neka bajkovita vježba ispunjenja želja. Whitton je otkrio da pojedinci u tom području između života ulaze u neuobičajeno stanje svijesti, stanje svijesti u kojem su izuzetno svjesni vlastitog bića i imaju pojačan osjećaj za moral i etiku. Osim toga, više nisu mogli racionalizirati svoje pogreške i nedjela, te su se mogli sagledati potpuno iskreno. Kako bi ga razlikovao od naše uobičajene svakodnevne svjesnosti, Whitton to intenzivno savjesno stanje uma naziva "meta-svjesnost".</p><p></p><p>Stoga, kada su ispitanici planirali svoj sljedeći život, činili su to s osjećajem moralne obveze. Izabrali bi da se ponovno rode s ljudima kojima su nešto skrivili u prijašnjem životu kako bi imali priliku iskupiti se za svoja djela. Planirali su ugodne susrete sa «srodnim dušama», pojedincima s kojima su tijekom mnogo života izgradili uzajamno koristan odnos ispunjen ljubavlju; predviđali su i «slučajne» događaje kako bi usvojili daljnje životne pouke i ostvarili daljnje ciljeve. Jedan je čovjek rekao kako si je tijekom planiranja sljedećeg života vizualizirao jednu vrstu instrumenta sa satnim mehanizmom u kojega se moglo umetnuli određene dijelove kako bi uslijedile točno određene posljedice.</p><p></p><p>Te posljedice nisu uvijek bile ugodne. Nakon što je vraćena u metasvjesno stanje, žena koja je bila silovana kada je imala trideset i sedam godina otkrila je da je u stvari bila planirala taj događaj prije nego što je došla u ovu inkarnaciju. Kako je objasnila, bilo joj je potrebno da iskusi tragediju u toj dobi kako bi se prisilila da promijeni svoje "cjelokupno duševno motrište" i tako se probije do dubljeg i pozitivnijeg razumijevanja smisla života. Jedan drugi ispitanik, čovjek obolio od teške, po život opasne bolesti bubrega, otkrio je da je bio izabrao bolest kako bi se kaznio za greške iz prošlog života. Međutim, otkrio je i da umiranje od bolesti bubrega nije bio dio njegovog scenarija, te da je prije no što je došao u ovaj život morao urediti i susret s nekim ili nečim što bi mu pomoglo da upamti tu činjenicu, i tako mu omogući da izliječi i svoju krivnju i svoje tijelo. Sukladno onome što je rekao, nakon što je započeo svoje seanse s Whittonom, doživio je gotovo čudesno i potpuno izlječenje.</p><p></p><p>Nisu svi Whittonovi ispitanici bili tako revni učiti o budućnosti što su je njihova meta-svjesna jastva priredila za njih. Nekoliko ih je cenzuriralo vlastita sjećanja, zamolivši Whittona da im da posthipnotske naputke da se poslije hipnoze ne sjećaju ničega što su bili rekli u transu. Kako su obrazložili, nisu željeli doći u iskušenje mijenjati scenarij koji su njihova metasvjesna jastva napisala za njih.</p><p></p><p>To je zapanjujuća ideja. Je li moguće da naš nesvjesni um ne samo da je svjestan grubih obrisa naše sudbine, nego nas i upravlja prema njezinom ispunjenju? Whittonovo istraživanje nije jedino koje pokazuje da bi tome moglo biti tako. Parapsiholog William Cox u statističkoj studiji provedenoj nad dvadeset i osam teških željezničkih nesreća što su se dogodile u Americi otkrio je da se u dane nesreće na vlakove ukrcalo značajno manje ljudi nego na iste dane prijašnjih tjedana.</p><p></p><p>Coxova otkrića navode nas na zaključak da svi mi možda neprestano nesvjesno pretkazujemo budućnost, pri čemu na temelju tako dobivenih podataka: neki od nas izabiru izbjeći nesreću, a neki se možda – poput žene koja je izabrala doživjeti osobnu tragediju i čovjeka koji je izabrao proživjeti bolest bubrega - odlučuju na iskustvo negativnih situacija kako bi ispunili svoje nesvjesne planove i svrhe. "Pažljivo ili pukim slučajem, biramo svoje zemaljske okolnosti.", kaže Whitlon. "Poruka metasvijesti je da životna situacija svakog ljudskog bića nije ni nasumična ni neprikladna. Gledano objektivno iz kuta gledišta između života, svako ljudsko iskustvo samo je još jedna lekcija u kozmičkoj učionici.</p><p></p><p>Važno je istaći da postojanje takvih nesvjesnih rasporeda ne znači da su naši životi kruto predodređeni i da su sve sudbine neizbježne. Činjenica da su mnogi Whittonovi ispitanici zatražili da se ne sjećaju onoga što su rekli pod hipnozom ponovno implicira da je budućnost samo grubo skicirana, te i dalje podložna promjeni.</p><p></p><p>Izvor iz knjige:</p><p><a href="http://rapidshare.com/files/140006331/Michael_Talbot_-_Holografski_Svemir.pdf" target="_blank">Michael Talbot - Holografski Svemir</a></p><p></p><p>Što se mene tiće, ja se pokušavam otrgnuti zakonu karme i ne više inkarnirati se. Moja misija je dobiti potpunu kontrolu nad svojom svješću. Proširiti vidokrug što više mogu.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Beyond, post: 67944, member: 1077"] [IMG]http://img142.imageshack.us/img142/7605/hinsamsaraoc5.jpg[/IMG] Glavna pokretačka sila Whittonovih istraživanja s hipnozom temelji se na jednostavnoj i zapanjujućoj činjenici. Kada se pojedince podvrgne hipnozi, oni se često sjećaju onoga što su, čini se, sjećanja iz prošlih života. Istraživanja su pokazala da se preko devedeset posto svih pojedinaca koje je moguće hipnotizirati može prisjetiti takvih sjećanja. Fenomen u velikoj mjeri priznaju čak i skeptici. Na primjer, psihijatrijski udžbenik Trauma, Trance and Transformation upozorava neiskusne hipnotizere da se ne iznenade ukoliko se takva sjećanja spontano pojave kod njihovih hipnotiziranih pacijenata. Autor teksta odbacuje ideju ponovnog rođenja, no ističe da takva sjećanja svejedno imaju izvanrednu iscjeliteljsku moć. Kako bi proveo svoje istraživanje, Whitton je okupio središnju skupinu od tridesetak ljudi. Grupa je okupljala ljude iz svih slojeva, od vozača kamiona do računalnih stručnjaka, pri čemu su neki od njih vjerovali u reinkarnaciju, a drugi nisu. Tada ih je pojedinačno hipnotizirao i proveo doslovno tisuće sati snimajući sve što su govorili o svojim navodnim prijašnjim životima. Podaci su čak i široko gledano bili fascinantni. Jedan od zapanjujućih aspekata je veliki stupanj podudaranja među iskustvima ispitanika. Svi su govorili o brojnim prošlim životima, neki o ukupno čak dvadeset do dvadeset i pet, premda je praktična granica dosegnuta kada ih je Whitton vratio u njihove, kako ih on naziva "špiljske živote", kada se jedan životni vijek više nije mogao razlikovati od drugog. Svi dobiveni podaci ukazivali su na to da duši nije svojstven spol, i mnogi su barem jedan život proživjeli kao suprotan spol Svi su također govorili da je svrha života razvijati se i učiti, te da više života olakšava taj proces. Whitton je došao i do podataka koji su sugerirali da su ta iskustva zaista bili prošli životi. Jedna neobična osobina odnosila se na to da su sjećanja mogla objasniti široki spektar naizgled nepovezanih događaja i iskustava u sadašnjim životima ispitanika. Na primjer, jedan je čovjek, psiholog rođen i odgojen u Kanadi, kao dijete imao neobjašnjiv engleski naglasak. Imao je također i iracionalan strah od zadobivanja loma noge, strah od putovanja avionom, grozan problem s griženjem noktiju, opsesivnu fascinaciju mučenjem, a kao tinejdžer imao je kratku zagonetnu viziju u kojoj se nalazio u sobi s nacističkim časnikom, i to nedugo nakon što je baratao papučicama u automobilu tijekom vozačkog ispita. Pod hipnozom se čovjek prisjetio da je tijekom Drugog svjetskog rata bio britanski pilot. Tijekom leta nad Njemačkom njegov je avion oborila kiša metaka, od kojih je jedan probio trup aviona i slomio mu nogu. To je dovelo do toga da je izgubio nadzor nad nožnim pedalama aviona, uslijed čega se avion srušio. Kasnije su ga zarobili Nijemci i mučili ga zbog informacija, čupajući mu nokte, nakon čega je ubrzo preminuo. Mnogi od ispitanika uslijed traumatskih sjećanja iz prošlih života koje su iznijeli na vidjelo doživjeli su duboka psihička i fizička ozdravljenja, te dali nevjerojatno točne povijesne podatke o vremenima u kojima su bili živjeli. Neki su čak govorili nepoznatim im jezicima. Dok je ponovno proživljavao jedan svoj, kako se čini, prošli život u kojem je bio Viking, jedan je čovjek, tridesetsedmogodišnji bihevioralni znanstvenik, izvikivao riječi za koje su lingvistički autoriteti kasnije ustvrdili da pripadaju staronorveškom jeziku. Isti je čovjek nakon što je vraćen u davni perzijski život počeo pisati paučastim pismom arapskog stila koje je stručnjak za bliskoistočne jezike identificirao kao autentičnu reprezentaciju Sasanid Pahlavija, davno izumrlog mezopotamskog jezika koji je na vrhuncu bio između 226. i 651. godine poslije Krista. Međutim, Whilton je do svog najneobičnijeg otkrića došao kada je ispitanike vratio u međuvrijeme između života, divno svjetlošću ispunjeno područje u kojem "nisu postojali vrijeme ni prostor kakve poznajemo." Po riječima njegovih ispitanika, svrha tog područja jednim je dijelom bila da im se omogući da isplaniraju svoj sljedeći život, da doslovce skiciraju važne događaje i okolnosti koje će ih zadesiti u budućnosti. Međutim, taj proces nije bio jednostavno neka bajkovita vježba ispunjenja želja. Whitton je otkrio da pojedinci u tom području između života ulaze u neuobičajeno stanje svijesti, stanje svijesti u kojem su izuzetno svjesni vlastitog bića i imaju pojačan osjećaj za moral i etiku. Osim toga, više nisu mogli racionalizirati svoje pogreške i nedjela, te su se mogli sagledati potpuno iskreno. Kako bi ga razlikovao od naše uobičajene svakodnevne svjesnosti, Whitton to intenzivno savjesno stanje uma naziva "meta-svjesnost". Stoga, kada su ispitanici planirali svoj sljedeći život, činili su to s osjećajem moralne obveze. Izabrali bi da se ponovno rode s ljudima kojima su nešto skrivili u prijašnjem životu kako bi imali priliku iskupiti se za svoja djela. Planirali su ugodne susrete sa «srodnim dušama», pojedincima s kojima su tijekom mnogo života izgradili uzajamno koristan odnos ispunjen ljubavlju; predviđali su i «slučajne» događaje kako bi usvojili daljnje životne pouke i ostvarili daljnje ciljeve. Jedan je čovjek rekao kako si je tijekom planiranja sljedećeg života vizualizirao jednu vrstu instrumenta sa satnim mehanizmom u kojega se moglo umetnuli određene dijelove kako bi uslijedile točno određene posljedice. Te posljedice nisu uvijek bile ugodne. Nakon što je vraćena u metasvjesno stanje, žena koja je bila silovana kada je imala trideset i sedam godina otkrila je da je u stvari bila planirala taj događaj prije nego što je došla u ovu inkarnaciju. Kako je objasnila, bilo joj je potrebno da iskusi tragediju u toj dobi kako bi se prisilila da promijeni svoje "cjelokupno duševno motrište" i tako se probije do dubljeg i pozitivnijeg razumijevanja smisla života. Jedan drugi ispitanik, čovjek obolio od teške, po život opasne bolesti bubrega, otkrio je da je bio izabrao bolest kako bi se kaznio za greške iz prošlog života. Međutim, otkrio je i da umiranje od bolesti bubrega nije bio dio njegovog scenarija, te da je prije no što je došao u ovaj život morao urediti i susret s nekim ili nečim što bi mu pomoglo da upamti tu činjenicu, i tako mu omogući da izliječi i svoju krivnju i svoje tijelo. Sukladno onome što je rekao, nakon što je započeo svoje seanse s Whittonom, doživio je gotovo čudesno i potpuno izlječenje. Nisu svi Whittonovi ispitanici bili tako revni učiti o budućnosti što su je njihova meta-svjesna jastva priredila za njih. Nekoliko ih je cenzuriralo vlastita sjećanja, zamolivši Whittona da im da posthipnotske naputke da se poslije hipnoze ne sjećaju ničega što su bili rekli u transu. Kako su obrazložili, nisu željeli doći u iskušenje mijenjati scenarij koji su njihova metasvjesna jastva napisala za njih. To je zapanjujuća ideja. Je li moguće da naš nesvjesni um ne samo da je svjestan grubih obrisa naše sudbine, nego nas i upravlja prema njezinom ispunjenju? Whittonovo istraživanje nije jedino koje pokazuje da bi tome moglo biti tako. Parapsiholog William Cox u statističkoj studiji provedenoj nad dvadeset i osam teških željezničkih nesreća što su se dogodile u Americi otkrio je da se u dane nesreće na vlakove ukrcalo značajno manje ljudi nego na iste dane prijašnjih tjedana. Coxova otkrića navode nas na zaključak da svi mi možda neprestano nesvjesno pretkazujemo budućnost, pri čemu na temelju tako dobivenih podataka: neki od nas izabiru izbjeći nesreću, a neki se možda – poput žene koja je izabrala doživjeti osobnu tragediju i čovjeka koji je izabrao proživjeti bolest bubrega - odlučuju na iskustvo negativnih situacija kako bi ispunili svoje nesvjesne planove i svrhe. "Pažljivo ili pukim slučajem, biramo svoje zemaljske okolnosti.", kaže Whitlon. "Poruka metasvijesti je da životna situacija svakog ljudskog bića nije ni nasumična ni neprikladna. Gledano objektivno iz kuta gledišta između života, svako ljudsko iskustvo samo je još jedna lekcija u kozmičkoj učionici. Važno je istaći da postojanje takvih nesvjesnih rasporeda ne znači da su naši životi kruto predodređeni i da su sve sudbine neizbježne. Činjenica da su mnogi Whittonovi ispitanici zatražili da se ne sjećaju onoga što su rekli pod hipnozom ponovno implicira da je budućnost samo grubo skicirana, te i dalje podložna promjeni. Izvor iz knjige: [URL="http://rapidshare.com/files/140006331/Michael_Talbot_-_Holografski_Svemir.pdf"]Michael Talbot - Holografski Svemir[/URL] Što se mene tiće, ja se pokušavam otrgnuti zakonu karme i ne više inkarnirati se. Moja misija je dobiti potpunu kontrolu nad svojom svješću. Proširiti vidokrug što više mogu. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Holografski svemir / Matrix / Kvantna fizika
Top
Bottom