Ne kudite mi kocku i aparate, ljubav vjecnu, dozivotno za me' pripetu

Odem do kafane na jutarnju kafu, prinesem "cvaju" (dvadeset bosanskohercegovackih konvertibilnih maraka) napaljenom aparatu , koji je uz simpatican zvuk "bzz.., pip, pip, piiip" degustira da l' laznjak je cak, nakon cega uslijedi zvuk zadovoljstva i gutanja bzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzk, kao potvrda da je ponudjena novcanica autenticna i po pe esu uredno zavedena u registar centralne banke.
Ritual je to jbt
Vjestim pokretima uvjezbanih prsta prosetam po touch screen-u sofisticirane masine, izaberem igru, linije i cip, pa natenane otvorim kesicu secera, blago zasladim kafu, srknem tek toliko da mi nakvasi jezik, zapalim cigaru i ......
Da okratim pricu.
Ulozio 20, aparat polako nakuckao dobitak na 980 (cca 500 ojera) podignem cip i roknem na nulu.
Nije to nista strasno, ulog je "cvaja"
Nije strasno ni od jutarnje kafe i tih pocetnih dvadeset zavrsi sa fajrontom u kafani i gubitkom od par hiljada.
Nije strasan ni dolazak kuci i posmatranje magarca u ogledalu, ni samaranje istog, ni jos jedna samara od zene, kad je vidila da sam ogledalo ispljuvao.
Nije strasna ni cinjenica da se to desilo prije par godina.
Strasna je cinjenica da sam prije 5 dana ponovio istu gresku.
Strasna je cinjenica da sam par godina apstinencije sjebo, kao Partizan sinocnu utakmicu protiv Alkmara!
Strasna je spoznaja da to cuci u meni, cuti, ne javlja se, a budno da budnije ne moze biti i samo ceka trenutak kada ce mi ga opet do balcaka zacerati.