Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri - ipak se može
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="joe123" data-source="post: 509087" data-attributes="member: 47407"><p>Postanak 1,26</p><p></p><p><em>I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!</em></p><p><em>Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.</em></p><p></p><p>Knjiga lijepo definira čovjeka i njegovo poslanje.</p><p>Ali, meni se čini da je čovjek je ispao upravo suprotno od Božjih planova.</p><p>Čovjek je navodno gospodar ne samo svoga postojanja, nego gospodar svemu živome.</p><p>Pa, šali li se to Gospodin sa nama?</p><p></p><p><strong>Meni se čini da je upravo čovjek, od svih bića, najsputaniji u svojoj egzistenciji. </strong></p><p></p><p>Zbog svoje superiorne inteligencije, čovjek je kadar samoga sebe (a za razliku od drugih bića) upitati neka malo nezgodnija pitanja, npr. o smislu i porijeklu života, ili o prostoru i vremenu, pa ga ta ga pitanja okupiraju i muče i čine ga velikim u vlastitim očima, kad nešto novo spozna. I ta ljudska karakteristika djeluje vrlo ... božanski.</p><p></p><p>Pas nije kadar osjećati samosažaljenje. Ako ga gazda mlati, on to trpi. Kako koji - pametniji pobjegne. Ali, sumnjam da je ijedan pas kadar promišljati o svom jadu dok ga gazda tuče, pa biti ljubomoran na nekog susjeda Rexa, jer ga njegov vlasnik ne tuče. Sumnjam da miš ima nešto protiv mačke. Vjerujem da ga mačke uopće ne zanimaju, sve dok ga ne napadnu.</p><p></p><p>A čovjek?</p><p>Čovjek je - škovaca. Puna mu je glava pojmova kao što su pravda, jednakost (kad su dolje), bogatstvo, ugoda, moć (kad su gore). Čovjek je u vječitoj potrazi za svime onim što mu može pomoći u njegovoj životnoj misiji.Čimbenik iz uvoda je čovjeka napravio silno taštim, egocentričnim i nepopravljivo vezanim za dva nagona: onim za održanjem vrste i onim za samoodržanjem. I ta dva nagona su njegova životna misija i njegovo prokletstvo. Čovjek ne misli upravljati ribama morskim i pticama nebeskim na zajedničko dobro. On smatra da su i ptice i ribe i životinje tu isključivo radi njega i njegovih potreba. Uostalom, i ljude će (ako su mu podređeni) upregnuti da rade u istom cilju.</p><p></p><p>I tu se valjda negdje nalazi dilema svih dilema, koju bismo trebali razriješiti. Jesmo li sofisticirana životinja, ili bogočovjek. Želimo li saznavati, otkrivati, pomagati i upravljati, ili osvajati, pobiti i počupati?</p><p></p><p> Kad pobjegne mački, miš je miran. Pas voli gospodara čak i ako ga mlati. Vjeverica se za škrte dane spremi tako što sakrije dvije šake lješnjaka, pa je mirna. A čovjek, on pripremi 1000 E, pa se trudi doći do 10.000, pa do 100.000 i ... nikad kraja. Živi li 50, htio bi umrijeti sa 60, dok ih ne dostigne. Onda bi pokušao uhvatiti 70, itd. I uvijek je panika i stres i drama kad netko umire. U najmanju ruku, kao da postoji mogućnost da se smrt izbjegne.</p><p></p><p>Čemu vodi takvo ponašanje?</p><p>Ima li više pameti vjeverica, ili čovjek?</p><p></p><p>Mislim da smo se puno udaljili od onoga što bi trebala biti prava čovjekova svrha. Ponašamo se kao najgore životinje, a cijenimo vlastito postojanje kao da smo bogovi. Malo poniznosti ne bi škodilo. Nismo sveznajući ni svemogući, a jesmo smrtni i podložni bolestima. Nećeš postati veći čovjek ako imaš više eura ili ako doživiš 120, nego ako pružiš ruku onome kome tvoja ruka treba. Osjećat ćeš se jačim ako nekome spasiš život, nego ako imaš 100.000 na računu. </p><p></p><p>Smrt nećemo pobijediti izbjegavajući je, jer je to nemoguće. Možda je jednoga dana pobijedimo, ako je upoznamo. A da bismo u tome uspjeli, vjerojatno ćemo prije toga morati spoznati što je to vrijeme, jer ni na to nemamo odgovor. I još puno toga. I onda, u nekoj dalekoj budućnosti, možda odgovorimo na pitanje svih pitanja - odakle i kako dolazi život. Pa ga naučimo i kontrolirati.</p><p></p><p>U principu, smjernice imamo.</p><p>Živi, radi, uči, upravljaj, pomaži i pomiri se sa svojom nesavršenošću. I postao si božanski.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="joe123, post: 509087, member: 47407"] Postanak 1,26 [I]I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji! Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.[/I] Knjiga lijepo definira čovjeka i njegovo poslanje. Ali, meni se čini da je čovjek je ispao upravo suprotno od Božjih planova. Čovjek je navodno gospodar ne samo svoga postojanja, nego gospodar svemu živome. Pa, šali li se to Gospodin sa nama? [B]Meni se čini da je upravo čovjek, od svih bića, najsputaniji u svojoj egzistenciji. [/B] Zbog svoje superiorne inteligencije, čovjek je kadar samoga sebe (a za razliku od drugih bića) upitati neka malo nezgodnija pitanja, npr. o smislu i porijeklu života, ili o prostoru i vremenu, pa ga ta ga pitanja okupiraju i muče i čine ga velikim u vlastitim očima, kad nešto novo spozna. I ta ljudska karakteristika djeluje vrlo ... božanski. Pas nije kadar osjećati samosažaljenje. Ako ga gazda mlati, on to trpi. Kako koji - pametniji pobjegne. Ali, sumnjam da je ijedan pas kadar promišljati o svom jadu dok ga gazda tuče, pa biti ljubomoran na nekog susjeda Rexa, jer ga njegov vlasnik ne tuče. Sumnjam da miš ima nešto protiv mačke. Vjerujem da ga mačke uopće ne zanimaju, sve dok ga ne napadnu. A čovjek? Čovjek je - škovaca. Puna mu je glava pojmova kao što su pravda, jednakost (kad su dolje), bogatstvo, ugoda, moć (kad su gore). Čovjek je u vječitoj potrazi za svime onim što mu može pomoći u njegovoj životnoj misiji.Čimbenik iz uvoda je čovjeka napravio silno taštim, egocentričnim i nepopravljivo vezanim za dva nagona: onim za održanjem vrste i onim za samoodržanjem. I ta dva nagona su njegova životna misija i njegovo prokletstvo. Čovjek ne misli upravljati ribama morskim i pticama nebeskim na zajedničko dobro. On smatra da su i ptice i ribe i životinje tu isključivo radi njega i njegovih potreba. Uostalom, i ljude će (ako su mu podređeni) upregnuti da rade u istom cilju. I tu se valjda negdje nalazi dilema svih dilema, koju bismo trebali razriješiti. Jesmo li sofisticirana životinja, ili bogočovjek. Želimo li saznavati, otkrivati, pomagati i upravljati, ili osvajati, pobiti i počupati? Kad pobjegne mački, miš je miran. Pas voli gospodara čak i ako ga mlati. Vjeverica se za škrte dane spremi tako što sakrije dvije šake lješnjaka, pa je mirna. A čovjek, on pripremi 1000 E, pa se trudi doći do 10.000, pa do 100.000 i ... nikad kraja. Živi li 50, htio bi umrijeti sa 60, dok ih ne dostigne. Onda bi pokušao uhvatiti 70, itd. I uvijek je panika i stres i drama kad netko umire. U najmanju ruku, kao da postoji mogućnost da se smrt izbjegne. Čemu vodi takvo ponašanje? Ima li više pameti vjeverica, ili čovjek? Mislim da smo se puno udaljili od onoga što bi trebala biti prava čovjekova svrha. Ponašamo se kao najgore životinje, a cijenimo vlastito postojanje kao da smo bogovi. Malo poniznosti ne bi škodilo. Nismo sveznajući ni svemogući, a jesmo smrtni i podložni bolestima. Nećeš postati veći čovjek ako imaš više eura ili ako doživiš 120, nego ako pružiš ruku onome kome tvoja ruka treba. Osjećat ćeš se jačim ako nekome spasiš život, nego ako imaš 100.000 na računu. Smrt nećemo pobijediti izbjegavajući je, jer je to nemoguće. Možda je jednoga dana pobijedimo, ako je upoznamo. A da bismo u tome uspjeli, vjerojatno ćemo prije toga morati spoznati što je to vrijeme, jer ni na to nemamo odgovor. I još puno toga. I onda, u nekoj dalekoj budućnosti, možda odgovorimo na pitanje svih pitanja - odakle i kako dolazi život. Pa ga naučimo i kontrolirati. U principu, smjernice imamo. Živi, radi, uči, upravljaj, pomaži i pomiri se sa svojom nesavršenošću. I postao si božanski. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri - ipak se može
Top
Bottom