Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri - ipak se može
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="joe123" data-source="post: 533043" data-attributes="member: 47407"><p>Uskoro će se napuniti dvije godine, od onoga momenta kad sam dobio dijagnozu da imam karcinom.</p><p>U tjednu prije nego sam saznao da sam bolestan, napravio sam interesantnu životnu odluku.</p><p></p><p>Naime, bio sam u situaciji da mogu zavlačiti jednog tipa, za solidnu imovinu. Čisto onako, zakonski, mogao sam ga godinama prcati, a na kraju možda i solidno profitirati od njegove muke. Tko li će ga znati lokalno pravosuđe.</p><p></p><p>S jedne strane, već me zajebao i njegov stari i njegov brat. Nas dvojica smo prestali poslovati prije 10 godina, od tada je svak na svoju stranu, a već sam rekao da su me njegovi oštetili tamo gdje su mogli.</p><p>Firme više nemaju, novce vidjeti neću. Ono što smo radili, radili smo kao i svi drugi "veliki" biznismeni poput nas. Život je tada bio lijep, svi su se razbacivali lovom i trošili na sve i svašta. Napola kroz račun, napola usmeni dogovor. A u tom slučaju, nema tu više traga tko je kome koliko dužan i mogao sam zaboraviti na svoja potraživanja.</p><p>Dakle, ovo je bio zadnji način da im zagorčam život, a možda mi se na kraju i isplati, pa vratim dio od onoga, što su mi maznuli.</p><p></p><p>S druge strane, promislim ja malo više, o tom čovjeku. Shvatim da je taj čovjek uvijek i ispoštovao ono, što smo nas dvojica izdogovarali. To što smo se udaljili, u stvari i nije zbog mojeg odnosa sa njim. To je posljedica onoga što je bilo između mene, i njegovih.</p><p>Onda pomislim i kako je on uvijek nekako bio po strani, u tim sukobima, koji su se desili. Nikad nije inicirao, niti dolijevao ulje na vatru.</p><p>Sjetim se ja i da čovjek ima neku ženu i nekog klinca, a klinac je i simpatičan i pristupačan. Računam da se na djeci sve vidi. Da u kući govore kontra mene, sigurno bih to osjetio.</p><p></p><p>Ne, zaključim, nema taj čovjek ništa protiv mene.</p><p></p><p>I tako, na kraju balade i uz nešto mentalnih napora, odlučim kako nemam pravo uskratiti čovjeku ono što je njegovo a zbog grijeha očeva, te ga potom - razriješim muka. Potpišem mu što je tražio.</p><p></p><p>Tjedan dana poslije sam saznao da sam bolestan.</p><p></p><p>Prilično je interesantan i začuđujuć rezultat te moje odluke.</p><p>Naime, za početak, vratio sam starog poznanika, pa ga pretvorio u prijatelja.</p><p>Onda se desilo to, da se ovaj odlučio napokon suprotstaviti starome. Pa se ispostavilo da stari i nije tako nerazumljiv. Kad se naknadno ispostavilo da sam bolestan, stari je u roku od tjedan dana nakamčio od nekud, pa mi vratio cjelokupan iznos.</p><p>Dobio ja odjednom brdo love, kad mi je bila najviše potrebna. A s kojom sam se davno oprostio. </p><p>Dobio ja i puno korisnih savjeta, ali to je druga priča.</p><p></p><p>I onda se razmišljam...</p><p>Da sam "tjerao inat" i ostao u onoj zlobi, nepovjerenju, a bogme i mržnji, nikad svojih novaca ne bih vidio. Ne bih ni dobio prijatelja natrag, pa ne bih saznao vrijedne informacije, koje sam ovako saznao. Doduše ja sam sve to spržio na liječenje bolesti, i još i više od toga. Ali, neka sam. Bar sam imao od čega potrošiti. </p><p></p><p>I mislim se sada, možda je to "tjeranje inata" - razlog što je smjer mog života bio uzvodno? </p><p>Možda sam, odlučivši rješivši se balasta mržnje i zavisti, odlučivši na val koji me udario ne odgovoriti kontra-valom, nego razumijevanjem i tolerancijom, možda sam tim činom spontano i slučajno izazvao ono, što Hellinger izaziva kod pacijenta u jednoj jedinoj seansi? Nikad mu nisu bile potrebne dvije seanse, za istoga čovjeka.</p><p></p><p>Možda je to što sam odlučio odustati od uzaludnog prkosa, tjeranja maka na konac, samoizolacije, nametanja nekih negativnih osjećaja, kivnje i krivnje, a prihvatio dosljednu odgovornost, vrijednost drugoga, popustljivost i opraštanje - možda je to bio trenutak, u kojem sam usmjerio barku nizvodno? </p><p></p><p>Pa se sad izvalio u barčici i guštam, voda ionako sama od sebe nosi prema cilju, a u ruci hladan pivkan.</p><p></p><p>A tko će ga znati.</p><p>Nek je samo hladan pivkan.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="joe123, post: 533043, member: 47407"] Uskoro će se napuniti dvije godine, od onoga momenta kad sam dobio dijagnozu da imam karcinom. U tjednu prije nego sam saznao da sam bolestan, napravio sam interesantnu životnu odluku. Naime, bio sam u situaciji da mogu zavlačiti jednog tipa, za solidnu imovinu. Čisto onako, zakonski, mogao sam ga godinama prcati, a na kraju možda i solidno profitirati od njegove muke. Tko li će ga znati lokalno pravosuđe. S jedne strane, već me zajebao i njegov stari i njegov brat. Nas dvojica smo prestali poslovati prije 10 godina, od tada je svak na svoju stranu, a već sam rekao da su me njegovi oštetili tamo gdje su mogli. Firme više nemaju, novce vidjeti neću. Ono što smo radili, radili smo kao i svi drugi "veliki" biznismeni poput nas. Život je tada bio lijep, svi su se razbacivali lovom i trošili na sve i svašta. Napola kroz račun, napola usmeni dogovor. A u tom slučaju, nema tu više traga tko je kome koliko dužan i mogao sam zaboraviti na svoja potraživanja. Dakle, ovo je bio zadnji način da im zagorčam život, a možda mi se na kraju i isplati, pa vratim dio od onoga, što su mi maznuli. S druge strane, promislim ja malo više, o tom čovjeku. Shvatim da je taj čovjek uvijek i ispoštovao ono, što smo nas dvojica izdogovarali. To što smo se udaljili, u stvari i nije zbog mojeg odnosa sa njim. To je posljedica onoga što je bilo između mene, i njegovih. Onda pomislim i kako je on uvijek nekako bio po strani, u tim sukobima, koji su se desili. Nikad nije inicirao, niti dolijevao ulje na vatru. Sjetim se ja i da čovjek ima neku ženu i nekog klinca, a klinac je i simpatičan i pristupačan. Računam da se na djeci sve vidi. Da u kući govore kontra mene, sigurno bih to osjetio. Ne, zaključim, nema taj čovjek ništa protiv mene. I tako, na kraju balade i uz nešto mentalnih napora, odlučim kako nemam pravo uskratiti čovjeku ono što je njegovo a zbog grijeha očeva, te ga potom - razriješim muka. Potpišem mu što je tražio. Tjedan dana poslije sam saznao da sam bolestan. Prilično je interesantan i začuđujuć rezultat te moje odluke. Naime, za početak, vratio sam starog poznanika, pa ga pretvorio u prijatelja. Onda se desilo to, da se ovaj odlučio napokon suprotstaviti starome. Pa se ispostavilo da stari i nije tako nerazumljiv. Kad se naknadno ispostavilo da sam bolestan, stari je u roku od tjedan dana nakamčio od nekud, pa mi vratio cjelokupan iznos. Dobio ja odjednom brdo love, kad mi je bila najviše potrebna. A s kojom sam se davno oprostio. Dobio ja i puno korisnih savjeta, ali to je druga priča. I onda se razmišljam... Da sam "tjerao inat" i ostao u onoj zlobi, nepovjerenju, a bogme i mržnji, nikad svojih novaca ne bih vidio. Ne bih ni dobio prijatelja natrag, pa ne bih saznao vrijedne informacije, koje sam ovako saznao. Doduše ja sam sve to spržio na liječenje bolesti, i još i više od toga. Ali, neka sam. Bar sam imao od čega potrošiti. I mislim se sada, možda je to "tjeranje inata" - razlog što je smjer mog života bio uzvodno? Možda sam, odlučivši rješivši se balasta mržnje i zavisti, odlučivši na val koji me udario ne odgovoriti kontra-valom, nego razumijevanjem i tolerancijom, možda sam tim činom spontano i slučajno izazvao ono, što Hellinger izaziva kod pacijenta u jednoj jedinoj seansi? Nikad mu nisu bile potrebne dvije seanse, za istoga čovjeka. Možda je to što sam odlučio odustati od uzaludnog prkosa, tjeranja maka na konac, samoizolacije, nametanja nekih negativnih osjećaja, kivnje i krivnje, a prihvatio dosljednu odgovornost, vrijednost drugoga, popustljivost i opraštanje - možda je to bio trenutak, u kojem sam usmjerio barku nizvodno? Pa se sad izvalio u barčici i guštam, voda ionako sama od sebe nosi prema cilju, a u ruci hladan pivkan. A tko će ga znati. Nek je samo hladan pivkan. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri - ipak se može
Top
Bottom