Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Humor
Najcudniji tripovi dok ste bili naduvani
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Gagiba" data-source="post: 256870" data-attributes="member: 16749"><p>Dobar ili loš trip, pitanje je sad?? <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p><p></p><p>Aj nešto neobično...</p><p></p><p>Prvo loše kao u svakoj dobroj priči: <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite2" alt=";)" title="Wink ;)" loading="lazy" data-shortname=";)" /></p><p></p><p>Pre jako puno vremena igramo igrice u lokalnom klubu navareni do maksimuma i onda kreće rad. U glavi mi se odmotava film, (nešto slično jakom dežaviju) kako izvestan drugar dolazi i seda da igra tu pored nas. Nepun minut kasnije taj lik zaista dolazi u igraonicu i seda tu gde sam istripovao i onda kreće paranoja neviđenih razmera. Desetak sekundi pre svake rečenice koju neko progovori meni se ta rečenica već u obliku jakog dežavija potpuno formirana javlja u glavi. Onda kreću pretpostavke dešavanja oko mene i sve se kao na traci baš tim redom dešava samo sa zakašnjenjem od tih desetak sekundi....poslednja vizija koja mi se javlja je kako izlazim ispred kluba, podižem ruke prema nebu i umirem!! Sedeo sam neko vreme oduzet na stolici boreći se sa tim famoznim poslednjim dežavijem i onda odlučio da ako je vreme da umrem, to i obavim!! Izađem napolje na mesto gde sam se video da idem, podignem ruke onako kako mi se projektovalo, udahnem duboko, nasmešim se poslednji put i zažmurim isčekujući.....</p><p></p><p>Naravno bilo je i dobrih, zapravo vanredno dobrih tripova</p><p></p><p>Jedne večeri sam se vraćao sa ture biciklom i neko zviždi na ulici za mnom. Potpuno nenadano, naplanirano i iznenada, ortaci iz kraja, nešto mlađi ali uvek spremni! Zavučemo se u neki štek, oni povuku po dim jer im je i pre toga očigledno bilo dobro i ostave me samog sa celom buksnom. Sednem na bajs i polako uz put, malo po malo izdimim ono sve. Posle par minuta sam video da sam prenaglio ali...učinjenom poslu mane nema. Smanjim pritisak na pedale a povećam pritisak u razmišljanjima...fora koja me nepogrešivo i uvek bezbedno vodila kući i baš sam parkirao bajs u garažu, da otvorim vrata kad osetim neobično jaku svetlost oko sebe i snažan pritisak na leđima, kao da me neko gleda. Okrenem se, pogledam u vis a tamo mesec na jako vedrom nebu. Gledali smo se nas dvojica i ranije ali ono što sam tada prvi put osetio je dubina iz koje me je posmatrao a onda me je polako usmerio prema zvezdama. Sa zvezdama sam se gledao još češće ali pomenuta dubina se sada proširila i na njih. Pronašao sam središte Mlečnog puta i u jednom trenutku sam kristalno jasno imao 3D mapiranu kompletnu galaksiju u kojoj se svi zajedno vrtimo. Prostor u koji sam gledao me je toliko fascinirao da sam bukvalno ostao bez daha od uzbuđenja.</p><p></p><p>Uzbuđenje me i dalje drži, godinama posle tog iskustva...</p><p></p><p>Paranoja od smrti je nešto što svako ko se poigrava THC-om pre ili kasnije mora proći.</p><p></p><p>Kosmičko iskustvo otvaranja svesti u prostor koji nas okružuje je nešto što bi svako ko se poigrava THC-om pre ili kasnije trebao doživeti.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Gagiba, post: 256870, member: 16749"] Dobar ili loš trip, pitanje je sad?? :) Aj nešto neobično... Prvo loše kao u svakoj dobroj priči: ;) Pre jako puno vremena igramo igrice u lokalnom klubu navareni do maksimuma i onda kreće rad. U glavi mi se odmotava film, (nešto slično jakom dežaviju) kako izvestan drugar dolazi i seda da igra tu pored nas. Nepun minut kasnije taj lik zaista dolazi u igraonicu i seda tu gde sam istripovao i onda kreće paranoja neviđenih razmera. Desetak sekundi pre svake rečenice koju neko progovori meni se ta rečenica već u obliku jakog dežavija potpuno formirana javlja u glavi. Onda kreću pretpostavke dešavanja oko mene i sve se kao na traci baš tim redom dešava samo sa zakašnjenjem od tih desetak sekundi....poslednja vizija koja mi se javlja je kako izlazim ispred kluba, podižem ruke prema nebu i umirem!! Sedeo sam neko vreme oduzet na stolici boreći se sa tim famoznim poslednjim dežavijem i onda odlučio da ako je vreme da umrem, to i obavim!! Izađem napolje na mesto gde sam se video da idem, podignem ruke onako kako mi se projektovalo, udahnem duboko, nasmešim se poslednji put i zažmurim isčekujući..... Naravno bilo je i dobrih, zapravo vanredno dobrih tripova Jedne večeri sam se vraćao sa ture biciklom i neko zviždi na ulici za mnom. Potpuno nenadano, naplanirano i iznenada, ortaci iz kraja, nešto mlađi ali uvek spremni! Zavučemo se u neki štek, oni povuku po dim jer im je i pre toga očigledno bilo dobro i ostave me samog sa celom buksnom. Sednem na bajs i polako uz put, malo po malo izdimim ono sve. Posle par minuta sam video da sam prenaglio ali...učinjenom poslu mane nema. Smanjim pritisak na pedale a povećam pritisak u razmišljanjima...fora koja me nepogrešivo i uvek bezbedno vodila kući i baš sam parkirao bajs u garažu, da otvorim vrata kad osetim neobično jaku svetlost oko sebe i snažan pritisak na leđima, kao da me neko gleda. Okrenem se, pogledam u vis a tamo mesec na jako vedrom nebu. Gledali smo se nas dvojica i ranije ali ono što sam tada prvi put osetio je dubina iz koje me je posmatrao a onda me je polako usmerio prema zvezdama. Sa zvezdama sam se gledao još češće ali pomenuta dubina se sada proširila i na njih. Pronašao sam središte Mlečnog puta i u jednom trenutku sam kristalno jasno imao 3D mapiranu kompletnu galaksiju u kojoj se svi zajedno vrtimo. Prostor u koji sam gledao me je toliko fascinirao da sam bukvalno ostao bez daha od uzbuđenja. Uzbuđenje me i dalje drži, godinama posle tog iskustva... Paranoja od smrti je nešto što svako ko se poigrava THC-om pre ili kasnije mora proći. Kosmičko iskustvo otvaranja svesti u prostor koji nas okružuje je nešto što bi svako ko se poigrava THC-om pre ili kasnije trebao doživeti. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Humor
Najcudniji tripovi dok ste bili naduvani
Top
Bottom