Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Humor
Nastavi prièu
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="nobody" data-source="post: 6542" data-attributes="member: 493"><p>Tanak snop svetlosti, koji se probijao kroz pukotinu na roletni, je upravo doshao do Pavletovog oka. On se okrenuo na drugu stranu I nastavio da spava.</p><p></p><p>Dva sata nakon toga telefon je pocheo da zvoni. Pavle je pokushao da ne obratja pazhnju na zvonjavu koja nikada nije zvchala iritirajutje. Ali neko sa druge strane zhice je bio uporan. Pavle je zabio glavu ispod jastuka i pocheo je da moli boga (u koga, uzgred, nije neshto preterano verovao, i koga je josh manje poshtovao* ) da istog trenutka stampedo africhkih slonova teleportuje u sobu, u kojoj se osoba sa druge strane zhice nalazila. Bog (koji inache nije bio osvetoljubljiv, i uvredljiv, kakvog su ga chesto prikazivali u starim prichama, i mitovima, vetj naprotiv veoma dobrotjudan, i veseo chova, sa izuzetnim smislom za humor) je posle kratjeg dvoumljenja reshio da, ipak, ne ispuni Pavletovu zhelju.</p><p>Ne bi moglo da se kazhe da je takva odluka iznenadila Pavla, ali, shto se njega tiche, vredelo je pokushati.</p><p></p><p>Telefon nije prestao da zvoni. Pavle reshi da ipak ustane I javi se na telefon. Ne toliko zbog toga shto nije mogao vishe da podnese buku(na koju je vetj pocheo da se navikava) koju je ispushtala ta uzhasno iritirajutja sprava, koliko zbog toga shto je zheleo da na bilo koji nachin povredi osobu sa druge strane zhice, pa makar to bilo i preko telefona.</p><p></p><p>Spustio je slushalicu. Mrzeo je kad (zapravo, mrzeo je vetjinu stvari na ovom svetu, ali ovo je mrzeo za nijansu vishe nego vetjinu ostalih stvari) se veza prekine onog trenutka kada podigne slushalicu. Vratio se u krevet, i umotao u jorgan. Pruzhio je ruku ka stochitju koji se nalazio tik uz krevet, podigao sat sa njega, i bacio pogled na sat. Opsovao je. Ponovo je opsovao… Chitav spektar psovki je nezaustavljivo krenuo da mu izletje iz usta. Rechi kao shto su mater, shipka, konj, dupe; su se nashle u iznenadjujutje velikom broju medju-odnosa. </p><p>Brzinom koja je svojstvena samo babi koja je spazila uprazhnjeno mesto u autobusu, on iskochi iz kreveta I navuche desnu charapu. Naredna chetri minuta je proveo u traganju za levom. Kada ju je napokon nashao iskreno se nadao da ostali odevno predmeti netje predstavljati problem. I nisu. Napokon je bio spreman…</p><p></p><p></p><p></p><p></p><p></p><p>-----------------------</p><p></p><p>*- Naime, kada bi ga neko prekorio da je upravo prekrshio vetjinu Bozhijih zapovesti on bi najcheshtje odgovarao “ Ma ko shisha tu matoru pijanicu”</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="nobody, post: 6542, member: 493"] Tanak snop svetlosti, koji se probijao kroz pukotinu na roletni, je upravo doshao do Pavletovog oka. On se okrenuo na drugu stranu I nastavio da spava. Dva sata nakon toga telefon je pocheo da zvoni. Pavle je pokushao da ne obratja pazhnju na zvonjavu koja nikada nije zvchala iritirajutje. Ali neko sa druge strane zhice je bio uporan. Pavle je zabio glavu ispod jastuka i pocheo je da moli boga (u koga, uzgred, nije neshto preterano verovao, i koga je josh manje poshtovao* ) da istog trenutka stampedo africhkih slonova teleportuje u sobu, u kojoj se osoba sa druge strane zhice nalazila. Bog (koji inache nije bio osvetoljubljiv, i uvredljiv, kakvog su ga chesto prikazivali u starim prichama, i mitovima, vetj naprotiv veoma dobrotjudan, i veseo chova, sa izuzetnim smislom za humor) je posle kratjeg dvoumljenja reshio da, ipak, ne ispuni Pavletovu zhelju. Ne bi moglo da se kazhe da je takva odluka iznenadila Pavla, ali, shto se njega tiche, vredelo je pokushati. Telefon nije prestao da zvoni. Pavle reshi da ipak ustane I javi se na telefon. Ne toliko zbog toga shto nije mogao vishe da podnese buku(na koju je vetj pocheo da se navikava) koju je ispushtala ta uzhasno iritirajutja sprava, koliko zbog toga shto je zheleo da na bilo koji nachin povredi osobu sa druge strane zhice, pa makar to bilo i preko telefona. Spustio je slushalicu. Mrzeo je kad (zapravo, mrzeo je vetjinu stvari na ovom svetu, ali ovo je mrzeo za nijansu vishe nego vetjinu ostalih stvari) se veza prekine onog trenutka kada podigne slushalicu. Vratio se u krevet, i umotao u jorgan. Pruzhio je ruku ka stochitju koji se nalazio tik uz krevet, podigao sat sa njega, i bacio pogled na sat. Opsovao je. Ponovo je opsovao… Chitav spektar psovki je nezaustavljivo krenuo da mu izletje iz usta. Rechi kao shto su mater, shipka, konj, dupe; su se nashle u iznenadjujutje velikom broju medju-odnosa. Brzinom koja je svojstvena samo babi koja je spazila uprazhnjeno mesto u autobusu, on iskochi iz kreveta I navuche desnu charapu. Naredna chetri minuta je proveo u traganju za levom. Kada ju je napokon nashao iskreno se nadao da ostali odevno predmeti netje predstavljati problem. I nisu. Napokon je bio spreman… ----------------------- *- Naime, kada bi ga neko prekorio da je upravo prekrshio vetjinu Bozhijih zapovesti on bi najcheshtje odgovarao “ Ma ko shisha tu matoru pijanicu” [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Humor
Nastavi prièu
Top
Bottom