Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Upotreba
Ne radi na prvu
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="swib" data-source="post: 184345" data-attributes="member: 28353"><p>Moj prvi put - strašno... Bili smo na rođendanu i ja popio bambus i gemišt... znači praktički ništa... i dvojica odu, vele idu zapalit... odem ja s njima, gledam ja sve to, pitaju oni mene jel sam pio išta... ja velim da dvije čaše... oni se nasmiju i vele ubit ćeš se... Zapale oni, gledam ja, i napokon uzmem dva dima, držim, držim, ispuhnem... imao sam jebeni osjećaj u plućima kao neko olakšanje... i ono gledam ja za 2 sekunde, meni nije ništa... prođe pola minute, uzmem ja još dva, držim u sebi, ispuhnem, meni opet ništa... mislim u sebi ***** ti kaj je ovo... uzmem još dva... i onda me obuzela neka toplina, zagledam se u pod i počnem kružiti (trčati) oko stola i klupe u parku... gledaju oni mene i počnu se malo smijati, ja skužim i stanem.</p><p>Pogledam gore u uličnu rasvjetu, ono blješti ko da u sunce gledam. Pukla me tolka zima da to nije bilo normalno, tresao sam se ko lud, onda su mi se noge odsjekle pa sam sjeo, i počelo mi pištati u ušima... frajeru je na mobitelu svirala muzika i njih dvoje pričalo, a meni samo pišti, pritisak odozada u vratu i u očima, mislio sam da će mi oči ispasti od tog pritiska... Prošlo je par minuta, ja nisam niti govoriti mogao i primi me mučnina... pitaju oni mene jel sam dobro, ja klimam glavom, da nisam... vele mi da dignem glavu jer mi je muka zbog gledanja u pod... onda sam par minuta gledao u blještavilo žarulje i slušao Astrixa i Benassija... onda su me pitali jel idemo natrag.. ja potvrdno klimnem glavom, oni se dignu, ja skupim snage i dignem se.</p><p>Onda sam skužio da je to bila loša ideja jer uopće nisam imao balans, teturao sam dva metra lijevo, dva metra desno, a to je bio tako čudan osjećaj ne kao da ja teturam nego da hodam ravno a sve drugo se pomiče... prelazimo cestu, a mene strah da možda ne vidim auto, a još i teturam pa sam jednoga od njih primio za rukav i hodao tako... onda smo putem gore išli kroz jednu malo mračnu ulicu, ja pogledam gore u svjetlo, i ne vidim narančasto nego kao snijeg na analognom TV-u ali ne onako crno-bijelo nego u svim mogućim bojama... pogledam njih u facu, isto ne vidim njih nego crni obris tijela i isto blještavo lice... bolesno nešto... onda su mi rekli da se trebam skulirati, pa sam se malo normalizirao i došli smo natrag... A tad sam ožednio ko graba... uzeo sam litru mineralne i polako to pio i sjedio na stepenicama vani na zraku... a meni i dalje zima i tresem se... i dođe frend pijan ko letva, jedva stoji na nogama, i ON mi veli da sam blijed ko krpa i da ni slučajno ne odlazim doma iduća dva sata...</p><p>Onda me pukla neka bedara i toliko mi je slabo došlo da sam samo htio da čim prije završi... bilo je to pola sata kako smo zapalili i ja skupim snagu, skoncentriram se i najedanput više ništa... samo lijenost i pospanost me uhvatila... i od tad sam idućih sat i pol imao "napadaje", kao da više nisam mogao izdržati s potiskivanjem tog osjećaja napušenosti pa me opet uhvatilo.. i tako jedno 5-6 puta prije nego me stvarno pustilo pa sam otišao doma...</p><p>Drugi dan nisam bio za ništa. Nisam imao volju jesti, piti, ustati iz kreveta, a da su me doma nekako zaposlili ne znam kud bi to odvelo...</p><p></p><p>Bilo je to dosta zapravo traumatično iskustvo i zbog toga nisam iduća dva mjeseca skupio hrabrosti da zapalim, onda opet nisam bio u mogućnosti iduća tri mjeseca, i tako mi je trebalo jedno tri-četiri puta da razbijem taj strah, kad smo se uhodali i svaki vikend počeli nas troje frendova uzimati po 2 grama (100 kuna) i igrati lovice i skrivača po brijegu <img src="/styles/default/xenforo/smilies/t113020.gif" class="smilie" loading="lazy" alt=":sun2:" title="sunce :sun2:" data-shortname=":sun2:" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="swib, post: 184345, member: 28353"] Moj prvi put - strašno... Bili smo na rođendanu i ja popio bambus i gemišt... znači praktički ništa... i dvojica odu, vele idu zapalit... odem ja s njima, gledam ja sve to, pitaju oni mene jel sam pio išta... ja velim da dvije čaše... oni se nasmiju i vele ubit ćeš se... Zapale oni, gledam ja, i napokon uzmem dva dima, držim, držim, ispuhnem... imao sam jebeni osjećaj u plućima kao neko olakšanje... i ono gledam ja za 2 sekunde, meni nije ništa... prođe pola minute, uzmem ja još dva, držim u sebi, ispuhnem, meni opet ništa... mislim u sebi ***** ti kaj je ovo... uzmem još dva... i onda me obuzela neka toplina, zagledam se u pod i počnem kružiti (trčati) oko stola i klupe u parku... gledaju oni mene i počnu se malo smijati, ja skužim i stanem. Pogledam gore u uličnu rasvjetu, ono blješti ko da u sunce gledam. Pukla me tolka zima da to nije bilo normalno, tresao sam se ko lud, onda su mi se noge odsjekle pa sam sjeo, i počelo mi pištati u ušima... frajeru je na mobitelu svirala muzika i njih dvoje pričalo, a meni samo pišti, pritisak odozada u vratu i u očima, mislio sam da će mi oči ispasti od tog pritiska... Prošlo je par minuta, ja nisam niti govoriti mogao i primi me mučnina... pitaju oni mene jel sam dobro, ja klimam glavom, da nisam... vele mi da dignem glavu jer mi je muka zbog gledanja u pod... onda sam par minuta gledao u blještavilo žarulje i slušao Astrixa i Benassija... onda su me pitali jel idemo natrag.. ja potvrdno klimnem glavom, oni se dignu, ja skupim snage i dignem se. Onda sam skužio da je to bila loša ideja jer uopće nisam imao balans, teturao sam dva metra lijevo, dva metra desno, a to je bio tako čudan osjećaj ne kao da ja teturam nego da hodam ravno a sve drugo se pomiče... prelazimo cestu, a mene strah da možda ne vidim auto, a još i teturam pa sam jednoga od njih primio za rukav i hodao tako... onda smo putem gore išli kroz jednu malo mračnu ulicu, ja pogledam gore u svjetlo, i ne vidim narančasto nego kao snijeg na analognom TV-u ali ne onako crno-bijelo nego u svim mogućim bojama... pogledam njih u facu, isto ne vidim njih nego crni obris tijela i isto blještavo lice... bolesno nešto... onda su mi rekli da se trebam skulirati, pa sam se malo normalizirao i došli smo natrag... A tad sam ožednio ko graba... uzeo sam litru mineralne i polako to pio i sjedio na stepenicama vani na zraku... a meni i dalje zima i tresem se... i dođe frend pijan ko letva, jedva stoji na nogama, i ON mi veli da sam blijed ko krpa i da ni slučajno ne odlazim doma iduća dva sata... Onda me pukla neka bedara i toliko mi je slabo došlo da sam samo htio da čim prije završi... bilo je to pola sata kako smo zapalili i ja skupim snagu, skoncentriram se i najedanput više ništa... samo lijenost i pospanost me uhvatila... i od tad sam idućih sat i pol imao "napadaje", kao da više nisam mogao izdržati s potiskivanjem tog osjećaja napušenosti pa me opet uhvatilo.. i tako jedno 5-6 puta prije nego me stvarno pustilo pa sam otišao doma... Drugi dan nisam bio za ništa. Nisam imao volju jesti, piti, ustati iz kreveta, a da su me doma nekako zaposlili ne znam kud bi to odvelo... Bilo je to dosta zapravo traumatično iskustvo i zbog toga nisam iduća dva mjeseca skupio hrabrosti da zapalim, onda opet nisam bio u mogućnosti iduća tri mjeseca, i tako mi je trebalo jedno tri-četiri puta da razbijem taj strah, kad smo se uhodali i svaki vikend počeli nas troje frendova uzimati po 2 grama (100 kuna) i igrati lovice i skrivača po brijegu :sun2: [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Upotreba
Ne radi na prvu
Top
Bottom