Zeleni anarhizam (Green Anarchism)

[Sativa Diva]

Zeleni anarhizam je anarhizam koji predlaže političko, društveno i ekološki održivo ponašanje ljudske zajednice. Suvremene ideologije koje propagiraju ekološke neravnoteže, kao i hijerarhije općenito ( neekonomičan rast, ekonomizam, struktura vlasti, međunarodne nepravde, ratovi, rasizam i centralizam) izravan su rezultat sustava industrijske civilizacije. Iako zeleni anarhisti dijele mnoge od svojih ideja sa pripadnicima zelenih stranaka, oni ipak ne koriste tako zvanu predstavničku demokraciju.

Zeleni anarhisti praksiraju otpor industrijskoj civilizaciji kroz autonomne izravne akcije. Ove akcije usmjerene su na ujedinjenje različitih struja: pristaše nenasilnih akcija, eko aktivista, queer aktivista, aktivista za prava životinja, anti-kapitalista i anti-elitista. Zeleni anarhizam je često povezan s primitivizmom ili s manje ekstremnim eko-anarhizmom koji zagovara život u malim ekoselima. Međutim, nisu svi zeleni anarhisti zagovarači povratka u primitivni stil života, mnogi podržavaju uporabu naprednih tehnologija ali na ekološki prijateljski način, odnosno bez razornog utjecaja tehnologije na biološku raznolikost. Ekoanarhizam je ideologija koji se usredotočuje uglavnom na ekološke i okolišne filozofske aspekte. Cilj mu je osiguravanje ljudskih poštovanja za ekologiju, poštivanje prava na formiranje ekoregija ili neke vrste minimalnih teritorijalnih zajednica povezanih istim vrijednostima ekosustava.

Magazin Green Anarchist je britanski magazin koji zagovara spoj slobodarskih socijalističkih i ekoloških razmišljanja. Magazin je pokrenut 1984., a činilo ga je uredništvo složeno od novinara Alana Albona, Richarda Hunt i Marcusa Christoa, inače aktivista zelenog i mirovnog pokreta. Sadržaj magazina činile su anarhističke i ekološke ideje. No, unutar uredništva magazina došlo je do sukoba zbog nepomirljivih stavova između suštinskih pacifističkih pristupa Albona i Christoa, te zagovaranja nasilnih sukoba s državom,kojeg je preferirao Hunt.

Tijekom 1990-ih magazin Green Anarchist došao je pod kormilo uredničkog kolektiva koja je uključivala Paula Rodgersa, Stevea Bootha i drugih novinara i aktivista, a objavljeni tekstovi postaju usklađen s primitivizmom anti-tehnoloških filozofija koje zagovara poznati teoretičar John Zerzan. Počevši od 1995.godine, Hampshirska policija je izvela niz od najmanje 56 racija, pod kodnim nazivom “Operacija Washington“, koja je u jesen 1997.godine rezultirala suđenjem Steveu Boothu, Saxon Woodu, Noelu Mollandu i Paulu Rodgersu, urednicima i novinarima Green Anarchist. Noel Molland, Saxon Wood i Steven Booth optuženi su za poticanje zavjere kroz program GANDALF-ujedinjene snage zelenih anarhista i zaštitara životinja Animal Liberation Front. Dakako, nakon velikih turbulencija u svijetu, bacanja plina u japansku podzemnu željeznicu, antoglobalističkih prosvjeda u Genovi, Potsdamu, Davosu, u kojima su sudjelovale razne anarhističke struje, pa rušenje nebodera u New Yorku i napada na Pentagon, antiratni prosvjedi protiv američkog uplitanja u Irak, i slično, bačena je tamna sjena na zelene anarhiste. Magazini poput Do or Die, Earth First! , ALF i slični, prestali su izlaziti u javnost, čak su povučene i njihove web stranice. No, to nimalo ne znači da su zeleni anarhisti i njihovi sljedbenici prestali djelovati. Čak naprotiv. Jedino su promijenili taktiku.

Iako je u Hrvatskoj ekološko-okolišni pokret u tranziciji prema nekim međusektorsko-gospodarskim oblicima rada pa nije zainteresiran za Ekofeminzam, zeleni anarhizam i slične svjetske pokrete,o anarhističkom pokretu pa i o zelenom anarhizmu, postoji dovloljno korisnog štiva i mogućnosti za komuniciranje sa istomišljenicima i istomišljenicama. Mreža "zelenih anarhista" GAIA, osnovana je 1982. godine u Oslu, sa ciljem "političke, ekonomske i kulturne suradnje sindikata, zadruga i drugih kolektivna koji rade na ekologiji i zaštiti okoliša, feminizmu, pokretu mladih...
Opći skepticizam Zelena anarhistička politika temelji se na općim i znanstvenim spoznajama i znanjima o ekologiji i okolišu, humanom tretmanu životinja koje se koriste za hranu, te promociji i provedbi ideje "ostavite svijet u boljem stanju našoj djeci nego što smo ga dobili od naših roditelja", te općem skepticizmu prema genetskim manipulacijama, osobito u državama koje to područje koriste kako bi zagospodarile narodom. Zeleni anarhisti iznjedrili su brojne teoretičare, koje svojim pisanjem i aktivističkim djelovanjem nastoje anarhiju kao filozofsko gledanje na svijet, približiti neslobodnim ljudima koji žive u neslobodnom okruženju kojeg su stvorili političari.
Jedan od teoretičara je Murray Bookchin, koji je kroz svoje radove dao veliki značaj tom pokretu. Najpopularniji suvremeni teoretičar zelenog ali i općenito anarhizma je John Zerzan ,anticivilizacijski teoretičar, pisac i govornik. Eko-Anarhistički Manifest predstavlja kratki sažetak djelovanja pokreta zelenog anarhizma. Iako mreža GAIA zvanično nije poznata ni popularna među prekobrojnim ekološkim organizacijama diljem Europe i SAD, bez GAIA- sudjelovanja ne događaju se velike antinuklearne, anti GMO i slične kampanje, ali i akcije za ljudska prava, prava manjina, radništva i slično.
Deklariranih zelenih anarhista u javnosti ima malo da većina smatra da je ovaj pokret zamro odnosno ne postoji više. Međutim, njihove su aktivnosti uvijek pod cenzurom "meinstream" medija, tako da je u javnosti kreirano spomenuto mišljenje o njihovom nepostojanju.

 

[kumovi]

Ja sam totalno za ovu opciju
To je buducnost, inace nam se crno pise. Ko tebe kamenom ti njega paradajzom

 

[Sativa Diva]

´Food not bombs´ iliti Kolektiv´Hrana, a ne oružje´ je nastao 1980. u Cambridgeu, Massachusetts kao anti-nuklearni pokret i danas je to jedan od najbrže rastućih pokreta u svijetu. Aktivisti kolektiva HNO (Hrana, a ne oružje) danas diljem svijeta organiziraju akcije dijeljenja hrane, kao protest protiv militarizma, siromaštva, policijske represije, diskriminacije beskućnika, kapitalizma te sistema represije.

Kolektiv ´Hrana, a ne oružje´ postoji u Hrvatskoj i akcije su održavane u više gradova. To je direktna akcija na ulicama i jedan od konkretnih načina aktiviranja u svojoj društvenoj zajednici. Sakuplja se ´odbačena´ hrana s tržnica, potom se reciklira i dijeli siromašnima i svima kojima je potrebna. Odlučio sam posvetiti post kolektivu koji dokazuje kako je moguće djelovati konkretno i istovremeno se baviti s više aspekata rada na političkom nivou, društvenom nivou i osobnom nivou.

Filozofija Kolektiva´Hrana, a ne oružje`

Svaki dan propadne više hrane nego nam je potrebno da bismo nahranili sve gladne na ovoj planeti. Zato kolektiv Hrana, a ne oružje prikuplja i dijeli zdravu vegansku hranu siromašnima, gladnima i svima koji žele jesti. Prikuplja se zdrava hrana na tržnicama, iz skladišta, iz kontejnera, koja je namijenjena za bacanje zbog isteka roka trajanja i ostalih razloga zbog kojih navodno nije za prodaju, unatoč tome što je veliki dio toga iskoristiv i još uvijek uporabljiv.

Društvo i vlast umjesto da cijene ljudski život, više cijene materijalno bogatstvo i većina svjetskih problema upravo izvire iz tih kriza vrijednosti. Zato HNO prosvjeduje protiv oskudice i siromaštva. Dijeljenjem jela na javnim mjestima ukazuje na problem gladi i bacanja viška hrane. Istovremeno se upozorava i na pogrešnu usmjerenost društva koje daje podršku vojnoj industriji i nasilju, umjesto da nahrani gladne. Države troše milijarde na jačanje vojne industrije dok se istovremeno bacaju tone hrane. Nestašica hrane je laž i glad u svijetu postoji isključivo zbog nepravilne raspodjele hrane i ostalih resursa.




HNO nije humanitarni pokret, već politički kolektiv koji proizlazi iz srži filozofije anarhizma. Stoga je osnovna poruka koju aktivisti žele poručiti – samoorganizirajte se i preuzmite odgovornost u svoje ruke. Svaki pojedinac može reciklirati hranu sam! Svaki pojedinac može pokrenuti kolektiv u svom gradu i dijeliti hranu!

Kolektiv HNO želi promijeniti društvo nenasilnim direktnim akcijama i na određen način pripremiti teren za progresivne društvene promjene. Ovo je potpuno pacifistički kolektiv i kao takav se protivi svim mogućim oblicima nasilja.

Osnova današnjeg društvenog uređenja je nasilje. Svaki dan izloženi smo neprestanom strahu zbog kriminala, policijskog nasilja i prijetnji ratova. Autoritet i snaga vlasti bazira se na strahu i korištenju nasilnih metoda. HNO se zauzima za društvo gdje vlada solidarnost, a ne nasilje i pohlepa. Siromaštvo je oblik nasilja. Država je oblik nasilja.


Dok pojedinci nagomilavaju svoje materijalno bogatstvo milijuni ljudi prepušteni su gladi i siromaštvu. Komercijalna prehrambena industrija bazira se upravo na nasilju – iskorištavanju, klanju, mučenju životinja i uništavanju našeg planeta upotrebom kemijskih pesticida i gnojiva stoga je veganska hrana koju dijelimo moralno prihvatljiva. Hrana koja se priprema jest veganska iz razloga što ideja ne nasilja ne podržava niti mesnu industriju, niti mliječnu industriju te bilo kakvo izrabljivanje životinja.

Kolektiv bojkotira postojanje svih institucija, te same države. Stoga HNO nije udruga, nije registriran i ne priznaje bilo kakve birokratske metode, statute i papirologije. Akcije se ne prijavljuju jer sama filozofija govori da hrana pripada svakome i da zakoni koji inzistiraju dozvole i ograničavaju besplatno dijeljenje hrane krše osnovna ljudska prava. HNO nije financiran od nikoga i svaka akcija je organizirana bez budžeta iz cilja da se ukaže da je moguće raditi i djelovati bez novca, za razliku od velikog broja udruga koji se bore za financije iz ministarstva, grada ili Europske Unije. HNO ne podržava novac i ukoliko ga i koristi, to je za izradu letaka i materijala za plakate i transparente, te za kupnju sitnica koje se ne mogu nabaviti sakupljanjem hrane na tržnicama ili donacijama (začini, tjestenina, ulje, riža, itd.).


Umjesto da se drži sistema, gdje pobjednik dobiva sve; Hrana, a ne oružje djeluje po principu da svatko u grupi ima mogućnost sudjelovanja pri donošenju odluka. To znači da se protivi bilo kojem obliku hijerarhije. Kolektiv nije isključivi i ne inzistira na tome da aktivisti moraju biti vegani ili anarhisti. Kolektivu se priključuju razni ljudi, koji nisu ništa od navedenog i najčešće nisu potpuno identičnih svjetonazora. Unatoč različitim profilima i interesa, kolektiv ih povezuje i svi zajedno ujedinjuju snage na ovakvim direktnim javnim akcijama na ulicama.

Direktna akcija pruža mogućnost javnog protesta na ulici, javno ukazujući na probleme u svijetu te na problem siromaštva i beskućništva u određenom gradu. HNO želi ukazati i na to da sakupljanje hrane nije nikakva sramota, kao niti jedenje reciklirane hrane. Želi se ohrabriti druge ljude da čine isto, kako bi pomogli svojoj zajdnici te direktno djelovali. Na štandovima se dijele informativni letci protiv Europske Unije, NATO-a, Codexa Alimentarijusa, države-nasilja, kapitalizma i ostalim stvarima koje bivaju cenzurirane od strane javnog mnijenja.


Besplatna juha za revoluciju

Ogranci kolektiva HNO su u Americi sudjelovali u usponu anti-globalizacijskog pokreta u kasnim 90tima, što dovodi do otpora prema organizaciji APEC(Asia-Pacific Economic Cooperation) u Vancouveru 1997, organiziranja Međunarodnog karnevala protiv kapitalizma (18. lipnja 1999.) i tzv "Bitke u Seattleu "kasnije te godine, koja je sprječavala sastanke Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a). Kolektiv ´Hrana, a ne oružje´ podržao pokretanje W FM slobodnog radija, Dan bez policijske brutalnosti 22. Listopada, i inicijativu´domovi a ne zatvori´ na dan San Francisca.



HNO je organizirao dijeljenje besplatnih obroka diljem svijeta u znak protesta protiv rata. HNO je također uključen i u anti ratni pokret nastao 2002-2003 kako bi se suprotstavili invaziji na Irak 2003. Tijekom prezentacije na Sveučilištu Texas u Austinu u 2006, FBI-jeva protuteroristička služba je kolektiv, koji se bavi dijeljenjem besplatne hrane, označila kao potencijalnom terorističkom organizacijom koja posjeduje moguće terorističke planove i veze.

Kada je u Orlandu donesen zakon koji je beskućništvo označio strogo ilegalnim djelom, te kada je donesen pravilnik koji zabranjuje javno posluživanje hrane za više od određenog broja ljudi bez odobrenja, u jesen 2007., grad Florida je kolektiv HNO optužio za kršenje zakona koji sprečava hranjenje ljudi bez dozvole što je dovelo do hapšenja aktivista za vrijeme akcije dijeljenja besplatnih obroka siromašnima i beskućnicima. U svibnju 2008., lokalni poduzetnici su pokušali zabraniti akcije kolektiva na javnim mjestima, te su optužili kolektiv za anti-kapitalističku organizacju koja´podržava bez mesnu prehranu´. U travnju 2009, u gradu Middletown, Connecticut, inspektorijat Gradskog zdravstva je kolektiv okarakterizirao ilegalnim jer distribuira hranu bez licence.


U Hrvatskoj, kolektiv Hrana , a ne oružje postoji od početka 2000 godine i akcije dijeljenja hrane su organizirane u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku i Slavonskom Brodu. Trenutačno je najaktivniji Zagrebački HNO kolektiv. HNO je svojim akcijama podržavao studentske prosvjede i blokade fakulteta, inicijativu ´na damo Varšavsku´, anti EU inicijative, anarhističke sajmove knjiga, razne eko sajmove, obilježavao je dan bez kupovne (akcijama ispred Avenue Mal-a) i kao i u ostatku svijeta, u Zagrebu je dijelio hranu na anti globalizacijskim occupy prosvjedu. HNO kolektiv je i dalje autonoman, stoga podružnice mogu same odlučivati koje će događaje podržati, sukladno s filozofijom kolektiva;´hrana je svačije osnovno pravo, stop militarizmu, stop nasilju, stop siromaštvu.´

Uz akciju dijeljenja hrane, HNO aktivisti često paralelno pokreću i inicijativu ´Uzmi ili ostavi´ čija je osnovna ideja indirektna zamjena. Nešto doneseš, nešto uzmeš. Ono što tebi ne treba sigurno treba nekom drugom i obrnuto. Ova inicijativa je sama po sebi protest protiv konzumerizma i novčanog sistema. Tako se pokraj HNO štanda često nalazi i buvljak s stvarima koje svatko može uzeti ili donirati nešto što mu ne treba.

Direktna akcija za svakoga

Sada ćemo naučiti kako u 3 koraka napraviti direktnu akciju u svom mjestu

1.) Sakupljanje hrane

Potrebno je dogovoriti s prijateljima nalaženje na glavnoj tržnici u vašem mjestu, pred kraj radnog vremena (kada prodavači počnu pakirati svoje stvari). Zatim se uzimaju kutije, kojih najčešće ima u izobilju, i zaočinje se s sakupljanjem hrane koju vidite na tlu. Ta hrana je bačena; nagnječena jabuka, pola krastavca, te obilje čitavih plodova koji su prodavačima padali na tlo te ih više nisu podizali. Prodavači nerjetko i doniraju nešto namirnica posebice ako aktivisti češće posjećuju istu tržnicu.


Hranu aktivisti najčešće prenose javnim prijevozom do odredišta na kojemu će kuhati. Alternativni kulturni centri, skvotovi i poneke organizacije pružaju svoj prostor na korištenju aktivistima iz HNO-a. Stoga bi valjalo izboriti se za svoj prostor koji se neće naplaćivati, već koristiti samo nekoliko puta mjesečno za kuhanje. Ukoliko prostora nema, mnogi organiziraju kuhanje hrane i kod kuće, kao što će te vidjeti u HNO filmićima na kraju posta.


2.) Kuhanje

Slijedi čišćenje i pranje voća i povrća, te odstranjivanje dijelova koji su ´nagnječeni´.


Za kuhanje je najpogodnije imati kuhalo i plinsku bocu. Ukusni recepti koji se rade su najčešće rižoto s povrćem (tikvice, krumpir, paprika, patliđani, rajčica, gljive), variva od povrća (kupus, zelje, krumpir, češnjak, mrkva), juhe od raznog povrća, zatim miješane salate s povrćem, te voćne mješane salate. Sve to ovisi o sastojcima koji se uspiju sakupiti. Kruh se nabavlja iz pekarnica koje doniraju kruh.


Hranu se zatim prenosi na odredište na kojemu će se dijeliti.


3.)Dijeljenje hrane

Hrana se dijeli na štandu zajedno s letcima. Najčešće ljudi uzimaju hranu sami i na kraju, kada pojedu brok, sami operu posuđe. Taj čin´pranja suđa´ukazuje na potrebu da svako treba sudjelovati, te oprati nakon što je pojeo.


I to bi bilo to... bez pričanja i bez teoretiziranja.

Izvor: duh_vremena