Nisam nezadovoljan, ali naravno nisam zadovoljan, niti ne mogu biti zadovoljan. Onaj prilog o onom klincu je apsurdan i uopće ga ne želim komentirat, dovoljno je rekao onaj psihijatar, da sve to pada u vodu, kraj priče, o tome je u ovom postu već dovoljno rečeno.
Meni je jako drago što na ovome svijetu na našim malim prostorima ima skupina ljudi koja ZNA nešto o marihuani i ima razumijevanja prema toj biljki, a riječ je naravno o vama!
Stvarno sam mnogo toga naučio čitajući stranicu i forum, a drago mi je i to što sam znanje sa ove stranice prenio i na svoju staru (koja, dakako, kao svaka ajmo reć normalna majka, bez obzira na sve ne dozvoljava 'droge' svojem sinu, a glavni razlog je ipak ilegalnost, što je kod trave definitivno najopasnije, ali bez obzira na to, moj cilj da dekriminaliziram marihuanu u svojoj kući je uspio, haha), koja je bila educirana po pitanju marihuane kao recimo majka od chemicala, pa čak i gore. Ali, od roditelja jednostavno nikad neću moć očekivat 'potpuno' razumijevanje, to je jednostavno ne moguće i neću se trudit previše, da ne bi bilo... van iz kuće
Inače, da se predstavim i kažem koliko sam zapravo mlad...
15 mi je godina, a prvi put u kontakt sa marihuanom stupio sam u 13. godini života. Pušim redovito, što znači vikend-pušač, a moglo bi se reć da je i malo češće, svaka 3-4 dana, otprilike. Na sebi ne vidim nikakve poslijedice (osim ljenosti, a toga je bilo uvijek), naprotiv, od kad sam "svatio" marihuanu i "udubio" se u taj svijet marihuane, na svijet gledam drugačije, imam više razumijevanja, ne znam kako bi se izrazio, više sam osviješten (Ako to znači na ono što ja ciljam hah) i marihuana mi život totalno upotpunjuje, jednostavno ne znam što bi bez nje, makar sam svijestan toga da marihuana ne smije u životu bit prioritet, i na tome moram poradit. Uglavnom, što vi mislite da li je normalno da sam ja sa nekih 13. godina počeo pušit travu? Moje mišljenje je da je to nenormalno i protiv toga sam da klinci poput mene uopće konzumiraju travu, isto ko i alkohol, ali to je gotovo nemoguće. Gledam sedmaše i osmaše (13-14g) kak se svaki petak i subotu razbijaju od žestica i nije mi jasno. Ali kada bolje razmislim, gledam sebe u prošlosti, mislim, ŠTA?
Sve je to u biti tako spaljeno... Kada sam imao 13 godina, to je zapravo bila droga za mene i ja sam htio bit kul, uz svu onu znatiželju, ajde da se drogiram malo, valjda neće naškodit... da bi nakraju došlo do toga da se educiram u vezi nje, da ju ne stavljam u isti koš sa zlom drogom, i nakraju da ona upotpunjuje moj život i osvijesti me na neki način.
Ali, onaj ali... bezobzira što je to sve tako lijepo i krasno, svejedno razmišljam o prestanku iz dva razloga:
1. Dileri uvaljuju svakakva sranja.
2. Očigledno je da sam ipak premlad i da to šteti mojem tijelu i mozgu koji su još uvijek u fazi razvoja.
Ovo prvo mi je u biti malo veći problem. Da je dobra roba, sve bi to bilo nekako bolje...
Stoga, moram počet ili s uzgojom (to su za mene neostvarivi snovi... za sada) ili jednog lijepog dana u Amsterdam, do tada ne znam šta ću, stvarno ne znam.
Ako ništa drugo smanjit ću, ali to sam toliko puta rekao da više nemam vjere u sebe