Svo zadovoljstvo growanja, iskustvo, entuzijazam i znanje o ovom hobiju- dugujem Vutra org. forumu. Iako nisam siguran da li je moj doprinos konkretan i dovoljan, uvek sam imao potrebu ovde da podelim svoje misli, iskustvo i zadovoljstvo iz svakog uspešno odradjenog growa.
Ovoga puta, pod utiskom pozitivnih mišljenja o mom prethodnom growu (ScrOG, 600w, 1x1m), želim da napravim jedan lični osvrt na taj način uzgajanja i da, umesto čisto tehničkih, banalnih, shematskih i egzaktnih pitanja, ukažem na suštinsku fleksibilnost i kreativnost ove priče, gde se pre stavljanja simbola "ScrOG-a" -mreže, u prvu misao, mora krenuti od jednostavnog oruđa i tvorca konačnog izgleda biljke- Logike.
To znači da ovaj tekst nije moj pokušaj "step by step" vodiča kroz ScrOG, već ukazivanje na osnovne i opšte principe za koje smatram da su najbitnije karike u svakoj metodi da bi se došlo do željenih rezultata.
Najčešće postavljano pitanje je: Kada staviti mrežu?
To je " preskakanje sredine terena" fudbalskim rečnikom govoreći.
Ima važnijih i prečih pitanja.
U zavisnosti od prostora i vremenske ograničenosti za grow odlučujemo se i za vrstu treninga.
Ukoliko se radi o većem prostoru (100x100cm na primer), onda je logično više imati topiranja i Fim-a, samim tim i više potrebnog vremena, kasnije postavljanje mreže, ali i više ozbiljnih grana koje će tu mrežu popuniti.
Kod manjih prostora nema potrebe za tolikim "seckanjem" jer dobar Lst od početka može da napravi odličnu bazu biljke i brže postavljanje mreže nego kod Hst-a. Dakle, mislim sa se sa tom logikom ne može pogrešiti.
Niko ne može u milimetar i sekund znati kada je tačno vreme za odredjene postupke tokom rasta biljke, jer naravi biljaka su razičite kao i kod ljudi.
Kada o govorimo o dugoj vegetaciji i topiranju i fim-u kao o osnovnim treninzima, mislim da je veoma bitno pustiti biljku par nedelja da na miru napravi prvih šest spratova, ojača i dobro pusti koren, a onda da se topira niže iznad trećeg ili 4. sprata.
Ako planiramo kraću vegetaciju, onda tu prestajemo sa seckanjem, čekamo da nove grane krenu i već tada može da se postavi mreža da bi se te dve glavne grane usmeravale dalje ispod mreže, taman dok one sporedne stignu na red za savijanje.
Igra je takva da sve zavisi koliko vam je igralište. Kod prethodnog ScrOG-a, prvo topiranje podrazumevalo je topiranje 80% grana. Zatim u sledećem krugu (najmanje desetak dana kasnije) nešto slično. Kod takvog igranja potrebno je više vremena da se dobije konačna slika, ali kada se na kraju postavi mreža, baza biljke je toliko postala razgranata da može da popuni i do 70% mreže. Ono što je kod ove metode najbitnije je da su grane koje izlaze iz mreže najvećim delom "glavne" grane, dok se kod "brže" metode sa Lst-om, mreža popuni sporednim granama.
Ono što želim da vidim na kraju growa je gomila tvrdih vrhova nalik na klasove kukuruza koji se jedva drže uspravno na mreži, sabijeni jedan uz drugog...
Za tako nešto potrebno je vreme, obezbeđvanje osnovnih uslova u boxu i dobra procena potencija biljke. Uzalud se tokom vegetacije treninzima napravi mnogo grana ako precenjivanjem prostora u cvetanju njihov potencijal ne bude ostvaren usled premalo prostora. Zato je bolje, ako nismo potpuno sigurni, da ranije prebacimo jer će više prostora prijati i biljci.
Scrog je princip ciljanog usmeravanja energije u cveće. To se postiže na dva načina:
1. Pružanjem iste količine svetlosti svim granama.
2. Kvalitetno odradjen lollipopping, što podrazumeva detaljno očišćen prostor ispod mreže. Ja ga radim postupno u više navrata, ali glavno čišćenje odradim desetak dana od prebacivanja na 12/12h.
Dakle, sve što dolazi korisno iz zemllje na taj način odlazi direktno u cveće iznad mreže. Takodje, sva svetlost isporučena je tamo gde treba i nema uzaludne jurnjave popcornova za komad te energije.
Kada je mreža u pitanju, volim nisko postavljenu mrežu što varira od okolnosti, ali nekih 30-ak cm od ruba posude mi deluje sasvim adekvatno, estetski i funkcionalno. Jer sasvim je dovoljno prostora, vazduh cirkuliše, veći broj manjih grana stigne iznad mreže, pa je i manji broj čupanih grančica, a samim tim i količina ukupnog stresa za biljku. Sa druge stane, lepše izgleda, ako se ja pitam.
Ostale stvari: veličina posude, tip svetla, prostor itd., odredjuju se prema opštim ustanovljenim standardima vezanim za uzgoj trave.
To su moja uopštena zapažanja u okviru kojih je moguća beskrajna improvizacija da biste na kraju dobili više, lepše i kvalitetnije.
Naravno da ima mnogo detalja o kojima bi se moglo razgovarati, ali o svemu tome može usputno. Sada je vreme za duvanje.
Za kraj ove priče ostavljam svoje fotografije iz procesa zvanog ScrOG. (mazar extra, 600w, 100x100) od početka do kraja.
Ovoga puta, pod utiskom pozitivnih mišljenja o mom prethodnom growu (ScrOG, 600w, 1x1m), želim da napravim jedan lični osvrt na taj način uzgajanja i da, umesto čisto tehničkih, banalnih, shematskih i egzaktnih pitanja, ukažem na suštinsku fleksibilnost i kreativnost ove priče, gde se pre stavljanja simbola "ScrOG-a" -mreže, u prvu misao, mora krenuti od jednostavnog oruđa i tvorca konačnog izgleda biljke- Logike.
To znači da ovaj tekst nije moj pokušaj "step by step" vodiča kroz ScrOG, već ukazivanje na osnovne i opšte principe za koje smatram da su najbitnije karike u svakoj metodi da bi se došlo do željenih rezultata.
Najčešće postavljano pitanje je: Kada staviti mrežu?
To je " preskakanje sredine terena" fudbalskim rečnikom govoreći.
Ima važnijih i prečih pitanja.
U zavisnosti od prostora i vremenske ograničenosti za grow odlučujemo se i za vrstu treninga.
Ukoliko se radi o većem prostoru (100x100cm na primer), onda je logično više imati topiranja i Fim-a, samim tim i više potrebnog vremena, kasnije postavljanje mreže, ali i više ozbiljnih grana koje će tu mrežu popuniti.
Kod manjih prostora nema potrebe za tolikim "seckanjem" jer dobar Lst od početka može da napravi odličnu bazu biljke i brže postavljanje mreže nego kod Hst-a. Dakle, mislim sa se sa tom logikom ne može pogrešiti.
Niko ne može u milimetar i sekund znati kada je tačno vreme za odredjene postupke tokom rasta biljke, jer naravi biljaka su razičite kao i kod ljudi.
Kada o govorimo o dugoj vegetaciji i topiranju i fim-u kao o osnovnim treninzima, mislim da je veoma bitno pustiti biljku par nedelja da na miru napravi prvih šest spratova, ojača i dobro pusti koren, a onda da se topira niže iznad trećeg ili 4. sprata.
Ako planiramo kraću vegetaciju, onda tu prestajemo sa seckanjem, čekamo da nove grane krenu i već tada može da se postavi mreža da bi se te dve glavne grane usmeravale dalje ispod mreže, taman dok one sporedne stignu na red za savijanje.
Igra je takva da sve zavisi koliko vam je igralište. Kod prethodnog ScrOG-a, prvo topiranje podrazumevalo je topiranje 80% grana. Zatim u sledećem krugu (najmanje desetak dana kasnije) nešto slično. Kod takvog igranja potrebno je više vremena da se dobije konačna slika, ali kada se na kraju postavi mreža, baza biljke je toliko postala razgranata da može da popuni i do 70% mreže. Ono što je kod ove metode najbitnije je da su grane koje izlaze iz mreže najvećim delom "glavne" grane, dok se kod "brže" metode sa Lst-om, mreža popuni sporednim granama.
Ono što želim da vidim na kraju growa je gomila tvrdih vrhova nalik na klasove kukuruza koji se jedva drže uspravno na mreži, sabijeni jedan uz drugog...
Za tako nešto potrebno je vreme, obezbeđvanje osnovnih uslova u boxu i dobra procena potencija biljke. Uzalud se tokom vegetacije treninzima napravi mnogo grana ako precenjivanjem prostora u cvetanju njihov potencijal ne bude ostvaren usled premalo prostora. Zato je bolje, ako nismo potpuno sigurni, da ranije prebacimo jer će više prostora prijati i biljci.
Scrog je princip ciljanog usmeravanja energije u cveće. To se postiže na dva načina:
1. Pružanjem iste količine svetlosti svim granama.
2. Kvalitetno odradjen lollipopping, što podrazumeva detaljno očišćen prostor ispod mreže. Ja ga radim postupno u više navrata, ali glavno čišćenje odradim desetak dana od prebacivanja na 12/12h.
Dakle, sve što dolazi korisno iz zemllje na taj način odlazi direktno u cveće iznad mreže. Takodje, sva svetlost isporučena je tamo gde treba i nema uzaludne jurnjave popcornova za komad te energije.
Kada je mreža u pitanju, volim nisko postavljenu mrežu što varira od okolnosti, ali nekih 30-ak cm od ruba posude mi deluje sasvim adekvatno, estetski i funkcionalno. Jer sasvim je dovoljno prostora, vazduh cirkuliše, veći broj manjih grana stigne iznad mreže, pa je i manji broj čupanih grančica, a samim tim i količina ukupnog stresa za biljku. Sa druge stane, lepše izgleda, ako se ja pitam.
Ostale stvari: veličina posude, tip svetla, prostor itd., odredjuju se prema opštim ustanovljenim standardima vezanim za uzgoj trave.
To su moja uopštena zapažanja u okviru kojih je moguća beskrajna improvizacija da biste na kraju dobili više, lepše i kvalitetnije.
Naravno da ima mnogo detalja o kojima bi se moglo razgovarati, ali o svemu tome može usputno. Sada je vreme za duvanje.
Za kraj ove priče ostavljam svoje fotografije iz procesa zvanog ScrOG. (mazar extra, 600w, 100x100) od početka do kraja.